Marketing
55 godina
U četvrtak se u restoranu „Garestin“ u Varaždinu okupila ekipa bivših učenika IV a razreda varaždinske Gimnazije da bi proslavili 55. godišnjicu mature. Prije pet godina, na proslavi pola stoljeća, još smo plesali. Danas smo samo pričali o djeci i unucima, neki i ponekoj boljki.
Jedna kolegica je u priču uplela i ovaj štiklec:
Prošle sam godine razgovarala sa svojom susjedom dva mjeseca prije nego što su imali proslavu 70 godina mature, priča kolegica (četvrta s desna u prvom redu).
„Koliko će vas biti“, pitam susjedu.
„Trinaest, sedam ženskih i šest muških.“
Nakon proslave susjeda mi pokazuje sliku.
„Pa rekla si da će vas biti trinaest ja na slici vidim jedanaestoro“, rekoh susjedi.
„Da, bilo nas je jedanaest, dvoje je u međuvremenu umrlo!“
Tko zna koliko će nas biti na slijedećem okupljanju.
Donio sam svoja dva Dnevnika koje sam pisao u to vrijeme. Iz jednog pročitah kako sam po prvi put krenuo na željezničku stanicu 9. rujna 1958. da bih otputovao u Vž – što ću ponavljati slijedeće četiri godine - a iz drugog moje impresije na dan 23. lipnja 1962. godine:
„Tako. Stvari su gotove. Matura i škola, kraj. Danas smo dobili diplome i time je sa školom gotovo. Nemam što da napišem. Ako je netko i osjećao neku radost ili nešto takvo, ja nisam. Bilo i prošlo.
Do ručka sam čitao, a popodne razgovarao s mamom o putovanju itd.
Naveče sam bio s Č. (danas moja zakonita).
Vruće.“
Post je objavljen 28.05.2017. u 18:57 sati.