utorak, 01.04.2014.
Ti veze nemaš
„Ti veze nemaš!“
Odbrusio sam to kolegi s fakulteta u njegovom stanu, nazovimo ga Marko, negdje na prvoj ili drugoj godini. On mi je nešto rekao, ne sjećam se više što, no sjećam se tog mog odgovora. A vidjet ćete i zašto.
Bilo je to predvečer. Pakirao je posljednje stvari u svoj kovčeg spremajući se na put u Split. Četvorica nas s fakulteta došli smo ga ispratiti. Sa svima njima upoznao me moj susjed i prijatelj iz djetinjstva koji se negdje u prvim razredima osnovne škole s roditeljima preselio iz Čakovca u Zagreb. On i njegovi prijatelji s kojima sam se te večeri našao u stanu bili su učenici, i to svi redom izvrsni, poznate zagrebačke, sedme Gimnazije u Križanićevoj.
Marko je na trenutak zastao u pakiranju, pogledao me i rekao:
„Ti veze nemaš!“
Na to sam ja zastavši malo, mrtvo ladan, odgovorio:
„Ti veze nemaš!“
On je nastavio pakiranjem i rekao:
„Ti veze nemaš!“,
Slijedio je moj jednaki odgovor:
„Ti veze nemaš!“
„Ti veze nemaš!“ reče i zatvori kofer.
„Ti veze nemaš!“ nisam odustajao.
Ostala trojica su nakratko zastala, pogledala u nas dvojicu, i onda nastavila svoj razgovor kao da nas uopće nema. Ni mi se nismo obazirali na njih, pogotovo ne ja, nego smo nastavili svoj duel uvijek jednim te istim riječima.
„Ti veze nemaš!“
„Ti veze nemaš!“
Marko je završio pakiranje, uzeo kofer i svi smo izašli iz stana. Hodajući niz stepenice, po nogostupu do tramvajske stanice, čekajući tramvaj uporno smo i dalje izmjenjivali – 'ti veze nemaš'. U tramvaju, vozeći se prema željezničkoj stanici, smjestili smo se u kut i naslonjeni na zid tramvaja drvili – 'ti veze nemaš' praćeni povremenim čudećim se pogledima rijetkih putnika. Ostala dvojica, zajedno s mojim prijateljem, stajali su podalje od nas i pravili se kao da nas uopće ne poznaju. To se nastavilo i na peronu željezničke stanice ispred kompozicije za Split. Ja sam se naslonio na stup koji podupire nadstrešnicu, Marko je spustio kofer pokraj nogu, prekrižio ruke i na svako moje „Ti veze nemaš!“, odgovarao na isti način. Trajalo je to naše nadmudrivanje već više od dva sata i ni jedan nije odustajao.
A onda mi je Marko, nekih pet šest minuta prije nego što bi vlak po voznom redu trebao krenuti, na moje ponovljeno „Ti veze nemaš!“, pružio ruku i rekao:
„Čestitam ti D. Primljen si u 'Klub bezveznjaka'“
Ja sam gotovo automatski htio nastaviti s 'ti veze nemaš' ali sam ipak zastao na pola rečenice i, što bi se reklo, zinuo.
„A kakav je to klub?“
„Objasnit će ti dečki, ja sad moram u vlak.“
Pozdravili smo se, on se popeo u vagon, pojavio na prozoru i u tom je trenutku čovjek s crvenom kapom podigao palicu/lopaticu, oglasio se zviždaljkom i vlak je krenuo. Mahnuli smo si, a on je uz osmjeh dodao dok je vlak sve više ubrzavao:
„Ti veze nemaš!“
Nisam mu odgovorio. Vjerojatno me više ne bi ni čuo a nije ni bilo potrebe. Postao sam član „Kluba bezveznjaka!“ 7. Gimnazije u Križanićevoj. Nemam pojma postoji li još ili pak se raspao.
Kasnije su mi prijatelji pojasnili cijelu stvar. Oni su odmah još u stanu shvatili da sam ja podvrgnut 'ispitu' za prijam u Klub i zato su se držali tako rezervirano. Da bi bio primljen u Klub – osnovan baš u toj gimnaziji - morao si u duelu s predsjednikom Kluba, a Marko je trenutačno to bio, kroz izvjesno vrijeme raditi nešto što izgleda potpuno – besmisleno, bezvezno. Kao primjerice izmjenjivanje rečenica „Ti veze nemaš“. Saznao sam još mnogo toga u svezi 'aktivnosti' članova iz tog Kluba no to nije bitno za ovu priču. Marko je 'stolicu predsjednika' osvojio kad su kao maturanti išli na ekskurziju i kad je u vlaku cijelim putem protiv tadašnjeg predsjednika i njegovog zamjenika od večeri do ranog jutra, kad su stigli u Split, izmjenjivao neku sličnu 'misao'.
„Sva sreća da nisam trebao s njim putovati. Tko zna kad bi zaključio da sam zaslužio prijam u Klub“, našalio sam se kad su mi sve objasnili.
Saznavši za moje članstvo prijatelji su mi godinama, a i dan danas članovi moje obitelji, uvijek ostavljali poslove za koje bi se moglo reći da su bez veze riječima: „To će napraviti član kluba bezveznjaka“. Kao što je primjerice tucanje oraha ili pranje prozora, jedan zaista bezvezni posao; najprije pereš prozore da se kroz njih vidi, a onda navlačiš zavjese da se kroz njih ne vidi, etc., etc.
* * *
Sjetih se ovog događaja zahvaljujući našem dragom, milom i nadasve revnosnom 'virusu'. Da je kojim slučajem on bio na mojem mjestu uvjeren sam da bi bez konkurencije i sasvim lako preuzeo funkciju predsjednika „Kluba bezveznjaka“. Jer kakvom on upornošću u svoje komentare na moje tekstove unosi uvijek jedan te isti tekst - a koji nema ama baš nikakve veze s onim što je u tekstu napisano - kojeg pak ja jednakom upornošću brišem – imam opravdanje ipak sam oficijelni član Kluba – to u svakom slučaju zavređuje ne samo članstvo u klubu, već barem kandidaturu za Predsjednika ako već ne i automatsko postavljanje na tu funkciju.
Sve nešto razmišljam da mu ukažem čast i prestanem brisati komentare jer zaista nema smisla nekome koji ima veće predispozicije da bude član „Kluba bezveznjaka“ od mene činiti tako
bezveznu stvar i brisati njegovog uma djelo.
01.04.2014. u 15:08 •
42 Komentara •
Print •
#
| < |
travanj, 2014 |
> |
| P |
U |
S |
Č |
P |
S |
N |
| |
1 |
2 |
3 |
4 |
5 |
6 |
| 7 |
8 |
9 |
10 |
11 |
12 |
13 |
| 14 |
15 |
16 |
17 |
18 |
19 |
20 |
| 21 |
22 |
23 |
24 |
25 |
26 |
27 |
| 28 |
29 |
30 |
|
|
|
|
Srpanj 2020 (1)
Travanj 2020 (10)
Ožujak 2020 (12)
Veljača 2020 (6)
Siječanj 2020 (8)
Prosinac 2019 (3)
Studeni 2019 (3)
Listopad 2019 (1)
Kolovoz 2019 (3)
Srpanj 2019 (5)
Lipanj 2019 (3)
Svibanj 2019 (5)
Travanj 2019 (8)
Ožujak 2019 (3)
Veljača 2019 (3)
Siječanj 2019 (2)
Prosinac 2018 (2)
Studeni 2018 (4)
Listopad 2018 (2)
Rujan 2018 (3)
Kolovoz 2018 (8)
Srpanj 2018 (14)
Lipanj 2018 (6)
Svibanj 2018 (10)
Travanj 2018 (5)
Ožujak 2018 (9)
Veljača 2018 (7)
Siječanj 2018 (8)
Prosinac 2017 (14)
Studeni 2017 (12)
Listopad 2017 (5)
Rujan 2017 (15)
Kolovoz 2017 (3)
Srpanj 2017 (2)
Lipanj 2017 (7)
Svibanj 2017 (13)
Travanj 2017 (12)
Ožujak 2017 (9)
Veljača 2017 (7)
Siječanj 2017 (6)
Prosinac 2016 (12)
Studeni 2016 (6)
Listopad 2016 (6)
Kolovoz 2016 (1)
Srpanj 2016 (11)
Lipanj 2016 (9)
Svibanj 2016 (9)
Travanj 2016 (8)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
opće teme protiv ljudske gluposti i još ponešto
prvi post objavljen 11.12.2007.
e-mail: semper_contra@net.hr
Ceterum censeo EU esse delendam!
"MUDROSLOVI" SEMPER CONTRE
(nađu li se slični to samo znači da nisam jedini "semper contra" na svijetu)
* * *
Svatko ima pravo na svoje mišljenje, ali ga nitko silom nema pravo nametati drugom!
Sve je dobro kad se pomiriš da ništa nije dobro.
Glupo je biti živ a ne moći živjeti.
S osobama kojima je Religija iznad Razuma ne raspravljam o religiji. Jednako tako s osobama kojima je Nacija iznad Čovjeka ne raspravljam o Naciji.
Čovjek je nekad živio među ljudima, danas živi među strojevima, sutra će među robotima.
Narod koji sustavno briše prošlost pišući novu povijest, nikada neće imati budućnost.
Hrvatska je lijepa zemlja, ali ružna država.
Socijalizam/komunizam me naučio da ne vjerujem u ništa kao apsolutnu Istinu.
Najvrednije što je čovjek kao živo biće stvorio su: Umjetnost i Matematika. Bez njega njih ne bi bilo.
Smisao postojanja je stvaranje života. Svrha je naučiti potomke da prežive i naprave isto. I to je sve!
Hrvatska je mala zemlja velikog kriminala.
Zdravog ljudi posjećuju rijetko, bolesnog često, a na pogrebu se skupe svi znani i neznani.
Bolje je biti mrtav nego živ a ne moći živjeti.
Bethoven je svoju glazbu slušao, ali je nije mogao čuti.
Spomenici čovjeku lako se ruše, ali njegova djela ostaju.
Kapitalizam je savršen poredak za nesavršen ljudski rod.
Ateist/agnostik treba biti bolji čovjek od vjernika. Njemu nema tko oprostiti grijehove, dok će vjerniku oprostiti Bog.
Misliti je za mnoge ljude najteža aktivnost.
Kakav je ispao, možda je Bog čovjeka stvorio samo na svoju sliku.
Lako je djecu praviti ali ih je teško odgajati.
Među glupanima i pametan postane glup. Obrat ne vrijedi.
Vlast daje manje prava dajući veće obaveze. Puk traži veća prava tražeći manje obaveza.
Apsurd čovjekovog života: ako mu nije lijep ne želi živjeti, ako mu je lijep ne želi umrijeti.
Svi naši političari mora da su izučili molerski zanat. Farbaju nas već četvrt stoljeća.
Ratovi su dokaz da svijetom vladaju budale.
I u mraku totalitarizma kao i u bljesku demokracije narod ne vidi što radi vlast.
Svaki rat protiv budala je unaprijed izgubljen!
Pravi domoljub živi u inozemstvu, Hrvatsku nosi u srcu a euro ili dolare u džepu.
Ljudski rod evolucijski je vrhunac s kojeg će se survati u ponor kojeg je sam stvorio.
Pravi borci za ideale spremni su dati svoje živote. Je su li današnji borci za očuvanje okoliša spremni učiniti isto?
Da li je dilema tanjur - tanjir važnija od dileme je li on pun ili prazan?
Princip djelovanja političkih garnitura: „Prije njih nije bilo ničega, poslije njih neće ostati ništa."
Da ne proizvodimo komunjare i ustaše proizvodili bi automobile.
Na ono što je važno mali čovjek ne može utjecati, na ono što može nije važno.
Štuje Boga, al ga psuje, jer ga ne poštuje!
Revolucije pokreću idealisti, plodove beru karijeristi.
Nikako ne mogu shvatiti mentalni sklop mnogih religioznih ljudi: klanjaju se bogovima, poklanjaju mrtvima cvijeće i ubijaju žive. Sve u ime istih bogova.
U očekivanju da mu prođe ružan trenutak u životu prošao mu je neprimjetno cijeli život.
Vjera, religija i Crkva nisu jednoznačnice. Mnogi to ne znaju ili ne shvaćaju.
Vjenčanja sve glamuroznija, trajanje brakova sve kraće.
Nije sve u novcu, ali u svemu je novac.
U prošlosti ljudi su znali jesu li robovi ili slobodni. Danas ljudi misle da su slobodni iako su robovi.
Naporno je biti s ljudima, ružno je biti sam, ali najteže je među ljudima biti sam.
Čovjek treba biti ili Einstein ili čobanin na Vlašiću.
Hrvati gledaju u prošlost jer ne vide budućnost.
Lažući, lašci na kraju prevare samo sebe.
Teist u Kristu traži Čovjeka, ateist/agnostik u Čovjeku traži Krista.
Strah da će nuklearna bomba uništiti svijet je neopravdan. Svijet će uništiti – smeće.
I politika i religija obećavaju raj a donose pakao.
Mlade treba liječiti. Starima omogućiti da umru dostojanstveno.
Poznanstvo, prijateljstvo, ljubav, brak, dosada.
Čovjek je čovjeku – čovjek. Ono drugo je uvreda za vuka.
Nedostaju mi Ljudi. A tako ih je malo.
Čovjek ne dolazi svojom voljom na svijet niti mu je dozvoljeno da ga svojom voljom napusti.
Nikad nisam sâm. Uz mene je uvijek moje drugo ja. Ponekad mi je teško s njime.
Dok hrvatska se srca slože i pluto potonut može.
Nedostaje mi ljubavi jer je ne znam ni davati ni primati.
Lojalnost i poltronstvo dijeli tek tanka linija.
Glup čovjek nije opasan, ali postaje ako toga nije svjestan.
Umjetnost je dar Boga, politika Sotone.
Da bi čovjek gledao trebaju mu oči, a da bi vidio treba mu vizija.
Čovjek snuje, Bog određuje...a žena naređuje!
Nije li neobično da se oni koji vjeruju u vječni život boje smrti?
Da je zemlja od zlata ljudi bi se tukli za šaku blata.
Domoljubi Domovinu brane i izgrađuju a ne prodaju i potkradaju.
Domoljublje se čuva u srcu, a ne na srce položenom rukom.
Istina je da jabuka ne pada daleko od stabla ali se ipak može daleko otkotrljati.
Mnogi će lakše pokrenuti planinu nego usne i reći: oprosti!
Tražeći djetelinu s četiri lista izgubio je sreću.
Pravilo spokojnog življenja.
Prigušeno govoriti, prigušeno raditi, prigušeno slušati radio, prigušeno misliti, prigušeno živjeti!
Komunisti su zakonom oduzeli imovinu pojedincu, demokrati narodu.
Vrag nije crn kako se riše, crnji je.
Čovjek odlazi, samo njegova djela ostaju. Dobra ili loša.
Vojnici su školovani ljudi s diplomom za ubijanje.
Nuklearna bomba može uništiti čovjeka, komunikacijska bomba njegovu privatnost. Obje njegovu slobodu.
Pojedini roditelji svoju djecu doživljavaju kao kućne ljubimce. Kad im dosade prepuste ih ulici.
Država ne daje ništa. Samo uz proviziju prebacuje iz džepova jednih u džepove drugih.
Borac protiv tiranije istovremeno je i heroj i terorist.
Golemo materijalno bogatstvo može se steći samo pljačkom banke ili pljačkom naroda.
Samo ljubav može probuditi Čovjeka u čovjeku, ali ona je tako rijetka kao biser u školjci, dijamant u tamnim njedrima zemlje ili zrnce zlata u rijeci.
Ništa se ne mora osim umrijeti i sve se može osim izbjeći smrt!
Kao što jedno zrno tvori hrpu, tako i jedan čovjek tvori čovječanstvo!
Umjetnost je jedino što čovjeka razlikuje od životinje!
Ubiješ li čovjeka ubio si jedan od milijardi svjetova.
