semper contra
četvrtak, 30.05.2013.
Povijest se ponavlja
Anno domini MDC
Naučava: Zemlja se okreće oko Sunca.
Hereza! Na lomaču s njim!
Anno domini MDCCLXV
Govore: I Crnci su ljudi.
Hereza! Na vješala s njima!
Anno domini MMXIII
Civilizacijska tekovina XXI stoljeća: LGBT zajednici treba dati sva prava kao i heteroseksualnoj.
Hereza! Diskriminiraj ih Ustavom!
Iz povijesti znamo kako su završile prve dvije 'Hereze'. Siguran sam da će se jednom u budućnosti o trećoj govoriti na jednak način kao danas o prve dvije.
nedjelja, 19.05.2013.
Može i bez norije!
Na ovaj kratki post ponukalo me pitanje što ga postavi blog.hr „Jeste li zadovoljni ponašanjem maturanata na ovogodišnjoj 'norijadi'?“ Odgovorih s NE uz komentar: „Glasah za NE iako su u mom gradu (Čakovec) bili sasvim pristojni. Doduše kod nas se to i ne zove Norijada pa valjda zato ne 'nore'. Čak je jedan talentirani učenik Tehničke škole napravio mali helikopter s montiranom kamerom i pratio kolonu maturanata daljinski upravljajući s njim.
Nisam imao namjere slikati kolonu koja je prolazila ispod mog balkona ali kad sam iznad nje ugledao taj mali helikopter dograbih digitalni fotoaparat i učinih donju sliku. U krugu je spomenuti helikopter. Snimio sam i video no još nisam apsolvirao kako se format Video Clip (.iAVI) u kojem snima moj 'Olympus' digitalac može prebaciti u formate koje prihvaća program u blog editoru (DVD, DIVX, MPEG, MOV; ma što to značilo) bit ćete uskraćeni gledanja kako helić leti iznad kolone i buke zviždaljki učesnika kolone. Možebitno i to naučim prije smrti 
Eto može se lijepo i bez norijanja uz 'budno oko' helića!
subota, 18.05.2013.
Smijeh liječi 3
Kako je danas obvezatna predizborna šutnja (ne bi bilo loše da su kandidati odšutjeli i period 'nešutnje'), evo opet mala 'vic pauza' uz poneku novu šalu iz našeg lokalnog tjednika.
Razgovor
Sjede ispred kafića na 'dan šutnje' dvojica što inače svakodnevno uz kavu 'bistre' politiku, pijuckaju i šute. Odjednom će jedan:
- Za koga ćeš glasovati?
- Što te briga?
- Pa i nije me.
- Što onda pitaš?
- Da malo popričamo, razbijemo predizbornu šutnju!
Obrana
Odvjetnik pita bivšeg premijera:
- Je si li ti stvarno uzeo te puste milione?
- Ma nisam, djece mi.
- E, onda smo obojica nadrapali.
Bankari
Bankari kažu da imaju neograničeno povjerenje u svoje klijente. Zašto pak onda vežu kemijske olovke na svojim pultovima?
Pekar
Ulazi Hrvat u pekaru.
- Molim vas jedan kruh…
Prodavač mu pruži kruh i naplati 12 kuna.
- Kako?...Zašto 12 kuna…?
- Evo ovako: 3 kune za Josipovića, 3 kune za Milanovića, 3 kune za Linića i 3 kune za kruh…
Čovjek jadan gladan, treba jesti, doma čekaju gladna djeca, plati, uzme kruh i ode.
Drugog dana evo njega opet. Traži kruh i daje pekaru 12 kuna.
Pekar mu uzvrati 3 kune.
Čovjek se ponovo začudi i pita:
- Zašto mi sad vraćate tri kune?
- Danas nemamo kruh, odgovori prodavač.
Posao
Koji je daleko najteži posao u Hrvatskoj?
Traženje posla!
Kopija
Štef upita svog poznanika:
- Jura, znaš li ti da od nove godine moraš obvezatno koristiti troslojni WC papir.
- A zašto?
- Treći primjerak moraš nositi na porezni!
srijeda, 15.05.2013.
Sjaj i bijeda izbora
U 'Velikom cirkusu' pod imenom „Lokalni izbori“ koji je sa svojim šarenim šatorima stigao u sve županije, gradove i općine širom Lijepe naše, predstave su u punom zamahu. Nastupaju uglavnom Klaunovi i Mađioničari. Prvi bi da kroz smiješne promidžbene poruke nasmiju puk, a drugi iz šešira vade obećanja za koja narod kaže 'ludom radovanje'.
Nemam uvid u to kakve poruke šalju Klaunovi i Mađioničari pod vašim šatorima, no pretpostavljam da su manje-više sve slične ko jaje jajetu. Sadržaja (kreiranog vjerojatno od nekog polupismenog PR-ovca) koji ne govori ništa o tome što pojedini kandidat za glavnog županijskog, gradskog ili općinskog Klauna/Mađioničara misli napraviti za vrijeme svojeg četverogodišnjeg glumatanja.
Jednako ne znam ništa o samim Klaunima/Mađioničarima (ni vašim ni mojim): kakvi su, odakle su, što su do sada radili i ako su već u jednom četverogodišnjem periodu igrali tu ulogu kako su je odigrali. Nađe se i kod nekog popis 'njegovih djela' tijekom prošlog mandata no nekako mi sliči na 'kićenje tuđim perjem. Za pojedine 'fama volat' da su male kopije Velikog Keruma, neki da su mladi, lijepi, i arogantni, ima tu i ljubitelja vlasti, grebatora sinekura etc. No to su samo glasine – narod priča - pa ih ne mogu imenovati. A je li to uopće važno kad se sve odvija u duhu 'panem et circenses' - kruha i igara. Doduše nešto manje kruha (kod nekih i koja šnita pršuta preko očiju da ne vidi kako mu živi cijenjeni publikum) a više igara.
U cijeloj toj bulumenti kojekakvih likova samo sam uz jedan lik naišao na konkretan program tog kandidata, točnije njegove supruge kojeg nudi njegovom glasaču. Donosim je na kraju ovog prikaza potencijalnih Glavnih Klaunova i Mađioničara lijepog malog Međimurja.
Hrvatski larpurlartisti – prva predstava
…na stari način.
Hrvatski larpurlartisti – druga predstava
…a zar Lijepa naša nije?
Ne-Za-Visni
…tako zbori sam o sebi bivši Veliki Klaun Županijski
Ne-Za-Visna (bolja polovica bivšeg V.K.Ž.)
…ona misli tako, a Nedelišćanci pak misle da im više treba zaobilaznica.
Hrvatska Drp Zajednica
…pobijedi li On nema više Čakovca. On je za NoviČak pa ću živjeti u Novičaku.
H-D-Z s patuljcima
…a što je s pameću?
Stranka Diži Poreze
…glavno da je krov nad glavom. Kak do krova to bumo vidli.
S-D-P sa štrumfovima
…građanke su nebitne! Meni osobno je, primjerice, bitnije da se grad riješi vrana a ni to im ne uspijeva. Sve ih je više pa će se u Čakovcu moći snimati 'Ptice 2'!
Još jedan Ne-Za-Visni
…poručuje da je ZA GRAD da netko ne pomisli da se kandidira kao gradonačelnik ZA SELO!
Hrvatska Nepotrebna Stranka, Hrvatska Suvišna Stranka i Hrvatska Stranka Lijepog Stila
…još da je naveo ZA ŠTO, glasao bih za njega!
I evo stigli smo i do PRAVE STRANKE
…jedine s PROGRAMOM!
nedjelja, 12.05.2013.
Cijena košulje
Kad uđemo u neki od mnogobrojnih šoping centara, pročelja okićenih natpisima svjetski poznatih brendova, nije nas najčešće briga tko, gdje i pod kakvim uvjetima proizvodi predmete koje imamo namjeru kupiti. Bitno je samo da nam se sviđaju, da su kvalitetni i da ne stoji previše novaca.
Poneki možda u podsvijesti pomisle na Kinu, Tajvan, Indiju i slične egzotične zemlje. Iako sve rjeđe jer je nekako po default-u da realni proizvodi dolazi iz tih zemalja. U njima se, naime, sve proizvodi; tamo ima radnika i nisu lijeni kao kod nas. I onda se, možebitno, prisjete i kakve emisije dalekovidnici (ili knjige 'No logo' Noami Klein) o uvjetima rada u tvornicama u kojima se proizvode žuđeni proizvodi. Misao ipak brzo izblijedi pred naletom blještavila svjetlećih reklama iznad prodavaonica šoping centra.
A onda se u masmedijima pojave, prvog i nekoliko narednih dana od događaja, krupni naslovi i zorne slike o rušenju neke zgrade i stradalim (okrvavljenim) ljudima (jedva dočekane da bi povećale tiraž/zaradu) koji su u toj zgradi proizvodili predmete koje kupujemo u tim centrima.
Jedna od takvih nesreća dogodila se prije nešto više od dva tjedna u Daki (Bangladešu). Čitam jučer, (11. ovog mjeseca) u dnevnom tisku kako je iz ruševina srušene tvornice tekstilnih proizvoda u tom gradu, nakon sedamnaest dana od njezinog urušavanja, izvučena živa radnica. Preživjela je dišući na cjevčicu, pijući kišnicu koja se skupljala u rupi pokraj nje i od nešto keksa koje je vadila iz torbe stradalnice koja je ležala mrtva pokraj nje. Imala je više sreće od 1039 svojih kolegica čija su mrtva tijela do sada izvučena iz ruševina. Prema istoj vijesti još oko 400 radnica vodi se kao nestale. Hoće li se u tom broju naći još koja sretnica koju će uspjeti spasiti iz ruševina ili su već sve mrtve.
Prema prvim informacijama do urušavanja zgrade u kojoj se nalazila tvornica došlo je zbog loše gradnje. A vrlo je lako pretpostaviti zašto je zgrada bila loše izrade. Da bi troškovi gradnje bili što manji a profit građevinara što veći.
Pitanja tko je kriv nameću se u nizu.
Tvrtka u kojoj su radnice radile za nadnicu 34 puta manju od nadnice koje dobivaju radnice u SAD za isti posao?
Vlast u Bangladešu koja dozvoljava rad u opasnim objektima i pod takvim uvjetima?
Kupci (mi) kojima je jedino važno da košulja koju kupuju (kupujemo) ne stoji hrpu dolara?
Mislim da bi u stvarnu cijenu košulje bilo etički i moralno ugraditi i cijenu života radnica koje su stradale. No nisam siguran da bi i tada cijena košulje izrađene u Bangladešu bila viša od cijene izrađene u SAD. Jer život ljudi u Bangladešu, naime, ne vrijedi bjelodano niti jedan dolar.
petak, 10.05.2013.
Biskupovo rješenje nezaposlenosti
Eto konačno se jedan od naših velikodostojnika msgr. Mate Uzinić, biskup dubrovački, odlučio pozabaviti ekonomskom krizom koja drma Lijepom našom. Ne znam je li tome bio povod najnoviji statistički podatak kako je Srbija i službeno izašla iz krize (do kada će to trajati ne zna se) dok Lijepa naša još uvijek 'mirno' čami u krizi ili pak je nešto drugo u pitanju. No što je tu je, mislim izjava.
I tako smo eto saznali što (tko) je glavni uzrok (krivac) našeg višegodišnjeg tamnovanja u podrumima gospodarske krize: „Nema radnika! To je osnovni problem.“
Zanemarimo za trenutak činjenicu kako spomenuti velikodostojnik vidi samo problem u tome što 'nema radnika' čime iskazuje svoj stav kako političari i poslodavci (državni poglavari i vlasnici tvrtki) nemaju nikakvih grijeha za stanje u kojem se nalazimo. U ovom slučaju me ne zanima ni činjenica da mu nije ni na kraj pameti da eventualno malo pomete pred svojim, crkvenim, vratima. Mene u toj njegovoj izjavi kopka nešto drugo. Misli li on pod pojmom 'nema radnika' kako nama nedostaje radne snage ili pak i on smatra kako radnici premalo rade i time daje na znanje kako prihvaća mišljenje poslodavaca (vidi post od 4.5.2013. pod naslovom 'Tri grafikona').
U prvom slučaju zanemaruje broj od gotovo 400.000 nezaposlenih, a u drugom pak previđa činjenicu da ti isti radnici rade dobro i marljivo u inozemnim (pa i domaćim) tvrtkama uz jedini uvjet: da na vrijeme prime pristojnu plaću. Kako bi pak tu plaću trebali radnicima osigurati poslodavci možda je ipak neka krivnja i na njima. A da bi on i njegovi o tome također trebali nešto reći također stoji. No to naš ugledni velikodostojnik nažalost po svemu sudeći ne vidi ili pak, što je vjerojatnije, ne želi vidjeti.
Ako ovu njegovu izjavu sagledamo na ovakav način, onda je možebitno bilo bolje da je nije niti dao.
utorak, 07.05.2013.
Ronnie O'Sullivan
Da li ste ikada čuli za Ronnie O'Sullivan. Mnogi vjerojatno nisu. O njemu naše (žute) novine (na sportskim stranicama) i (žuta) dalekovidnica (u sportskom dodatku) ne pišu ni ne govore.
A evo što o njemu piše Wikipedia
„Ronald Antonio "Ronnie" O'Sullivan profesionalni je engleski snukeraš. Poznat je po brzoj igri, zbog čega je dobio nadimak The Rocket (Raketa). Aktualni je svjetski prvak i ukupno ima 5 tih titula (2001., 2004., 2008., 2012. i najnoviji trijumf 2013.) a od turnirskih nagrada zaradio je preko 7 miliona funti (više od njega zaradio je samo Stephen Hendry). Pet puta dolazio je na 1. mjesto liste najboljih snukeraša, osvojio je 25 rangirnih turnira i nalazi se na 2. mjestu po broju ostvarenih trocifrenih brejkova (opet iza Hendryja). Postigao je i rekordnih 11 maksimalnih brejkova na profesionalnim turnirima, po čemu dijeli 1. mjesto vječne liste sa Hendryjem.
Mnogi njegovi ljubitelji, kritičari i kolege snukeraši, uključujući i Hendryja i Stevea Davisa, smatraju ga prirodno najtalentiranijim igračem u historiji snukera. Također je bio uključen u nekoliko kontroverznih incidenata tokom karijere.“
No da ipak ne bi bio nepravedan prema našim (žutim) medijima ovom prilikom (povodom njegovog jučerašnjeg petog trijumfa na Svjetskom prvenstvu u snookeru) donosim sliku jedinog članka kojeg sam do sada imao prilike pročitati u našima masmedijima (i čuti na elektronskim) općenito o snookeru a kamo li o 'The Rocketu'.
U tekstu između ostalog stoji:
„Karizmatični Englez (…) čiji je naslov svjetskog prvaka u rodnom Wordsleyu slavilo 100-ak tisuća obožavatelja, novi je pripadnik rastuće plejade depresivnih sportaša. Odavno je poznato da Ronnie, liječeni ovisnik o narkoticima, ima problema, ali nakon poraza na UK Championshipu izjavio je da zbog njih razmišlja o prekidu karijere. (…) Jedan od najtalentiranijih igrača u povijesti dolazi do kraja sportskog puta, depresija je potrošila još jednog genijalca…“ piše T. Poljak u studenom 2011. godine u J.L. (želite li pročitati cijeli članak kliknite na sliku).
A taj 'depresivac' je potom 2012. osvojio četvrti, a jučer 2013. godine peti naslov svjetskog prvaka. O ovom potonjem njegovom uspjehu uzalud sam tražio i jedno jedino slovo u tiskovinama a da se o tome čuje na dalekovidnici je čisti SF.
Ovo najzornije prikazuje i pokazuje da je za naše masmedije BITNO samo ono što je NEGATIVNO, LOŠE, CRNO. Sve ostalo za njih NE POSTOJI. Nažalost posljedično to ne postoji ni za većinu naše javnosti koja se drži 'žutila' kao pijan plota i smatra da je točno samo ono što ono (žutilo) objavljuje.
Da ne pomislite kako se naše 'žutilo' odnosi negativistički samo prema tuđincima (gostima) na linku možete vidjeti deset minutni film na kojeg me je neki dan upozorila prijateljica iz Vukovara uz popratni tekst:
„Ako ti se da utrošiti 10-ak min. i pogledati kako u stvarnosti izgleda Vukovar. Muka mi je od ruševina koje stalno prikazuju na TV, a gotovo da ih više niti nema.“
Nadam se da vam ne moram podastrti tekstove i snimke koje naši (žuti) masmediji donose kad je u pitanju Vukovar. Posljednje ste imali prilike vidjeti, čuti i čitati kad je zavladala epidemijska pošast zvana 'ćirilica'.
Sve ovo dokazuje i pokazuje, bez obzira koliko tko od vas vjeruje ili ne u razne teorije urote, da u Hrvatskoj bjelodano postoje snage kojima je u interesu stvarati loše ozračje kako bi ljude pretvorili u apatičnu i deprimiranu masu s kojom onda mogu upravljati kako im je volja.
subota, 04.05.2013.
Tri grafikona
Uvjeravaju nas kako je jedan od (glavnih) uzroka što smo u 'banani' činjenica da imamo previše toga u državnom vlasništvu. Međutim, podaci iz prikazanog grafikona (ako su točni?, a nikada ne možeš biti siguran u ono što prezentiraju masmediji) pokazuju jednu notornu činjenicu: nije bitno je li nešto u vlasništvu države ili pak privatnika. Važno je kako se time upravlja. Prve četiri države, iako imaju najviše resursa u državnom vlasništvu, spadaju ujedno u najrazvijenije države u Europi.
A činjenica da Hrvatska ne spada u kategoriju uspješnih država iako i ona ima u državnom vlasništvu velik dio resursa, pokazuje da mi Hrvati, kao društvo, jednostavno ne znamo upravljati imovinom bez obzira je li ona društvena, državna ili privatna. Jer i većina onoga što je pretvorba pretvorila u privatno vlasništvo pretvoreno je u ništa. I zato se trudimo rasprodati imovinu, zapravo predati je u ruke drugima da se s njom bakću. Po onoj narodnoj: „brigo moja pređi na drugoga“. A mi ćemo, kako smo to radili stoljećima, smjerno služiti novog gospodara i buniti se kako nas izrabljuje i tlači (primjerice prodane banke u stanom vlasništvu visokim kamatama i deviznim klauzulama).
Naši 'uspješni' vlasnici svega i svačega uz tvrdnju da naši ljudi ne vole raditi (naravno samo kad rade kod njih dok, primjerice, u Austriji rade marljivo) imaju još jednu 'teoriju' zašto smo u 'banani'. Tvrde kako se kod nas malo radi jer imamo previše praznika i dana godišnjeg odmora pa smatraju da bi to trebalo 'skresati'. Tada će, kunu se, gospodarstvo poletjeti neslućenim visinama. Pri tome, predmnijevam, najbolje bi im odgovarao američki način: nula (0) dana godišnjeg odmora. Ako netko želi malo putovati svijetom rado će mu izaći u susret odobravanjem određenog broja slobodnih, naravno, neplaćenih dana (a možebitno produže te dane na neograničeni broj uručivanjem otkaza e-mailom za vrijeme putovanja).
Zaboravimo li na trenutak duljinu godišnjeg odmora za onih cca 400.000 građana bez posla (na godišnjem su tijekom cijele godine), kod nas je trenutačno na snazi duljina godišnjeg odmora od četiri tjedna. To neke tvrtke tumače kao 20 radna dana (subote se ne računaju) ili pak 24 (subote se računaju u radne dane). Na volju vam da to usporedite s danima godišnjeg odmora po pojedinim državama koje su, koliko je meni poznato, u daleko manjoj krizi od Hrvatske. No i bez uspoređivanja s Hrvatskom već samim pogledom na grafikon lako se može zaključiti da duljina godišnjeg odmora nema bitnog utjecaja na uspješnost neke zemlje. Sve se opet svodi na sposobnost upravljanja državom, politikom i tvrtkama.
Ovaj pak graf pokazuje porast euroskepticizma u šest najvećih nacija u EU-Ropskoj uniji od 2005. do 2012. Analizirajući dijagram uočavam: u državama osnivačima E-asocijacije euroskepticizma je porastao u ovih sedam godina od 1,37 puta (u Francuskoj) do 1,64 puta (u Njemačkoj). U Francuskoj vjerojatno je relativno mali porast euroskepticizma uvjetovan činjenicom da je ona ostvarila svoj temeljni cilj ulaskom u EU: velike subvencije za svoju poljoprivredu. S druge strane u ovoj skupini najveći skok skepticizma pokazuju Nijemci što se opet može protumačiti da njihovi porezni obveznici negoduju što najvećim dijelom doprinose saniranju dubioza članica (na stranu koji je uzrok tim dubiozama) koje su se nadale 'medu i mlijeku' a sada pokazuju najveći porast skeptika, primjerice Španjolska kod koje je porastao 3,13 puta. Iako ovaj dijagram na prvi pogled nema veze s prva dva ipak se može reći: ni ulazak u EU nam pomoći neće nećemo li znati upravljati svojim resursima.
Upravo je Španjolska u svjetlu najnovijeg referenduma za Srđ najbolji primjer. Ulaskom u EU u njoj je nastupio građevinarski bum apartmanizacije obale, a sada većina tih apartmana zjapi prazna a ljudi, koji su kao trebali raditi u njima, demonstriraju nezaposleni po ulicama. Uzrok tome: krivo upravljanje prirodnim resursima. I kako se tamo više nema gdje graditi evo može u Hrvatskoj, tu još ima dosta praznih terena.
Ipak, uobzirivši rezultate (manipuliranog) referenduma za ulazak u EU i (mizernog) odziva na izbore za E-parlamentarce Hrvatska možebitno neće u nekom slijedećem istraživanju pokazati tako veliki porast skeptika. Ima ih ona i danas dovoljno.
Ne računam na političare, oni i onako ulaskom u EU samo pokušavaju spasiti svoju kožu.
četvrtak, 02.05.2013.
Povratak Blanke
E moja Blanka! Gdje si ti to dosada živjela? U ovim krajevima vrijedi nova obrada stare narodne poslovice: 'Daleko od TV, daleko od srca!'
