subota, 04.05.2013.
Tri grafikona
Uvjeravaju nas kako je jedan od (glavnih) uzroka što smo u 'banani' činjenica da imamo previše toga u državnom vlasništvu. Međutim, podaci iz prikazanog grafikona (ako su točni?, a nikada ne možeš biti siguran u ono što prezentiraju masmediji) pokazuju jednu notornu činjenicu: nije bitno je li nešto u vlasništvu države ili pak privatnika. Važno je kako se time upravlja. Prve četiri države, iako imaju najviše resursa u državnom vlasništvu, spadaju ujedno u najrazvijenije države u Europi.
A činjenica da Hrvatska ne spada u kategoriju uspješnih država iako i ona ima u državnom vlasništvu velik dio resursa, pokazuje da mi Hrvati, kao društvo, jednostavno ne znamo upravljati imovinom bez obzira je li ona društvena, državna ili privatna. Jer i većina onoga što je pretvorba pretvorila u privatno vlasništvo pretvoreno je u ništa. I zato se trudimo rasprodati imovinu, zapravo predati je u ruke drugima da se s njom bakću. Po onoj narodnoj: „brigo moja pređi na drugoga“. A mi ćemo, kako smo to radili stoljećima, smjerno služiti novog gospodara i buniti se kako nas izrabljuje i tlači (primjerice prodane banke u stanom vlasništvu visokim kamatama i deviznim klauzulama).
Naši 'uspješni' vlasnici svega i svačega uz tvrdnju da naši ljudi ne vole raditi (naravno samo kad rade kod njih dok, primjerice, u Austriji rade marljivo) imaju još jednu 'teoriju' zašto smo u 'banani'. Tvrde kako se kod nas malo radi jer imamo previše praznika i dana godišnjeg odmora pa smatraju da bi to trebalo 'skresati'. Tada će, kunu se, gospodarstvo poletjeti neslućenim visinama. Pri tome, predmnijevam, najbolje bi im odgovarao američki način: nula (0) dana godišnjeg odmora. Ako netko želi malo putovati svijetom rado će mu izaći u susret odobravanjem određenog broja slobodnih, naravno, neplaćenih dana (a možebitno produže te dane na neograničeni broj uručivanjem otkaza e-mailom za vrijeme putovanja).
Zaboravimo li na trenutak duljinu godišnjeg odmora za onih cca 400.000 građana bez posla (na godišnjem su tijekom cijele godine), kod nas je trenutačno na snazi duljina godišnjeg odmora od četiri tjedna. To neke tvrtke tumače kao 20 radna dana (subote se ne računaju) ili pak 24 (subote se računaju u radne dane). Na volju vam da to usporedite s danima godišnjeg odmora po pojedinim državama koje su, koliko je meni poznato, u daleko manjoj krizi od Hrvatske. No i bez uspoređivanja s Hrvatskom već samim pogledom na grafikon lako se može zaključiti da duljina godišnjeg odmora nema bitnog utjecaja na uspješnost neke zemlje. Sve se opet svodi na sposobnost upravljanja državom, politikom i tvrtkama.
Ovaj pak graf pokazuje porast euroskepticizma u šest najvećih nacija u EU-Ropskoj uniji od 2005. do 2012. Analizirajući dijagram uočavam: u državama osnivačima E-asocijacije euroskepticizma je porastao u ovih sedam godina od 1,37 puta (u Francuskoj) do 1,64 puta (u Njemačkoj). U Francuskoj vjerojatno je relativno mali porast euroskepticizma uvjetovan činjenicom da je ona ostvarila svoj temeljni cilj ulaskom u EU: velike subvencije za svoju poljoprivredu. S druge strane u ovoj skupini najveći skok skepticizma pokazuju Nijemci što se opet može protumačiti da njihovi porezni obveznici negoduju što najvećim dijelom doprinose saniranju dubioza članica (na stranu koji je uzrok tim dubiozama) koje su se nadale 'medu i mlijeku' a sada pokazuju najveći porast skeptika, primjerice Španjolska kod koje je porastao 3,13 puta. Iako ovaj dijagram na prvi pogled nema veze s prva dva ipak se može reći: ni ulazak u EU nam pomoći neće nećemo li znati upravljati svojim resursima.
Upravo je Španjolska u svjetlu najnovijeg referenduma za Srđ najbolji primjer. Ulaskom u EU u njoj je nastupio građevinarski bum apartmanizacije obale, a sada većina tih apartmana zjapi prazna a ljudi, koji su kao trebali raditi u njima, demonstriraju nezaposleni po ulicama. Uzrok tome: krivo upravljanje prirodnim resursima. I kako se tamo više nema gdje graditi evo može u Hrvatskoj, tu još ima dosta praznih terena.
Ipak, uobzirivši rezultate (manipuliranog) referenduma za ulazak u EU i (mizernog) odziva na izbore za E-parlamentarce Hrvatska možebitno neće u nekom slijedećem istraživanju pokazati tako veliki porast skeptika. Ima ih ona i danas dovoljno.
Ne računam na političare, oni i onako ulaskom u EU samo pokušavaju spasiti svoju kožu.
04.05.2013. u 22:12 •
7 Komentara •
Print •
#
| < |
svibanj, 2013 |
> |
| P |
U |
S |
Č |
P |
S |
N |
| |
|
1 |
2 |
3 |
4 |
5 |
| 6 |
7 |
8 |
9 |
10 |
11 |
12 |
| 13 |
14 |
15 |
16 |
17 |
18 |
19 |
| 20 |
21 |
22 |
23 |
24 |
25 |
26 |
| 27 |
28 |
29 |
30 |
31 |
|
|
Srpanj 2020 (1)
Travanj 2020 (10)
Ožujak 2020 (12)
Veljača 2020 (6)
Siječanj 2020 (8)
Prosinac 2019 (3)
Studeni 2019 (3)
Listopad 2019 (1)
Kolovoz 2019 (3)
Srpanj 2019 (5)
Lipanj 2019 (3)
Svibanj 2019 (5)
Travanj 2019 (8)
Ožujak 2019 (3)
Veljača 2019 (3)
Siječanj 2019 (2)
Prosinac 2018 (2)
Studeni 2018 (4)
Listopad 2018 (2)
Rujan 2018 (3)
Kolovoz 2018 (8)
Srpanj 2018 (14)
Lipanj 2018 (6)
Svibanj 2018 (10)
Travanj 2018 (5)
Ožujak 2018 (9)
Veljača 2018 (7)
Siječanj 2018 (8)
Prosinac 2017 (14)
Studeni 2017 (12)
Listopad 2017 (5)
Rujan 2017 (15)
Kolovoz 2017 (3)
Srpanj 2017 (2)
Lipanj 2017 (7)
Svibanj 2017 (13)
Travanj 2017 (12)
Ožujak 2017 (9)
Veljača 2017 (7)
Siječanj 2017 (6)
Prosinac 2016 (12)
Studeni 2016 (6)
Listopad 2016 (6)
Kolovoz 2016 (1)
Srpanj 2016 (11)
Lipanj 2016 (9)
Svibanj 2016 (9)
Travanj 2016 (8)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
opće teme protiv ljudske gluposti i još ponešto
prvi post objavljen 11.12.2007.
e-mail: semper_contra@net.hr
Ceterum censeo EU esse delendam!
"MUDROSLOVI" SEMPER CONTRE
(nađu li se slični to samo znači da nisam jedini "semper contra" na svijetu)
* * *
Svatko ima pravo na svoje mišljenje, ali ga nitko silom nema pravo nametati drugom!
Sve je dobro kad se pomiriš da ništa nije dobro.
Glupo je biti živ a ne moći živjeti.
S osobama kojima je Religija iznad Razuma ne raspravljam o religiji. Jednako tako s osobama kojima je Nacija iznad Čovjeka ne raspravljam o Naciji.
Čovjek je nekad živio među ljudima, danas živi među strojevima, sutra će među robotima.
Narod koji sustavno briše prošlost pišući novu povijest, nikada neće imati budućnost.
Hrvatska je lijepa zemlja, ali ružna država.
Socijalizam/komunizam me naučio da ne vjerujem u ništa kao apsolutnu Istinu.
Najvrednije što je čovjek kao živo biće stvorio su: Umjetnost i Matematika. Bez njega njih ne bi bilo.
Smisao postojanja je stvaranje života. Svrha je naučiti potomke da prežive i naprave isto. I to je sve!
Hrvatska je mala zemlja velikog kriminala.
Zdravog ljudi posjećuju rijetko, bolesnog često, a na pogrebu se skupe svi znani i neznani.
Bolje je biti mrtav nego živ a ne moći živjeti.
Bethoven je svoju glazbu slušao, ali je nije mogao čuti.
Spomenici čovjeku lako se ruše, ali njegova djela ostaju.
Kapitalizam je savršen poredak za nesavršen ljudski rod.
Ateist/agnostik treba biti bolji čovjek od vjernika. Njemu nema tko oprostiti grijehove, dok će vjerniku oprostiti Bog.
Misliti je za mnoge ljude najteža aktivnost.
Kakav je ispao, možda je Bog čovjeka stvorio samo na svoju sliku.
Lako je djecu praviti ali ih je teško odgajati.
Među glupanima i pametan postane glup. Obrat ne vrijedi.
Vlast daje manje prava dajući veće obaveze. Puk traži veća prava tražeći manje obaveza.
Apsurd čovjekovog života: ako mu nije lijep ne želi živjeti, ako mu je lijep ne želi umrijeti.
Svi naši političari mora da su izučili molerski zanat. Farbaju nas već četvrt stoljeća.
Ratovi su dokaz da svijetom vladaju budale.
I u mraku totalitarizma kao i u bljesku demokracije narod ne vidi što radi vlast.
Svaki rat protiv budala je unaprijed izgubljen!
Pravi domoljub živi u inozemstvu, Hrvatsku nosi u srcu a euro ili dolare u džepu.
Ljudski rod evolucijski je vrhunac s kojeg će se survati u ponor kojeg je sam stvorio.
Pravi borci za ideale spremni su dati svoje živote. Je su li današnji borci za očuvanje okoliša spremni učiniti isto?
Da li je dilema tanjur - tanjir važnija od dileme je li on pun ili prazan?
Princip djelovanja političkih garnitura: „Prije njih nije bilo ničega, poslije njih neće ostati ništa."
Da ne proizvodimo komunjare i ustaše proizvodili bi automobile.
Na ono što je važno mali čovjek ne može utjecati, na ono što može nije važno.
Štuje Boga, al ga psuje, jer ga ne poštuje!
Revolucije pokreću idealisti, plodove beru karijeristi.
Nikako ne mogu shvatiti mentalni sklop mnogih religioznih ljudi: klanjaju se bogovima, poklanjaju mrtvima cvijeće i ubijaju žive. Sve u ime istih bogova.
U očekivanju da mu prođe ružan trenutak u životu prošao mu je neprimjetno cijeli život.
Vjera, religija i Crkva nisu jednoznačnice. Mnogi to ne znaju ili ne shvaćaju.
Vjenčanja sve glamuroznija, trajanje brakova sve kraće.
Nije sve u novcu, ali u svemu je novac.
U prošlosti ljudi su znali jesu li robovi ili slobodni. Danas ljudi misle da su slobodni iako su robovi.
Naporno je biti s ljudima, ružno je biti sam, ali najteže je među ljudima biti sam.
Čovjek treba biti ili Einstein ili čobanin na Vlašiću.
Hrvati gledaju u prošlost jer ne vide budućnost.
Lažući, lašci na kraju prevare samo sebe.
Teist u Kristu traži Čovjeka, ateist/agnostik u Čovjeku traži Krista.
Strah da će nuklearna bomba uništiti svijet je neopravdan. Svijet će uništiti – smeće.
I politika i religija obećavaju raj a donose pakao.
Mlade treba liječiti. Starima omogućiti da umru dostojanstveno.
Poznanstvo, prijateljstvo, ljubav, brak, dosada.
Čovjek je čovjeku – čovjek. Ono drugo je uvreda za vuka.
Nedostaju mi Ljudi. A tako ih je malo.
Čovjek ne dolazi svojom voljom na svijet niti mu je dozvoljeno da ga svojom voljom napusti.
Nikad nisam sâm. Uz mene je uvijek moje drugo ja. Ponekad mi je teško s njime.
Dok hrvatska se srca slože i pluto potonut može.
Nedostaje mi ljubavi jer je ne znam ni davati ni primati.
Lojalnost i poltronstvo dijeli tek tanka linija.
Glup čovjek nije opasan, ali postaje ako toga nije svjestan.
Umjetnost je dar Boga, politika Sotone.
Da bi čovjek gledao trebaju mu oči, a da bi vidio treba mu vizija.
Čovjek snuje, Bog određuje...a žena naređuje!
Nije li neobično da se oni koji vjeruju u vječni život boje smrti?
Da je zemlja od zlata ljudi bi se tukli za šaku blata.
Domoljubi Domovinu brane i izgrađuju a ne prodaju i potkradaju.
Domoljublje se čuva u srcu, a ne na srce položenom rukom.
Istina je da jabuka ne pada daleko od stabla ali se ipak može daleko otkotrljati.
Mnogi će lakše pokrenuti planinu nego usne i reći: oprosti!
Tražeći djetelinu s četiri lista izgubio je sreću.
Pravilo spokojnog življenja.
Prigušeno govoriti, prigušeno raditi, prigušeno slušati radio, prigušeno misliti, prigušeno živjeti!
Komunisti su zakonom oduzeli imovinu pojedincu, demokrati narodu.
Vrag nije crn kako se riše, crnji je.
Čovjek odlazi, samo njegova djela ostaju. Dobra ili loša.
Vojnici su školovani ljudi s diplomom za ubijanje.
Nuklearna bomba može uništiti čovjeka, komunikacijska bomba njegovu privatnost. Obje njegovu slobodu.
Pojedini roditelji svoju djecu doživljavaju kao kućne ljubimce. Kad im dosade prepuste ih ulici.
Država ne daje ništa. Samo uz proviziju prebacuje iz džepova jednih u džepove drugih.
Borac protiv tiranije istovremeno je i heroj i terorist.
Golemo materijalno bogatstvo može se steći samo pljačkom banke ili pljačkom naroda.
Samo ljubav može probuditi Čovjeka u čovjeku, ali ona je tako rijetka kao biser u školjci, dijamant u tamnim njedrima zemlje ili zrnce zlata u rijeci.
Ništa se ne mora osim umrijeti i sve se može osim izbjeći smrt!
Kao što jedno zrno tvori hrpu, tako i jedan čovjek tvori čovječanstvo!
Umjetnost je jedino što čovjeka razlikuje od životinje!
Ubiješ li čovjeka ubio si jedan od milijardi svjetova.
