Marketing
Tri grafikona
Uvjeravaju nas kako je jedan od (glavnih) uzroka što smo u 'banani' činjenica da imamo previše toga u državnom vlasništvu. Međutim, podaci iz prikazanog grafikona (ako su točni?, a nikada ne možeš biti siguran u ono što prezentiraju masmediji) pokazuju jednu notornu činjenicu: nije bitno je li nešto u vlasništvu države ili pak privatnika. Važno je kako se time upravlja. Prve četiri države, iako imaju najviše resursa u državnom vlasništvu, spadaju ujedno u najrazvijenije države u Europi.
A činjenica da Hrvatska ne spada u kategoriju uspješnih država iako i ona ima u državnom vlasništvu velik dio resursa, pokazuje da mi Hrvati, kao društvo, jednostavno ne znamo upravljati imovinom bez obzira je li ona društvena, državna ili privatna. Jer i većina onoga što je pretvorba pretvorila u privatno vlasništvo pretvoreno je u ništa. I zato se trudimo rasprodati imovinu, zapravo predati je u ruke drugima da se s njom bakću. Po onoj narodnoj: „brigo moja pređi na drugoga“. A mi ćemo, kako smo to radili stoljećima, smjerno služiti novog gospodara i buniti se kako nas izrabljuje i tlači (primjerice prodane banke u stanom vlasništvu visokim kamatama i deviznim klauzulama).
Naši 'uspješni' vlasnici svega i svačega uz tvrdnju da naši ljudi ne vole raditi (naravno samo kad rade kod njih dok, primjerice, u Austriji rade marljivo) imaju još jednu 'teoriju' zašto smo u 'banani'. Tvrde kako se kod nas malo radi jer imamo previše praznika i dana godišnjeg odmora pa smatraju da bi to trebalo 'skresati'. Tada će, kunu se, gospodarstvo poletjeti neslućenim visinama. Pri tome, predmnijevam, najbolje bi im odgovarao američki način: nula (0) dana godišnjeg odmora. Ako netko želi malo putovati svijetom rado će mu izaći u susret odobravanjem određenog broja slobodnih, naravno, neplaćenih dana (a možebitno produže te dane na neograničeni broj uručivanjem otkaza e-mailom za vrijeme putovanja).
Zaboravimo li na trenutak duljinu godišnjeg odmora za onih cca 400.000 građana bez posla (na godišnjem su tijekom cijele godine), kod nas je trenutačno na snazi duljina godišnjeg odmora od četiri tjedna. To neke tvrtke tumače kao 20 radna dana (subote se ne računaju) ili pak 24 (subote se računaju u radne dane). Na volju vam da to usporedite s danima godišnjeg odmora po pojedinim državama koje su, koliko je meni poznato, u daleko manjoj krizi od Hrvatske. No i bez uspoređivanja s Hrvatskom već samim pogledom na grafikon lako se može zaključiti da duljina godišnjeg odmora nema bitnog utjecaja na uspješnost neke zemlje. Sve se opet svodi na sposobnost upravljanja državom, politikom i tvrtkama.
Ovaj pak graf pokazuje porast euroskepticizma u šest najvećih nacija u EU-Ropskoj uniji od 2005. do 2012. Analizirajući dijagram uočavam: u državama osnivačima E-asocijacije euroskepticizma je porastao u ovih sedam godina od 1,37 puta (u Francuskoj) do 1,64 puta (u Njemačkoj). U Francuskoj vjerojatno je relativno mali porast euroskepticizma uvjetovan činjenicom da je ona ostvarila svoj temeljni cilj ulaskom u EU: velike subvencije za svoju poljoprivredu. S druge strane u ovoj skupini najveći skok skepticizma pokazuju Nijemci što se opet može protumačiti da njihovi porezni obveznici negoduju što najvećim dijelom doprinose saniranju dubioza članica (na stranu koji je uzrok tim dubiozama) koje su se nadale 'medu i mlijeku' a sada pokazuju najveći porast skeptika, primjerice Španjolska kod koje je porastao 3,13 puta. Iako ovaj dijagram na prvi pogled nema veze s prva dva ipak se može reći: ni ulazak u EU nam pomoći neće nećemo li znati upravljati svojim resursima.
Upravo je Španjolska u svjetlu najnovijeg referenduma za Srđ najbolji primjer. Ulaskom u EU u njoj je nastupio građevinarski bum apartmanizacije obale, a sada većina tih apartmana zjapi prazna a ljudi, koji su kao trebali raditi u njima, demonstriraju nezaposleni po ulicama. Uzrok tome: krivo upravljanje prirodnim resursima. I kako se tamo više nema gdje graditi evo može u Hrvatskoj, tu još ima dosta praznih terena.
Ipak, uobzirivši rezultate (manipuliranog) referenduma za ulazak u EU i (mizernog) odziva na izbore za E-parlamentarce Hrvatska možebitno neće u nekom slijedećem istraživanju pokazati tako veliki porast skeptika. Ima ih ona i danas dovoljno.
Ne računam na političare, oni i onako ulaskom u EU samo pokušavaju spasiti svoju kožu.
Post je objavljen 04.05.2013. u 22:12 sati.