četvrtak, 06.12.2012.
Povijesno glasovanje u UN-u
Svjetska vijest krajem studenog 2012. godine bila je odluka Opće skupštine UN-a da se Palestini dosadašnji status entitet-promatrača u UN-u podigne na status države-promatrača, onaj koji trenutačno ima i Vatikan. Sticajem okolnosti upravo čitam izvrsnu knjigu „Jučerašnji svijet“ Stefana Zweige o događajima kako ih je on vidio od vremena kad je krenuo u školu do 1939. godine. Vrijedi je pročitati.
Za ovaj post zanimljiv mi je podatak, o kojem nisam do sada znao (ili sam možebitno već zaboravio), koji pročitah u knjizi a odnosi se na početak modernog političkog cionističkog pokreta i njegovog začetnika Theodora Herzela. Iako je dugo smatrao jevrejski problem socijalnim problemom, 1894. je napisao i dramu u kojoj odbacuje asimilaciju i konverziju kao rješenje problema. Nadao se da će njegov rad stvoriti diskusiju koja će dovesti do zajedničke tolerancije i poštovanja između kršćana i Jevreja.
Međutim nakon afere Dreyfus, francusko-jevrejskog oficira francuske vojske koji je nevin osuđen za izdaju, Herzl je doživio najjače antisemistko raspoloženje masa i to ga je uvjerilo da je jedino rješenje za Židove masovno iseljenje u zemlju koju su oni mogli zvati svojom. 1896. izdao je neveliku knjigu „Židovska zemlja“ koja je bila sjeme iz kojeg je niknula Svjetska Cionistička Organizacija (WZO) 1897. godine u Baselu u Švicarskoj i kojoj je cilj bio stvaranje židovske države u Svetoj Zemlji.
Na taj način, međutim, posijano je i sjeme budućeg sukoba Palestinaca koji žive na tom dijelu zemaljske kugle i Židova koji su zahvaljujući Velikima dobili mogućnost da započnu naseljavanje iste teritorije. Dalje je tijek događanja bio već uobičajen kad se negdje umiješaju Veliki.
Nakon Prvog svjetskog rata Britanija preuzima upravu nad područjem Palestine i Jordana. Židovi koji su živjeli u tom području 1947. posjedovali su oko
sedam (7%) posto zemljišta tadašnje Palestine.
UN-plan podjele 1947. (poredi s podjelom Bosne u sklopu Deyton-a; je li mir u BiH konačan?).
Britanska uprava okončana je 1948. Godinu dana ranije UN-u je predložio podjelu Palestine na židovski i arapski dio, a Jeruzalem je trebao biti pod međunarodnom upravom. Arapi su
odbili taj plan (ključni moment: nisu se zadovoljili
'bolje vrabac u ruci nego golub na grani'. U nedavnoj prošlosti slično se dogodilo i na brdovitom Balkanu).
Izrael je1948. proglasio svoju državnost. Arapske zemlje odgovorile su napadom (opet sličnost s našim susjedima u ovom dijelu Europe). Primirje 1949. Jordan je preuzeo kontrolu nad područjem Zapadne obale, a Egipat nad pojasom Gaze.
U ratu 1967. Izrael je Egiptu
oduzeo Gazu i Sinaj, Jordanu zapadnu obalu, a Siriji Golansku visoravan. Pokrenuo je program naseljavanja Židova na palestinsko područje. Sinaj je 1982. vraćen Egiptu, a 2005. Gazi je vraćena palestinska autonomija. Za uzvrat Egipat je priznao državu Izrael što je Sadata na kraju stajalo glave.
2012.
Rat/sukob još uvijek traje.
Moj stav glede a u svezi slučaja Palestina contra Izrael ili obratno je u ovom slučaju je minoran. Onako usput mislim da su Palestinci htjeli 1947. previše (kao na primjer Srbija od 1918. pa nadalje) a na kraju će, bojim se, ostati bez ičega (kao Srbija u budućnosti) ili što bi narod rekao
'suhog k…a'. Jednako tako smatram da to što rade Izraelci/Židovi (zahvaljujući podršci Amerike čijoj je vladajućoj eliti itekako važno što misle Židovi; vladaju financijama) nije u redu. Oni se doduše ne služe terorizmom u doslovnom smislu te riječi (teroristi samoubojice, nasumce ispaljivanje raketa etc.) jer zahvaljujući naprednoj vojnoj tehnologiji mogu dirigiranim projektilima ubiti nekog palestinskog vođu (za njih terorist) dok sjedi na WC-u. Ako pri tome slučajno pogine i neko palestinsko dijete, e bože moj, što stoji i gleda dok mu ćale prazni crijeva.
Mene više zanima jedna druga stvar. I zbog toga ovaj tekst.
Vlada/političari države Hrvatske opet su pokazali svoju 'principijelnost', 'hrabrost', 'jasnost svojih stavova' i 'neovisnost' o tome što misle
Veliki. Predstavnik Hrvatske u UN-u je bio suzdržan, što bi se reklo
'ni vrit ni mimo'. Unatoč i usprkos činjenici da je Vatikan, nota bene prva država koja je priznala neovisnost Hrvatske, glasovao ZA. Što reći na to?
Dvije stvari: Hrvati, ili barem oni koji su na vlasti, imaju kratko pamćenje pa zaboravljaju da su prije dvadeset godina bili u jednakoj situaciji kao što su Palestinci već više od šezdeset godina i drugo da
„malograđansko, gradsko, purgersko hrvatstvo je uglavnom brbljivo, dobroćudno i naivno, te mnogo više voli pjesmu vinsku i mjesečinu nad vinogradom i klokot mošta nego dosljednost u akciji i tvrdu odlučnost“ (Krleža: „Malograđanska historijska shema").
Toliko od mene bez umišljaja da sam izrekao konačni i jedini mogući sud o tom slučaju.
06.12.2012. u 15:31 •
20 Komentara •
Print •
#
Srpanj 2020 (1)
Travanj 2020 (10)
Ožujak 2020 (12)
Veljača 2020 (6)
Siječanj 2020 (8)
Prosinac 2019 (3)
Studeni 2019 (3)
Listopad 2019 (1)
Kolovoz 2019 (3)
Srpanj 2019 (5)
Lipanj 2019 (3)
Svibanj 2019 (5)
Travanj 2019 (8)
Ožujak 2019 (3)
Veljača 2019 (3)
Siječanj 2019 (2)
Prosinac 2018 (2)
Studeni 2018 (4)
Listopad 2018 (2)
Rujan 2018 (3)
Kolovoz 2018 (8)
Srpanj 2018 (14)
Lipanj 2018 (6)
Svibanj 2018 (10)
Travanj 2018 (5)
Ožujak 2018 (9)
Veljača 2018 (7)
Siječanj 2018 (8)
Prosinac 2017 (14)
Studeni 2017 (12)
Listopad 2017 (5)
Rujan 2017 (15)
Kolovoz 2017 (3)
Srpanj 2017 (2)
Lipanj 2017 (7)
Svibanj 2017 (13)
Travanj 2017 (12)
Ožujak 2017 (9)
Veljača 2017 (7)
Siječanj 2017 (6)
Prosinac 2016 (12)
Studeni 2016 (6)
Listopad 2016 (6)
Kolovoz 2016 (1)
Srpanj 2016 (11)
Lipanj 2016 (9)
Svibanj 2016 (9)
Travanj 2016 (8)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
opće teme protiv ljudske gluposti i još ponešto
prvi post objavljen 11.12.2007.
e-mail: semper_contra@net.hr
Ceterum censeo EU esse delendam!
"MUDROSLOVI" SEMPER CONTRE
(nađu li se slični to samo znači da nisam jedini "semper contra" na svijetu)
* * *
Svatko ima pravo na svoje mišljenje, ali ga nitko silom nema pravo nametati drugom!
Sve je dobro kad se pomiriš da ništa nije dobro.
Glupo je biti živ a ne moći živjeti.
S osobama kojima je Religija iznad Razuma ne raspravljam o religiji. Jednako tako s osobama kojima je Nacija iznad Čovjeka ne raspravljam o Naciji.
Čovjek je nekad živio među ljudima, danas živi među strojevima, sutra će među robotima.
Narod koji sustavno briše prošlost pišući novu povijest, nikada neće imati budućnost.
Hrvatska je lijepa zemlja, ali ružna država.
Socijalizam/komunizam me naučio da ne vjerujem u ništa kao apsolutnu Istinu.
Najvrednije što je čovjek kao živo biće stvorio su: Umjetnost i Matematika. Bez njega njih ne bi bilo.
Smisao postojanja je stvaranje života. Svrha je naučiti potomke da prežive i naprave isto. I to je sve!
Hrvatska je mala zemlja velikog kriminala.
Zdravog ljudi posjećuju rijetko, bolesnog često, a na pogrebu se skupe svi znani i neznani.
Bolje je biti mrtav nego živ a ne moći živjeti.
Bethoven je svoju glazbu slušao, ali je nije mogao čuti.
Spomenici čovjeku lako se ruše, ali njegova djela ostaju.
Kapitalizam je savršen poredak za nesavršen ljudski rod.
Ateist/agnostik treba biti bolji čovjek od vjernika. Njemu nema tko oprostiti grijehove, dok će vjerniku oprostiti Bog.
Misliti je za mnoge ljude najteža aktivnost.
Kakav je ispao, možda je Bog čovjeka stvorio samo na svoju sliku.
Lako je djecu praviti ali ih je teško odgajati.
Među glupanima i pametan postane glup. Obrat ne vrijedi.
Vlast daje manje prava dajući veće obaveze. Puk traži veća prava tražeći manje obaveza.
Apsurd čovjekovog života: ako mu nije lijep ne želi živjeti, ako mu je lijep ne želi umrijeti.
Svi naši političari mora da su izučili molerski zanat. Farbaju nas već četvrt stoljeća.
Ratovi su dokaz da svijetom vladaju budale.
I u mraku totalitarizma kao i u bljesku demokracije narod ne vidi što radi vlast.
Svaki rat protiv budala je unaprijed izgubljen!
Pravi domoljub živi u inozemstvu, Hrvatsku nosi u srcu a euro ili dolare u džepu.
Ljudski rod evolucijski je vrhunac s kojeg će se survati u ponor kojeg je sam stvorio.
Pravi borci za ideale spremni su dati svoje živote. Je su li današnji borci za očuvanje okoliša spremni učiniti isto?
Da li je dilema tanjur - tanjir važnija od dileme je li on pun ili prazan?
Princip djelovanja političkih garnitura: „Prije njih nije bilo ničega, poslije njih neće ostati ništa."
Da ne proizvodimo komunjare i ustaše proizvodili bi automobile.
Na ono što je važno mali čovjek ne može utjecati, na ono što može nije važno.
Štuje Boga, al ga psuje, jer ga ne poštuje!
Revolucije pokreću idealisti, plodove beru karijeristi.
Nikako ne mogu shvatiti mentalni sklop mnogih religioznih ljudi: klanjaju se bogovima, poklanjaju mrtvima cvijeće i ubijaju žive. Sve u ime istih bogova.
U očekivanju da mu prođe ružan trenutak u životu prošao mu je neprimjetno cijeli život.
Vjera, religija i Crkva nisu jednoznačnice. Mnogi to ne znaju ili ne shvaćaju.
Vjenčanja sve glamuroznija, trajanje brakova sve kraće.
Nije sve u novcu, ali u svemu je novac.
U prošlosti ljudi su znali jesu li robovi ili slobodni. Danas ljudi misle da su slobodni iako su robovi.
Naporno je biti s ljudima, ružno je biti sam, ali najteže je među ljudima biti sam.
Čovjek treba biti ili Einstein ili čobanin na Vlašiću.
Hrvati gledaju u prošlost jer ne vide budućnost.
Lažući, lašci na kraju prevare samo sebe.
Teist u Kristu traži Čovjeka, ateist/agnostik u Čovjeku traži Krista.
Strah da će nuklearna bomba uništiti svijet je neopravdan. Svijet će uništiti – smeće.
I politika i religija obećavaju raj a donose pakao.
Mlade treba liječiti. Starima omogućiti da umru dostojanstveno.
Poznanstvo, prijateljstvo, ljubav, brak, dosada.
Čovjek je čovjeku – čovjek. Ono drugo je uvreda za vuka.
Nedostaju mi Ljudi. A tako ih je malo.
Čovjek ne dolazi svojom voljom na svijet niti mu je dozvoljeno da ga svojom voljom napusti.
Nikad nisam sâm. Uz mene je uvijek moje drugo ja. Ponekad mi je teško s njime.
Dok hrvatska se srca slože i pluto potonut može.
Nedostaje mi ljubavi jer je ne znam ni davati ni primati.
Lojalnost i poltronstvo dijeli tek tanka linija.
Glup čovjek nije opasan, ali postaje ako toga nije svjestan.
Umjetnost je dar Boga, politika Sotone.
Da bi čovjek gledao trebaju mu oči, a da bi vidio treba mu vizija.
Čovjek snuje, Bog određuje...a žena naređuje!
Nije li neobično da se oni koji vjeruju u vječni život boje smrti?
Da je zemlja od zlata ljudi bi se tukli za šaku blata.
Domoljubi Domovinu brane i izgrađuju a ne prodaju i potkradaju.
Domoljublje se čuva u srcu, a ne na srce položenom rukom.
Istina je da jabuka ne pada daleko od stabla ali se ipak može daleko otkotrljati.
Mnogi će lakše pokrenuti planinu nego usne i reći: oprosti!
Tražeći djetelinu s četiri lista izgubio je sreću.
Pravilo spokojnog življenja.
Prigušeno govoriti, prigušeno raditi, prigušeno slušati radio, prigušeno misliti, prigušeno živjeti!
Komunisti su zakonom oduzeli imovinu pojedincu, demokrati narodu.
Vrag nije crn kako se riše, crnji je.
Čovjek odlazi, samo njegova djela ostaju. Dobra ili loša.
Vojnici su školovani ljudi s diplomom za ubijanje.
Nuklearna bomba može uništiti čovjeka, komunikacijska bomba njegovu privatnost. Obje njegovu slobodu.
Pojedini roditelji svoju djecu doživljavaju kao kućne ljubimce. Kad im dosade prepuste ih ulici.
Država ne daje ništa. Samo uz proviziju prebacuje iz džepova jednih u džepove drugih.
Borac protiv tiranije istovremeno je i heroj i terorist.
Golemo materijalno bogatstvo može se steći samo pljačkom banke ili pljačkom naroda.
Samo ljubav može probuditi Čovjeka u čovjeku, ali ona je tako rijetka kao biser u školjci, dijamant u tamnim njedrima zemlje ili zrnce zlata u rijeci.
Ništa se ne mora osim umrijeti i sve se može osim izbjeći smrt!
Kao što jedno zrno tvori hrpu, tako i jedan čovjek tvori čovječanstvo!
Umjetnost je jedino što čovjeka razlikuje od životinje!
Ubiješ li čovjeka ubio si jedan od milijardi svjetova.
