semper contra
srijeda, 04.04.2012.
Uskrsna poruka Crkvi: „In medias res!“ (2)
Cvjetna nedjelja.
Iako nisam vjernik redovito svake godine sa suprugom (koja je praktični vjernik) odlazim na posvećenje palminih grančica ispred Katedrale, prije desetak godina formirane biskupije, u gradu za koji mnogi tvrde da je najljepši u našoj domovini, da je po mjeri čovjeka, a po nacionalnom sastavu gotovo 100% hrvatski. A to znači i najmanje 85% katolički. Prema broju ljudi koji dolaze na ceremonijal, a kojih je kako se meni čini, iz godine u godinu sve manje, ne bi se, na ovo posljednje, baš moglo zaključiti.
Nakon posvete prošetasmo gradom. Iako je bilo vjetrovito vrijeme, i svega su ispred nekoliko kafića bili postavljeni stolovi i stolice na otvorenom, na terasama je bilo više ljudi nego pred Katedralom. A koliko ih je bilo u šoping centrima? Nismo provjeravali jer nemamo običaj nedjeljom ići u moderne hramove ako to baš nije neophodno.
Nije onda čuditi se što Crkva traži zabranu rada nedjeljom. No neće biti dovoljna samo zabrana rada trgovina. Trebat će tražiti i zabranu rada kafića, kavana, restorana, sportskih priredaba, nedjeljnih izleta...
Popodne čitam „Jutarnji list“.
Udarna vijest: saobraćajne nesreće u zemlji uoči vikenda. Panika u policiji! Na varaždinskoj zaobilaznici dvadeset trogodišnji „luđak i kriminalac“ s 28 policijskih prijava, zbog, kako se to lijepo kaže u policijskoj terminologiji, neprilagođene brzine u blagom je zavoju (zaobilaznica mi je poznata i po mom laičkom mišljenju projektirana je loše, da ne kažem opasno) prešao na suprotnu stranu i sudario se s drugim automobilom. Ubio je jednu odraslu osobu i jednog 14 godišnjeg dječaka, i teško ranio suprugu stradale osobe. Sreća u nesreći što je poginuo i „luđak“, pa kad već ovo naše društvo nije u stanju (s)maknuti takve tipove, eto „maknuo“ ga Svevišnji. Koliko je samo života tim potezom spasio? To samo On zna!
Tijekom petka i subote u Zagrebu poginule su četiri osobe. Najtežoj je uzrok bio nepoštivanje prednosti na križanju.
U šibenskoj četvrti vozač je teško ozlijeđen nakon slijetanja s ceste i prevrtanja. Vozilu je prije 15 dana istekla prometna dozvola. Srećom stradao je samo „luđak“. Ako preživi, možda ga to opameti. Ipak sve sumnjam poznavajući tu vrstu „ljudi“.
Na Jadranskoj magistrali kod Karlobaga u petak navečer poginuo je 29 godišnjak sletjevši u provaliju. I ovdje je srećom poginuo samo „luđak“.
Ni 39 godina života nije bilo dovoljno „čovjeku“ pa da nauči kako ne treba voziti pijan. Posljedica: četvero ozlijeđenih u autobusu u koji su zaletio. U novinama ne piše što se dogodilo „luđaku“.
Dnevnik hrvatske dalekovidnice: pljačka stoljeća. Maskirani kriminalci naoružani vatrenim oružjem svladali tri zaštitara, provalili u centralu poštansku banku u Splitu i odnijeli desetak miliona kuna. Zaštitari, sputani „humanim“ zakonom po kojem ne smiju pucati na maskirane „ljude“ s vatrenim oružjem u rukama, i onako samo izigravaju „papinsku gardu“.
U jednom drugom našem gradu njemačkoj biciklističkoj reprezentaciji ukrali dvadeset skupocjenih bicikala pa nisu mogli sudjelovati u trci.
I sve su to bogobojazni Hrvati, katolici i dobri ljudi. A Crkva brine brigu da li će ljudi raditi nedjeljom!!! Uopće ne brine što mnoge ovčice iz njezinog stada uopće nisu ovčice već vukovi koji ubijaju i pljačkaju. Nisam pročitao nikada ni u jednim novinama niti čuo na bilo kojem od mnogobrojnih audio-video medija (uključivo i HKR kojeg inače često slušam) da se Crkva zalagala za uvođenje zakona s drastičnim kaznama protiv ubojica, kriminalaca, pijanaca za volanom, pedofila, huligana, lažljivih političara, prodavača droge. Da li to znači da je poruka Crkve: možete krasti, ubijati, lagati, seksualno iskorištavati djecu, davati lažna obećanja, prodavati maglu...Sve možete, samo je raditi zabranjeno!
Uostalom ovim posljednjim u nas se baviti i onako nije baš probitačno. Možeš pogriješiti a onda će svi po tebi drvljem i kamenjem! Ne vjerujem da je baš takva poruka crkvenih veledostojnika, ali tako nekako ispada.
* * *
Ovaj tekst objavio sam 16.03.2008. godine. Bio je to jedan od mojih prvih tekstova na ovom blogu. Tada na njega nisam dobio ni jedan komentar pa pretpostavljam da ga ili nitko nije čitao ili nije pobudio potrebu da ga se komentira. No nije to razlog zašto ga ponovo objavljujem.
Ponavljam ga s namjerom da, ako ga ste ga pročitali, u komentaru po svom uvjerenju odgovorite na jedno jednostavno pitanje: jesmo li kao društvo u cjelini na današnji dan bar za stopu bliže idealu koji je zagovarao/propovijedao Onaj kojeg su zbog naših grijeha razapeli na križ i čije Uskrsnuće slavimo na ove nedljelje, u odnosu na vremena prije četiri godine?
Ili smo se možebitno za koju stopu od tog ideala još i odmakli?
