petak, 30.03.2012.
Korizmeni dani jednog agnostika
Jednog od ovih neobično toplih dana za ovo godišnje doba, sjedim na terasi kafića 'Latera' u mom gradu. Jedan je to od malobrojnih koji su po mojem ukusu. Tražim pogledom tko danas poslužuje. Moram, jer ako je 'moj konobar' on će mi odmah donijeti 'tomislavac'. Bez pitanja.
Ipak je 'moj'. Nosi narudžbu za susjedni stol i ugledavši me, samo klimne glavom.
„Ne, neću danas 'tomislavca'. Molim 'Schweppes bitter lemon'“.
Vidim da podiže desnu obrvu, začuđen je. Klimne glavom, ode u lokal i uskoro stiže s bočicom i računom. Vidim da mu još uvijek upitnik iznad glave, nema žarulje koja svijetli. Ništa ne razumije.
„Korizmeni dani', kažem ja, a iznad njegove glave uskrsne još jedan upitnik. Poznato mu je da nisam vjernik. No nije tražio objašnjenje, vidi se finih je manira, 'bečka škola'. Stavio je bočicu na stol, račun gurnuo ispod pepeljare, nasmiješio se još jednom i uputio do slijedećeg gosta.
Dohvatim hladnu orošenu bočicu, natočim malo, onda je protresem da se talog pomiješa s tekućinom i dopunim čašu. Pogled na račun pokazuje da će me ova bočica od 2,5 dcl, zaslađene vodice s nešto limunovog ekstrakta, koštati svega kunu manje nego pola litre crnog piva. Odricati se pića u korizmene dane ne samo da je teško (dobro, meni baš i nije previše 
), ali je svakako duplo skuplje.
'I onda nebuš pil', rekao bi okorjeli 'antialkoholičar' koji uništava alkohol u najvećim mogućim količinama. Koliko mu to jetra dozvoljavaju.
Sjedim tako, pijuckam zašećerenu 'svetu' vodicu i prisjećam se prvog mog 'korizmenog odricanja' od alkohola.
Bilo je to prije mnogo godina, ne sjećam se više točno koliko, ali sigurno više od petnaestak.
U Splitu imam prijatelja iz vremena kad smo zajedno radili u 'Energoinvestu' u Doboju. Stanovali u istoj zgradi. Moja supruga je obožavateljica pjevača Gorana Karana koji je imao koncert u Splitu, pa smo otputovali u 'najlipši grad na svitu': posjet koncertu i posjet prijateljima. Dva ugodna događaja o jednom trošku. Bilo je to u preduskrsno vrijeme.
* * *
Penjemo se stepenicama. Na vrhu, pred vratima, prijatelji već čekaju. Uz njih sin i kćer. Dugo se nismo vidjeli. Grljenje, ljubljenje, uobičajena pitanja: kako si, kako zdravlje, ulazak u dnevni boravak.
Ženski dio odmah otvara klub 'Kla-Fe-Že', a prijatelj i ja sjedosmo u fotelje uz niski stolić.
„Hoćeš li popiti što? Imam odlično domaće crno“, kaže prijatelj.
„Može“, odgovorih.
Ubrzo se na stolu našla boca izrazito tamnog crvenog vina, gusto 'kao ulje' rekli bi vinski šmekeri, i jedna čaša.
„To je vino iz grožđa našeg vinograda. Samo za obitelj. Otac probire posebne grozdove, najljepše, i onda sam mulja, ostavlja da stoji koliko treba da se dobije lijepa tamno crvena boja, sam preša. Mi ovo vino koristimo i za 'biklu'.“
„Biklu?“ čudim se. Prvi put čujem tu riječ.
„To je mješavina crnog vina i mlijeka. Hoćeš li?“
„A ne, možda kasnije. Sad bih ipak probao 'čisti nektar'. Nego, zar ti nećeš?“ upitam, primijetivši da nema druge čaše.
„Ne, korizmeni su dani“, odgovori on i objasni mi kako svake godine u te dane ne pije alkohol i ne puši. „Da se pročistim!“ kaže i nasmije se. Znam, međutim, da nije samo zbog toga. Vjernik je.
U Doboju to nije radio, pomislim, a na glas kažem:
„Nije ti to loša ideja. Mogao bih i ja. Naravno od druge godine 
!“ Rekao sam to više u šali. Nisam, naime vjernik, pa se to kao od mene ne očekuje.
Po onoj narodnoj, 'svakog gosta za tri dana dosta', nakon tri vrlo ugodno provedena dana, pozdravili smo se i otputovali kući.
Godinu dana proletjelo je dok sam trepnuo okom. Došli ponovo korizmeni dani i ja se sjetih posjeta prijateljima u Splitu i događaja koji sam ispričao. U to vrijeme smo u firmi vrlo često 'feštali', popiti se znalo ohoho! Rekoh jednom kolegi, vjerniku:
„Od sutra ne pijem sve do Uskrsa!“
Naravno da se nasmijao i on i društvo. Počelo je zadirkivanje. No kad je kolega vidio da zaista ozbiljno mislim rekao je da će, ako ja prestanem piti, prestati i on.
I tako smo počeli apstinirati. On je, da lakše podnese 'muku', svakog dana na zidnom kalendaru zaokruživao protekli 'trijezan' dan. Da ne duljim, ja sam izdržao do Uskrsa, on nije. Prije blagdana pala je opet jedna 'fešta' i nije mogao odoljeti zovu Bahusa - bogu vina i veselja. A meni je odricanje od alkohola u korizmene dane postala tradicija. Naravno, ne iz vjerskih razloga, već zaista iz zdravstvenih: čišćenje organizma i obnove jetre. No povod je ipak bio u vjerskim običajima. Tako da moj 'agnostički organizam' može zahvaliti vjeri što ga jednom godišnje, tijekom četrdeset dana, oslobađam alkohola.
30.03.2012. u 16:24 •
11 Komentara •
Print •
#
| < |
ožujak, 2012 |
> |
| P |
U |
S |
Č |
P |
S |
N |
| |
|
|
1 |
2 |
3 |
4 |
| 5 |
6 |
7 |
8 |
9 |
10 |
11 |
| 12 |
13 |
14 |
15 |
16 |
17 |
18 |
| 19 |
20 |
21 |
22 |
23 |
24 |
25 |
| 26 |
27 |
28 |
29 |
30 |
31 |
|
Srpanj 2020 (1)
Travanj 2020 (10)
Ožujak 2020 (12)
Veljača 2020 (6)
Siječanj 2020 (8)
Prosinac 2019 (3)
Studeni 2019 (3)
Listopad 2019 (1)
Kolovoz 2019 (3)
Srpanj 2019 (5)
Lipanj 2019 (3)
Svibanj 2019 (5)
Travanj 2019 (8)
Ožujak 2019 (3)
Veljača 2019 (3)
Siječanj 2019 (2)
Prosinac 2018 (2)
Studeni 2018 (4)
Listopad 2018 (2)
Rujan 2018 (3)
Kolovoz 2018 (8)
Srpanj 2018 (14)
Lipanj 2018 (6)
Svibanj 2018 (10)
Travanj 2018 (5)
Ožujak 2018 (9)
Veljača 2018 (7)
Siječanj 2018 (8)
Prosinac 2017 (14)
Studeni 2017 (12)
Listopad 2017 (5)
Rujan 2017 (15)
Kolovoz 2017 (3)
Srpanj 2017 (2)
Lipanj 2017 (7)
Svibanj 2017 (13)
Travanj 2017 (12)
Ožujak 2017 (9)
Veljača 2017 (7)
Siječanj 2017 (6)
Prosinac 2016 (12)
Studeni 2016 (6)
Listopad 2016 (6)
Kolovoz 2016 (1)
Srpanj 2016 (11)
Lipanj 2016 (9)
Svibanj 2016 (9)
Travanj 2016 (8)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
opće teme protiv ljudske gluposti i još ponešto
prvi post objavljen 11.12.2007.
e-mail: semper_contra@net.hr
Ceterum censeo EU esse delendam!
"MUDROSLOVI" SEMPER CONTRE
(nađu li se slični to samo znači da nisam jedini "semper contra" na svijetu)
* * *
Svatko ima pravo na svoje mišljenje, ali ga nitko silom nema pravo nametati drugom!
Sve je dobro kad se pomiriš da ništa nije dobro.
Glupo je biti živ a ne moći živjeti.
S osobama kojima je Religija iznad Razuma ne raspravljam o religiji. Jednako tako s osobama kojima je Nacija iznad Čovjeka ne raspravljam o Naciji.
Čovjek je nekad živio među ljudima, danas živi među strojevima, sutra će među robotima.
Narod koji sustavno briše prošlost pišući novu povijest, nikada neće imati budućnost.
Hrvatska je lijepa zemlja, ali ružna država.
Socijalizam/komunizam me naučio da ne vjerujem u ništa kao apsolutnu Istinu.
Najvrednije što je čovjek kao živo biće stvorio su: Umjetnost i Matematika. Bez njega njih ne bi bilo.
Smisao postojanja je stvaranje života. Svrha je naučiti potomke da prežive i naprave isto. I to je sve!
Hrvatska je mala zemlja velikog kriminala.
Zdravog ljudi posjećuju rijetko, bolesnog često, a na pogrebu se skupe svi znani i neznani.
Bolje je biti mrtav nego živ a ne moći živjeti.
Bethoven je svoju glazbu slušao, ali je nije mogao čuti.
Spomenici čovjeku lako se ruše, ali njegova djela ostaju.
Kapitalizam je savršen poredak za nesavršen ljudski rod.
Ateist/agnostik treba biti bolji čovjek od vjernika. Njemu nema tko oprostiti grijehove, dok će vjerniku oprostiti Bog.
Misliti je za mnoge ljude najteža aktivnost.
Kakav je ispao, možda je Bog čovjeka stvorio samo na svoju sliku.
Lako je djecu praviti ali ih je teško odgajati.
Među glupanima i pametan postane glup. Obrat ne vrijedi.
Vlast daje manje prava dajući veće obaveze. Puk traži veća prava tražeći manje obaveza.
Apsurd čovjekovog života: ako mu nije lijep ne želi živjeti, ako mu je lijep ne želi umrijeti.
Svi naši političari mora da su izučili molerski zanat. Farbaju nas već četvrt stoljeća.
Ratovi su dokaz da svijetom vladaju budale.
I u mraku totalitarizma kao i u bljesku demokracije narod ne vidi što radi vlast.
Svaki rat protiv budala je unaprijed izgubljen!
Pravi domoljub živi u inozemstvu, Hrvatsku nosi u srcu a euro ili dolare u džepu.
Ljudski rod evolucijski je vrhunac s kojeg će se survati u ponor kojeg je sam stvorio.
Pravi borci za ideale spremni su dati svoje živote. Je su li današnji borci za očuvanje okoliša spremni učiniti isto?
Da li je dilema tanjur - tanjir važnija od dileme je li on pun ili prazan?
Princip djelovanja političkih garnitura: „Prije njih nije bilo ničega, poslije njih neće ostati ništa."
Da ne proizvodimo komunjare i ustaše proizvodili bi automobile.
Na ono što je važno mali čovjek ne može utjecati, na ono što može nije važno.
Štuje Boga, al ga psuje, jer ga ne poštuje!
Revolucije pokreću idealisti, plodove beru karijeristi.
Nikako ne mogu shvatiti mentalni sklop mnogih religioznih ljudi: klanjaju se bogovima, poklanjaju mrtvima cvijeće i ubijaju žive. Sve u ime istih bogova.
U očekivanju da mu prođe ružan trenutak u životu prošao mu je neprimjetno cijeli život.
Vjera, religija i Crkva nisu jednoznačnice. Mnogi to ne znaju ili ne shvaćaju.
Vjenčanja sve glamuroznija, trajanje brakova sve kraće.
Nije sve u novcu, ali u svemu je novac.
U prošlosti ljudi su znali jesu li robovi ili slobodni. Danas ljudi misle da su slobodni iako su robovi.
Naporno je biti s ljudima, ružno je biti sam, ali najteže je među ljudima biti sam.
Čovjek treba biti ili Einstein ili čobanin na Vlašiću.
Hrvati gledaju u prošlost jer ne vide budućnost.
Lažući, lašci na kraju prevare samo sebe.
Teist u Kristu traži Čovjeka, ateist/agnostik u Čovjeku traži Krista.
Strah da će nuklearna bomba uništiti svijet je neopravdan. Svijet će uništiti – smeće.
I politika i religija obećavaju raj a donose pakao.
Mlade treba liječiti. Starima omogućiti da umru dostojanstveno.
Poznanstvo, prijateljstvo, ljubav, brak, dosada.
Čovjek je čovjeku – čovjek. Ono drugo je uvreda za vuka.
Nedostaju mi Ljudi. A tako ih je malo.
Čovjek ne dolazi svojom voljom na svijet niti mu je dozvoljeno da ga svojom voljom napusti.
Nikad nisam sâm. Uz mene je uvijek moje drugo ja. Ponekad mi je teško s njime.
Dok hrvatska se srca slože i pluto potonut može.
Nedostaje mi ljubavi jer je ne znam ni davati ni primati.
Lojalnost i poltronstvo dijeli tek tanka linija.
Glup čovjek nije opasan, ali postaje ako toga nije svjestan.
Umjetnost je dar Boga, politika Sotone.
Da bi čovjek gledao trebaju mu oči, a da bi vidio treba mu vizija.
Čovjek snuje, Bog određuje...a žena naređuje!
Nije li neobično da se oni koji vjeruju u vječni život boje smrti?
Da je zemlja od zlata ljudi bi se tukli za šaku blata.
Domoljubi Domovinu brane i izgrađuju a ne prodaju i potkradaju.
Domoljublje se čuva u srcu, a ne na srce položenom rukom.
Istina je da jabuka ne pada daleko od stabla ali se ipak može daleko otkotrljati.
Mnogi će lakše pokrenuti planinu nego usne i reći: oprosti!
Tražeći djetelinu s četiri lista izgubio je sreću.
Pravilo spokojnog življenja.
Prigušeno govoriti, prigušeno raditi, prigušeno slušati radio, prigušeno misliti, prigušeno živjeti!
Komunisti su zakonom oduzeli imovinu pojedincu, demokrati narodu.
Vrag nije crn kako se riše, crnji je.
Čovjek odlazi, samo njegova djela ostaju. Dobra ili loša.
Vojnici su školovani ljudi s diplomom za ubijanje.
Nuklearna bomba može uništiti čovjeka, komunikacijska bomba njegovu privatnost. Obje njegovu slobodu.
Pojedini roditelji svoju djecu doživljavaju kao kućne ljubimce. Kad im dosade prepuste ih ulici.
Država ne daje ništa. Samo uz proviziju prebacuje iz džepova jednih u džepove drugih.
Borac protiv tiranije istovremeno je i heroj i terorist.
Golemo materijalno bogatstvo može se steći samo pljačkom banke ili pljačkom naroda.
Samo ljubav može probuditi Čovjeka u čovjeku, ali ona je tako rijetka kao biser u školjci, dijamant u tamnim njedrima zemlje ili zrnce zlata u rijeci.
Ništa se ne mora osim umrijeti i sve se može osim izbjeći smrt!
Kao što jedno zrno tvori hrpu, tako i jedan čovjek tvori čovječanstvo!
Umjetnost je jedino što čovjeka razlikuje od životinje!
Ubiješ li čovjeka ubio si jedan od milijardi svjetova.
