Marketing
Korizmeni dani jednog agnostika
Jednog od ovih neobično toplih dana za ovo godišnje doba, sjedim na terasi kafića 'Latera' u mom gradu. Jedan je to od malobrojnih koji su po mojem ukusu. Tražim pogledom tko danas poslužuje. Moram, jer ako je 'moj konobar' on će mi odmah donijeti 'tomislavac'. Bez pitanja.
Ipak je 'moj'. Nosi narudžbu za susjedni stol i ugledavši me, samo klimne glavom.
„Ne, neću danas 'tomislavca'. Molim 'Schweppes bitter lemon'“.
Vidim da podiže desnu obrvu, začuđen je. Klimne glavom, ode u lokal i uskoro stiže s bočicom i računom. Vidim da mu još uvijek upitnik iznad glave, nema žarulje koja svijetli. Ništa ne razumije.
„Korizmeni dani', kažem ja, a iznad njegove glave uskrsne još jedan upitnik. Poznato mu je da nisam vjernik. No nije tražio objašnjenje, vidi se finih je manira, 'bečka škola'. Stavio je bočicu na stol, račun gurnuo ispod pepeljare, nasmiješio se još jednom i uputio do slijedećeg gosta.
Dohvatim hladnu orošenu bočicu, natočim malo, onda je protresem da se talog pomiješa s tekućinom i dopunim čašu. Pogled na račun pokazuje da će me ova bočica od 2,5 dcl, zaslađene vodice s nešto limunovog ekstrakta, koštati svega kunu manje nego pola litre crnog piva. Odricati se pića u korizmene dane ne samo da je teško (dobro, meni baš i nije previše 
), ali je svakako duplo skuplje.
'I onda nebuš pil', rekao bi okorjeli 'antialkoholičar' koji uništava alkohol u najvećim mogućim količinama. Koliko mu to jetra dozvoljavaju.
Sjedim tako, pijuckam zašećerenu 'svetu' vodicu i prisjećam se prvog mog 'korizmenog odricanja' od alkohola.
Bilo je to prije mnogo godina, ne sjećam se više točno koliko, ali sigurno više od petnaestak.
U Splitu imam prijatelja iz vremena kad smo zajedno radili u 'Energoinvestu' u Doboju. Stanovali u istoj zgradi. Moja supruga je obožavateljica pjevača Gorana Karana koji je imao koncert u Splitu, pa smo otputovali u 'najlipši grad na svitu': posjet koncertu i posjet prijateljima. Dva ugodna događaja o jednom trošku. Bilo je to u preduskrsno vrijeme.
* * *
Penjemo se stepenicama. Na vrhu, pred vratima, prijatelji već čekaju. Uz njih sin i kćer. Dugo se nismo vidjeli. Grljenje, ljubljenje, uobičajena pitanja: kako si, kako zdravlje, ulazak u dnevni boravak.
Ženski dio odmah otvara klub 'Kla-Fe-Že', a prijatelj i ja sjedosmo u fotelje uz niski stolić.
„Hoćeš li popiti što? Imam odlično domaće crno“, kaže prijatelj.
„Može“, odgovorih.
Ubrzo se na stolu našla boca izrazito tamnog crvenog vina, gusto 'kao ulje' rekli bi vinski šmekeri, i jedna čaša.
„To je vino iz grožđa našeg vinograda. Samo za obitelj. Otac probire posebne grozdove, najljepše, i onda sam mulja, ostavlja da stoji koliko treba da se dobije lijepa tamno crvena boja, sam preša. Mi ovo vino koristimo i za 'biklu'.“
„Biklu?“ čudim se. Prvi put čujem tu riječ.
„To je mješavina crnog vina i mlijeka. Hoćeš li?“
„A ne, možda kasnije. Sad bih ipak probao 'čisti nektar'. Nego, zar ti nećeš?“ upitam, primijetivši da nema druge čaše.
„Ne, korizmeni su dani“, odgovori on i objasni mi kako svake godine u te dane ne pije alkohol i ne puši. „Da se pročistim!“ kaže i nasmije se. Znam, međutim, da nije samo zbog toga. Vjernik je.
U Doboju to nije radio, pomislim, a na glas kažem:
„Nije ti to loša ideja. Mogao bih i ja. Naravno od druge godine 
!“ Rekao sam to više u šali. Nisam, naime vjernik, pa se to kao od mene ne očekuje.
Po onoj narodnoj, 'svakog gosta za tri dana dosta', nakon tri vrlo ugodno provedena dana, pozdravili smo se i otputovali kući.
Godinu dana proletjelo je dok sam trepnuo okom. Došli ponovo korizmeni dani i ja se sjetih posjeta prijateljima u Splitu i događaja koji sam ispričao. U to vrijeme smo u firmi vrlo često 'feštali', popiti se znalo ohoho! Rekoh jednom kolegi, vjerniku:
„Od sutra ne pijem sve do Uskrsa!“
Naravno da se nasmijao i on i društvo. Počelo je zadirkivanje. No kad je kolega vidio da zaista ozbiljno mislim rekao je da će, ako ja prestanem piti, prestati i on.
I tako smo počeli apstinirati. On je, da lakše podnese 'muku', svakog dana na zidnom kalendaru zaokruživao protekli 'trijezan' dan. Da ne duljim, ja sam izdržao do Uskrsa, on nije. Prije blagdana pala je opet jedna 'fešta' i nije mogao odoljeti zovu Bahusa - bogu vina i veselja. A meni je odricanje od alkohola u korizmene dane postala tradicija. Naravno, ne iz vjerskih razloga, već zaista iz zdravstvenih: čišćenje organizma i obnove jetre. No povod je ipak bio u vjerskim običajima. Tako da moj 'agnostički organizam' može zahvaliti vjeri što ga jednom godišnje, tijekom četrdeset dana, oslobađam alkohola.
Post je objavljen 30.03.2012. u 16:24 sati.