nedjelja, 11.12.2011.
Zekoslav Mrkva
Ovog ljeta u djedovu kuću na moru stigli smo sredinom srpnja. Uz obitelj mlađeg sina dočekao nas je i – kunić. Potpuno crn.
- Odakle on u dvorištu, - pitamo kad smo kunića prvi put ugledali.
- Nemamo pojma. Bio je ovdje kad smo mi stigli.
Nakon nekoliko dana, mladi su otputovali. Iako smo mnoge zvali da nam se pridruže, osim jednih prijatelja koji su došli na par dana, nitko nije imao volje družiti se s 'trilobitima'. I tako je ostalo samo nas troje, supruga, ja i kunić kojeg nazvasmo - Zekoslav Mrkva.
U sjeverne krajeve vratili smo se krajem devetog mjeseca, u vrijeme kad se laste počinju spremati na jug. Nikada do sada nismo tako dugo bili na moru. I nikada nam nije, zahvaljujući Zekoslavu Mrkvi, vrijeme tako brzo prošlo.
Zekoslav je noći provodio spavajući u vrtu ispod stare smokve. Svakog jutra, dok smo na terasi pili jutarnju kavu, on je izvodio jutarnji ceremonijal. Dođe do vrata za ulazak automobila i kroz rešetke promatra ulicu, automobile, ljude koji prolaze i koji su se često zaustavljali, pogotovo ako vode i djecu, i govorili:
- Vidi zeko, - upirući prstom na Zekoslava.
Nakon nekog vremena, Zekoslavu dosade i auti i ljudi, skoči u zrak, okrene se za 180 stupnjeva i započne svoju jutarnju gimnastiku: jurnjavu po dvorištu, trk oko kuće, pa opet skok, okret i trk u drugom smjeru.
- To mu je u genima – kažem - mora vježbati bježanje pred psima ili lisicom.
Nakon 'gimnastike' se smiri, legne potrbuške i odmara.
odmor nakon 'gimnastike'
Kako se sunce penje a vrućina biva sve veća, Zekoslav se skrasi u nekoj od pet-šest jama koje je iskopao u zemlji gdje je najdublji hlad i tamo, uz povremeni obilazak 'pašnjaka' po obrok trave i sjena, leži, drijema i čeka večer. Kad zahladi opet se aktivira, a kad padne mrak nestane u vrtu iza kuće.
Iz dnevnog skrovišta izlazi i kad mu supruga, a to je činila redovito svaki dan, donese mrkvu, jabuku, breskvu. Priđe hrani, pomiriše je, okrene se kao da je nezainteresiran, odmakne se pa se ponovo vrati i njuškicom pipa mrkvu. I tako nekoliko puta, dok konačno ne započne jesti.
u slast zeko!
Došlo neko vrijeme kad više ponuđenu hranu nije ni gledao, ni mirisao, a kamo li jeo. Supruga se zabrinula da se nije razbolio.
- Trebamo kod veterinara, kaže sva uspaničena.
- Ma pričekaj, možda mu je samo vruće. Ili nije gladan, vidiš da pase po cijeli dan, tješim je.
Na kraju se ispostavilo da je Zekoslav otkrio smokve koje su popadale sa stabla i da su mu one, onako slatke, bile draže nego ženina mrkva.
Jednog jutra je bio posebno uznemiren. Nije bilo jutarnje jurnjave, odmah se zavukao u svoje najdublje gnijezdo i tek oko podneva je živnuo. Nisam siguran je li to zaista bio uzrok, ali te noći u jutarnjim satima, desetak kilometara od Biograda u pravcu Zadra bio je epicentar laganog potresa od 2,2 stupnja R. skale. Možda ga je to uznemirilo. Takvo ponašanje se, naime, više nije ponovilo kroz cijelo vrijeme našeg boravka.
oporavak od potresa
Kad bih vam ispričao sve događaje vezane uz Zekoslava, trebao bi mi još po koji post. Vjerujte mi na riječ, za ova dva mjeseca uvjerio sam kako se neka umiljata životinja može uvući pod kožu, unići u dušu. Ali svemu dođe kraj, pa i našem druženju sa Zekoslavom.
Kako se približavao dan našeg povratka kući, počele su brige što ćemo s njim. Da ga vodimo kući nije dolazilo u obzir. Ne samo što živimo u centru grada u soliteru, već što nas često nema dulje vrijeme kod kuće zbog odlaska kod djece u Zagreb i/ili Samobor.
Preko interneta sam kontaktirao vlasnika jednog privatnog zoološkog vrta koji je doduše bio spreman da ga 'udomi', na kad sam čuo koje sve mesoždere ima, odustali smo od toga bojeći se da bi naš Zekoslav mogao završiti na jelovniku nekog tigra. A tko bi ga dao, vidi kako je sladak.
vidi kako je sladak
Pomogla nam je jedna od volonterskih udruga koje se brinu o udomljavanju kunića i zečeva. Obećali su da će pokušati naći neku dobru dušu koja bi bila voljna brinuti se o njemu. Jer varijanta da ga ostavimo u dvorištu, „pa dok traje nek traje“ kako je rekao vlasnik već spomenutog zoo-a, mojoj je supruzi parala srce.
I dok je supruga svakodnevno razgovarala s Zekoslavom, hranila ga, mazila i pazila, ja sam počeo od nekih otpadnih letvi 'deljati' kavez u kojem bi ga 'transferirali' udomitelju.
- Vidim da voliš razgovarati s Zekoslavom, - znao sam govoriti supruzi.
- Pa kad je tako drag.
- Da, da! Mislim da je druga stvar po srijedi. Kao što ja razgovaram najradije sam sa sobom jer sam sam sebi najprimjereniji sugovornik, tako si ti sebi odabrala primjerenog sugovornika 
!
'razgovor' supruge i Zekoslava
Tražeći podatke o zečevima i kunićima na internetu sam našao podatak da je jedna od njihovih omiljenih zanimacija zubićima 'obrađivati' električni kabel. Kako sam radio fleksericom i ubodnom pilom pazio sam da se moj Zekoslav ne bi slučajno počeo zanimati za njihove priključne kabele. Nisam primijetio da ga zanimaju i moja je pažnja popustila. Kad sam konačno posao oko kaveza priveo kraju (trebalo je staviti još samo mrežu na okvir), spremajući fleksericu imao sam što vidjeti.
ipak je Zekoslav pravi kunić
A moj Zekoslav je čučao pokraj mene i gledao me svojim krupnim očima u kojima se naziralo: „Tko ja, ma nema šanse!“
Na kraju, kavez i nije bio potreban. Iz udruge su nam javili da su našli udomitelja iz Zadra koji je, prije našeg odlaska kući, došao po Zekoslava s pravom, originalnom košarom za transport.
putna košara za ZM
Sad naš Zekoslav Mrkva živi u Zadru ima družicu s kojom jurca po stanu i čeka ljeto kad ćemo doći u Biograd pa će, ako budu htjeli i dozvolili udomitelji, zajedno s svojom družicom 'godišnji odmor' provesti u našem dvorištu na njihovu i našu radost.
* * *
Na kraju ovog našeg jednotjednog druženja svima onima, da parafraziram Dražena Siriščevića, koji su me čitali, a i onima koji će me tek čitati, pozdrav na rastanaku s 'blogerom tjedna'.
11.12.2011. u 10:05 •
17 Komentara •
Print •
#
Srpanj 2020 (1)
Travanj 2020 (10)
Ožujak 2020 (12)
Veljača 2020 (6)
Siječanj 2020 (8)
Prosinac 2019 (3)
Studeni 2019 (3)
Listopad 2019 (1)
Kolovoz 2019 (3)
Srpanj 2019 (5)
Lipanj 2019 (3)
Svibanj 2019 (5)
Travanj 2019 (8)
Ožujak 2019 (3)
Veljača 2019 (3)
Siječanj 2019 (2)
Prosinac 2018 (2)
Studeni 2018 (4)
Listopad 2018 (2)
Rujan 2018 (3)
Kolovoz 2018 (8)
Srpanj 2018 (14)
Lipanj 2018 (6)
Svibanj 2018 (10)
Travanj 2018 (5)
Ožujak 2018 (9)
Veljača 2018 (7)
Siječanj 2018 (8)
Prosinac 2017 (14)
Studeni 2017 (12)
Listopad 2017 (5)
Rujan 2017 (15)
Kolovoz 2017 (3)
Srpanj 2017 (2)
Lipanj 2017 (7)
Svibanj 2017 (13)
Travanj 2017 (12)
Ožujak 2017 (9)
Veljača 2017 (7)
Siječanj 2017 (6)
Prosinac 2016 (12)
Studeni 2016 (6)
Listopad 2016 (6)
Kolovoz 2016 (1)
Srpanj 2016 (11)
Lipanj 2016 (9)
Svibanj 2016 (9)
Travanj 2016 (8)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
opće teme protiv ljudske gluposti i još ponešto
prvi post objavljen 11.12.2007.
e-mail: semper_contra@net.hr
Ceterum censeo EU esse delendam!
"MUDROSLOVI" SEMPER CONTRE
(nađu li se slični to samo znači da nisam jedini "semper contra" na svijetu)
* * *
Svatko ima pravo na svoje mišljenje, ali ga nitko silom nema pravo nametati drugom!
Sve je dobro kad se pomiriš da ništa nije dobro.
Glupo je biti živ a ne moći živjeti.
S osobama kojima je Religija iznad Razuma ne raspravljam o religiji. Jednako tako s osobama kojima je Nacija iznad Čovjeka ne raspravljam o Naciji.
Čovjek je nekad živio među ljudima, danas živi među strojevima, sutra će među robotima.
Narod koji sustavno briše prošlost pišući novu povijest, nikada neće imati budućnost.
Hrvatska je lijepa zemlja, ali ružna država.
Socijalizam/komunizam me naučio da ne vjerujem u ništa kao apsolutnu Istinu.
Najvrednije što je čovjek kao živo biće stvorio su: Umjetnost i Matematika. Bez njega njih ne bi bilo.
Smisao postojanja je stvaranje života. Svrha je naučiti potomke da prežive i naprave isto. I to je sve!
Hrvatska je mala zemlja velikog kriminala.
Zdravog ljudi posjećuju rijetko, bolesnog često, a na pogrebu se skupe svi znani i neznani.
Bolje je biti mrtav nego živ a ne moći živjeti.
Bethoven je svoju glazbu slušao, ali je nije mogao čuti.
Spomenici čovjeku lako se ruše, ali njegova djela ostaju.
Kapitalizam je savršen poredak za nesavršen ljudski rod.
Ateist/agnostik treba biti bolji čovjek od vjernika. Njemu nema tko oprostiti grijehove, dok će vjerniku oprostiti Bog.
Misliti je za mnoge ljude najteža aktivnost.
Kakav je ispao, možda je Bog čovjeka stvorio samo na svoju sliku.
Lako je djecu praviti ali ih je teško odgajati.
Među glupanima i pametan postane glup. Obrat ne vrijedi.
Vlast daje manje prava dajući veće obaveze. Puk traži veća prava tražeći manje obaveza.
Apsurd čovjekovog života: ako mu nije lijep ne želi živjeti, ako mu je lijep ne želi umrijeti.
Svi naši političari mora da su izučili molerski zanat. Farbaju nas već četvrt stoljeća.
Ratovi su dokaz da svijetom vladaju budale.
I u mraku totalitarizma kao i u bljesku demokracije narod ne vidi što radi vlast.
Svaki rat protiv budala je unaprijed izgubljen!
Pravi domoljub živi u inozemstvu, Hrvatsku nosi u srcu a euro ili dolare u džepu.
Ljudski rod evolucijski je vrhunac s kojeg će se survati u ponor kojeg je sam stvorio.
Pravi borci za ideale spremni su dati svoje živote. Je su li današnji borci za očuvanje okoliša spremni učiniti isto?
Da li je dilema tanjur - tanjir važnija od dileme je li on pun ili prazan?
Princip djelovanja političkih garnitura: „Prije njih nije bilo ničega, poslije njih neće ostati ništa."
Da ne proizvodimo komunjare i ustaše proizvodili bi automobile.
Na ono što je važno mali čovjek ne može utjecati, na ono što može nije važno.
Štuje Boga, al ga psuje, jer ga ne poštuje!
Revolucije pokreću idealisti, plodove beru karijeristi.
Nikako ne mogu shvatiti mentalni sklop mnogih religioznih ljudi: klanjaju se bogovima, poklanjaju mrtvima cvijeće i ubijaju žive. Sve u ime istih bogova.
U očekivanju da mu prođe ružan trenutak u životu prošao mu je neprimjetno cijeli život.
Vjera, religija i Crkva nisu jednoznačnice. Mnogi to ne znaju ili ne shvaćaju.
Vjenčanja sve glamuroznija, trajanje brakova sve kraće.
Nije sve u novcu, ali u svemu je novac.
U prošlosti ljudi su znali jesu li robovi ili slobodni. Danas ljudi misle da su slobodni iako su robovi.
Naporno je biti s ljudima, ružno je biti sam, ali najteže je među ljudima biti sam.
Čovjek treba biti ili Einstein ili čobanin na Vlašiću.
Hrvati gledaju u prošlost jer ne vide budućnost.
Lažući, lašci na kraju prevare samo sebe.
Teist u Kristu traži Čovjeka, ateist/agnostik u Čovjeku traži Krista.
Strah da će nuklearna bomba uništiti svijet je neopravdan. Svijet će uništiti – smeće.
I politika i religija obećavaju raj a donose pakao.
Mlade treba liječiti. Starima omogućiti da umru dostojanstveno.
Poznanstvo, prijateljstvo, ljubav, brak, dosada.
Čovjek je čovjeku – čovjek. Ono drugo je uvreda za vuka.
Nedostaju mi Ljudi. A tako ih je malo.
Čovjek ne dolazi svojom voljom na svijet niti mu je dozvoljeno da ga svojom voljom napusti.
Nikad nisam sâm. Uz mene je uvijek moje drugo ja. Ponekad mi je teško s njime.
Dok hrvatska se srca slože i pluto potonut može.
Nedostaje mi ljubavi jer je ne znam ni davati ni primati.
Lojalnost i poltronstvo dijeli tek tanka linija.
Glup čovjek nije opasan, ali postaje ako toga nije svjestan.
Umjetnost je dar Boga, politika Sotone.
Da bi čovjek gledao trebaju mu oči, a da bi vidio treba mu vizija.
Čovjek snuje, Bog određuje...a žena naređuje!
Nije li neobično da se oni koji vjeruju u vječni život boje smrti?
Da je zemlja od zlata ljudi bi se tukli za šaku blata.
Domoljubi Domovinu brane i izgrađuju a ne prodaju i potkradaju.
Domoljublje se čuva u srcu, a ne na srce položenom rukom.
Istina je da jabuka ne pada daleko od stabla ali se ipak može daleko otkotrljati.
Mnogi će lakše pokrenuti planinu nego usne i reći: oprosti!
Tražeći djetelinu s četiri lista izgubio je sreću.
Pravilo spokojnog življenja.
Prigušeno govoriti, prigušeno raditi, prigušeno slušati radio, prigušeno misliti, prigušeno živjeti!
Komunisti su zakonom oduzeli imovinu pojedincu, demokrati narodu.
Vrag nije crn kako se riše, crnji je.
Čovjek odlazi, samo njegova djela ostaju. Dobra ili loša.
Vojnici su školovani ljudi s diplomom za ubijanje.
Nuklearna bomba može uništiti čovjeka, komunikacijska bomba njegovu privatnost. Obje njegovu slobodu.
Pojedini roditelji svoju djecu doživljavaju kao kućne ljubimce. Kad im dosade prepuste ih ulici.
Država ne daje ništa. Samo uz proviziju prebacuje iz džepova jednih u džepove drugih.
Borac protiv tiranije istovremeno je i heroj i terorist.
Golemo materijalno bogatstvo može se steći samo pljačkom banke ili pljačkom naroda.
Samo ljubav može probuditi Čovjeka u čovjeku, ali ona je tako rijetka kao biser u školjci, dijamant u tamnim njedrima zemlje ili zrnce zlata u rijeci.
Ništa se ne mora osim umrijeti i sve se može osim izbjeći smrt!
Kao što jedno zrno tvori hrpu, tako i jedan čovjek tvori čovječanstvo!
Umjetnost je jedino što čovjeka razlikuje od životinje!
Ubiješ li čovjeka ubio si jedan od milijardi svjetova.
