semper contra
četvrtak, 08.12.2011.
Postoji li uopće demokracija?
Refleksije na izbore
Prolog
Riječ demokracija dolazi, što je opće poznato, kao složenica grčkih riječi demos u značenju zemlja, svijet, narod i riječi krateo u značenju vladam. A demokracija: vlada naroda, politički poredak u kojem vlast pripada narodu. No kako u praksi u doslovnom smislu sav narod ne može vladati izmišljen je surogat: predstavnički sustav.
U takvom sustavu narod kao nositelj vlasti u određenim vremenskim periodima izlazi na glasovanje na kojemu tobože bira svoje predstavnike, koji će onda umjesto njega vladati kroz određeni vremenski period. Bilo je zamišljeno da se vlada naroda izabere direktnim biranjem predstavnika u predstavničko tijelo. No kako je narod priglup, neobrazovan, priprost, tupav itd (naravno u pejorativnom smislu) i kao takav nije u stanju odabrati sam svoje predstavnike trebalo je riješiti taj 'problem'.
Nastanak parlamentarne demokracije
Shvatio je to u prošlosti neki 'mudar' čovjek uvidjevši da bi odabir predstavnika u direktnoj demokraciji dugo trajao i upitavši se bi li polučio 'pravi' izbor, pa se odlučio 'pomoći' ljudima u tom teškom poslu.
„Možda bi usput mogao 'ušićariti' i nešto za sebe“, pomislio je pritom. „Zašto ne bi unaprijed odabrao grupu istomišljenika iz redova 'vladajućeg naroda' i onda pokušao ostatak uvjeriti da ću uz moju pomoć i pomoć mojih suradnika jednako tako dobro voditi zajednicu kao što bi to radili i od njih direktno odabrani predstavnici?“
Zamišljeno, ostvareno. Osnovao je stranku odabravši određeni broj pripadnika puka sa sličnim idejama (čitaj interesima) kakve je imao i sam. Na čelo popisa dodao je svoje ime i nazvao ga - izborna lista. Pri tome uopće nije bilo važno da ostali izabrani baš u potpunosti razumiju što je on, najmudriji, izmudrovao. Najvažnije je bilo da bespogovorno slijede njegove ideje.
Kad je tako okupio ekipu za obradu 'vladajućeg naroda' krenuo je u akciju. Metode kojima se pri tome služio neću opisivati jer su bile vrlo slične, iako nešto manje sofisticirane, ovima koje ste imali prilike vidjeti i čuti u proteklih nekoliko mjeseci.
'Vladajući narod' osjetio je olakšanje što ne mora sam razmišljati o bezbroj potencijalnih kandidata za predstavničko tijelo i prihvatio njegovu listu. Uz to su pomislili: on je mudriji od nas i sigurno je odabrao najbolje.
Evolucija parlamentarne demokracije
No pojavio se problem. Samo korak do uspješne realizacije svog 'izuma', našao se još jedan 'mudrac' koji je osnovao sličnu stranku s malčice drukčijim idejama. Tek toliko da zagolica maštu dijelu 'vladajućeg naroda'. Taj dio naroda okrenuo se potom tom 'mudracu'.
Uskoro se pojavila cijela bulumenta takvih 'mudraca' svaki sa svojom idejom (programom). Koje su, da budemo iskreni, bile slične ko jaje jajetu. No ispostavilo se da u zgradi predstavničkog tijela nema dovoljno mjesta za sve sa svih lista i tu je nastao problem.
Zato su se sastali svi 'mudri' i dogovorili da umjesto svih kandidata na listama predlože 'vladajućem narodu' da se opredijeli koja će od lista ući u predstavničko tijelo. Složiše se i krenuše u 'predizbornu kampanju'. Vrijeđajući i pljujući 'mudrace' drugih lista. Kad su zaključili da je 'vladajući narod' dovoljno prepariran kako bi se bez nekog većeg razmišljanja odazvao zovu 'glasačke sirene' i zaokružio baš njihovu listu, raspisali su izbore.
Srž demokracije
Tu sada dolazi do punog izražaja pojam demokracije: narod zaokružuje liste na kojima su uglavnom ljudi koje ne poznaje i čije su mu ideje, osim onih najprimitivnijih: use, nase i podase, uglavnom nepoznate ili pak u magli. To zaokruživanje nekog broja na listi uz koji stoji neka stranka je suština demokracije, 'vladavine naroda'.
Tako je rođena parlamentarna demokracija koja je 'vladajućem narodu' stvarala iluziju da su oni ti koji vladaju.
Kako iz razno raznih razloga, na pr. nekima se iz 'neshvatljivog' razloga smuči i goni ih na povraćanje i sama pomisao na izbore, vrlo je čest slučaj da od ukupnog broja 'glasovno sposobnih individua' najmanje polovica ni ne izađe na izbore. A ako je tako, onda istinitost 'vladavine naroda' dolazi pod veliki upitnik.
Primjer parlamentarne demokracije
Nakon kratkog uvida 'u povijest parlamentarne demokracije', kao primjer što je suštinski parlamentarna demokracija i koliko je ona zaista vladavina naroda, može nam poslužiti mala kvantitativna analiza demokratskih izbora održanih nedavno u jednoj nama znanoj zemlji. Pa krenimo.
Prema podacima DIP-a (5.12. 2011. u 14.30 sati) ukupan broj 'nosača biračkog prava' (NBP) na dan 4. 12. 2011. iznosio je 4.504.251 duša. Od toga se njih 2.446.831 potrudilo 'obaviti svoju građansku dužnost' što čini 54,32% ukupne 'glasačke mase'.
Nakon što je i posljednji pripadnik NBP-a napustio biračko/glasačko mjesto počelo je iščekivanje rezultata koji će pokazati koliko je pojedina stranka bila uspješna u farbanju, mazanju, zamagljivanju stvarnosti i blaćenju drugih stranaka. Kao i u obećavanju bolje i svjetlije budućnosti.
Nakon raznih manje ili više dramatičnih obrta ispostavilo se da je pobjednička stranka dobila ukupno 958.318 glasova ili 21,3% ukupnog broja NBP-a. Kao nagradu za tako polučeni uspjeh njoj je pripalo 80 zastupničkih mjesta koje će zauzeti od 'mudraca' odabrani članovi NBP-a. To u odnosu na ukupan broj zastupničkih mjesta čini 53%.
Naravno sva ostala 'vladavina naroda' koja se pokazuje u broju 3.545.933 NBP-a ili 78,7% 'odlazi u 'oporbu' (ili točnije rečeno 'škart'). Što to znači?
To vam draga moja gospodo, s lijeva i desna, znači da u 'vladavini naroda', tj. demokraciji, manjina vlada većinom. Naime predstavnici 21,3% NBP-a na ovaj način, zahvaljujući demokraciji, dobivaju 53% zastupničkih mjesta u predstavničkom domu (natpolovični broj) i primjenom principa stranačke stege vladaju s 100% NBP-a.
No još nismo gotovi. Bacimo malo drugačiji pogled u 'bunar demokracije'. Što vidimo na dnu? Da u stvarnosti 80 NBP-a koji sjede u predstavničkom tijelu 'kroje' sudbinu ostalih 4.504.171 NBP-a. I to ovi potonji podnose samo zato što ih je netko uvjerio da će nakon četiri godine moći promijeniti tih 80 ako su loše radili. Možda samo neke od njih, ali sve sigurno ne.
Što su pokazali i ovi izbori. Stranka koja nas je dovela na rub………….(dopišite nešto po želji) osvojila je 12,5% glasova ukupnog NBP-a i za to nagrađena s 47 zastupnika ili 31% ukupnog broja mjesta u predstavničkom tijelu.
A što je s odgovornošću o kojoj pobjednici trabunjaju u svojim nastupnim besjedama nakon pobjede. N i š t a ! U stvari po mom sudu svi su oni, ili barem članovi vlade, trebali obaviti ritualno samoubojstvo zvano – harakiri.
Epilog
Da li se za ovako formiranu vlast može reći da „demokracija predstavlja politički poredak u kojem vlast pripada narodu“? Možda je to od svih loših sustava najmanje loš, no meni se sve nešto mota u glavi da bi se to moglo nazvati i – diktaturom.
