semper contra
srijeda, 27.07.2011.
'Kasno baba stiže s kolačima'
Sve češće se u medijima pojave vijesti kako je u planu osnivanje neke nove stranke. Uz tekst se obično objave i slike nekolicine od 'osnivača' s obvezatnom slikom budućeg nositelja liste te stranke i – 'gotovo', kako bi rekao A. Dedić na kraju svoje pjesme 'Ne daj se Ines'.
Čitateljima ovog bloga je manje-više poznato zašto sam ja protivnik ulaska u EU. Smatram da u EU, ako je to uopće potrebno (no u to me još nitko nije argumentirano uvjerio, a politička situacija u EU ne daje pravo zagovornicima ulaska) trebamo ući kad SAMI, bez vanjskog pritiska, sredimo stvari u svojoj državi. I to tako da će EU zvati nas, a ne mi moljakati nju. U tom slučaju bi i mi mogli postavljati uvjete pa kako god mali bili. A ne da ulazimo podvijena repa nakon što su nas na kakvo-takvo sređivanje natjerali naizmjeničnom primjenom batine i mrkve. Jer ako to nismo napravili duboko vjerujući da to treba (a osobno sumnjam da jesmo) onda od takvog sređivanja, pod patronatom EU, nema dugotrajne koristi.
No da se vratim na temu. Neke od stranaka 'u osnivanju' u svom 'programu' najavljuju da će se zalagati da Hrvatska ne uđe u EU. Jedan od takvih potencijalnih 'nositelja liste' je i 'heroj Facebook-a' čije ime i naziv stranke koju on želi osnovati iz određenih razloga za sada ne želim spominjati. Na valu popularnosti koju je stekao kao inicijator 'Facebook-ove' u akciji 'spašavanja Varšavske' gradi svoju političku karijeru. A oni koji će nasjesti na njegovu 'mudrost' zaboravljaju da ni on ni ta akcija nisu polučile osnovni rezultat – spas Varšavske.
Za tu i slične stranke moja poruka glasi: 'kasno baba stiže s kolačima'!
Osnivati stranku (naravno ako nisu u pozadini neki osobni interesi osnivača) tri-četiri mjeseca prije izbora, i onda glasovati za nju po mojem je mišljenju političko sljepilo da ne upotrijebim brutalniji izraz.
Zašto?
Najvažniji razlog leži u činjenici da će se referendum za ulazak u EU održati ako ne istovremeno, onda s datumom vrlo blizu datumu izbora. Kad bi takve stranke i dobile respektabilan broj mandata kojim bi mogla pokrenuti (samo pokrenuti) pitanje oportunosti ulaska u EU, bilo bi već kasno. Naime dok se oformi novi Sabor i Vlada, REFERENDUMOM će glasači već odlučiti (hoće li?) o sudbini Hrvatske.
Drugi razlog je što te stranke jednostavno nemaju šanse ući u Sabor. U najboljem slučaju njihovi nositelji lista. Jer za izbore treba NOVAC i naklonost MEDIJA. Postavljam pitanje: odakle tim, tek osnovanim strankama novac, i koje će to TV s nacionalnom koncesijom i mainstream tiskovine objavljivati mišljenja i stavove protivnika ulaska u EU. Ako i dobiju onih čuvenih tri do pet minute da 'obrazlože svoj stav' na TV (sjeća li se tko 'Stranke Naravnog Zakona') to će za njih biti maksimum-maksimorum. A bez 'slikanja' na TV uspjeh na izborima je čista SF!
I na kraju ne i najmanje važno. Po mom dubokom uvjerenju sve se te stranke osnivaju kako bi 'nositelji lista' u slučaju da pređu izborni prag, dospjeli u Sabor. Razlog toj želji ne moram pojašnjavati. A za takve stranke ne bih glasovao ni u snu. Ne samo što su mi takvi ljudi antipatični, nego i zato što će po 'D'Hontovoj metodi' dodjeljivanja glasova koje su glasači dali strankama a koje nisu prešle prag, samo povećati 'skor' stranke 'hdz-sdp', protiv koje su pobornici takvih stranaka listom.
Jedino što nama, euroskepticima raznih fela preostaje su dvije stvari:
1. - Obavezno izaći na izbore i ako nemamo 'svoju' stranku obavezo PREKRIŽITI listić. Pa ako svih 40% euroskeptika, koliko nas po nekim anketama ima, učini to, bit će minimalno 40% nevažećih glasova. O legitimnosti stranke i vlade koju će ona sastaviti s takvim rezultatima izbora neka razbija glavu 'kolijevka' demo(n)kracije – EU.
2. – Na referendumu, ako ga bude?, obvezatno zaokružiti – NE.
I to je sve!
srijeda, 20.07.2011.
Kineska poslovica i EU
Je ste li primijetili da se, od mnogih argumenta kojim Vlada brani svoj stav o korisnosti ulaska Hrvatske u EU-raj, vrlo često spominjanu dva. Oba su vezana uz novac. Prema jednom „novac iz europskih fondova olakšat će ravnomjeran razvoj svih hrvatskih regija“, a prema drugom ulazak u EU-raj „smanjit će kamatnu stopu po kojoj ćemo dobivati kredite“. Dakle, dokopati se novca bez rada je glavni argument Vlade (i ostalih političara) kojim nas uvjerava da će nam ulaskom u EU-raj poteći 'med i mlijeko'!
Kada god od nekog političara iz pozicije i opozicije čujem takve argumente sjetim se kineske poslovica koja kaže: 'Pokloni gladnome ribu, nahranio si ga za jedan dan: nauči ga loviti ribu, nahranio si ga za čitav život!'
Krediti nam sigurno neće biti 'poklonjeni' već ćemo ih morati vraćati. Pa sad da li će kamata biti jedan postotni poen veća ili manja mislim da i nije bitna stvar u pretvaranju puka hrvatskog u dužničko roblje. Olakšavajuća okolnost je što dosadašnje Vlade to rade već godinama makar nismo u EU-raju, pa je mnogima perspektiva ulaska u to 'ropstvo' već dobro znana.
Što se pak tiče razno raznih fondova koji su navodno 'besplatni', koliko je meni poznato uvjet da ih dobijemo su famozni 'programi' čiju ekonomsku isplativost određuje onaj koji novac iz fondova daje. A zna se tko je to, i za koje će programe novac dati. Sigurno ne za one koji će jačati konkurentnost čisto hrvatskih (naših) ekonomskih subjekata već prvenstveno onih kojima će upravljati 'Velike Gazde'. Uz to, da bi 'privukli' te fondove dio novca za spomenute (odabrane) projekte treba osigurati i onaj koji novce iz tih fondova dobiva. Prema najavama naših političara iz pozicije i opozicije, glavni projekti koji bi se u Hrvatskoj trebali realizirati novcem iz tih fondova su oni koje bi trebala provesti država. A odakle državi, prezaduženoj do grla, novac? Iz novih poreza ili novog zaduženja, sad, 'na sreću' s manjim kamatama.
Nije zgorega spomenuti ni sumnju u tzv 'besplatnost' tih fondova. Jer ako ih i nećemo morati vraćati, već samim ulaskom tog novca u zemlju sigurno će se dodatno smanjiti njena suverenost u domeni gospodarstva obzirom na uvjete koje ćemo morati ispuniti da bi ih uopće dobili.
I naravno, sam Bog zna, neće li se opet naći u nas neki 'vrsni menadžeri' koji će uspjeti 'namagarčiti' čak i takve 'eksperte' kakvi su EU-birokrati, pa taj novac potrošiti u nešto 'korisnije' nego što je to razvoj gospodarstva. Na primjer gradnji velikog kipa I.K. u okviru 'programa' privlačenja turista.
Zato smatram da bi EU-birokrati prvenstveno trebali mnoge od nas, naučiti 'loviti ribu' i od tog ulova živjeti, a ne poklanjati nam ili posuđivati novac. Ili kako kaže Viktor Vresnik u svom komentaru u nedjeljnom J.L. (2011-07-10):
„Da se ne pretvori u Grčku, Hrvatska mora početi raditi. To, naime, u prijevodu znači famozna floskula o 'podizanju produktivnosti'. Ili brutalnije: ne želimo li seriju otkaza i manje plaće, moramo za isti novac proizvesti više, a to što proizvodimo mora biti kvalitetnije.“
No taj je proces dugotrajan, a kome bi onda oni, dok mi ne skupimo pare za to svojim radom, prodavali svoje proizvode?
I na kraju pitanje: što mislite kako se, glede poante kineske poslovice, EU ponašala u slučaju Grčke, Španjolske, Portugala, Irske? Je li im poklonila ribu ili ih je naučila loviti ribu?
utorak, 12.07.2011.
Ljudska prava i 'ljudska prava'
Ovo je moguće u Hrvatskoj prije ulaska u EU
General osumnjičen za malverzacije sa zemljištem, smijenjen je s jedne od najviših vojnih dužnosti, MORH (koji šalje naše vojnike u Afganistan da tamo, valjda, brane RH) najavljuje njegovo umirovljenje s mirovinom koja će biti sigurno mnogo veća od moje nakon četrdeset jedne godine radnog staža.
Razno, razni direktori, menadžeri, predsjednici nadzornih odbora i inih institucija nakon nekoliko mjeseci provedenih u istražnom zatvoru (da ne bi djelovali na svjedoke – sic!) zbog sumnji da su počinili niz gospodarskih malverzacija, pušteni su na slobodu do početka suđenja i vraćeni na svoja dobro plaćena radna mjesta koja su ih čekala svo vrijeme njihovog 'odsustva'.
(karikatura iz lokalnog tjednika „Međimurje“)
Premijer koji svoj godišnji odmor provodi u pritvoru u susjednoj nam demokratskoj zemlji osumnjičen za, sam Bog zna kakve marifetluke na svim područjima ljudske djelatnosti, već dvije godine ne dolazi na posao ali mu se uredno isplaćuje plaća od 16 000 kunića mjesečno.
A ovo će biti moguće nakon ulaska
Jedna moja poznanica koja živi u Hrvatskoj, otišla je na tjedan dana u Deželu koja je već uvelike u sustavu zvanom EU-Raj. Razlog? Dijete njezine rođakinje oboljelo je od jedne rijetke bolesti i nakon boravka od desetak dana u bolnici (dijete nema ni dvije godine pa je i majka bila s njim) dijete je trebalo još najmanje dva tjedna ostati kod kuće. Inače je, dok je zdravo, u jaslicama. No majka se ne osuđuje ostati toliko dugo na bolovanju da ne bi dobila otkaz, pa su međusobno organizirali smjensko čuvanje po nekoliko dana s tim da je moju poznanicu dopalo najviše jer nije zaposlena pa se ne mora bojati otkaza.
Ipak ima tu i nešto utješnog. Ovakva situacija glede slučaja kad radnici iz raznih razloga ne dolaze redovno na posao ni kod nas nije ništa novo ni prije ulaska u EU-Raj. Samo zbog čega onda ulazimo u njega. Da bi možebitno ukinuli praksu gore opisanu. Sve me strah.
subota, 09.07.2011.
Je li u EU ukinuto ropstvo?
Vidim kako u ove vruće dane podulji tekstovi (kako bi rekao alexxl na tragu Tolstojevog 'Rata i mira') ne izazivaju neku pozornost (osim 'virusa' koji uporno komentira svaki post ali ih uopće ne čita, za njega je to preteško štivo :-)!), odlučih tijekom ljeta uvesti 'ljetnu shemu' kao što to radi i naša dalekovidnica. Pa evo prvog pokušaja.
Pomalo pratim 'agoniju' Nike Kranjčara, jednog od rijetkih pristojnih nogoudarača, ne samo kod nas nego i u svijetu. Evo nekih naglasaka iz teksta kojeg sam upravo skinuo s net-a.
„Nakon što je Spursima uvelike pomogao da prošle sezone izbore Ligu prvaka, a potom bio sasvim odbačen iz prve momčadi, Niko Kranjčar žrtva je novog plana Harryja Redknappa, koji teško da može završiti dobro.
Prljavi Harry i dalje ostaje vjeran svom nadimku. Po pisanju engleskih medija, Redknappu se odjednom jako žuri prodati Niku Kranjčara kako bi namaknuo 20 milijuna funti za kupnju ubojitog napadača Espanyola Pabla Osvalda.
Međutim, zapelo je na financijama. Vlasnik 'Tottenhama' Daniel Levy poručio je Redknappu kako neće biti novca za pojačanja sve dok menadžer ne sredi stanje u svlačionici, odnosno dok ne proda 'otpisane' igrače. A Niko Kranjčar, nažalost, spada u tu skupinu.
I tu nastaje problem. Po pisanju engleskih medija, za Kranjčara je ozbiljno zagrizla 'Fiorentina', ali nema nikakve šanse da Talijani za hrvatskog reprezentativca iskrcaju nerealno visokih 12 milijuna funti odštete koju su odredili 'genijalci' s White Hart Lanea.
Tom iznosu se prije nekoliko dana nasmijao i Niko,(…), koje mu polako ali sigurno uništava(ju) karijeru. Jer kako sada stvari stoje, Kranjčar ne može ni igrati ni otići iz 'Tottenhama', zbog čudnih zahtjeva i odluka klupskog vodstva.“
Zašto sam ovo citirao. Odgovor je vrlo jednostavan. Za mene ovo znači da na početku dvadeset prvog stoljeća još uvijek postoji robovlasnički sustav u pojedinim segmentima društva. I to u 'kolijevci' demo(n)kracije i borbi za ljudska prava – EU. U koju se mi uguravamo iz petnih žila.
Dosta da ne bude predugo za ove vrućine.
srijeda, 06.07.2011.
Dolfi i Sotona
Počela je turistička sezona
Počinje tzv. 'glavna turistička sezona' u poznatoj turističkoj zemlji 'Nedođiji' koja još nije u sastavu 'Sotonije'. Kolone automobila iz sjevernih, zapadnih i istočnih zemalja 'Sotonije' sjurile su se na njezine autoceste koje su baš sagrađene za njihove turiste, e da bi lakše doputovali na 'Najljepše More Na Svijetu'. Nekada davno, u mračna vremena (doduše ne baš autoputovima; za tadašnji Puk je bila dovoljna i makadamska cesta i željeznica) u smjeru juga putovala je 'Radnička Klasa' te zemlje u sindikalna odmarališta. No to je jedna druga priča iz poznatog serijala o 'nostalgijama' za nekim 'boljim vremenima', pa neću kvariti oduševljenje sadašnjem Ministru turizma i njegovoj Šefici koji se vesele velikoj 'berbi' od turista.
Istovremeno skupocjenim automobilima ili specijalnim avionima političari te države hitaju u suprotnom smjeru kako bi potpisali dokument kojim će se konačno pravno utvrditi i ozakoniti tko je u toj državi Gazda a tko Sluga. (Master a tko Slave za one kojima je engleski bliži). Završili su pretpristupne pregovore za ulazak u 'Sotoniju' i sad odlaze da se izbore kod njezinih 'Velikodostojnika' tko će potpisati taj povijesni dokument.
U društvu najvećih zločinaca
Sve to, sjedeći u udobnoj fotelji najelitnijeg apartmana u hotelu 'Pakao', uz čašu rashlađenog šampanjca, na ogromnom televizoru u 3D tehnici promatra idejni tvorac ovog stampeda – Dolfi. Uz njega u jednakoj fotelji sjedi osobno 'Veliki Meštar' 'Sotonije' glavom i rogovima – Sotona. Gleda i on i sve se smiješi.
Dolfi se počeše iza uha, malo zamisli i reče.
„Zanimljivo je ovo gledati. Ja sam prije nekih sedamdeset godina u ovim krajevima želio postići upravo to: da moj narod supermena i čiste arijevske krvi ljetuje na njihovom moru, a da nas oni služe. Čak sam i sam bio spreman, nakon završetka rata, izgraditi autobane i to sigurno bolje od ovih. Ipak smo mi, Arijevci, vrhunski stručnjaci u gradnji prometnica.“
„O da sjećam se tvojih pokušaja da ovladaš ovim krajevima. Nažalost upotrijebio si krive metode!“ reče Sotona pomalo ironičnim glasom potegnuvši dugi gutljaj šampanjca direktno iz flaše.
„Očigledno. No sve je to za mene ipak misteriozno. Jest da su me 'velike sile' pobijedile u ratu kojim sam želio uvesti JEDINSTVENU vlast u čitavoj 'Sotoniji', no moram biti iskren i priznati da su i ovi 'mali' dali poveliki doprinos. Ali kako onda objasniti da sam ja sad ovdje u hotelu 'Pakao' u društvu s najvećim zločincem svih vremena i 'Velikim Meštrom Sotonije', a moji zemljaci i njihovi saveznici ipak uživaju u onom što sam planirao učiniti?“
„E moj Dolfi. Točno da sam ja veći zločinac od tebe, ne možda mnogo veći, ali svakako veći, međutim ja sam, uvidjevši tvoju pogrešku, primijenio metodu koja se pokazala efikasnijom, mnogo efikasnijom od tvoje primjene tenkova, topova, avijona i vojnika u osvajanju teritorije. Što je i razumljivo.Jer ako smo al pari glede zločina ja sam ipak daleko mudriji i lukaviji od tebe. Moram ja ponekad nadmudriti i mnogo pametnije od tebe,“ reče Sotona, ustane iz fotelje i pođe u hladnjak po novu bocu šampanjca.
Dolfi se na kratko smirio, na čelu mu se vidjelo da misli i da mu se u glavi roje razna objašnjenja njegovog neuspjeha, no nikako se nije mogao dosjetiti što je to pogriješio.
„Predajem se,“ reče na kraju malodušno Dolfi, otpi gutljaj šampanjca pa nastavi. „Hoćeš li mi 'Veliki Meštru Sotonije' pojasniti u čemu sam ja to pogriješio? Tko je i na koji način postigao ono što meni nije uspjelo?“
Sotona podučava Dolfija
Sotona se vratio s bocom hladnog pića, otvorio je uz glasan prasak, potegao onako s nogu i ponovo sjeo u fotelju.
„Znaš ti si meni vrlo drag. Tvoje su metode doduše bile krive ali je to ipak bila tvoja ZAMISAO pa ću ti ispričat priču koja se odvija na ovim prostorima već preko sedamdeset godina i nakon koje ćeš shvatiti zašto nisi uspio u svom naumu.
Prvo ću ti odgovoriti na drugo pitanje. To što vidiš postigao sam JA – Sotona! Iako, ponavljam, zamisao je o stvaranju 'Sotonije' bila tvoja. Ali danas ipak JA nosim naslov 'Veliki Meštar Sotonije'.“
„Ali kako? Koliko ja znam ti nemaš ni tenkove, ni avione, ni generale, ni vojsku,“ začuđeno će Dolfi.
„To je točno. No ja sam imao IDEJU kako da ostvarim TVOJU VIZIJU, a čovjek, pardon Sotona, s idejom je Sotona i po. Mislim da sam na tu temu čuo i neku pjesmu baš od jednog pripadnika ovog naroda. Problem je samo u tome što su oni tu istinu shvatili samo kao zgodan tekst pjesme, a ja sam to shvatio ozbiljno.“
Sotona opet malo zastane, tek da vidi kako će Dolfi reagirati. Iako je primijetio da se još više snuždio ipak mu je u očima vidio sjaj znatiželje.
Sotonin plan
„Počeo sam sa svojim planom odmah nakon tvog poraza uvidjevši gdje si pogriješio. Oni su kroz svoju povijest dugo bili pod vlašću raznih tuđinskih vladara, pa su bili spremni, na svaki pokušaj neke strane sile da ovlada njima, ponovo krenuti u rat. Da malo zaborave na to uvalio sam im socijalizam, komunizam, samoupravljanje, i naravno jednostranački sustav. A taj sustav je prosto izmišljen za one koji se drže dogme 'ne možeš ti mene tako malo platiti koliko ja mogu malo raditi.' O posljedicama te dogme neću razglabati, pogotovo što je ona za tebe i tvoje 'Arijevce' 'špansko selo'. Istovremeno sam, uz pomoć svojih suradnika, uspio malo zakuhati odnose njihove vlasti s vlastima 'Velikog Brata'. Kako su one bile u strahu da će ih 'Veliki Brat' progutati, počeli su se okretati za pomoć svom najljućem neprijatelju – 'Kapitalizmu'. Ovog potonjeg, uz pomoć mojih pomagača, uspio sam uvjeriti da ne pritišće previše njihovu vlast, jer bi to moglo dovesti do rata između 'Kapitalizma' i 'Velikog Brata', što meni naravno nije bilo u interesu upravo zbog tvog iskustva. Ovo okretanje prema 'Kapitalizmu' je najprije malo, a onda širom otvorilo prozore kapitalističkih dveri kroz koje je Puk te države mogao gledati sjaj i bogatstvo kapitalističkog svijeta. Naravno da sam crnu stranu kapitalizma udaljio od njihovih pogleda. Imat će je prilike upoznati kad uđu u 'Sotoniju',“ reče Sotona uz ciničan osmijeh.
Pojavljuju se problemi
Sotona opet potegne iz flaše, malo zastane, podrignu se mljackajući svojim dugim jezikom pa nastavi:
„Koristio sam ja i druge moje pomagače da malo zamutim situaciju, posebno na ekonomskom polju. Posljedica je bila porast nezaposlenosti, a vlast je, kako bi smanjila nezadovoljstvo, dozvolila odlazak dijela Puka, posebno nekvalificiranih i polukvalificiranih, u tzv 'pečalbu'. To je bila dodatna voda na moj 'Mlin'. 'Pečalbari' ili kako su ih još nazivali 'gastarbeiteri' su dolazeći kući na odmor širili propagandu o 'Raju' u 'Kapitalizmu' naravno prešućujući kako su tamo živjeli da bi se kući mogli dovesti u skupocjenim automobilima. Potom sam političarima pustio bubu u uho kako ih druge države u toj složenoj državi ekonomski izrabljuju što je povećalo međusobnu netrpeljivost unatoč paroli o 'bratstvu i jedinstvu' koju je kao mantru ponavljao njihov 'Najveći Sin Naroda I Narodnosti'. Uz to ispod pepela prividne sloge tinjala je i nacionalna i vjerska netrpeljivost. Učinivši to sad sam samo trebao čekati da 'kruška' dozrije.“
Daljnje akcije Sotone
Osvježivši se novim dugim gutljajem 'Veliki Meštar' nastavi:
„Istovremeno sam potkopavao temelje kuće 'Velikog Brata' muteći među njegovom 'Malom Braćom', što je na kraju dovelo do urušavanja cijele zgrade. Sve je prošlo relativno mirno. Kako sam već ranije ovladao 'Kapitalizmom' (što je bilo lako jer je nam cilj isti – Profit) sad sam mogao prići i komadanju te tzv samoupravne države kako bih pojedine dijelove lakše pridobio za svoj plan. Ona se pokazala dosta tvrd orah, pa je tu bilo i krvi. No što se može, cilj, a to je Profit, opravdava sva sredstva. Važno je pri tome bilo da oni ne shvate tko vuče konce jer bi u tom slučaju prošao kao i ti, moj dragi Dolfi. Ipak na kraju je sve ispalo po mom planu. Oni su optuživali jedni druge, a na mene nisu ni pomišljali.“
Sotonini pomagači
„Spominjao si neke pomagače. Je su li to bili generali, naučenjaci, ekonomisti, vračevi?“ upita Dolfi sjećajući se svojih, po njemu, nesposobnih generala.
„Demoni! Moji pomagači su bili, pa i danas su – 'Demoni'. 'Demon Ekonomije', 'Demon Prava', 'Demon pohlepe' koji se uglavnom bavi političarima i tako dalje. Pomoću njih mi je uspjelo najprije uvjeriti Puk da je za njih pronalaženje 'Sveto Grala' ravno uvođenju u državu – DEMO(n)KRACIJU. Bilo mi je utoliko lakše što su stanovnici iz tih država pedeset godina od mog 'Demona Propagande' slušali o važnosti i blagodatima takvog sustava u kojem vladaju 'Demoni' tj Demo(n)kracija.
Nakon što je završio rat na području te složene zemlje, uz pomoć 'Demona Ekonomije' uspio sam ih uvjeriti da je za njih vrlo važno sanirati njihove banke i onda ih prodati mojim glavnim 'Demonima Bankarstva'. Slijedilo je stvaranje klase 200 bogatih i pohlepnih, ali za vođenje gospodarstva nesposobnih ljudi, sve sa ciljem kako im ne bi slučajno pala na um neka pametna ideja, ali loša za 'Sotoniju', o ulaganju tako dobivenog novca u proizvodnju. Pomoću svojih 'Demona Trgovine' počeo sam intenzivnom gradnjom Trgovačkih Centara, neke vrste 'Nove Crkve' s idolom 'Zlatnog teleta', koje sam napunio svim onim stvarima koje oni proteklih pedeset godina nisu imali ili su pak po njih morali u 'Kapitalizam'. Uz to sam preko 'Demona Političara' isposlovao kod vrhuške uvoz stranih automobila kako bi na taj način što prije potrošili i svoj novac kojeg su eventualno skupili u prijašnjim vremenima. Važno je u svemu tome bilo spriječiti bilo kakvu pomisao da pokrenu neku proizvodnju. Barem dok ne uđu u 'Sotoniju'.“
Sotona privodi kraju pregovore
Sotona je predahnuo otpivši još malo šampanjca iz flaše, pa nastavio:
„Skratit ću dalje priču. Nakon banaka na red su došle njihove tvrtke (upropaštene od onih 200 privilegiranih ljudi) koje su mi prodali za relativno male pare, doduše uz nešto poveće provizije za one koji su ih prodavali. Kad je nestalo i tog novca, na red je došlo dizanje kredita i izdavanje obveznica. Sve u svemu imalo se, trošilo se, ali se ništa nije privređivalo.
I onda je moj vrhunski 'Demon' zadužen za propagandu ili kako oni kažu promidžbu – Goebbels Sekondo, krenuo u uvjeravanje kako je za njih jedini spas ulazak u 'Sotoniju', Asocijaciju 'slobodnih' i 'demo(n)kratskih' država. Kao glavni mamac poslužili su mu fondovi koje im nudi 'Sotonija' uz traženje odgovarajućih programa. A srž tih programa je da se novac, koji će dobiti, ulaže u tvrtke čiji će vlasnici biti moji 'Demoni', ili već jesu, a oni će u njima raditi prema demonskim pravilima i na taj način početi otplaćivati dugove koje su učinili.
Sotona se osigurava za budućnost
Kako bi se osigurao od novih prevara s njihove strane, najsposobnijeg 'Demona Prava' zadužio sam da im na jedan suptilan način uvali sve 'pravne stečevine' koje su moji 'Demoni' propisali, ali tako da to izgleda kako njihova dotadašnja 'pravna regulativa' nije dobra, jer ne štiti LJUDSKA PRAVA. Uz to sam ih uspio uvjeriti, ako žele u 'Sotoniju', moraju pohapsiti i osuditi sve svoje političare koji su primali provizije kod prodaje banaka, tvrtki, obveznica itd. Sličnu sam metodu primijenio i na njihove Generale koji su, vrlo popularni u Puku, predstavljali latentnu opasnost od pobune kad jednom uđu u 'Sotoniju'.
Time sam se riješio glavnih konkurenata u vođenju države po ulasku u Asocijaciju. Ujedno sam potencijalnim kandidatima koji bi poželjeli učiniti nešto slično na taj način dao na znanje da je 'igra završena' i što ih čeka ako bi slučajno nastavili u tom stilu.
Sad mi još preostaje uz pomoć 'Demona Propagande' postići uspjeh na referendumu za ulazak u 'Sotoniju', da Stranka koja je sad na vlasti izgubi izbore kako bi na vlast došla Nova Stranka. Nju ću onda pritisnuti da provede sve moje zamisli. Njima će to biti lakše jer će imati opravdanje: 'pa nismo mi potpisali ugovor o ulasku u 'Sotoniju',“ završio je svoju priču Sotona.
Dolfiju je sinulo
Zavladala je tišina. Čulo se samo pucketanje vatre u kaminu paklenog hotela. A onda se začuje promukli Dolfijev glas.
„Znači tako! Ti si umjesto osvajanje zemlje krenuo osvajati banke. Umjesto da tenkovima razaraš njihove objekte ti si gradio šoping centre u kojima si prodavao svoju robu. Umjesto da na vlast postavljaš svoje ljude, ti si njihove političare kupovao novcem od njihovih podcijenjenih tvrtki, umjesto da ih uvjeravaš da su niža rasa, ti si im prodavao priče o ljudskim pravima, umjesto da ih gađaš granatama i mecima ti si ih gađao filmovima o rajskom životu u 'Sotoniji'. I konačno, a mislim da je to bilo presudno, umjesto GENERALA i OKUPACIJE imao si DEMONE i DEMO(n)KRACIJU!“
„Upravo tako moj dragi Dolfi, upravo tako. Kao što vidiš 'kruška' samo što nije dozrela i onda će mi sama pasti u šake,“ mudro zaključi Sotona, a Dolfi pridoda:
„Priznajem, možda smo po zločinima jednaki, ali po mudrosti si me nadvisio za tri koplja. S pravom nosiš titulu 'Velikog Meštra Sotonije'“ i oni mirno nastaviše gledati što se događa na velikom tv ekranu.
petak, 01.07.2011.
Ja potpisao, ma nemojte!
Trenutačno je za hrvatske vlastodršce najvažnija stvar na svijetu tko će biti prisutan na potpisivanju pristupnog ugovora s EU, još jednog od inih ugovora i povelja koje su hrvatski moćnici potpisivali tijekom hrvatske burne prošlosti. A pogotovo tko će biti taj sretnik koji će zlatnim nalivperom staviti svoj vrlo cijenjeni potpis iliti 'unteršrajbung' na dokument koji će nakon mukotrpnih pregovaranja hrvatski puk uvesti u 'zlatni kavez' EU-raja.
Na prvom mjestu je naravno 'mala od kužine' koja se u međuvremenu preobrazila u Caricu 'mariju tereziju' i koja u svojoj narcisoidnosti i umišljenosti predmnijeva da je sasvim normalno, dapače od povijesne važnosti, da se baš njen potpis nađe na dnu spomenutog dokumenta. Glavni argument je kako je ona, Carica najviše doprinijela tome da se pregovori privedu kraju. Naročito svojim uspješnim pohodom na Sloveniju i šarmiranjem premijera slovenske vlade Pahora. Svojim osmjesima oborila je s nogu slovenskog manekena i uspjela na određeno vrijeme sakriti činjenicu da će Slovenija na kraju dobiti slobodan izlaz na otvoreno more. A kad to naivni puk otkrije bit će po onoj narodnoj 'nakon bitke kopljem u govna'. Uz to je uspješno pokrenula razne anti… akcije na radost i veselje naivnog puka i EU-birokrata. Naravno pri tome je jako pazila da se u mrežu USKOK-a i MUP-a nađu samo one ribe koje bi eventualno mogle da ju ugrizu za njenu sujetu i koje bi joj mogle biti politički konkurenti.
Slijedeći u redu je Predsjednik 'za suradnju' koji je upravo zbog takvog svog nastupa stekao 'nepodijeljene' simpatije EU-birokrata. Da li samo njih? Uz to, prema Lisabonskom ugovoru od prosinca 2009. pristupne pregovore u ime EU birokracije potpisuje šef europskog vijeća, odnosno predsjednik EU. Po toj analogiji, s druge strane potpisnik bi trebao biti predsjednik države. Kako će to prihvatiti HDZ, a posebno Carica drugo je pitanje.
Zamislite, molim vas, scenu: Predsjednik sjedi za stolom zajedno s predsjednikom EU, pred njima u kožu uvezani dokumenti, vade nalivpera, stavljaju potpis na posljednjoj stranici, pristupaju dva službenika s bugačicama da osuše svježi trag tinte, predsjednici se dižu, zakopčavaju sakoe, uzimaju knjige i uz rukovanje ih izmjenjuju. A iza njih, pokraj ostalih kandidata koji su također pretendirali da budu potpisnici zbog svojih zasluga: Vesne Pusić i Vladimira Drobnjak (možda i dr Ive Sanadera kao glavnog skretničara koji je naš vlak usmjerio nakon Franje Tuđmana prema EU-raju, samo ako ga za tu priliku puste iz pritvora) stoji Carica sa svojim širokim osmjehom sretna da sudjeluje u tom povijesnom činu. Ma nemojte molim vas! Čista SF! Radije neće doći nego stajati u drugom redu.
A onda kad sve prođe, kad uđemo u EU, pa kad u, po mom sudu, ne tako dalekoj budućnosti puk dođe k sebi i stane prozivati one koji su nas u taj 'zlatni kavez' uvalili svi se oni neće ničega sjećati.
Predsjednik: „Pa ja sam samo potpisao, sve je dogovorila vlada s Premijerkom!“
Premijerka: „Nisam ja ništa potpisala, sve je to kuhinja komunjarke Vesne Pusić i onog Vladimira Drobnjaka!“
Vesna Pusić: „Ja sam samo gledala što rade tijekom pregovara i kod potpisivanja. S time nemam nikakve veze!“
Vladimir Drobnjak: „Imao sam samo dobre namjere. Ali znate onu narodnu 'put u pakao popločan je dobrim namjerama'. Nisam ja tu ništa kriv, bile su takve okolnosti!“
A prevarenom puku će preostati samo dvije stvari: ili se pomiriti sa postojećim stanjem ili opet započeti dugogodišnju borbu za samostalnu i suverenu Hrvatsku. Ovo mi drugo, obzirom na našu povijest, izgleda mnogo vjerojatnije. U tome on, hrvatski puk, ima debelog iskustva.
