Je ste li primijetili da se, od mnogih argumenta kojim Vlada brani svoj stav o korisnosti ulaska Hrvatske u EU-raj, vrlo često spominjanu dva. Oba su vezana uz novac. Prema jednom „novac iz europskih fondova olakšat će ravnomjeran razvoj svih hrvatskih regija“, a prema drugom ulazak u EU-raj „smanjit će kamatnu stopu po kojoj ćemo dobivati kredite“. Dakle, dokopati se novca bez rada je glavni argument Vlade (i ostalih političara) kojim nas uvjerava da će nam ulaskom u EU-raj poteći 'med i mlijeko'!
Kada god od nekog političara iz pozicije i opozicije čujem takve argumente sjetim se kineske poslovica koja kaže: 'Pokloni gladnome ribu, nahranio si ga za jedan dan: nauči ga loviti ribu, nahranio si ga za čitav život!'
Krediti nam sigurno neće biti 'poklonjeni' već ćemo ih morati vraćati. Pa sad da li će kamata biti jedan postotni poen veća ili manja mislim da i nije bitna stvar u pretvaranju puka hrvatskog u dužničko roblje. Olakšavajuća okolnost je što dosadašnje Vlade to rade već godinama makar nismo u EU-raju, pa je mnogima perspektiva ulaska u to 'ropstvo' već dobro znana.
Što se pak tiče razno raznih fondova koji su navodno 'besplatni', koliko je meni poznato uvjet da ih dobijemo su famozni 'programi' čiju ekonomsku isplativost određuje onaj koji novac iz fondova daje. A zna se tko je to, i za koje će programe novac dati. Sigurno ne za one koji će jačati konkurentnost čisto hrvatskih (naših) ekonomskih subjekata već prvenstveno onih kojima će upravljati 'Velike Gazde'. Uz to, da bi 'privukli' te fondove dio novca za spomenute (odabrane) projekte treba osigurati i onaj koji novce iz tih fondova dobiva. Prema najavama naših političara iz pozicije i opozicije, glavni projekti koji bi se u Hrvatskoj trebali realizirati novcem iz tih fondova su oni koje bi trebala provesti država. A odakle državi, prezaduženoj do grla, novac? Iz novih poreza ili novog zaduženja, sad, 'na sreću' s manjim kamatama.
Nije zgorega spomenuti ni sumnju u tzv 'besplatnost' tih fondova. Jer ako ih i nećemo morati vraćati, već samim ulaskom tog novca u zemlju sigurno će se dodatno smanjiti njena suverenost u domeni gospodarstva obzirom na uvjete koje ćemo morati ispuniti da bi ih uopće dobili.
I naravno, sam Bog zna, neće li se opet naći u nas neki 'vrsni menadžeri' koji će uspjeti 'namagarčiti' čak i takve 'eksperte' kakvi su EU-birokrati, pa taj novac potrošiti u nešto 'korisnije' nego što je to razvoj gospodarstva. Na primjer gradnji velikog kipa I.K. u okviru 'programa' privlačenja turista.
Zato smatram da bi EU-birokrati prvenstveno trebali mnoge od nas, naučiti 'loviti ribu' i od tog ulova živjeti, a ne poklanjati nam ili posuđivati novac. Ili kako kaže Viktor Vresnik u svom komentaru u nedjeljnom J.L. (2011-07-10):
„Da se ne pretvori u Grčku, Hrvatska mora početi raditi. To, naime, u prijevodu znači famozna floskula o 'podizanju produktivnosti'. Ili brutalnije: ne želimo li seriju otkaza i manje plaće, moramo za isti novac proizvesti više, a to što proizvodimo mora biti kvalitetnije.“
No taj je proces dugotrajan, a kome bi onda oni, dok mi ne skupimo pare za to svojim radom, prodavali svoje proizvode?
I na kraju pitanje: što mislite kako se, glede poante kineske poslovice, EU ponašala u slučaju Grčke, Španjolske, Portugala, Irske? Je li im poklonila ribu ili ih je naučila loviti ribu?
Post je objavljen 20.07.2011. u 21:08 sati.