semper contra
nedjelja, 26.06.2011.
Svaka sličnost je slučajna?
Jednom davno na nekom od javnih medija, ne sjećam se više je li to bila TV, radio ili tisak, na pitanje novinara što misli o seljačkim radnim zadrugama (u koji su seljaci morali ući htjeli ili ne prema planu 'revolucionarne' vlasti tadašnje države), upitani seljak je odgovorio:
„Dobro je to. Imali smo i mi u selu jednu ali se raspala!“
Sve nešto razmišljam hoće li se u budućnosti možda sličan dijalog povesti između stanovnika neke države u Europi koji će možda na pitanje što misli o Europskoj uniji (u koju su mnogi morali ući htjeli ili ne prema planu 'demokratske' vlasti neke države) odgovoriti:
„Dobro je to. Bila je neka Unija prije dosta godina ali se raspala!“
nedjelja, 19.06.2011.
'Mala od kužine' se pretvara u 'mariju tereziju'
„Sve što sam vam obećala, ispunila sam ili izvršavam. A sada vam želim obećati pobjedu na parlamentarnim izborima 2011. godine. I bez obzira na to kada se bude potpisivao pristupni ugovor s EU, ja ću ga potpisati! Dragi i lijepi moji, budimo bolji, jači, odlučniji, hrabriji za jedinu nam Hrvatsku. Za pobjedu i za sve naše pobjede!“ poručila je jučer 'mala od kužine' koja pomalo prerasta u 'mariju tereziju' (naravno bez njezinih sposobnosti, zato pišem malim slovima) na sjednici Središnjeg odbora HDZ-a pred oko tisuću članova. Time je HDZ počeo svoju predizbornu kampanju.
Uz ove ključne premise 'marija terezija' je imala čast obznaniti još neke od svojih fatamorgana:
'u 2011. sve bitke su dobivene – gospodarski rast, pregovori, borba protiv korupcije' (zašto onda u EU kad nam je eto počelo teći med i mlijeko a kriminal i korupcija su na izdisaju?, kakva je to pobjeda glede pregovora kad smo prema obećanjima iz iste te 'kuhinje' pregovore trebali završiti još 2007.?)
'ne dozvolimo da nam pobijeđeni predbacuju naše pobjede' (što će nam onda izbori ako su oni koji ne plješću HDZ-u i Njoj ionako pobijeđeni. A kad Ona tako kaže onda je to sigurno tako.)
'obaveza nam je vratiti u središte pozornosti – poštenje, skromnost, solidarnost i domoljublje' (tko će onda ostati u HDZ-u?)
'kao što je rekao prvi hrvatski predsjednik – sve za Hrvatsku, Hrvatsku ni za što' (no dobro, ulazak u EU-raj u zlatnim okovima ipak vrijedi da se malo odstupi od te dogme. Koliko mi je poznato spomenuti gospodin baš i nije previše fermao EU.)
'bez stabilnog HDZ-a nema stabilne Hrvatske' (znači: Hrvatska to je HDZ. Plagijat! Jedan kralj je to već jednom izjavio. Njega više nema ali Francuska je još uvijek tu!)
'mi vodimo državu i svatko od nas dužan je svaki dan dokazivati domoljublje' (a najbolje će to učiniti ulaskom u EU i u istražne zatvore), dok 'mnogi naši članovi žive iznimno teško s malim mirovinama, ostaju bez posla, stranci su dali sve, a od stranke nisu ništa tražili. Oni stave ruku na srce i pjevaju u čast domovini' (a što im drugo i preostaje, ako ih zaista u HDZ-u ima, kad su im usta prazna za razliku od onih što su dužni 'svaki dan dokazivati domoljublje')
Sve citirano, a ima toga još, donosi u današnjem broju J.L. Osobno sam imao prilike čuti na elektronskim medijima ton i boju glasa i vidjeti izraz lica kojeg je imala 'marija terezija' kad je u bijelom kostimu (ona ipak kao žena ne može obući bijelu maršalsku uniformu kao njen prvi idol; drugi je momentalno u zatvoru pa se ne broji) držala svoj 'nadahnuti' govor. Samo nekoliko minuta od ukupnih gotovo šezdeset, koliko je navodno trajao njezin govor, jer nažalost ostatak nismo mogli čuti budući je sjednica bila zatvorena za javnost i medije.
Demo(n)kracija na djelu!
No i to mi je bilo dovoljno da mi se smuči od tolike narcisoidnosti, samozaljubljenosti (nitko nije napravio ništa osim Nje) i sipanja fraza. I sve je to slušalo 1000 njezinih podanika koji će, kad njoj USKOK i/ili MUP pokucaju na vrata, kao ona tri majmuna s šakama na ušima, očima i ustima tvrditi da ništa nisu čuli, vidjeli ni rekli.
Iskreno govoreći od osobe koja umišlja da je Marija Terezija nije ni bilo očekivati nešto suvislije. I to je u redu.
Međutim postavljam dva pitanja.
Zašto oporbeni 'butik' na čelu s 'Manekenom' šuti?
Što na sve to kaže 'Veliki Gazda' koji godinama djeluje iz pozadine, piše recepte za 'kuhinju' i određuje 'glavne kuhare' – Vladimir na Eks?
Što se prvog pitanja tiče činjenica je da rejting 'butika' polako pada i da se prednost u odnosu na 'kuhinju' smanjuje. Isto tako je činjenica da se kula od karata zvana 'kukuriku koalicija' opasno ljulja obzirom na situaciju u kojoj se nalazi čelnik jedne od njezinih stranaka. Činjenica je da su mediji, pogotovo elektronski, pod jakom kontrolom 'marije tereze' i njezine svite. No meni se nekako čini da je ovima u 'butiku' sasvim dobro, ovako u drugom planu, među robom s 'brendom' i da svaki dan pale svijeću na Kamenitim vratima da slučajno ne dobiju izbore.
Što se pak tiče drugog pitanja, mislim da 'Stari lisac' (ne vjerujem da ga se baš dojmilo što je napričala njegova Šefica i da previše ne vjeruje u njena obećanja glede ishoda izbora) pušta da se 'guska' polako peče na ražnju, pa kad, filovana raznim izjavama sličnim citiranima, onako pravo 'reš' pečena, sklizne sama s ražnja i bude pojedena ('revolucija jede svoju djecu') on će tada na njeno mjesto postaviti neku svježu 'gusku' ili 'odojka'.
To je moje mišljenje koje naravno ne mora biti točno. A što vi mislite?
ponedjeljak, 13.06.2011.
Hrvatskoj konačno 'otvorena' vrata EU-Raja
'Loša politika'
U knjizi 'Loša znanost' autor Ben Goldcare citira Stephena Jay Goluld-a: „Kad ljudi ne steknu alat prosudbe, nego jednostavno slijede vlastite nade, tada je posijano sjeme političke manipulacije.“
Iako se ovaj citat u spomenutoj knjizi navodi u kontekstu kritike 'loše znanosti', znanosti u domeni medicine, koja se ne bazira na znanstvenim istraživanjima po svim pravilima kojih se tijekom istraživanja treba pridržavati, on se može sasvim dobro primijeniti i na 'lošu politiku'. Dakle na politiku koja skriva ono što njoj ne odgovara, a pred javnost podastire samo ono što njoj ide u prilog.
Mučnina
Najsvježiji primjer toga je pisanje 'J.L.' u posljednja dva dana (11.i 12. lipanj) povodom tzv. završetka pregovora o ulasku Hrvatske u EU.
Jedanaestog lipnja na naslovnici 'J.L.' uz sliku Premijerke u svjetlo plavom kostimu i nezaobilaznim brošem u obliku amblema EU - zlatne zvjezdice poredane u krug (sic!), koči se gorostasnim slovima napisan pozdrav hrvatskom puku: 'DOBRO JUTRO, GRAĐANI EUROPE'!
Pročitavši to odjednom mi se smučilo pa sam odjurio u toalet. Ne, nisam trebao obaviti ni malu ni veliku nuždu. Jednostavno mi je došlo na povraćanje. Sve se pitam što je tome bio uzrok.
Možebitno to što sam do sada bio uvjeren da je Hrvatska 'od stoljeća sedmog' u Europi. Doduše djelomično na Balkanskom poluotoku no koliko se sjećam predavanja iz zemljopisa on je sastavni dio Europe. Možebitno što sam tek danas saznao i shvatio kako već preko pola stoljeća živim u krivom uvjerenju da živim u Europi. A možebitno što su mi se jednostavno smučili naši 'eurofilski' političari.
I zaista! Baš ovo posljednje je bio razlog mojoj iznenadnoj mučnini. Jer čitajući sve što je 'nadrobio' 'J.L.' samo je to i mogao biti uzrok moje mučnine.
Uzroci mučnine
U tekstovima koje pročitah evidentno je da 'J.L.', iako sebe titulira kao 'neovisno' glasilo, otvoreno podržava vlast u njezinom nastojanju da nas uvede u EU-Raj.
Tako na primjer citira 'genijalnu' ideju ministra Bajsa: „Uskoro novi turistički slogan '28. zvjezdica'!“ Treba li vam još koji jači dokaz o poltronstvu hrvatske vlasti. Najveća vrijednost Hrvatske u turističkom smislu nije ništa drugo doli biti '28. zvjezdica'! Bljak.
Augustin Polukaj iz Bruxellesa između ostalog u svom osvrtu piše:
„No, zanimljiva je bila izjava Barrosa da je on, tijekom zadnjeg posjeta Zagrebu u travnju, vidio da je članstvo u EU projekt koji nadilazi političke podjele i prihvaćen je od društva kao cjeline, posebno mladih u Hrvatskoj.“ A potom A.P. nastavlja: „Inače, ankete pokazuju da članstvo u EU barem za sada, nema potporu cijelog društva, a među skeptičnijom skupinom upravo su mladi.“
I što reći nakon ovakvog teksta? Kome vjerovati? Barrosu koji puk nije ni vidio ni čuo ali 'zna' ili pak anketi sumnjive kvalitete. Ja bih rekao: Barroso vidi da smo za EU, naročito mladi, što znači da je to točno. Ankete su onako nepouzdane. No kladim se da je bilo obratno, anketa bi bila pouzdana a Borroso bi bio proglašen neprijateljem Hrvatske. Sve je relativno! Ovisi o tome za koga i čemu služi.
„'Od Hrvatske se tražilo ne samo usvajanje zakona i regulativa, veći implementacija i dokazi da je sposobna za to. Jednom riječju, Hrvatska je dokazala da su mjere koje je poduzela nepovratne,' rekao je g. Füle.“ I ostao živ! Naime hrvatska vlast je poznata po 'nepovratnosti' svega što čini ili o čemu donese odluku. Pogotovo ako se na pr radi o ZERP-u i Piranskom zaljevu. Dalje neću!
Dakle sve je super i „Hrvatska (se) značajno promijenila i transformirala u državu zrele demokracije zasnovane na vladavini zakona…“ (Füle). No u nastavku spomenuti gospodin „je objasnio da će Hrvatska i nakon zaključivanja pregovora, a to će se dogoditi uskoro (…) biti pod nadzorom.“ Ne znam je li spomenutom gospodinu poznata ona narodna 'vuk dlaku mijenja ali ćud nikada', ali mene ova njegova izjava dovodi u napast da pomislim kako mu je poznata.
Jadranka Kosor: „Znala sam da ćemo uspjeti iako su me proglašavali veleizdajnicom.“ „Sporazum sa Slovenijom donio mi je niz uvreda.“ Polako Premijerko, mrtvi ('guske u magli') se na kraju broje!
Na sastanku J. Kosor i britanskog premijera Camerona ovaj potonji je navodno izjavio: „Zadivljen sam vašim političkim i ekonomskim (sic!) rastom!“, na što je J.Kosor navodno izjavila: „Vidjeli smo se prvi put, ali imala sam osjećaj kao da se dugo poznajemo.“ Zanimljivo: do kao jučer, uz Nizozemsku, V. Britanija je bila najveći protivnik brzog završetka pregovora s Hrvatskom a naša je vlast kritizirala njihov stav kao neopravdan, a sad je odjednom britanski premijer „zadivljen“, a naša premijerka 'kao da se dugo' poznaje s njim. Sve u stilu 'nepovratnosti' a za ulazak u EU-Raj!
Šlag na 'EU tortu'
I na kraju (iako ima toga još ali ne želim vas zamarati) dolazi šlag, komentar Davora Butkovića koji zna o svemu 'od vina do visoke politike'. U svom komentaru pod naslovom 'Tko su, zapravo, hrvatski građani koji ne žele u EU?' piše između ostalog:
„Prije dvadeset i po godina Hrvatska je i formalno prestala biti članicom jugoslavenskog državnog i geopolitičkog okvira, da bi sa završetkom pregovora s EU postala pripadnica druge, neusporedivo naprednije i snažnije europske asocijacije, koja ipak nije država, kao što su bile obje Jugoslavije.“
I sad slijedi biser: „Radi se dakle o strateškoj promjeni u povijesti hrvatskog naroda i države!“ ustvrdilo je Nj. V. D. B. bez ikakvog argumenta da je to zaista tako osim naravno što on tako misli ili pak je plaćen da tako piše.
A ja bih to komentirao opet po narodnoj: 'nije vrat nego šija'.
I onda nastavlja u tom stilu nabrajati tvrdnje za koje nema apsolutno nikakvih argumenata (osim možebitno sumnjivih anketa):
„Uvjereni smo (pazi: MI, Nj.V. D. B.!) kako nema sumnje da će hrvatski građani na referendumu glasovati za članstvo naše zemlje u EU.“ Ne kaže da će građani najvjerojatnije glasovati, u većem ili manjem postotku, da bi referendum mogao pokazati da Hrvati ipak nisu 'guske u magli' itd, nego bit će to bez ikakve sumnje uspješan referendum. Onako 101% ZA!
Zatim nastavlja, uz omalovažavanje, komentirati činjenicu da se 80% komentatora na portalu 'Jutarnjeg' nakon objave o završetku pregovora obrušilo na konačnu odluku o ulasku u EU.
Kao najčešća dva razloga koja se u tim komentarima spominju su: „da će hrvatski građani sada postati roblje globalnog kapitalizma i da je Hrvatska samo nakon devetnaest godina izgubila samostalnost.“ I onda nastavlja u svom stilu bez ikakvih argumenata: „Prvi prigovor pripada klasičnom repertoaru iz teorije zavjere. (…) Drugi je prigovor identitetske naravi. Čini se da se dio Hrvata panično boji gubitka nacionalnog identiteta (…).Grubo rečeno, dio Hrvata doživljava Bruxelles kao Beograd, što je naravno potpuna besmislica.“
Bruxelles kao Beograd. Za početak oba grada počinju s B. 'Princip je isti sve ostalo su nijanse,' rekao bi Balašević.
Nadalje, ako se i ne radi o teoriji zavjere kako to imputira D.B., po mojem uvjerenju mi ćemo ipak postati roblje globalnog kapitalizma. Što se pak tiče gubljenja nacionalnog identiteta pomalo ga gubimo već stoljećima od kako smo (vladari i vlast) prihvatili politiku priklanjanja uz druge države kako bi oni na vlasti u svom vremena osigurali sebi sinekure i/ili kako bi im one riješile probleme koje sami nisu bili u stanju riješiti.
Moj odgovor Butkoviću
Za razliku od Butkovića ja imam i potvrdu za obje svoje tvrdnje. Koliko su one točne neka procijene čitatelji.
Zar nije činjenica da su sve naše banke, a u današnje vrijeme novčarske institucije su najvažnije poluge kontrole gospodarstva, već danas u rukama 'globalnog kapitala'? Za drugu pak tvrdnju imam potvrdu u povijesnim dokumentima koji su dostupni svakom tko ih želi čitati.
Od 1102. godine 'poslije smrti posljednjeg hrvatskog vladara – Petra, sklopljen mir je između Hrvata i Ungara, a Hrvati priznaju ugarskog kralja Kolomana za svog kralja. Tim povodom potpisana je i Pacta – koju nazvaše kasnije Pacta conventa'.
Preko Adrese narodnog vijeća države Slovenaca, Hrvata i Srba kojom 1918. godine 'poslije odluke Narodnog vijeća Države Slovenaca, Hrvata i Srba o ujedinjenju s Kraljevinom Srbijom delegacija dolazi pred regenta Aleksandra Karađorđevića' i izjavljuje 'da žele i hoće da se ujedine sa Srbijom i Crnom Gorom u jedinstvenu narodnu državu Srba, Hrvata i Slovenaca, koja bi obuhvaćala sav neprekinuti etnografski teritorij Južnih Slavena', (svi citati iz knjige Petar Požar 'Hrvatske pravice', vlastita naklada).
A sve s ciljem da Srbija, kao država pobjednica u 1. svjetskom ratu, stane u obranu interesa Hrvatske pred osvajačkim ambicijama Italije (također na strani Antante).
Do srpnja 2013. kad ćemo, ako bude kako piše Butković, ući u još jednu asocijaciju koja bi trebala riješiti sve naše probleme. Pogotovo gospodarske. Iz mračnog komunizma pravo u kapitalistički raj.
Epilog
Ipak, moram spomenuti i jednu tvrdnju D. B. iznesenu u spomenutom komentaru koja otkriva njegov karakter: nikada se ne priklanjati samo jednoj strani. Uvijek treba osigurati odstupnicu. Jer tko zna što nam nosi budućnost. Zato Butković u posljednjem dijelu piše:
„Koliko nam (opet o sebi u množini) je poznato u Hrvatskoj ne postoje recentna ozbiljna istraživanja o euroskepticima, koja bi utvrdila stvarne motive euroskepticizma i stvarne vrijednosne stavove građana koji se suprotstavljaju ulasku Hrvatske u EU. Nadalje, euroskeptike u Hrvatskoj nitko ne zastupa.“
Pa nastavlja: „Što znači da su euroskeptici potencijalno podložni najgorim vrstama populizma – od Bandićeva i Kerumova do Borisa Mikšića.“
I tu se slažem s autorom. Nezgodno je samo što iz tog njegovog komentara ne mogu zaključiti kojoj se on priklanja strani. No to je za Nj.V. D.B. karakteristično!
I na kraju: vratite se na početak teksta i pročitajte još jednom citiranu misao iz knjige 'Loša znanost'. Imam li pravo kad tvrdim da se ona ne odnosi samo na medicinu?
ponedjeljak, 06.06.2011.
Kako prihvaćati dogme i učiti varati
Sat hrvatskog jezika. Učionica VIIIa varaždinske Gimnazije početkom šezdesetih godina prošlog stoljeća. Pokraj ploče profesorica hrvatskog jezika B.P. Jedan od najboljih, ako ne i najbolji profesor iz tog predmeta kojeg je ta Gimnazija imala. Svako njezino predavanje bilo je jedan mali biser u bisernoj ogrlici koju je svaki od učenika nakon završene Gimnazije ponio sobom u život. Neki su je vrlo brzo izgubili. Neki su je spremili ne pogledavši je više nikada. A neki je i danas s vremenom na vrijeme izvuku iz ladice uspomena nadahnjujući se njezinim sjajem i ljepotom.
Sat o kojem pišem bio je predviđen za ispitivanje. Naravno da nikome od nas nije palo na um da zbog toga protestiramo, uvjeravamo profesoricu kakao nismo spremni ili pak da nas je i profesorica iz matematika taj dan 'rešetala' iz svog predmeta.
'I.H.' prozove profesorica učenicu.
U prvoj klupi, meni s desna ustane prozvana, sitna, omanja djevojka, koliko se sjećam još je nosila pletenice. Putovali smo zajedno vlakom, ja iz Čakovca, ona iz donjeg Međimurja.
'Ajde I., reci nam nešto o pjesmama Đure Jakšića?'
Na trenutak ću prekinuti opis događanja da bih spomenuo kako je profesorica u svojim predavanjima vrlo često koristila figurativno izražavanje. Od mnogih njezinih figura najdublje su mi se usjekle 'crnooka sele' i 'u pjesmi vidimo pjesnika'. I to zbog toga što su uz njih vezani događaji od kojih o jednom upravo pišem. Naravno, ovako izvan konteksta ove figure zvuče pomalo trivijalno, no kako su one bile samo jedan mali dio ukupnog predavanja u kojem je sve vrvjelo od takvih figura, posebnog redoslijeda riječi i rečenica, modulacije glasa prilikom izgovora, povezivanje književnosti s muzikom i likovnom umjetnošću vremena u kojem je književnik stvarao, u svojoj ukupnosti one su bile čista poezija, muzika riječi.
Gledam u prozvanu i čekam kad će početi. Bio bih se u stanju kladiti kojom će rečenicom to učiniti: 'Iza pjesnika vidimo pjesnika!' Kad je, naime, profesorica tumačila poeziju tog pjesnika u svojem je predavanju upotrijebila taj izraz. Obzirom da rečenica nije tipična, manje-više svi učenici, a pogotovo oni 'štreberskog' tipa su je revno zabilježili i uglavnom je koristili u odgovaranju na pitanja i o drugim pjesnicima i piscima.
Osobno nikada je nisam izgovorio. Prvenstveno zbog toga što sam u mislima tu rečenicu slikovito zamišljao kao malo slovo 'i' velikih dimenzija, tijelo pjesnika iza tijela slova, a njegovu glavu iza točke.
Gledam ja u I-u i pomalo se smijuljim (baš sam bio pokvaren!). Primijeti to profesorica pa mi se obrati:
'D. zbog čega se smiješiš?'
'Profesorice, smijem se jer očekujem da će I. početi svoj odgovor vašom rečenicom: „Iza pjesme vidimo pjesnika“, mogao bih se kladiti.'
Profesorica je na to samo odmahnula rukom i okrenula se prozvanoj koja se još uvijek upinjala kako da smisli početnu rečenicu.
'Ajde I. da čujem.'
Još je jedan trenutak vladao muka a onda je iz ustiju pitane izletjelo kao topovsko tane:
'Iza pjesme vidimo pjesnika!'
Razredom se začuo prigušen smijeh (u to vrijeme se nismo smjeli smijati na glas nečijoj greški ili budalaštini), profesorica je na trenutak zastala, pogledala me ispod oka i rekla I-i.
'Ajde sjedni, odgovarat ćeš drugi put.'
I. se s olakšanjem spustila na sjedalicu i prostrijelila me ljutitim pogledom, misleći vjerojatno pri tome: 'A tako sam dobro naučila što je profesorica ispredavala.'
Često se sjetim te zgode kad čujem kako netko upotrebljava u svom govoru izraze koji iz cjeline njegovog govorenja strše poput tvorničkog dimnjaka u pitoresknom selu. Pa makar sami po sebi predstavljaju određenu ljepotu u okružju malih pitomih kuća oni su kao strašila.
Članak iz današnjeg 'Jutarnjeg lista' (5. lipnja 2011.) pod naslovom 'Kako je 100 učenika u Zadru napisalo identičan esej?', ponovo me podsjetio na taj događaj. Neću u detalje opisivati sadržaj članka već ću samo citirati nekoliko rečenica:
„Povjerenstvo je zaključilo kako tu nije riječ o prepisivanju već da su učenici bili trenirani (sic!) za takvu formu eseja što u školi, a što na pripremama u agenciji 'ACRO'.“
U spomenutoj agenciji pripreme vodi profesorica T.K. koja je ujedno pripremala za ispit učenike i u njihovoj školi. Spomenuta profesorica u tome ne vidi ništa sporno već naprotiv izjavljuje:
'Teze (iznesene u eseju pr. blogera) se podudaraju zato što su djeca imala istog 'trenera', profesora s kojim su se četiri godine (!) pripremala za ispit.'
Na pitanje novinara zašto bi netko napamet naštrebao i od riječi do riječi napisao esej kad može to učiniti svojim riječima, odgovor je dao jedan od učenika spomenute profesorice.
'Ja sam prirodnjak. I to je ono što radim dobro. (…) Ali književnost mi ne ide. Možda se ne znam izražavati, kao netko tko to jako voli. Zašto bih ja bio zakinut na državnoj maturi za bodove i pokušavao se kreativno, tj. nespretno izražavati kad mogu objektivno napisati što je opća istina. Ako nemam svoje mišljenje o nečemu, zar ne mogu znati i naučiti opću istinu o tome?'
Ajmo obrnuti stvar naglavce. Zašto onda i na ispitu iz matematike učenici 'neprirodnjaci' ne bi trebali dobiti pet zadataka, naštrebati ih, napisati ih i ne biti zakinuti za bodove.
Na kraju moj osobni osvrt na izjavu učenika.
'Možda se ne znam izražavati, kao netko tko to jako voli.'
Ako tu izjavu prihvatimo kao pravilo nemojmo se onda čuditi nepismenim znanstvenim radovima 'prirodnjaka' jer oni imaju opravdanje: njima književnost nije išla u školi. Kao, meni poznata, daktilografkinja koja je imala potvrdu da ne razlikuje 'č' i 'ć' jer je daktilografiju učila u Sloveniji.
'Zašto bih ja bio zakinut na državnoj maturi za bodove…'
Da ne bi bio zakinut on će 'naštrebati' esej, dobiti dodatne bodove za nešto što nije njegovo djelo i proći na ispitu. Zaključak: učimo ga da se snađe, to jest vara.
'Ako nemam svoje mišljenje o nečemu, zar ne mogu znati i naučiti opću istinu o tome?'
Da, može znati i naučiti opću istinu o tome. No postavlja se pitanje što ako ta 'opća istina' uopće nije 'istina', a kako nema svoje mišljenje o nečemu prihvaća tu tzv 'istinu' poput 'dogme'. Kakve posljedice mogu proizaći iz takvog stava, i kakve su tijekom prošlih vremena proizlazile, prepuštam da dokuče i prisjete se čitatelji ovog bloga.
