semper contra
ponedjeljak, 13.06.2011.
Hrvatskoj konačno 'otvorena' vrata EU-Raja
'Loša politika'
U knjizi 'Loša znanost' autor Ben Goldcare citira Stephena Jay Goluld-a: „Kad ljudi ne steknu alat prosudbe, nego jednostavno slijede vlastite nade, tada je posijano sjeme političke manipulacije.“
Iako se ovaj citat u spomenutoj knjizi navodi u kontekstu kritike 'loše znanosti', znanosti u domeni medicine, koja se ne bazira na znanstvenim istraživanjima po svim pravilima kojih se tijekom istraživanja treba pridržavati, on se može sasvim dobro primijeniti i na 'lošu politiku'. Dakle na politiku koja skriva ono što njoj ne odgovara, a pred javnost podastire samo ono što njoj ide u prilog.
Mučnina
Najsvježiji primjer toga je pisanje 'J.L.' u posljednja dva dana (11.i 12. lipanj) povodom tzv. završetka pregovora o ulasku Hrvatske u EU.
Jedanaestog lipnja na naslovnici 'J.L.' uz sliku Premijerke u svjetlo plavom kostimu i nezaobilaznim brošem u obliku amblema EU - zlatne zvjezdice poredane u krug (sic!), koči se gorostasnim slovima napisan pozdrav hrvatskom puku: 'DOBRO JUTRO, GRAĐANI EUROPE'!
Pročitavši to odjednom mi se smučilo pa sam odjurio u toalet. Ne, nisam trebao obaviti ni malu ni veliku nuždu. Jednostavno mi je došlo na povraćanje. Sve se pitam što je tome bio uzrok.
Možebitno to što sam do sada bio uvjeren da je Hrvatska 'od stoljeća sedmog' u Europi. Doduše djelomično na Balkanskom poluotoku no koliko se sjećam predavanja iz zemljopisa on je sastavni dio Europe. Možebitno što sam tek danas saznao i shvatio kako već preko pola stoljeća živim u krivom uvjerenju da živim u Europi. A možebitno što su mi se jednostavno smučili naši 'eurofilski' političari.
I zaista! Baš ovo posljednje je bio razlog mojoj iznenadnoj mučnini. Jer čitajući sve što je 'nadrobio' 'J.L.' samo je to i mogao biti uzrok moje mučnine.
Uzroci mučnine
U tekstovima koje pročitah evidentno je da 'J.L.', iako sebe titulira kao 'neovisno' glasilo, otvoreno podržava vlast u njezinom nastojanju da nas uvede u EU-Raj.
Tako na primjer citira 'genijalnu' ideju ministra Bajsa: „Uskoro novi turistički slogan '28. zvjezdica'!“ Treba li vam još koji jači dokaz o poltronstvu hrvatske vlasti. Najveća vrijednost Hrvatske u turističkom smislu nije ništa drugo doli biti '28. zvjezdica'! Bljak.
Augustin Polukaj iz Bruxellesa između ostalog u svom osvrtu piše:
„No, zanimljiva je bila izjava Barrosa da je on, tijekom zadnjeg posjeta Zagrebu u travnju, vidio da je članstvo u EU projekt koji nadilazi političke podjele i prihvaćen je od društva kao cjeline, posebno mladih u Hrvatskoj.“ A potom A.P. nastavlja: „Inače, ankete pokazuju da članstvo u EU barem za sada, nema potporu cijelog društva, a među skeptičnijom skupinom upravo su mladi.“
I što reći nakon ovakvog teksta? Kome vjerovati? Barrosu koji puk nije ni vidio ni čuo ali 'zna' ili pak anketi sumnjive kvalitete. Ja bih rekao: Barroso vidi da smo za EU, naročito mladi, što znači da je to točno. Ankete su onako nepouzdane. No kladim se da je bilo obratno, anketa bi bila pouzdana a Borroso bi bio proglašen neprijateljem Hrvatske. Sve je relativno! Ovisi o tome za koga i čemu služi.
„'Od Hrvatske se tražilo ne samo usvajanje zakona i regulativa, veći implementacija i dokazi da je sposobna za to. Jednom riječju, Hrvatska je dokazala da su mjere koje je poduzela nepovratne,' rekao je g. Füle.“ I ostao živ! Naime hrvatska vlast je poznata po 'nepovratnosti' svega što čini ili o čemu donese odluku. Pogotovo ako se na pr radi o ZERP-u i Piranskom zaljevu. Dalje neću!
Dakle sve je super i „Hrvatska (se) značajno promijenila i transformirala u državu zrele demokracije zasnovane na vladavini zakona…“ (Füle). No u nastavku spomenuti gospodin „je objasnio da će Hrvatska i nakon zaključivanja pregovora, a to će se dogoditi uskoro (…) biti pod nadzorom.“ Ne znam je li spomenutom gospodinu poznata ona narodna 'vuk dlaku mijenja ali ćud nikada', ali mene ova njegova izjava dovodi u napast da pomislim kako mu je poznata.
Jadranka Kosor: „Znala sam da ćemo uspjeti iako su me proglašavali veleizdajnicom.“ „Sporazum sa Slovenijom donio mi je niz uvreda.“ Polako Premijerko, mrtvi ('guske u magli') se na kraju broje!
Na sastanku J. Kosor i britanskog premijera Camerona ovaj potonji je navodno izjavio: „Zadivljen sam vašim političkim i ekonomskim (sic!) rastom!“, na što je J.Kosor navodno izjavila: „Vidjeli smo se prvi put, ali imala sam osjećaj kao da se dugo poznajemo.“ Zanimljivo: do kao jučer, uz Nizozemsku, V. Britanija je bila najveći protivnik brzog završetka pregovora s Hrvatskom a naša je vlast kritizirala njihov stav kao neopravdan, a sad je odjednom britanski premijer „zadivljen“, a naša premijerka 'kao da se dugo' poznaje s njim. Sve u stilu 'nepovratnosti' a za ulazak u EU-Raj!
Šlag na 'EU tortu'
I na kraju (iako ima toga još ali ne želim vas zamarati) dolazi šlag, komentar Davora Butkovića koji zna o svemu 'od vina do visoke politike'. U svom komentaru pod naslovom 'Tko su, zapravo, hrvatski građani koji ne žele u EU?' piše između ostalog:
„Prije dvadeset i po godina Hrvatska je i formalno prestala biti članicom jugoslavenskog državnog i geopolitičkog okvira, da bi sa završetkom pregovora s EU postala pripadnica druge, neusporedivo naprednije i snažnije europske asocijacije, koja ipak nije država, kao što su bile obje Jugoslavije.“
I sad slijedi biser: „Radi se dakle o strateškoj promjeni u povijesti hrvatskog naroda i države!“ ustvrdilo je Nj. V. D. B. bez ikakvog argumenta da je to zaista tako osim naravno što on tako misli ili pak je plaćen da tako piše.
A ja bih to komentirao opet po narodnoj: 'nije vrat nego šija'.
I onda nastavlja u tom stilu nabrajati tvrdnje za koje nema apsolutno nikakvih argumenata (osim možebitno sumnjivih anketa):
„Uvjereni smo (pazi: MI, Nj.V. D. B.!) kako nema sumnje da će hrvatski građani na referendumu glasovati za članstvo naše zemlje u EU.“ Ne kaže da će građani najvjerojatnije glasovati, u većem ili manjem postotku, da bi referendum mogao pokazati da Hrvati ipak nisu 'guske u magli' itd, nego bit će to bez ikakve sumnje uspješan referendum. Onako 101% ZA!
Zatim nastavlja, uz omalovažavanje, komentirati činjenicu da se 80% komentatora na portalu 'Jutarnjeg' nakon objave o završetku pregovora obrušilo na konačnu odluku o ulasku u EU.
Kao najčešća dva razloga koja se u tim komentarima spominju su: „da će hrvatski građani sada postati roblje globalnog kapitalizma i da je Hrvatska samo nakon devetnaest godina izgubila samostalnost.“ I onda nastavlja u svom stilu bez ikakvih argumenata: „Prvi prigovor pripada klasičnom repertoaru iz teorije zavjere. (…) Drugi je prigovor identitetske naravi. Čini se da se dio Hrvata panično boji gubitka nacionalnog identiteta (…).Grubo rečeno, dio Hrvata doživljava Bruxelles kao Beograd, što je naravno potpuna besmislica.“
Bruxelles kao Beograd. Za početak oba grada počinju s B. 'Princip je isti sve ostalo su nijanse,' rekao bi Balašević.
Nadalje, ako se i ne radi o teoriji zavjere kako to imputira D.B., po mojem uvjerenju mi ćemo ipak postati roblje globalnog kapitalizma. Što se pak tiče gubljenja nacionalnog identiteta pomalo ga gubimo već stoljećima od kako smo (vladari i vlast) prihvatili politiku priklanjanja uz druge države kako bi oni na vlasti u svom vremena osigurali sebi sinekure i/ili kako bi im one riješile probleme koje sami nisu bili u stanju riješiti.
Moj odgovor Butkoviću
Za razliku od Butkovića ja imam i potvrdu za obje svoje tvrdnje. Koliko su one točne neka procijene čitatelji.
Zar nije činjenica da su sve naše banke, a u današnje vrijeme novčarske institucije su najvažnije poluge kontrole gospodarstva, već danas u rukama 'globalnog kapitala'? Za drugu pak tvrdnju imam potvrdu u povijesnim dokumentima koji su dostupni svakom tko ih želi čitati.
Od 1102. godine 'poslije smrti posljednjeg hrvatskog vladara – Petra, sklopljen mir je između Hrvata i Ungara, a Hrvati priznaju ugarskog kralja Kolomana za svog kralja. Tim povodom potpisana je i Pacta – koju nazvaše kasnije Pacta conventa'.
Preko Adrese narodnog vijeća države Slovenaca, Hrvata i Srba kojom 1918. godine 'poslije odluke Narodnog vijeća Države Slovenaca, Hrvata i Srba o ujedinjenju s Kraljevinom Srbijom delegacija dolazi pred regenta Aleksandra Karađorđevića' i izjavljuje 'da žele i hoće da se ujedine sa Srbijom i Crnom Gorom u jedinstvenu narodnu državu Srba, Hrvata i Slovenaca, koja bi obuhvaćala sav neprekinuti etnografski teritorij Južnih Slavena', (svi citati iz knjige Petar Požar 'Hrvatske pravice', vlastita naklada).
A sve s ciljem da Srbija, kao država pobjednica u 1. svjetskom ratu, stane u obranu interesa Hrvatske pred osvajačkim ambicijama Italije (također na strani Antante).
Do srpnja 2013. kad ćemo, ako bude kako piše Butković, ući u još jednu asocijaciju koja bi trebala riješiti sve naše probleme. Pogotovo gospodarske. Iz mračnog komunizma pravo u kapitalistički raj.
Epilog
Ipak, moram spomenuti i jednu tvrdnju D. B. iznesenu u spomenutom komentaru koja otkriva njegov karakter: nikada se ne priklanjati samo jednoj strani. Uvijek treba osigurati odstupnicu. Jer tko zna što nam nosi budućnost. Zato Butković u posljednjem dijelu piše:
„Koliko nam (opet o sebi u množini) je poznato u Hrvatskoj ne postoje recentna ozbiljna istraživanja o euroskepticima, koja bi utvrdila stvarne motive euroskepticizma i stvarne vrijednosne stavove građana koji se suprotstavljaju ulasku Hrvatske u EU. Nadalje, euroskeptike u Hrvatskoj nitko ne zastupa.“
Pa nastavlja: „Što znači da su euroskeptici potencijalno podložni najgorim vrstama populizma – od Bandićeva i Kerumova do Borisa Mikšića.“
I tu se slažem s autorom. Nezgodno je samo što iz tog njegovog komentara ne mogu zaključiti kojoj se on priklanja strani. No to je za Nj.V. D.B. karakteristično!
I na kraju: vratite se na početak teksta i pročitajte još jednom citiranu misao iz knjige 'Loša znanost'. Imam li pravo kad tvrdim da se ona ne odnosi samo na medicinu?
