Trenutačno je za hrvatske vlastodršce najvažnija stvar na svijetu tko će biti prisutan na potpisivanju pristupnog ugovora s EU, još jednog od inih ugovora i povelja koje su hrvatski moćnici potpisivali tijekom hrvatske burne prošlosti. A pogotovo tko će biti taj sretnik koji će zlatnim nalivperom staviti svoj vrlo cijenjeni potpis iliti 'unteršrajbung' na dokument koji će nakon mukotrpnih pregovaranja hrvatski puk uvesti u 'zlatni kavez' EU-raja.
Na prvom mjestu je naravno 'mala od kužine' koja se u međuvremenu preobrazila u Caricu 'mariju tereziju' i koja u svojoj narcisoidnosti i umišljenosti predmnijeva da je sasvim normalno, dapače od povijesne važnosti, da se baš njen potpis nađe na dnu spomenutog dokumenta. Glavni argument je kako je ona, Carica najviše doprinijela tome da se pregovori privedu kraju. Naročito svojim uspješnim pohodom na Sloveniju i šarmiranjem premijera slovenske vlade Pahora. Svojim osmjesima oborila je s nogu slovenskog manekena i uspjela na određeno vrijeme sakriti činjenicu da će Slovenija na kraju dobiti slobodan izlaz na otvoreno more. A kad to naivni puk otkrije bit će po onoj narodnoj 'nakon bitke kopljem u govna'. Uz to je uspješno pokrenula razne anti… akcije na radost i veselje naivnog puka i EU-birokrata. Naravno pri tome je jako pazila da se u mrežu USKOK-a i MUP-a nađu samo one ribe koje bi eventualno mogle da ju ugrizu za njenu sujetu i koje bi joj mogle biti politički konkurenti.
Slijedeći u redu je Predsjednik 'za suradnju' koji je upravo zbog takvog svog nastupa stekao 'nepodijeljene' simpatije EU-birokrata. Da li samo njih? Uz to, prema Lisabonskom ugovoru od prosinca 2009. pristupne pregovore u ime EU birokracije potpisuje šef europskog vijeća, odnosno predsjednik EU. Po toj analogiji, s druge strane potpisnik bi trebao biti predsjednik države. Kako će to prihvatiti HDZ, a posebno Carica drugo je pitanje.
Zamislite, molim vas, scenu: Predsjednik sjedi za stolom zajedno s predsjednikom EU, pred njima u kožu uvezani dokumenti, vade nalivpera, stavljaju potpis na posljednjoj stranici, pristupaju dva službenika s bugačicama da osuše svježi trag tinte, predsjednici se dižu, zakopčavaju sakoe, uzimaju knjige i uz rukovanje ih izmjenjuju. A iza njih, pokraj ostalih kandidata koji su također pretendirali da budu potpisnici zbog svojih zasluga: Vesne Pusić i Vladimira Drobnjak (možda i dr Ive Sanadera kao glavnog skretničara koji je naš vlak usmjerio nakon Franje Tuđmana prema EU-raju, samo ako ga za tu priliku puste iz pritvora) stoji Carica sa svojim širokim osmjehom sretna da sudjeluje u tom povijesnom činu. Ma nemojte molim vas! Čista SF! Radije neće doći nego stajati u drugom redu.
A onda kad sve prođe, kad uđemo u EU, pa kad u, po mom sudu, ne tako dalekoj budućnosti puk dođe k sebi i stane prozivati one koji su nas u taj 'zlatni kavez' uvalili svi se oni neće ničega sjećati.
Predsjednik: „Pa ja sam samo potpisao, sve je dogovorila vlada s Premijerkom!“
Premijerka: „Nisam ja ništa potpisala, sve je to kuhinja komunjarke Vesne Pusić i onog Vladimira Drobnjaka!“
Vesna Pusić: „Ja sam samo gledala što rade tijekom pregovara i kod potpisivanja. S time nemam nikakve veze!“
Vladimir Drobnjak: „Imao sam samo dobre namjere. Ali znate onu narodnu 'put u pakao popločan je dobrim namjerama'. Nisam ja tu ništa kriv, bile su takve okolnosti!“
A prevarenom puku će preostati samo dvije stvari: ili se pomiriti sa postojećim stanjem ili opet započeti dugogodišnju borbu za samostalnu i suverenu Hrvatsku. Ovo mi drugo, obzirom na našu povijest, izgleda mnogo vjerojatnije. U tome on, hrvatski puk, ima debelog iskustva.
Post je objavljen 01.07.2011. u 14:25 sati.