Sve češće se u medijima pojave vijesti kako je u planu osnivanje neke nove stranke. Uz tekst se obično objave i slike nekolicine od 'osnivača' s obvezatnom slikom budućeg nositelja liste te stranke i – 'gotovo', kako bi rekao A. Dedić na kraju svoje pjesme 'Ne daj se Ines'.
Čitateljima ovog bloga je manje-više poznato zašto sam ja protivnik ulaska u EU. Smatram da u EU, ako je to uopće potrebno (no u to me još nitko nije argumentirano uvjerio, a politička situacija u EU ne daje pravo zagovornicima ulaska) trebamo ući kad SAMI, bez vanjskog pritiska, sredimo stvari u svojoj državi. I to tako da će EU zvati nas, a ne mi moljakati nju. U tom slučaju bi i mi mogli postavljati uvjete pa kako god mali bili. A ne da ulazimo podvijena repa nakon što su nas na kakvo-takvo sređivanje natjerali naizmjeničnom primjenom batine i mrkve. Jer ako to nismo napravili duboko vjerujući da to treba (a osobno sumnjam da jesmo) onda od takvog sređivanja, pod patronatom EU, nema dugotrajne koristi.
No da se vratim na temu. Neke od stranaka 'u osnivanju' u svom 'programu' najavljuju da će se zalagati da Hrvatska ne uđe u EU. Jedan od takvih potencijalnih 'nositelja liste' je i 'heroj Facebook-a' čije ime i naziv stranke koju on želi osnovati iz određenih razloga za sada ne želim spominjati. Na valu popularnosti koju je stekao kao inicijator 'Facebook-ove' u akciji 'spašavanja Varšavske' gradi svoju političku karijeru. A oni koji će nasjesti na njegovu 'mudrost' zaboravljaju da ni on ni ta akcija nisu polučile osnovni rezultat – spas Varšavske.
Za tu i slične stranke moja poruka glasi: 'kasno baba stiže s kolačima'!
Osnivati stranku (naravno ako nisu u pozadini neki osobni interesi osnivača) tri-četiri mjeseca prije izbora, i onda glasovati za nju po mojem je mišljenju političko sljepilo da ne upotrijebim brutalniji izraz.
Zašto?
Najvažniji razlog leži u činjenici da će se referendum za ulazak u EU održati ako ne istovremeno, onda s datumom vrlo blizu datumu izbora. Kad bi takve stranke i dobile respektabilan broj mandata kojim bi mogla pokrenuti (samo pokrenuti) pitanje oportunosti ulaska u EU, bilo bi već kasno. Naime dok se oformi novi Sabor i Vlada, REFERENDUMOM će glasači već odlučiti (hoće li?) o sudbini Hrvatske.
Drugi razlog je što te stranke jednostavno nemaju šanse ući u Sabor. U najboljem slučaju njihovi nositelji lista. Jer za izbore treba NOVAC i naklonost MEDIJA. Postavljam pitanje: odakle tim, tek osnovanim strankama novac, i koje će to TV s nacionalnom koncesijom i mainstream tiskovine objavljivati mišljenja i stavove protivnika ulaska u EU. Ako i dobiju onih čuvenih tri do pet minute da 'obrazlože svoj stav' na TV (sjeća li se tko 'Stranke Naravnog Zakona') to će za njih biti maksimum-maksimorum. A bez 'slikanja' na TV uspjeh na izborima je čista SF!
I na kraju ne i najmanje važno. Po mom dubokom uvjerenju sve se te stranke osnivaju kako bi 'nositelji lista' u slučaju da pređu izborni prag, dospjeli u Sabor. Razlog toj želji ne moram pojašnjavati. A za takve stranke ne bih glasovao ni u snu. Ne samo što su mi takvi ljudi antipatični, nego i zato što će po 'D'Hontovoj metodi' dodjeljivanja glasova koje su glasači dali strankama a koje nisu prešle prag, samo povećati 'skor' stranke 'hdz-sdp', protiv koje su pobornici takvih stranaka listom.
Jedino što nama, euroskepticima raznih fela preostaje su dvije stvari:
1. - Obavezno izaći na izbore i ako nemamo 'svoju' stranku obavezo PREKRIŽITI listić. Pa ako svih 40% euroskeptika, koliko nas po nekim anketama ima, učini to, bit će minimalno 40% nevažećih glasova. O legitimnosti stranke i vlade koju će ona sastaviti s takvim rezultatima izbora neka razbija glavu 'kolijevka' demo(n)kracije – EU.
2. – Na referendumu, ako ga bude?, obvezatno zaokružiti – NE.
I to je sve!
Post je objavljen 27.07.2011. u 21:57 sati.