semper contra
subota, 14.05.2011.
Još jedna 'blagodat' demokracije
Stan koji smo kupili starijem sinu u Samoboru građen je u klasičnoj 'soc-realističkoj' tehnici koju karakterizira tzv tunelska gradnja: betonski zidovi, pod i strop, gipsani pregradni zidovi, stubišta visokih i uskih stepenica radi uštede prostora (po njima se uspinjem mnogo teže nego po stepenicama u mojem soliteru) i ulaznih vrata u stan s nadsvjetlom. Često sam se pitao, ulazeći u takve stanove, kako je netko mogao projektirati ulazna vrata s nadsvjetlom izrađenim još k tome iz običnog prozorskog stakla i dimenzija da čovjek može, ako razbije staklo, bez problema ući u stan. Možebitno je to bilo zbog toga što je u tadašnja 'mračna vremena' pojam 'ljudskih prava' bio vrlo 'nerazvijen', pa su provalnici imali veći respekt i prema takvim preprekama.
...vrata s 'nadsvjetlom' koja će završiti na otpadu da...
Danas kada ovu našu domovinu krasi daleko 'razvijeniji' pojam 'ljudskih prava i sloboda', kao posljedica uvođenja demokracije pa su i provalnici nešto 'slobodniji' u djelovanju, korisnici takvih stanova, ako žele na miru provoditi vrijeme izvan stana, trebaju posegnuti u džep, izvaditi četiri do sedam tisuća kunića i ugraditi tzv 'protuprovalna vrata'. Premda su sad sama vrata čvršća od gipsanog zida u koji su ugrađena, takva 'kompozicija' ipak predstavljaju malo veću prepreku nepoželjnom ulasku u stan od staklom prekrivenog drvenog okvira, tzv 'nadsvjetla'.
To sam ispričao svom sinu dok smo se vozili do, od njega odabranog, dobavljača i montažera PP-vrata s namjerom da ih kupimo na rate preko moje kartice, jer karticu njegovog principala ne primaju.
„Eto sine još jedna 'dobra' stvar koju smo dobili sa Zapada uvodeći demokraciju. Potrebu za ugradnjom PP-vrata što 'bitno' doprinosi razvoju našeg gospodarstva. A u ona davna vremena za koje mnogi smatraju da su bila 'mračna' pa su valjda zbog toga morali ugrađivati nadsvjetlo da osvijetle hodnik i uz to uštede na utrošku struje, to nam nije trebalo,“ rekoh mu razgledavajući u salonu tvrtke izložena PP-vrata raznih dimenzija, boja i stupnjeva sigurnosti.
...bi ih zamijenila 'protuprovalna'.
„Ma tata, u ta vremena ni na Zapadu nisu trebala takva vrata,“ odgovori sin uvjeravajući me da to nema veze s demokracijom i kapitalizmom. U tom sam se trenutku prisjetio jednog događaja od prije tridesetak godina kojim bi mu mogao proturječiti, ali sam odustao od 'mudroslovljenja'. I onako on to ne bi razumio. No u slučaju vas, mojih poštovanih štioca, ipak ću ispričati taj događaj.
U ta davna 'mračna' vremena, krajem sedamdesetih godina prošlog stoljeća, ma što stoljeća – milenija, kod našeg susjeda na drugom katu deveterokatnog solitera u goste je došla mlada djevojka iz jednog velikog grada u Americi. Roditelji su joj bili prva generacija iseljenika pa je dobro govorila naš jezik. Jednom zgodom, bilo je to u kasnu jesen i vani je već bila upaljena javna rasvjeta, sreli smo se izlazeći iz solitera na ulaznim vratima. Otvorih joj vrata i pustih je da izađe prva. Nesigurnim korakom zakoračila je preko praga, stala i onda pažljivo pogledavala lijevo desno po prostoru oko ulaza.
U prvi mah nisam na to obratio pozornost, no kako je to gledanje potrajalo ipak nekoliko trenutaka upitah je:
„Što gledaš tako uznemireno? Tražiš li nešto?“
„Gledam nema li nekoga tko bi nas mogao napasti!“ odgovori ona. „Kod nas, u mom gradu, nakon što padne mrak ja se ne usuđujem izaći sama na ulicu. Rekla sam to i stricu ali on mi reče da se ne trebam ničega bojati. Ipak ostala mi je ta navika gledanja oko sebe prilikom izlaska iz zgrada.“
Ostao sam osupnut ne sluteći da će mnogo godina kasnije i u mojem gradu doći neko takvo vrijeme kada neće biti ništa neuobičajeno da te netko napadne ne samo u sumrak ili po noći već i po bijela dana.
Protiv provalnika u stanove od Zapada smo uveli običaj ugradnje PP-vrata. Hoćemo li radi osobne zaštite trebati, kao što to rade Amerikanci, uvesti i osobno naoružanje?
