petak, 11.02.2011.
„Tigar Teo“
Dolazak
„Dedaaa, veliku bušilicu!“
Kroz otvorena ulazna vrata stana mali „tigar Teo“, naš dvoipogodišnji unuk imenom Teo, ulijeće u hodnik uz citirani uzvik. Odmah se sjuri, bez pozdrava, u dedinu sobu, „brlog“, i ponavlja:
„Dedaaa, bušilica!“
„Uzmi sâm“ kaže deda, a Teo odmah pada na koljena i zavlači ruku ispod kreveta gdje deda drži dva kovčega s alatom. U jednom je alat „opće namjene“ a u drugom električni alat.
Teo nepogrešivo izvlači kovčeg u kojem se nalazi električni ručni alat iako su oba kovčega jednaka. Prstićima odmah otvara patentnu bravicu, rukom podiže poklopac.
„Iiiiiiii! Bušilica!“ pocikuje Teo i odmah vadi redom: veliku bušilicu, ubodnu pilu, baterijski izvijač (on ga zove „baterija bušilica“), malu bušilicu koja služi za graviranje.
„Baterija, baterija?“ pita Teo uzimajući baterijski izvijač. Dedi nije jasno što želi a onda sin objašnjava da je to pitanje je li baterija izvijača napunjena.
„Da, puna je“, kaže deda.
„Puna, puna!“ odgovara Teo a oči se cakle od zadovoljstva. „Bušiti rupu!“
Ubrzo zamjenjuje izvijač velikom bušilicom. Treba bušiti veliku rupu u zidu. Sâm stavlja svrdlo, priteže glavu, traži gdje će uključiti u struju (samo kao igra), gurne utikač ispod stola i govori: „U pravu struju!“
„U pravu struju“ za razliku od baterijske.
Penje se na krevet i počinje „bušiti“ veeeeliku rupu u zidu. Kod toga ispušta zvuk kao da bušilica zaista radi. U početku zvuk postepeno raste od tišeg i dubljeg tona, prelazi u visoki kontinuirani ton da bi na kraju opet postajao sve tiši i na kraju nestao. Nekoliko puta sam sâm sebe zatekao kako se pitam odakle zvuk kada znam da bušilica nije uključena.
Alat, električni i ručni iz druge kovčega, raznosi po čitavoj sobi: turpije, pile, čekiće, kliješta. Zna naziv svakom alatu: kombinirke, pila, papagajke, francuski ključ, turpija, čekić. Deda mu daje daščicu i on čekićem lupa po njoj, turpija, pili, buši.
Uzima obični izvijač i šulja se po sobi tražeći što će popraviti. Zaviruje u svaki kut, ispod stola, oko sobnog bicikla i sve govori: „Treba popraviti, sve treba popraviti!“ Ne misli ni na jelo, ni na mamu ni na tatu. Deda i baka ne postoje.
A onda odjednom: „Hoću mamu!“
Vrijeme je za spavanje! Alat više nije zanimljiv, sada su na redu mama i tata. Prije večere puštamo crtiće s DVD rekordera. Uz dopuštenje roditelja samo „pedagoške“! Tom i Đeri i slični s koncentratom nasilja njemu nisu dozvoljeni. Kao u skandinavskim zemljama. Baka se baš ne slaže, deda odobrava, a na kraju je kako žele roditelji.
Usredotočeno gleda u ekran i pomalo se smiruje. Još večera, malo igranja s roditeljima u krevetu i – laku noć.
Deda odlazi u „brlog“. Skuplja alat i sprema ga u kovčege, gura ih ispod kreveta. On i baka su umorni. I oni će uskoro na spavanje. Unuci znaju biti naporni.
Idemo ispočetka
Drugog jutra baka ustaje prva. Deda još malo u krevetu, u polusnu, s čepićima protiv buke u ušima. Ali ne zadugo.
„Deda, diži se, bušilica!“ čuje deda Tea i osjeti kako ga svojim ručicama udara po pokrivaču. Ne traje to dugo.
Prestaje buditi dedu, izvlači kovčeg ispod kreveta i tad sve počinje ispočetka. Opet je cijela soba prekrivena alatom, svrdlima, vijcima. Nakon dva tri bezuspješna pokušaja da stvari dovede u red za vrijeme „pauze“, deda odustaje od spremanja. Nogama razmakne poneki alat da ne stoji na putu. Navečer samo gurne pod krevet. Drugo jutro će Teo i onako sve razvući po sobi.
Ne pada iver daleko od klade. Teo nastavlja tradiciju svojih predaka (osim pradjeda): i njegov pra-pradjed, i njegov djed i njegov otac vole „delati z rukami“, pa eto i njemu je alat najljepša igračka.
Nakon četiri dana mlada obitelj kasno popodne odlazi u Zagreb. Malo plača i „neću od bake“, tek toliko da ne bude po maminom i tatinom. No kada sjedne u svoju sjedalicu u autu sve je opet OK.
Deda ulazi u svoj „brlog“ i započne spremanje. Skuplja stvari po sobi i sâm sebi mrmlja u bradu: „Moram dobro pregledati cijelu prostoriju da ne bih morao višekratno otvarati kovčege ako nađem gdje koji zatureni alat!“
Zna deda da i kada sprema nakon što sâm nešto radi uvijek ostane barem jedna stvar nespremljena. Zato je i odlučio detaljno pregledati cijelu sobu. Čak je i baterijom pogledao ispod pisaćih stolova, kreveta, ormara. Nema više ničega, sve je u kovčezima. Deda je zadovoljan. Eto po prvi puta će se desiti da su sve stvari spremljene!
Završni čin
Prije spavanja razmiče deda zavjese da bi otvorio prozor provjetravanja sobe radi.Pri tome treba prebaciti volan sobnog bicikla iz jednog položaja u drugi. Pokuša, ali ne ide. Pogleda i – ipak nije spremio sav alat. Turpija kojom je Teo „popravljao“ bicikl ostala je zaglavljena u njemu.
Nadmudrio unuk dedu! Ne, ne može deda sve spremiti od prve! Nema teorije! 
11.02.2011. u 21:11 •
4 Komentara •
Print •
#
| < |
veljača, 2011 |
> |
| P |
U |
S |
Č |
P |
S |
N |
| |
1 |
2 |
3 |
4 |
5 |
6 |
| 7 |
8 |
9 |
10 |
11 |
12 |
13 |
| 14 |
15 |
16 |
17 |
18 |
19 |
20 |
| 21 |
22 |
23 |
24 |
25 |
26 |
27 |
| 28 |
|
|
|
|
|
|
Srpanj 2020 (1)
Travanj 2020 (10)
Ožujak 2020 (12)
Veljača 2020 (6)
Siječanj 2020 (8)
Prosinac 2019 (3)
Studeni 2019 (3)
Listopad 2019 (1)
Kolovoz 2019 (3)
Srpanj 2019 (5)
Lipanj 2019 (3)
Svibanj 2019 (5)
Travanj 2019 (8)
Ožujak 2019 (3)
Veljača 2019 (3)
Siječanj 2019 (2)
Prosinac 2018 (2)
Studeni 2018 (4)
Listopad 2018 (2)
Rujan 2018 (3)
Kolovoz 2018 (8)
Srpanj 2018 (14)
Lipanj 2018 (6)
Svibanj 2018 (10)
Travanj 2018 (5)
Ožujak 2018 (9)
Veljača 2018 (7)
Siječanj 2018 (8)
Prosinac 2017 (14)
Studeni 2017 (12)
Listopad 2017 (5)
Rujan 2017 (15)
Kolovoz 2017 (3)
Srpanj 2017 (2)
Lipanj 2017 (7)
Svibanj 2017 (13)
Travanj 2017 (12)
Ožujak 2017 (9)
Veljača 2017 (7)
Siječanj 2017 (6)
Prosinac 2016 (12)
Studeni 2016 (6)
Listopad 2016 (6)
Kolovoz 2016 (1)
Srpanj 2016 (11)
Lipanj 2016 (9)
Svibanj 2016 (9)
Travanj 2016 (8)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
opće teme protiv ljudske gluposti i još ponešto
prvi post objavljen 11.12.2007.
e-mail: semper_contra@net.hr
Ceterum censeo EU esse delendam!
"MUDROSLOVI" SEMPER CONTRE
(nađu li se slični to samo znači da nisam jedini "semper contra" na svijetu)
* * *
Svatko ima pravo na svoje mišljenje, ali ga nitko silom nema pravo nametati drugom!
Sve je dobro kad se pomiriš da ništa nije dobro.
Glupo je biti živ a ne moći živjeti.
S osobama kojima je Religija iznad Razuma ne raspravljam o religiji. Jednako tako s osobama kojima je Nacija iznad Čovjeka ne raspravljam o Naciji.
Čovjek je nekad živio među ljudima, danas živi među strojevima, sutra će među robotima.
Narod koji sustavno briše prošlost pišući novu povijest, nikada neće imati budućnost.
Hrvatska je lijepa zemlja, ali ružna država.
Socijalizam/komunizam me naučio da ne vjerujem u ništa kao apsolutnu Istinu.
Najvrednije što je čovjek kao živo biće stvorio su: Umjetnost i Matematika. Bez njega njih ne bi bilo.
Smisao postojanja je stvaranje života. Svrha je naučiti potomke da prežive i naprave isto. I to je sve!
Hrvatska je mala zemlja velikog kriminala.
Zdravog ljudi posjećuju rijetko, bolesnog često, a na pogrebu se skupe svi znani i neznani.
Bolje je biti mrtav nego živ a ne moći živjeti.
Bethoven je svoju glazbu slušao, ali je nije mogao čuti.
Spomenici čovjeku lako se ruše, ali njegova djela ostaju.
Kapitalizam je savršen poredak za nesavršen ljudski rod.
Ateist/agnostik treba biti bolji čovjek od vjernika. Njemu nema tko oprostiti grijehove, dok će vjerniku oprostiti Bog.
Misliti je za mnoge ljude najteža aktivnost.
Kakav je ispao, možda je Bog čovjeka stvorio samo na svoju sliku.
Lako je djecu praviti ali ih je teško odgajati.
Među glupanima i pametan postane glup. Obrat ne vrijedi.
Vlast daje manje prava dajući veće obaveze. Puk traži veća prava tražeći manje obaveza.
Apsurd čovjekovog života: ako mu nije lijep ne želi živjeti, ako mu je lijep ne želi umrijeti.
Svi naši političari mora da su izučili molerski zanat. Farbaju nas već četvrt stoljeća.
Ratovi su dokaz da svijetom vladaju budale.
I u mraku totalitarizma kao i u bljesku demokracije narod ne vidi što radi vlast.
Svaki rat protiv budala je unaprijed izgubljen!
Pravi domoljub živi u inozemstvu, Hrvatsku nosi u srcu a euro ili dolare u džepu.
Ljudski rod evolucijski je vrhunac s kojeg će se survati u ponor kojeg je sam stvorio.
Pravi borci za ideale spremni su dati svoje živote. Je su li današnji borci za očuvanje okoliša spremni učiniti isto?
Da li je dilema tanjur - tanjir važnija od dileme je li on pun ili prazan?
Princip djelovanja političkih garnitura: „Prije njih nije bilo ničega, poslije njih neće ostati ništa."
Da ne proizvodimo komunjare i ustaše proizvodili bi automobile.
Na ono što je važno mali čovjek ne može utjecati, na ono što može nije važno.
Štuje Boga, al ga psuje, jer ga ne poštuje!
Revolucije pokreću idealisti, plodove beru karijeristi.
Nikako ne mogu shvatiti mentalni sklop mnogih religioznih ljudi: klanjaju se bogovima, poklanjaju mrtvima cvijeće i ubijaju žive. Sve u ime istih bogova.
U očekivanju da mu prođe ružan trenutak u životu prošao mu je neprimjetno cijeli život.
Vjera, religija i Crkva nisu jednoznačnice. Mnogi to ne znaju ili ne shvaćaju.
Vjenčanja sve glamuroznija, trajanje brakova sve kraće.
Nije sve u novcu, ali u svemu je novac.
U prošlosti ljudi su znali jesu li robovi ili slobodni. Danas ljudi misle da su slobodni iako su robovi.
Naporno je biti s ljudima, ružno je biti sam, ali najteže je među ljudima biti sam.
Čovjek treba biti ili Einstein ili čobanin na Vlašiću.
Hrvati gledaju u prošlost jer ne vide budućnost.
Lažući, lašci na kraju prevare samo sebe.
Teist u Kristu traži Čovjeka, ateist/agnostik u Čovjeku traži Krista.
Strah da će nuklearna bomba uništiti svijet je neopravdan. Svijet će uništiti – smeće.
I politika i religija obećavaju raj a donose pakao.
Mlade treba liječiti. Starima omogućiti da umru dostojanstveno.
Poznanstvo, prijateljstvo, ljubav, brak, dosada.
Čovjek je čovjeku – čovjek. Ono drugo je uvreda za vuka.
Nedostaju mi Ljudi. A tako ih je malo.
Čovjek ne dolazi svojom voljom na svijet niti mu je dozvoljeno da ga svojom voljom napusti.
Nikad nisam sâm. Uz mene je uvijek moje drugo ja. Ponekad mi je teško s njime.
Dok hrvatska se srca slože i pluto potonut može.
Nedostaje mi ljubavi jer je ne znam ni davati ni primati.
Lojalnost i poltronstvo dijeli tek tanka linija.
Glup čovjek nije opasan, ali postaje ako toga nije svjestan.
Umjetnost je dar Boga, politika Sotone.
Da bi čovjek gledao trebaju mu oči, a da bi vidio treba mu vizija.
Čovjek snuje, Bog određuje...a žena naređuje!
Nije li neobično da se oni koji vjeruju u vječni život boje smrti?
Da je zemlja od zlata ljudi bi se tukli za šaku blata.
Domoljubi Domovinu brane i izgrađuju a ne prodaju i potkradaju.
Domoljublje se čuva u srcu, a ne na srce položenom rukom.
Istina je da jabuka ne pada daleko od stabla ali se ipak može daleko otkotrljati.
Mnogi će lakše pokrenuti planinu nego usne i reći: oprosti!
Tražeći djetelinu s četiri lista izgubio je sreću.
Pravilo spokojnog življenja.
Prigušeno govoriti, prigušeno raditi, prigušeno slušati radio, prigušeno misliti, prigušeno živjeti!
Komunisti su zakonom oduzeli imovinu pojedincu, demokrati narodu.
Vrag nije crn kako se riše, crnji je.
Čovjek odlazi, samo njegova djela ostaju. Dobra ili loša.
Vojnici su školovani ljudi s diplomom za ubijanje.
Nuklearna bomba može uništiti čovjeka, komunikacijska bomba njegovu privatnost. Obje njegovu slobodu.
Pojedini roditelji svoju djecu doživljavaju kao kućne ljubimce. Kad im dosade prepuste ih ulici.
Država ne daje ništa. Samo uz proviziju prebacuje iz džepova jednih u džepove drugih.
Borac protiv tiranije istovremeno je i heroj i terorist.
Golemo materijalno bogatstvo može se steći samo pljačkom banke ili pljačkom naroda.
Samo ljubav može probuditi Čovjeka u čovjeku, ali ona je tako rijetka kao biser u školjci, dijamant u tamnim njedrima zemlje ili zrnce zlata u rijeci.
Ništa se ne mora osim umrijeti i sve se može osim izbjeći smrt!
Kao što jedno zrno tvori hrpu, tako i jedan čovjek tvori čovječanstvo!
Umjetnost je jedino što čovjeka razlikuje od životinje!
Ubiješ li čovjeka ubio si jedan od milijardi svjetova.
