ponedjeljak, 31.01.2011.
Kontrapunkt
Vidim, Vukovar je ponovo na hrvatskoj dalekovidnici. U slučaju tog grada povod za to može biti ili skup političara uz proslavu neke godišnjice vezana uz Domovinski rat ili pak prosvjedni skup branitelja zbog, po njihovom mišljenju, njima nanesene neke nepravde. I onda uobičajena ikonografija i uobičajeni vokabular: do neba vapijuća nepravda.
Neću elaborirati je li neposredni povod ovih posljednjih okupljanja, branitelj Tihomir Purda, kriv ili nevin. To zaista treba ustanovi istraga i sud. I to hrvatski jer se sve dogodila na hrvatskom teritoriju, za vrijeme rata koji se vodio u Hrvatskoj i jer je za to optužen hrvatski građanin. A naša se vlast ponaša po onoj „brigo moja pređi na drugoga.“ Na žalost sviju nas u tom nesretnom i nepotrebnom ratu zaista se događalo svašta. S obje strane. Tko je poubijao više nevinih to za one ubijene zaista nije važno. Tako je bilo i u ratu prije ovog. Jedino što je ondašnja vlast svoje zločine dulje vrijeme uspješno skrivala. Danas su ipak druga neka vremena, i kod nas i u svijetu, pa „šporke“ stvari prije izlaze na vidjelo. Bilo bi bolje da su izašle mnogo prije. Lakše bi sada disali i bez „bronhi bombona“.
No ovo ne pišem radi toga da bi žalovao što bi bilo da je bilo. Želim zabilježiti kontrapunkt dva događaja, dva simbola, koji su se u Lijepoj našoj dogodila u ovih posljednjih mjesec dana. U sučeljavanju ta dva događaja zrcali se sva bijeda i nesreća naše povijesti posljednjih dvadeset godina.
Na početku rata Tihomir Purda, kao dvadesetjednogodišnjak, priključuje se obrani Vukovara. O strahotama koje je mogao vidjeti svojim očima neću govoriti jer ih sâm nisam doživio, a iz pričâ teško da ih mogu doživjeti kako ih je on proživljavao u svojoj duši. Što je doživio i preživio u srpskom logoru mogu samo nagađati. O okolnostima u kojima je on, navodno, ubio dvojicu ranjenih pripadnika bivše JNA također ne želim lamentirati.
Ipak ako je naš vrli potpredsjednik Nj.V. Vladimir na Ex pisanjem nekih novinara o njemu mogao toliko „puknuti“ da ih je, u svom „opravdanom“ gnjevu, nazvao piranama, zlotvorima, psima, hijenama i kilerima, ne bi se trebalo čuditi ako je mlad čovjek u vukovarskom paklu ispalio hice u ranjene vojnike koji su netom prije toga napadali njega i njegove drugove. Nisam sasvim siguran da bih se i ja u takvim trenutcima sjetio što piše u knjigama međunarodnog ratnog prava.
Rat je završio, Tihomir je živeći sa svojom savješću osnovao obitelj, dobio troje djece (četvrto na putu) i nastavio živjeti skromno kao što je vjerojatno živio i prije. Pri tome vjerojatno nije pomišljao da bi mu zbog tog njegovog čina, ako ga je počinio, netko mogao nakon dvadeset godina suditi. Nije mislio ili nije vjerovao. A možda nije ni shvaćao da je tada počinio zločin koji se u „civiliziranim“ zemljama kažnjava. Pogotovo ako si pripadnik male nacije koja nema bogata nalazišta nafte. Hrvatska ipak nije Kuvajt pa da pola „civiliziranog“ svijeta pod komandom „svjetskog policajca“ SAD krene u njegovo „oslobađanje“ od agresora, „moćnog“ Iraka, koji kao ima sredstva da uništi pola svijeta.
Sve je relativno, rekao bi Einstein.
I zato što to nije shvaćao ili nije znao našao se u zeničkom zatvoru očekujući „mudru“ odluku „velikih“ o tome što će s njim biti.
Vjerojatno nekako u isto vrijeme kada je Tihomir krenuo u obranu Vukovara jedan od budućih „velikih“, sadašnji ministar Domagoj Milošević, krenuo je u jednu drugu borbu. U borbu kojom je odlučio obogatiti se na račun takvih kakav je bio Tihomir. Za to mu nije trebalo ni oružje, ni municija ni jaki živci da bi podnio svu težinu i strahote borbe. U njegovoj borbi se nije ginulo, nisu ubijani ranjeni neprijateljski vojnici, žene, djeca i starci. U njegovim bitkama i pobjedama mali su ljudi ostajali bez posla, bez plaće, bez gole egzistencije. To su ljudi za koje ovih dana „Veliki“, kao spasonosno rješenje, pripremaju zakon o „osobnom stečaju“ namjenjujući im da se riješe svojih dugova tako što će svoju imovinu prodavati „Velikima“. Pod patronatom tutora, se razme, zanimanje koje bi u Hrvatskoj uskoro moglo postati vrlo atraktivno. I unosno!
I kako je rastao broj nezaposlenih tako je rastao imetak „Velikog domoljuba“. I dok bi se Tihomir trebao zadovoljiti zatvorskom ćelijom u zeničkom zatvoru, za zadovoljenje svojih želja g. Miloševiću treba, kako je to naveo u svojoj imovinskoj kartici, citiram J.L. 29.01.2011.:
- suvlasništvo u „Pastor“ grupi
- 14 stanova i poslovni prostor u Zagrebu
- 12 garaža
- četiri pokretnine (u njima su navodno i četiri automobila)
- 1,2 milijuna kuna udjel u „Pastor“ grupi
- 7,4 milijuna kuna udjela u Sigma stanu
- dva kredita od 250.000 eura i 195.000 švicaraca
G. Milošević je sve ovo stekao: „zaduživanjem kod banke, sredstvima od kapitala i na neki drugi način“ i plaćom od 9166 kuna koju je do sada imao u „Pastoru“. Sada će kao potpredsjednik Vlade imati 18.000 kuna. Prihvatio li se on te funkcije da bi „lakše“ otplaćivao navedene kredite, ne znam. Ali sam dosta siguran da se u onom „od kapitala“ krije kapital otuđen od radnika na način kako se to kod nas već radi: malim ili nikakvim plaćama i neplaćanjem državi. A što se tiče onog dijela „na drugi način“ prepuštam čitateljima da sami zaključe koji bi to načini mogli biti.
U cijeloj ovoj priči i Tihomir i Domagoj su međutim samo simboli jada i bijede kroz koju Hrvatska prolazi svih ovih godina od proglašenja neovisnosti do današnjih dana. Simboli velike tragedije koju proživljavaju borci s prve crte bojišnica i gramzljivosti onih koji su iza njihovih leđa i preko njihovih leševa opljačkali ovaj narod.
Na kraju, što mislite: koliko je zločin kojeg je možebitno Tihomir počinio veći od zločina kojeg jeste počinio Domagoj? I treba li suditi samo Tihomiru, a Domagoja nagraditi ministarsko-potpredsjedničkom plaćom?
31.01.2011. u 14:52 •
35 Komentara •
Print •
#
| < |
siječanj, 2011 |
> |
| P |
U |
S |
Č |
P |
S |
N |
| |
|
|
|
|
1 |
2 |
| 3 |
4 |
5 |
6 |
7 |
8 |
9 |
| 10 |
11 |
12 |
13 |
14 |
15 |
16 |
| 17 |
18 |
19 |
20 |
21 |
22 |
23 |
| 24 |
25 |
26 |
27 |
28 |
29 |
30 |
| 31 |
|
|
|
|
|
|
Srpanj 2020 (1)
Travanj 2020 (10)
Ožujak 2020 (12)
Veljača 2020 (6)
Siječanj 2020 (8)
Prosinac 2019 (3)
Studeni 2019 (3)
Listopad 2019 (1)
Kolovoz 2019 (3)
Srpanj 2019 (5)
Lipanj 2019 (3)
Svibanj 2019 (5)
Travanj 2019 (8)
Ožujak 2019 (3)
Veljača 2019 (3)
Siječanj 2019 (2)
Prosinac 2018 (2)
Studeni 2018 (4)
Listopad 2018 (2)
Rujan 2018 (3)
Kolovoz 2018 (8)
Srpanj 2018 (14)
Lipanj 2018 (6)
Svibanj 2018 (10)
Travanj 2018 (5)
Ožujak 2018 (9)
Veljača 2018 (7)
Siječanj 2018 (8)
Prosinac 2017 (14)
Studeni 2017 (12)
Listopad 2017 (5)
Rujan 2017 (15)
Kolovoz 2017 (3)
Srpanj 2017 (2)
Lipanj 2017 (7)
Svibanj 2017 (13)
Travanj 2017 (12)
Ožujak 2017 (9)
Veljača 2017 (7)
Siječanj 2017 (6)
Prosinac 2016 (12)
Studeni 2016 (6)
Listopad 2016 (6)
Kolovoz 2016 (1)
Srpanj 2016 (11)
Lipanj 2016 (9)
Svibanj 2016 (9)
Travanj 2016 (8)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
opće teme protiv ljudske gluposti i još ponešto
prvi post objavljen 11.12.2007.
e-mail: semper_contra@net.hr
Ceterum censeo EU esse delendam!
"MUDROSLOVI" SEMPER CONTRE
(nađu li se slični to samo znači da nisam jedini "semper contra" na svijetu)
* * *
Svatko ima pravo na svoje mišljenje, ali ga nitko silom nema pravo nametati drugom!
Sve je dobro kad se pomiriš da ništa nije dobro.
Glupo je biti živ a ne moći živjeti.
S osobama kojima je Religija iznad Razuma ne raspravljam o religiji. Jednako tako s osobama kojima je Nacija iznad Čovjeka ne raspravljam o Naciji.
Čovjek je nekad živio među ljudima, danas živi među strojevima, sutra će među robotima.
Narod koji sustavno briše prošlost pišući novu povijest, nikada neće imati budućnost.
Hrvatska je lijepa zemlja, ali ružna država.
Socijalizam/komunizam me naučio da ne vjerujem u ništa kao apsolutnu Istinu.
Najvrednije što je čovjek kao živo biće stvorio su: Umjetnost i Matematika. Bez njega njih ne bi bilo.
Smisao postojanja je stvaranje života. Svrha je naučiti potomke da prežive i naprave isto. I to je sve!
Hrvatska je mala zemlja velikog kriminala.
Zdravog ljudi posjećuju rijetko, bolesnog često, a na pogrebu se skupe svi znani i neznani.
Bolje je biti mrtav nego živ a ne moći živjeti.
Bethoven je svoju glazbu slušao, ali je nije mogao čuti.
Spomenici čovjeku lako se ruše, ali njegova djela ostaju.
Kapitalizam je savršen poredak za nesavršen ljudski rod.
Ateist/agnostik treba biti bolji čovjek od vjernika. Njemu nema tko oprostiti grijehove, dok će vjerniku oprostiti Bog.
Misliti je za mnoge ljude najteža aktivnost.
Kakav je ispao, možda je Bog čovjeka stvorio samo na svoju sliku.
Lako je djecu praviti ali ih je teško odgajati.
Među glupanima i pametan postane glup. Obrat ne vrijedi.
Vlast daje manje prava dajući veće obaveze. Puk traži veća prava tražeći manje obaveza.
Apsurd čovjekovog života: ako mu nije lijep ne želi živjeti, ako mu je lijep ne želi umrijeti.
Svi naši političari mora da su izučili molerski zanat. Farbaju nas već četvrt stoljeća.
Ratovi su dokaz da svijetom vladaju budale.
I u mraku totalitarizma kao i u bljesku demokracije narod ne vidi što radi vlast.
Svaki rat protiv budala je unaprijed izgubljen!
Pravi domoljub živi u inozemstvu, Hrvatsku nosi u srcu a euro ili dolare u džepu.
Ljudski rod evolucijski je vrhunac s kojeg će se survati u ponor kojeg je sam stvorio.
Pravi borci za ideale spremni su dati svoje živote. Je su li današnji borci za očuvanje okoliša spremni učiniti isto?
Da li je dilema tanjur - tanjir važnija od dileme je li on pun ili prazan?
Princip djelovanja političkih garnitura: „Prije njih nije bilo ničega, poslije njih neće ostati ništa."
Da ne proizvodimo komunjare i ustaše proizvodili bi automobile.
Na ono što je važno mali čovjek ne može utjecati, na ono što može nije važno.
Štuje Boga, al ga psuje, jer ga ne poštuje!
Revolucije pokreću idealisti, plodove beru karijeristi.
Nikako ne mogu shvatiti mentalni sklop mnogih religioznih ljudi: klanjaju se bogovima, poklanjaju mrtvima cvijeće i ubijaju žive. Sve u ime istih bogova.
U očekivanju da mu prođe ružan trenutak u životu prošao mu je neprimjetno cijeli život.
Vjera, religija i Crkva nisu jednoznačnice. Mnogi to ne znaju ili ne shvaćaju.
Vjenčanja sve glamuroznija, trajanje brakova sve kraće.
Nije sve u novcu, ali u svemu je novac.
U prošlosti ljudi su znali jesu li robovi ili slobodni. Danas ljudi misle da su slobodni iako su robovi.
Naporno je biti s ljudima, ružno je biti sam, ali najteže je među ljudima biti sam.
Čovjek treba biti ili Einstein ili čobanin na Vlašiću.
Hrvati gledaju u prošlost jer ne vide budućnost.
Lažući, lašci na kraju prevare samo sebe.
Teist u Kristu traži Čovjeka, ateist/agnostik u Čovjeku traži Krista.
Strah da će nuklearna bomba uništiti svijet je neopravdan. Svijet će uništiti – smeće.
I politika i religija obećavaju raj a donose pakao.
Mlade treba liječiti. Starima omogućiti da umru dostojanstveno.
Poznanstvo, prijateljstvo, ljubav, brak, dosada.
Čovjek je čovjeku – čovjek. Ono drugo je uvreda za vuka.
Nedostaju mi Ljudi. A tako ih je malo.
Čovjek ne dolazi svojom voljom na svijet niti mu je dozvoljeno da ga svojom voljom napusti.
Nikad nisam sâm. Uz mene je uvijek moje drugo ja. Ponekad mi je teško s njime.
Dok hrvatska se srca slože i pluto potonut može.
Nedostaje mi ljubavi jer je ne znam ni davati ni primati.
Lojalnost i poltronstvo dijeli tek tanka linija.
Glup čovjek nije opasan, ali postaje ako toga nije svjestan.
Umjetnost je dar Boga, politika Sotone.
Da bi čovjek gledao trebaju mu oči, a da bi vidio treba mu vizija.
Čovjek snuje, Bog određuje...a žena naređuje!
Nije li neobično da se oni koji vjeruju u vječni život boje smrti?
Da je zemlja od zlata ljudi bi se tukli za šaku blata.
Domoljubi Domovinu brane i izgrađuju a ne prodaju i potkradaju.
Domoljublje se čuva u srcu, a ne na srce položenom rukom.
Istina je da jabuka ne pada daleko od stabla ali se ipak može daleko otkotrljati.
Mnogi će lakše pokrenuti planinu nego usne i reći: oprosti!
Tražeći djetelinu s četiri lista izgubio je sreću.
Pravilo spokojnog življenja.
Prigušeno govoriti, prigušeno raditi, prigušeno slušati radio, prigušeno misliti, prigušeno živjeti!
Komunisti su zakonom oduzeli imovinu pojedincu, demokrati narodu.
Vrag nije crn kako se riše, crnji je.
Čovjek odlazi, samo njegova djela ostaju. Dobra ili loša.
Vojnici su školovani ljudi s diplomom za ubijanje.
Nuklearna bomba može uništiti čovjeka, komunikacijska bomba njegovu privatnost. Obje njegovu slobodu.
Pojedini roditelji svoju djecu doživljavaju kao kućne ljubimce. Kad im dosade prepuste ih ulici.
Država ne daje ništa. Samo uz proviziju prebacuje iz džepova jednih u džepove drugih.
Borac protiv tiranije istovremeno je i heroj i terorist.
Golemo materijalno bogatstvo može se steći samo pljačkom banke ili pljačkom naroda.
Samo ljubav može probuditi Čovjeka u čovjeku, ali ona je tako rijetka kao biser u školjci, dijamant u tamnim njedrima zemlje ili zrnce zlata u rijeci.
Ništa se ne mora osim umrijeti i sve se može osim izbjeći smrt!
Kao što jedno zrno tvori hrpu, tako i jedan čovjek tvori čovječanstvo!
Umjetnost je jedino što čovjeka razlikuje od životinje!
Ubiješ li čovjeka ubio si jedan od milijardi svjetova.
