nedjelja, 09.01.2011.
Reminiscencije na protekle praznike (3)
Uoči proteklih blagdana čitajući kolumnu Zlatka Šimića u „J.L.“ nađoh pod naslovom „Mraz i Božičnjak: tko trguje djedovima?“ podatak da „je lani direktorica 24 sarajevska vrtića Azrija M. nakon uvođenja muslimanskog vjeronauka preporučila da se Djed Mraz u vrtiće zove samo na zahtjev njihovih roditelja. (…) Na kraju se cijeli slučaj ispolitizirao, pa je direktorica Azrija dobila otkaz. Uz preporuku da dogodine piše Djedu Hidžri da joj ispuni želju o novom radnom mjestu. - Hidžri?
Da, Djedu Hidžri koji je uskoro posprdno izmišljen kao muslimanski nadomjestak (…). No, on nema bradu i umjesto crvenog ima prihvatljiviji plašt u zelenoj boji.(…)…i ne vozi se na sanjkama nego leti na ćilimu.“
U tom tekstu, osim sprdanja s pokušajem uvođenja, nakon socijalističkog Djeda Mraza i hrvatskog Djeda Božičnjaka, muslimanskog Djeda Hidžria kao zamjene za prvobitnog Sv. Nikolu, uočih tvrdnju kako „se cijeli slučaj ispolitizirao.“ Taj pak je podatak bio, kako se to u bivšoj vojsci govorilo „inicijalna kapisla“, koja je pokrenula tijek razmišljanja o jednom svecu, Sv. Nikoli, vjerojatno jedinom koji je doživio tolike metamorfoze tijekom mog života. Barem s moje točke gledišta.
Prvi sam se puta sreo sa Sv. Nikolom u drugoj polovici davnih četrdesetih godina prošlog stoljeća. Bila su to u neku ruku dva različita susreta.
Prvi, koji mi se duboko usjekao u pamćenje, bio je iz jedne priče. Majka mi je uvijek govorila da čovjek vrijedi onoliko koliko jezika govori. Shodno tome pokušavala me privoljeti, nažalost bezuspješno, da učim francuski (ona ga je, uz njemački, govorila perfektno). Učeći me, e da bi me više zainteresirala, dala mi je čitati jednu francusku knjigu s pričama za djecu. Od svih priča sjećam se samo jedne. One o Sv. Nikoli koji je ponovo oživio od vraga pobijenu djecu i kao usoljeno meso spremljenu u bačve. Koliko me sjećanje služi početak priče bio je ilustriran crtežom velike bačve iz koje vire dječje glavice, pokraj nje vrag a iza njega stoji s podignutom rukom Sv. Nikola.
…u ovoj kući sam živio dok mi je još Sv. Nikola donosio darove. Čizmica je u posljednjem prozoru 
.
Drugi susret je naravno bio onaj vezan uz darivanje. Sjećam se kako sam s bratom čistio gumene čizmice pa ih stavljao u prozor (za tu noć rolete se nisu spuštale do kraja) kako bi nam Sv. Nikola u njih ostavio darove. Bili su to darovi primjereni onom vremenu: bomboni, jabuka, orasi i eventualno kakva praktična igračka (na primjer pilica za rezbarenje šper-ploče, lopta i slično) pa je to moglo stati u čizmice. Danas, kada bi djeca tako radila, trebala bi stavljati „čizme od sedam milja“! Naravno da smo svaki puta tijekom te večeri nastojali ostati budni sve čekajući kada će stići Sv. Nikola. Kako smo bili mali san nas je ipak vrlo brzo svladao pa je majka mogla ostaviti darove i sama poći na spavanje.
To je potrajalo negdje do prvih godina mog školovanja. Jedne godine nikako nismo htjeli zaspati. Majka je, vjerojatno te večeri izrazito umorna i u želji da što prije ode na spavanje, možda pak je pomislila kako mi već pomalo sumnjamo da darove donosi Sv. Nikola, nakon što je nekoliko puta provjeravala jesmo li zaspali, otvorila vrata i rekla:
„Hoćete li već jednom zaspati da vam ostavim darove!“
I slijedećih nekoliko godina dobivali smo darove na taj način no one prave čarolije je nestalo.
Uskoro je „pooštren“ odnos vlasti prema takvim tradicionalnim svetkovinama naročito u slučaju prosvjetnih radnika. Kako je majka bila profesorica, a i sama nije bila vjernik, darivanje i Sv. Nikola su se sve više pomicali k Novoj godini, da bi uvođenjem „po direktivi“ Djeda Mraza taj svetac potpuno nestao iz moje obitelji. „Direktivu“ je s vremenom učvrstila i Coca-Cola koja je tog simpatičnog djedicu, koji meni više sliči na ruskog baćušku nego na sveca, uzela kao svoj „trade markt“. Za razliku od naziva Djed Mraz, u zapadnom svijetu on nosi ime Santa Claus, naziv koji je proizašao iz krivog izgovora nizozemske riječi Sinterklass nastale spajanjem riječi Sint Nicolaas.
Tu je negdje počela i komercijalizacija tog sveca/djedice, ali to je tema za jednu drugu priču.
Trajala je epoha Djeda Mraza sve dok smo brat i ja bili u godinama kada je bilo oportuno darivanje na taj način. Zamijenili su nas naša djeca s tim da su darove dobivala na sam Božić, pa su se Djed Mraz i mali Isus stopili u jednog darovatelja.
No ni ta varijanta, Djed Mraz/mali Isus, nije preživjela političke turbulencije. Nakon osamostaljenja Djed Mraz je protjeran, uveden je Djed Božičnjak iako sam osobno mislio da će se vratiti Sv. Nikola. Vjerojatno iz sentimentalnih razloga. A evo u Sarajevu je propao, barem za sada, pokušaj da se protjera Djed Božičnjak/Djed Mraz i za djecu druge vjeroispovijedi uvede Djed Hidžria po onom „svakom svoj“!
Ako tome dodamo činjenicu da je 1969.g. Papa Pavao VI naredio da se Sv. Nikola izbriše iz rimo-katoličkog kalendara kao svetac kojeg bi kršćani trebali slaviti, iako je svetac ostao, neka mi onda nitko ne kaže da Sv. Nikola nije najispolitiziraniji svetac na svijetu.
Kako danas u našim obiteljima vlada „raznoliko jedinstvo“ po pitanju vjere, mi darove dijelimo na zajedničkom druženju 26. prosinca, na Štefanje, na imendan moje supruge. Odrasli se raduju susretu, unuci darovima kao što sam im se u neka davna vremena i sâm radovao, ne obazirući se pritom previše na to tko ih donosi: Sv Nikola, Djed Mraz, Djed Božičnjak, mali Isus, za sada službeno nepriznati, Djed Hidžria ili pak njihovi djed i baka.
I eto stigoh do kraja mini serije postova na temu božićnih i novogodišnjih blagdana. Još jednom sve najbolje u Novoj godine u nadi da će mi i iduće proraditi „inicijalna kapisla“ za nešto slično !
09.01.2011. u 16:50 •
17 Komentara •
Print •
#
| < |
siječanj, 2011 |
> |
| P |
U |
S |
Č |
P |
S |
N |
| |
|
|
|
|
1 |
2 |
| 3 |
4 |
5 |
6 |
7 |
8 |
9 |
| 10 |
11 |
12 |
13 |
14 |
15 |
16 |
| 17 |
18 |
19 |
20 |
21 |
22 |
23 |
| 24 |
25 |
26 |
27 |
28 |
29 |
30 |
| 31 |
|
|
|
|
|
|
Srpanj 2020 (1)
Travanj 2020 (10)
Ožujak 2020 (12)
Veljača 2020 (6)
Siječanj 2020 (8)
Prosinac 2019 (3)
Studeni 2019 (3)
Listopad 2019 (1)
Kolovoz 2019 (3)
Srpanj 2019 (5)
Lipanj 2019 (3)
Svibanj 2019 (5)
Travanj 2019 (8)
Ožujak 2019 (3)
Veljača 2019 (3)
Siječanj 2019 (2)
Prosinac 2018 (2)
Studeni 2018 (4)
Listopad 2018 (2)
Rujan 2018 (3)
Kolovoz 2018 (8)
Srpanj 2018 (14)
Lipanj 2018 (6)
Svibanj 2018 (10)
Travanj 2018 (5)
Ožujak 2018 (9)
Veljača 2018 (7)
Siječanj 2018 (8)
Prosinac 2017 (14)
Studeni 2017 (12)
Listopad 2017 (5)
Rujan 2017 (15)
Kolovoz 2017 (3)
Srpanj 2017 (2)
Lipanj 2017 (7)
Svibanj 2017 (13)
Travanj 2017 (12)
Ožujak 2017 (9)
Veljača 2017 (7)
Siječanj 2017 (6)
Prosinac 2016 (12)
Studeni 2016 (6)
Listopad 2016 (6)
Kolovoz 2016 (1)
Srpanj 2016 (11)
Lipanj 2016 (9)
Svibanj 2016 (9)
Travanj 2016 (8)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
opće teme protiv ljudske gluposti i još ponešto
prvi post objavljen 11.12.2007.
e-mail: semper_contra@net.hr
Ceterum censeo EU esse delendam!
"MUDROSLOVI" SEMPER CONTRE
(nađu li se slični to samo znači da nisam jedini "semper contra" na svijetu)
* * *
Svatko ima pravo na svoje mišljenje, ali ga nitko silom nema pravo nametati drugom!
Sve je dobro kad se pomiriš da ništa nije dobro.
Glupo je biti živ a ne moći živjeti.
S osobama kojima je Religija iznad Razuma ne raspravljam o religiji. Jednako tako s osobama kojima je Nacija iznad Čovjeka ne raspravljam o Naciji.
Čovjek je nekad živio među ljudima, danas živi među strojevima, sutra će među robotima.
Narod koji sustavno briše prošlost pišući novu povijest, nikada neće imati budućnost.
Hrvatska je lijepa zemlja, ali ružna država.
Socijalizam/komunizam me naučio da ne vjerujem u ništa kao apsolutnu Istinu.
Najvrednije što je čovjek kao živo biće stvorio su: Umjetnost i Matematika. Bez njega njih ne bi bilo.
Smisao postojanja je stvaranje života. Svrha je naučiti potomke da prežive i naprave isto. I to je sve!
Hrvatska je mala zemlja velikog kriminala.
Zdravog ljudi posjećuju rijetko, bolesnog često, a na pogrebu se skupe svi znani i neznani.
Bolje je biti mrtav nego živ a ne moći živjeti.
Bethoven je svoju glazbu slušao, ali je nije mogao čuti.
Spomenici čovjeku lako se ruše, ali njegova djela ostaju.
Kapitalizam je savršen poredak za nesavršen ljudski rod.
Ateist/agnostik treba biti bolji čovjek od vjernika. Njemu nema tko oprostiti grijehove, dok će vjerniku oprostiti Bog.
Misliti je za mnoge ljude najteža aktivnost.
Kakav je ispao, možda je Bog čovjeka stvorio samo na svoju sliku.
Lako je djecu praviti ali ih je teško odgajati.
Među glupanima i pametan postane glup. Obrat ne vrijedi.
Vlast daje manje prava dajući veće obaveze. Puk traži veća prava tražeći manje obaveza.
Apsurd čovjekovog života: ako mu nije lijep ne želi živjeti, ako mu je lijep ne želi umrijeti.
Svi naši političari mora da su izučili molerski zanat. Farbaju nas već četvrt stoljeća.
Ratovi su dokaz da svijetom vladaju budale.
I u mraku totalitarizma kao i u bljesku demokracije narod ne vidi što radi vlast.
Svaki rat protiv budala je unaprijed izgubljen!
Pravi domoljub živi u inozemstvu, Hrvatsku nosi u srcu a euro ili dolare u džepu.
Ljudski rod evolucijski je vrhunac s kojeg će se survati u ponor kojeg je sam stvorio.
Pravi borci za ideale spremni su dati svoje živote. Je su li današnji borci za očuvanje okoliša spremni učiniti isto?
Da li je dilema tanjur - tanjir važnija od dileme je li on pun ili prazan?
Princip djelovanja političkih garnitura: „Prije njih nije bilo ničega, poslije njih neće ostati ništa."
Da ne proizvodimo komunjare i ustaše proizvodili bi automobile.
Na ono što je važno mali čovjek ne može utjecati, na ono što može nije važno.
Štuje Boga, al ga psuje, jer ga ne poštuje!
Revolucije pokreću idealisti, plodove beru karijeristi.
Nikako ne mogu shvatiti mentalni sklop mnogih religioznih ljudi: klanjaju se bogovima, poklanjaju mrtvima cvijeće i ubijaju žive. Sve u ime istih bogova.
U očekivanju da mu prođe ružan trenutak u životu prošao mu je neprimjetno cijeli život.
Vjera, religija i Crkva nisu jednoznačnice. Mnogi to ne znaju ili ne shvaćaju.
Vjenčanja sve glamuroznija, trajanje brakova sve kraće.
Nije sve u novcu, ali u svemu je novac.
U prošlosti ljudi su znali jesu li robovi ili slobodni. Danas ljudi misle da su slobodni iako su robovi.
Naporno je biti s ljudima, ružno je biti sam, ali najteže je među ljudima biti sam.
Čovjek treba biti ili Einstein ili čobanin na Vlašiću.
Hrvati gledaju u prošlost jer ne vide budućnost.
Lažući, lašci na kraju prevare samo sebe.
Teist u Kristu traži Čovjeka, ateist/agnostik u Čovjeku traži Krista.
Strah da će nuklearna bomba uništiti svijet je neopravdan. Svijet će uništiti – smeće.
I politika i religija obećavaju raj a donose pakao.
Mlade treba liječiti. Starima omogućiti da umru dostojanstveno.
Poznanstvo, prijateljstvo, ljubav, brak, dosada.
Čovjek je čovjeku – čovjek. Ono drugo je uvreda za vuka.
Nedostaju mi Ljudi. A tako ih je malo.
Čovjek ne dolazi svojom voljom na svijet niti mu je dozvoljeno da ga svojom voljom napusti.
Nikad nisam sâm. Uz mene je uvijek moje drugo ja. Ponekad mi je teško s njime.
Dok hrvatska se srca slože i pluto potonut može.
Nedostaje mi ljubavi jer je ne znam ni davati ni primati.
Lojalnost i poltronstvo dijeli tek tanka linija.
Glup čovjek nije opasan, ali postaje ako toga nije svjestan.
Umjetnost je dar Boga, politika Sotone.
Da bi čovjek gledao trebaju mu oči, a da bi vidio treba mu vizija.
Čovjek snuje, Bog određuje...a žena naređuje!
Nije li neobično da se oni koji vjeruju u vječni život boje smrti?
Da je zemlja od zlata ljudi bi se tukli za šaku blata.
Domoljubi Domovinu brane i izgrađuju a ne prodaju i potkradaju.
Domoljublje se čuva u srcu, a ne na srce položenom rukom.
Istina je da jabuka ne pada daleko od stabla ali se ipak može daleko otkotrljati.
Mnogi će lakše pokrenuti planinu nego usne i reći: oprosti!
Tražeći djetelinu s četiri lista izgubio je sreću.
Pravilo spokojnog življenja.
Prigušeno govoriti, prigušeno raditi, prigušeno slušati radio, prigušeno misliti, prigušeno živjeti!
Komunisti su zakonom oduzeli imovinu pojedincu, demokrati narodu.
Vrag nije crn kako se riše, crnji je.
Čovjek odlazi, samo njegova djela ostaju. Dobra ili loša.
Vojnici su školovani ljudi s diplomom za ubijanje.
Nuklearna bomba može uništiti čovjeka, komunikacijska bomba njegovu privatnost. Obje njegovu slobodu.
Pojedini roditelji svoju djecu doživljavaju kao kućne ljubimce. Kad im dosade prepuste ih ulici.
Država ne daje ništa. Samo uz proviziju prebacuje iz džepova jednih u džepove drugih.
Borac protiv tiranije istovremeno je i heroj i terorist.
Golemo materijalno bogatstvo može se steći samo pljačkom banke ili pljačkom naroda.
Samo ljubav može probuditi Čovjeka u čovjeku, ali ona je tako rijetka kao biser u školjci, dijamant u tamnim njedrima zemlje ili zrnce zlata u rijeci.
Ništa se ne mora osim umrijeti i sve se može osim izbjeći smrt!
Kao što jedno zrno tvori hrpu, tako i jedan čovjek tvori čovječanstvo!
Umjetnost je jedino što čovjeka razlikuje od životinje!
Ubiješ li čovjeka ubio si jedan od milijardi svjetova.
