srijeda, 05.01.2011.
Reminiscencije na protekle praznike (2)
Kao što su u „mračna vremena“ uoči pojedinih državnih praznika tadašnje dalekovidnice emitirale filmove s „borbenom“ tematikom iz slavnih dana NOB-a i partizanskog ratovanja (znamo u što su se preokrenuli ti dani) tako nam današnje demo(n)kratske dalekovidnice (posebno javna) uoči svakog katoličkog blagdana podari neki od filmova s religijskom temom. Filmove za koje je bilo nezamislivo da budu emitirani u ono „drugo“ doba.
Tako se redovito, uz ine filmove religijskog sadržaja, za božičine blagdane prikazuju neki od filmova koji za temu imaju Isusovo rođenje, dok je za Uskrs obično na repertoaru neki film o Njegovoj smrti sa završnom scenom njegovog Uskrsnuća.
Iako nisam vjernik, rado pogledam te filmove, iskreno govoreći ni sam ne znam točno zbog čega. Ako izuzmem „Pasiju“ u kojoj je ipak (unatoč moje velike tolerantnosti prema prikazivanju nasilja na filmu, naravno ne i odobravanja) kažnjavanje Isusa prikazano nepotrebnom grubošću, gotovo mrcvarenjem, takve filmove uglavnom doživljavam kao lijepe priče ili bajke. Gledajući ih, uvijek zamišljam kako bi bilo zanimljivo, kad bi to naravno bilo moguće, u nekoj providnoj kugli iz koje se u prošlosti ne može izaći niti pak se po povratku pričati o viđenom da se ne bi utjecalo na tijek povijesnih događanja, otputovati u tâ vremena i na licu mjesta pratiti što se zaista tada događalo.
Jedan od takvih filmova pod naslovom „Rođenje Isusa“ emitirala je hrvatska dalekovidnica uoči blagdana. Ne neću se sada raspričati o filmu, ne trebate se bojati. Reći ću samo da je taj film, u BBC-evoj produkciji, kod mene izazvao do sada najljepši dojam od svih sličnih filmova. Tema je obrađena na jednostavan, prirodan, da ne kažem priprost način, bez velikih scena, riječi i velike patetike. Možda mi se baš zbog toga i sviđao. I ne samo da sam ga odgledao, nego sam ga, kada ga je TV reprizirala, snimio i evo ga sada na mom DVD rekorderu, pa sam ga prije ovog pisanja, ponovo pogledao.
Ono što me posebice dojmilo u filmu, ako isključim samo bezgrješno Marijino začeće u koje naravno kao agnostik ne vjerujem, to je s jedne strane prirodan prikaz Marijine trudnoće, početno nepovjerenje Josipovo u njezinu priču o nepostojanju nevjere, njen porod i konačno njegovog prihvaćanja Marije kao supruge i majke, koje je simbolično prikazano njegovim prihvaćanjem, od njezine strane, pružene ruke u času kada rađa Isusa.
S druge strane u ovom filmu je po mojem osobnom mišljenu do sada najbolje istaknuta vjera, opet vrlo jednostavno i prirodno, da je Isus rođen da bi spasio siromašan i potlačen narod. Da bi im ulio nadu u bolji život, pa makar i nakon smrti kako to kazuje vjera. Arhanđeo Gabrijel ukazuje se siromašnim i upućuje ih da krenu prema mjestu Isusovog rođenja. Nema u toj sceni ni trunka bogatstva, sjaja, umišljenosti. Nema na vidiku ni tiranina, ni kraljeva ni vojskovođa. Samo siromaštvo i jad a onda puno nade kada vide djetešce u Marijinom naručju. Opet je sasvim jednostavnim činom prikazano poštovanje prema tek rođenom djetetu kad pastir, kojemu je žena također nedavno rodila sina i zbog čije su bolesti upali u novčane poteškoće, ljubi stopalo malog Isusa.
I konačno, likovi trojice mudraca, koji proučavajući stare knjige i proročanstva, prateći zvijezde, na temelju proračunate konjukcije triju planeta, zaključuju da će se dogoditi proročanstvo rođenja Mesija i ponukani time polaze na put da mu odaju svoje poštovanje.
Dobro, reći će čitatelj koji je imao volje i snage dovde dočitati ovaj tekst. Ali to su opće poznate stvari i to što su prikazane možda na jedan malo neuobičajen način i nije neki razlog da se o njemu piše.
Točno je to. No mene je upravo taj film zbog tog načina prikazivanja potakao na razmišljanje o ovovremenskim događanjima tijekom božićnih blagdana.
Svake godine unatrag dvadeset godina pratim na dalekovidnici početak bogoslužja u stolnoj crkvi u Zagrebu povodom rođenja Isusa.
Bogoslužja u velebnoj građevini ispunjenoj kipovima, zlatom, sve znacima ovozemaljskog bogatstva u kojoj je tek na jednom mjesto postavljena imitacija prostora u kojem se rodio Isus. Ispred tog mjesta koje narod naziva jaslicama, propovijed drži kardinal, u svili i kadifi s velikim zlatnim prstenom na prstu i kardinalskoj kapi izvezenoj zlatnim nitima, i priča o malom Isusu koji se rodio u skromnoj štalici da bi iskupio naše grijehe.
Propovijeda i gleda u prvim redovima državne dužnosnike, današnje vlastodršce u čijim se redovima nađe i po koji bivši, u svečanim haljama, taškama „Prado“, skupocjenim satovima, kako pognute glave slušaju ili ne slušaju, vjerojatnije ovo drugo, što ima kardinal zbori, čekajući da se sve to što prije završi i da se vrate svojim kućama i bogatim trpezama.
Iza njih dobrostojeći puk. Jer za siromašne, beskućnike, one bez posla i one koji rade a ne primaju plaću, prezrene, one proglašene nepostojećim da bi se njihova zemlja mogla prodati građevinskoj mafiji, one kakve je upravo Gabrijel uputio u Betlehem, na takvoj predstavi nema mjesta. Pa čak ni za znanstvenike, „mudrace“ kako ih u filmu i priči u početku nazivahu, mada su baš oni bili prvi koji su predvidjeli Njegov dolazak i bili među prvima koji su Mu se došli pokloniti. Ni su to bili kraljevi. Možda su zato tijekom povijesti i postali „tri kralja“ umjesto „tri mudraca“ jer mudraci su za Vlast i Crkvu ipak preopasni.
Kao što rekoh, nisam vjernik, ali sam uvjeren da cijelu tu priču o Isusovu rođenju, naravno na svoj način, doživljavam mnogo dublje od mnogih koji se u pola noći na prijelazu iz 24. u 25. prosinac pojavljuju u crkvama. Naročito onih u prvim redovima.
Zato bih zaista želio da mogu u onoj providnoj kugli otputovati u prošlost i saznati pravu istinu o Njemu i njegovom djelu. Da vidim čiji je mišljenje o Njemu bliže stvarnosti, njihovo ili moje.
Neka mi vjernici oproste na takvim mislima, za neke možebitno bogohulne. Ipak sam ja semper contra!
05.01.2011. u 17:03 •
23 Komentara •
Print •
#
| < |
siječanj, 2011 |
> |
| P |
U |
S |
Č |
P |
S |
N |
| |
|
|
|
|
1 |
2 |
| 3 |
4 |
5 |
6 |
7 |
8 |
9 |
| 10 |
11 |
12 |
13 |
14 |
15 |
16 |
| 17 |
18 |
19 |
20 |
21 |
22 |
23 |
| 24 |
25 |
26 |
27 |
28 |
29 |
30 |
| 31 |
|
|
|
|
|
|
Srpanj 2020 (1)
Travanj 2020 (10)
Ožujak 2020 (12)
Veljača 2020 (6)
Siječanj 2020 (8)
Prosinac 2019 (3)
Studeni 2019 (3)
Listopad 2019 (1)
Kolovoz 2019 (3)
Srpanj 2019 (5)
Lipanj 2019 (3)
Svibanj 2019 (5)
Travanj 2019 (8)
Ožujak 2019 (3)
Veljača 2019 (3)
Siječanj 2019 (2)
Prosinac 2018 (2)
Studeni 2018 (4)
Listopad 2018 (2)
Rujan 2018 (3)
Kolovoz 2018 (8)
Srpanj 2018 (14)
Lipanj 2018 (6)
Svibanj 2018 (10)
Travanj 2018 (5)
Ožujak 2018 (9)
Veljača 2018 (7)
Siječanj 2018 (8)
Prosinac 2017 (14)
Studeni 2017 (12)
Listopad 2017 (5)
Rujan 2017 (15)
Kolovoz 2017 (3)
Srpanj 2017 (2)
Lipanj 2017 (7)
Svibanj 2017 (13)
Travanj 2017 (12)
Ožujak 2017 (9)
Veljača 2017 (7)
Siječanj 2017 (6)
Prosinac 2016 (12)
Studeni 2016 (6)
Listopad 2016 (6)
Kolovoz 2016 (1)
Srpanj 2016 (11)
Lipanj 2016 (9)
Svibanj 2016 (9)
Travanj 2016 (8)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
opće teme protiv ljudske gluposti i još ponešto
prvi post objavljen 11.12.2007.
e-mail: semper_contra@net.hr
Ceterum censeo EU esse delendam!
"MUDROSLOVI" SEMPER CONTRE
(nađu li se slični to samo znači da nisam jedini "semper contra" na svijetu)
* * *
Svatko ima pravo na svoje mišljenje, ali ga nitko silom nema pravo nametati drugom!
Sve je dobro kad se pomiriš da ništa nije dobro.
Glupo je biti živ a ne moći živjeti.
S osobama kojima je Religija iznad Razuma ne raspravljam o religiji. Jednako tako s osobama kojima je Nacija iznad Čovjeka ne raspravljam o Naciji.
Čovjek je nekad živio među ljudima, danas živi među strojevima, sutra će među robotima.
Narod koji sustavno briše prošlost pišući novu povijest, nikada neće imati budućnost.
Hrvatska je lijepa zemlja, ali ružna država.
Socijalizam/komunizam me naučio da ne vjerujem u ništa kao apsolutnu Istinu.
Najvrednije što je čovjek kao živo biće stvorio su: Umjetnost i Matematika. Bez njega njih ne bi bilo.
Smisao postojanja je stvaranje života. Svrha je naučiti potomke da prežive i naprave isto. I to je sve!
Hrvatska je mala zemlja velikog kriminala.
Zdravog ljudi posjećuju rijetko, bolesnog često, a na pogrebu se skupe svi znani i neznani.
Bolje je biti mrtav nego živ a ne moći živjeti.
Bethoven je svoju glazbu slušao, ali je nije mogao čuti.
Spomenici čovjeku lako se ruše, ali njegova djela ostaju.
Kapitalizam je savršen poredak za nesavršen ljudski rod.
Ateist/agnostik treba biti bolji čovjek od vjernika. Njemu nema tko oprostiti grijehove, dok će vjerniku oprostiti Bog.
Misliti je za mnoge ljude najteža aktivnost.
Kakav je ispao, možda je Bog čovjeka stvorio samo na svoju sliku.
Lako je djecu praviti ali ih je teško odgajati.
Među glupanima i pametan postane glup. Obrat ne vrijedi.
Vlast daje manje prava dajući veće obaveze. Puk traži veća prava tražeći manje obaveza.
Apsurd čovjekovog života: ako mu nije lijep ne želi živjeti, ako mu je lijep ne želi umrijeti.
Svi naši političari mora da su izučili molerski zanat. Farbaju nas već četvrt stoljeća.
Ratovi su dokaz da svijetom vladaju budale.
I u mraku totalitarizma kao i u bljesku demokracije narod ne vidi što radi vlast.
Svaki rat protiv budala je unaprijed izgubljen!
Pravi domoljub živi u inozemstvu, Hrvatsku nosi u srcu a euro ili dolare u džepu.
Ljudski rod evolucijski je vrhunac s kojeg će se survati u ponor kojeg je sam stvorio.
Pravi borci za ideale spremni su dati svoje živote. Je su li današnji borci za očuvanje okoliša spremni učiniti isto?
Da li je dilema tanjur - tanjir važnija od dileme je li on pun ili prazan?
Princip djelovanja političkih garnitura: „Prije njih nije bilo ničega, poslije njih neće ostati ništa."
Da ne proizvodimo komunjare i ustaše proizvodili bi automobile.
Na ono što je važno mali čovjek ne može utjecati, na ono što može nije važno.
Štuje Boga, al ga psuje, jer ga ne poštuje!
Revolucije pokreću idealisti, plodove beru karijeristi.
Nikako ne mogu shvatiti mentalni sklop mnogih religioznih ljudi: klanjaju se bogovima, poklanjaju mrtvima cvijeće i ubijaju žive. Sve u ime istih bogova.
U očekivanju da mu prođe ružan trenutak u životu prošao mu je neprimjetno cijeli život.
Vjera, religija i Crkva nisu jednoznačnice. Mnogi to ne znaju ili ne shvaćaju.
Vjenčanja sve glamuroznija, trajanje brakova sve kraće.
Nije sve u novcu, ali u svemu je novac.
U prošlosti ljudi su znali jesu li robovi ili slobodni. Danas ljudi misle da su slobodni iako su robovi.
Naporno je biti s ljudima, ružno je biti sam, ali najteže je među ljudima biti sam.
Čovjek treba biti ili Einstein ili čobanin na Vlašiću.
Hrvati gledaju u prošlost jer ne vide budućnost.
Lažući, lašci na kraju prevare samo sebe.
Teist u Kristu traži Čovjeka, ateist/agnostik u Čovjeku traži Krista.
Strah da će nuklearna bomba uništiti svijet je neopravdan. Svijet će uništiti – smeće.
I politika i religija obećavaju raj a donose pakao.
Mlade treba liječiti. Starima omogućiti da umru dostojanstveno.
Poznanstvo, prijateljstvo, ljubav, brak, dosada.
Čovjek je čovjeku – čovjek. Ono drugo je uvreda za vuka.
Nedostaju mi Ljudi. A tako ih je malo.
Čovjek ne dolazi svojom voljom na svijet niti mu je dozvoljeno da ga svojom voljom napusti.
Nikad nisam sâm. Uz mene je uvijek moje drugo ja. Ponekad mi je teško s njime.
Dok hrvatska se srca slože i pluto potonut može.
Nedostaje mi ljubavi jer je ne znam ni davati ni primati.
Lojalnost i poltronstvo dijeli tek tanka linija.
Glup čovjek nije opasan, ali postaje ako toga nije svjestan.
Umjetnost je dar Boga, politika Sotone.
Da bi čovjek gledao trebaju mu oči, a da bi vidio treba mu vizija.
Čovjek snuje, Bog određuje...a žena naređuje!
Nije li neobično da se oni koji vjeruju u vječni život boje smrti?
Da je zemlja od zlata ljudi bi se tukli za šaku blata.
Domoljubi Domovinu brane i izgrađuju a ne prodaju i potkradaju.
Domoljublje se čuva u srcu, a ne na srce položenom rukom.
Istina je da jabuka ne pada daleko od stabla ali se ipak može daleko otkotrljati.
Mnogi će lakše pokrenuti planinu nego usne i reći: oprosti!
Tražeći djetelinu s četiri lista izgubio je sreću.
Pravilo spokojnog življenja.
Prigušeno govoriti, prigušeno raditi, prigušeno slušati radio, prigušeno misliti, prigušeno živjeti!
Komunisti su zakonom oduzeli imovinu pojedincu, demokrati narodu.
Vrag nije crn kako se riše, crnji je.
Čovjek odlazi, samo njegova djela ostaju. Dobra ili loša.
Vojnici su školovani ljudi s diplomom za ubijanje.
Nuklearna bomba može uništiti čovjeka, komunikacijska bomba njegovu privatnost. Obje njegovu slobodu.
Pojedini roditelji svoju djecu doživljavaju kao kućne ljubimce. Kad im dosade prepuste ih ulici.
Država ne daje ništa. Samo uz proviziju prebacuje iz džepova jednih u džepove drugih.
Borac protiv tiranije istovremeno je i heroj i terorist.
Golemo materijalno bogatstvo može se steći samo pljačkom banke ili pljačkom naroda.
Samo ljubav može probuditi Čovjeka u čovjeku, ali ona je tako rijetka kao biser u školjci, dijamant u tamnim njedrima zemlje ili zrnce zlata u rijeci.
Ništa se ne mora osim umrijeti i sve se može osim izbjeći smrt!
Kao što jedno zrno tvori hrpu, tako i jedan čovjek tvori čovječanstvo!
Umjetnost je jedino što čovjeka razlikuje od životinje!
Ubiješ li čovjeka ubio si jedan od milijardi svjetova.
