subota, 04.12.2010.
Povratak „nesvrstanih“
U mojim mladenačkim godinama (kamo nesta to doba?) u političkom ozračju, između inih, postajala su dva vrlo važna i značajna pojma: školski brod „Galeb“ i „Pokret nesvrstanih“. Neću nadugo i naširoko o tome, stariji znaju o čemu se radi, mlađi se baš previše i ne „kače“ na moj blog. Reći ću samo da je „Galebom“ najveći sin (izrod) naših naroda (ovisno o tome kako ga tko danas doživljava) drug Tito putovao svjetskim morima, odlazeći u državničke posjete, uglavnom tzv „nesvrstanim“ zemljama, t.j. onima koje se, barem službeno, nisu priklanjale ni jednom od dvaju blokova, a na čijem su čelu stajali glavni protagonisti hladnog rata – SAD i SSSR.
Iako je JeBeTe bio ortodoksni komunist i boljševik kako danas tvrde nekadašnji njegovi suradnici, pri čemu se smatralo da su ovi potonji, tj. boljševici, okrutniji u provođenju svoje ideje o ostvarenju „ovozemaljskog raja“, ipak mu nije smetalo što su ga pompozno primali i demokrati i diktatori, i Predsjednici i Carevi. I ne može se osporiti da ni je s vremenom stekao ugled, što se pokazalo pri njegovom ispraćaju u „Kuću cvijeća“. Koliko je njih došlo iz istinskog pijetete prema posljednjem živućem političaru i vojskovođi iz drugog svjetskog rata, a koliko osobno se uvjeriti da je umro i pri tome bili zadovoljni što je pokopan t, u „Kuću cvijeća“ a ne u Jeruzalemu, jer kako se tada govorilo: „može bilo gdje samo ne u tom gradu da slučajno ponovo ne uskrsne“, ostavljam za neki drugi post.
Koje su sve koristi ti posjeti, osim uzdizanja njegovog kulta, imali po ondašnju Zajednicu bratskih naroda ne znam točno. No jedno sam siguran: tvrtke, tada su se zvale OOUR-i i SOUR-i, koristi su imale, jer su zahvaljujući tim posjetima dobivali mnoge poslove, manje ili više unosne.
Onda je JeBeTe umro, brod „Galeb“ gotovo završio u rezalištu kao staro željezo, a „Pokret nesvrstanih“ pomalo gubio na značenju, da bi padom Berlinskog zida i raspadom SSSR-a potpuno izgubio svoju svrhu i pao na marginu svjetske politike.
Bivša Jugoslavija se raspala na dijelove poput lubenice koju je netko raspolutio macolom, potekla je, crvena poput soka lubenice i krv, a sve da bi pojedini dijelovi mogli živjeti „samostalno“ i „neovisno“. Jedan od dijelova okrenuo se Zapadu u očekivanju da će ga kao povijesnog „antemurale christianitatis“ prigrliti, spasiti od aveti istoka i da će, zahvaljujući milijardama dolara potpore njegove dijaspore, umjesto crvenog slatkastog soka lubenice, koji je ipak u suštini voda, poteći „med i mlijeko“. Sigurni u realizaciju svojih fikcija, kao spužvom su izbrisali sve ono što se u „mračna“ vremena postiglo, pa tako i „kontakte“ s nesvrstanima. Govorilo se: „Pa nećemo mi, cvijet Europe, tamo s nekima što još uvijek polugoli skaču po drveću ili vode karavane kroz pustinjski pijesak. Mi smo ipak 'mitteleuropa'“
No to se baš i nije odvijalo tako kako su oni zamišljali.
Ta „mitteleuropa“ je pod svoje krilo prije njih primila tamo neke s mrskog nam Istoka zbog sasvim prozaičnih razloga: ima ih deseterostruko više, a time i više kupaca njihovih proizvoda. Uz to čine „vanjski“ obrambeni zid prema novom potencijalnom neprijatelju – Rusiji. Nema više Turaka na granici Mitteleurope pa im više ne treba ni predziđe kršćanstva.
A i dijaspora je ubrzo presušila, shvativši ili saznavši da „dolori“ koje šalju u Domovinu baš i ne završavaju tamo gdje bi trebali.
Ostala je samo mogućnost dizanja kredita, koje smo velikodušno dobivali od istih onih kojima se baš nije žurilo primiti nas pod svoje skute i koji su nam, uz asistenciju domaćeg uvoznog lobija („domaće je domaće“), slali svoje proizvode i tako omogućili da, kupujući novcem tih kredita, živimo po onoj „lezi ljebe da te jedem“. Barem tako dugo dok te kredite možemo dizati zadužujući zemlju mnogostruko većim iznosom nego što je bila zadužena ona „mračna“.
Naše vođe nikako da vide istinu. Dvadesetak godina uporno kucaju na zatvorena vrata Zapada kidajući sve veze s Istokom i Jugom, ali odgovora nema. A onda nadošla kriza. Vođe još neko vrijeme uvjeravaju omamljeni puk da kod nas krize nema. U tome je najglasniji ministar financija za kojeg se ovih dana otkrilo da je dvadesetak godina studirao ekonomiju dok je konačno nije dobio diplomu pa ne čudi što je tako dugo vjerovao u to.
U međuvremenu krediti postali sve skuplji (treba „mutteleuropa“ eure za spašavanje svojih članova), dug sve veći, proizvodnja i izvoz sve manji, brodogradnja, ponos iz „mračnih“ vremena ide na bubanj i ….Upalila se lampica!
Na zatvorenom sastanku Vlade odlučeno: „Vratimo se nesvrstanima!“ Kazahstan, Egipat, Libija…Rečeno, učinjeno. Predsjednik Josipović na jednu, u Kazahstan, na čelu kojeg je diktator „koji je za demokraciju ali ne u svojoj zemlji“. To demo(n)kratskim državama „mitteleurope“ i ne smeta; ipak je njegova država bogata naftom i plinom.
Premijerka Kosor na drugu stranu. Sobom nosi „trideset naših programa za izlazak iz krize“. Traži sponzore, koncesionare, kreditore! Traži nova tržišta za naše proizvode, zaboravljajući pri tome da ima vrlo malo tvornica koje bi nešto i mogle napraviti makar i zastarjelom tehnologijom. Srušili smo ih, a na njihovim mjestima niknuli su šoping centri i bogomolje. Na svaki sastanak s liderom države dolazi novim brošem. Sve neke „umjetničke“ kreacije! Želi fascinirati Mubaraka, Gadafija.
Pogrešno. Trebala je na rever staviti broš s likom Tita. Tako će dotični brže shvatiti iz koje zemlje dolazi. Možda će se sjetiti i „Pokreta nesvrstanosti“ i grandioznih dočeka koji su priređivali sami ili pak njihovi prethodnici njegovom osnivaču. A da se još sjetila pa u jednom od naših brodogradilišta, prije nego ih proda za jednu kunu, dala obnoviti školski brod „Galeb“ i na njemu otputovala u navedene zemlje, tamo bi, ugledavši brod na pučini, uzviknuli: „Vidite desilo se čudo, dolazi Tito!“ Pa makar bi na kopno stupila Premijerka ali sa spomenutim brošem na reveru, potpisi na ugovore samo bi letjeli.
Ovako, sve moramo ispočetka!
04.12.2010. u 17:52 •
12 Komentara •
Print •
#
| < |
prosinac, 2010 |
> |
| P |
U |
S |
Č |
P |
S |
N |
| |
|
1 |
2 |
3 |
4 |
5 |
| 6 |
7 |
8 |
9 |
10 |
11 |
12 |
| 13 |
14 |
15 |
16 |
17 |
18 |
19 |
| 20 |
21 |
22 |
23 |
24 |
25 |
26 |
| 27 |
28 |
29 |
30 |
31 |
|
|
Srpanj 2020 (1)
Travanj 2020 (10)
Ožujak 2020 (12)
Veljača 2020 (6)
Siječanj 2020 (8)
Prosinac 2019 (3)
Studeni 2019 (3)
Listopad 2019 (1)
Kolovoz 2019 (3)
Srpanj 2019 (5)
Lipanj 2019 (3)
Svibanj 2019 (5)
Travanj 2019 (8)
Ožujak 2019 (3)
Veljača 2019 (3)
Siječanj 2019 (2)
Prosinac 2018 (2)
Studeni 2018 (4)
Listopad 2018 (2)
Rujan 2018 (3)
Kolovoz 2018 (8)
Srpanj 2018 (14)
Lipanj 2018 (6)
Svibanj 2018 (10)
Travanj 2018 (5)
Ožujak 2018 (9)
Veljača 2018 (7)
Siječanj 2018 (8)
Prosinac 2017 (14)
Studeni 2017 (12)
Listopad 2017 (5)
Rujan 2017 (15)
Kolovoz 2017 (3)
Srpanj 2017 (2)
Lipanj 2017 (7)
Svibanj 2017 (13)
Travanj 2017 (12)
Ožujak 2017 (9)
Veljača 2017 (7)
Siječanj 2017 (6)
Prosinac 2016 (12)
Studeni 2016 (6)
Listopad 2016 (6)
Kolovoz 2016 (1)
Srpanj 2016 (11)
Lipanj 2016 (9)
Svibanj 2016 (9)
Travanj 2016 (8)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
opće teme protiv ljudske gluposti i još ponešto
prvi post objavljen 11.12.2007.
e-mail: semper_contra@net.hr
Ceterum censeo EU esse delendam!
"MUDROSLOVI" SEMPER CONTRE
(nađu li se slični to samo znači da nisam jedini "semper contra" na svijetu)
* * *
Svatko ima pravo na svoje mišljenje, ali ga nitko silom nema pravo nametati drugom!
Sve je dobro kad se pomiriš da ništa nije dobro.
Glupo je biti živ a ne moći živjeti.
S osobama kojima je Religija iznad Razuma ne raspravljam o religiji. Jednako tako s osobama kojima je Nacija iznad Čovjeka ne raspravljam o Naciji.
Čovjek je nekad živio među ljudima, danas živi među strojevima, sutra će među robotima.
Narod koji sustavno briše prošlost pišući novu povijest, nikada neće imati budućnost.
Hrvatska je lijepa zemlja, ali ružna država.
Socijalizam/komunizam me naučio da ne vjerujem u ništa kao apsolutnu Istinu.
Najvrednije što je čovjek kao živo biće stvorio su: Umjetnost i Matematika. Bez njega njih ne bi bilo.
Smisao postojanja je stvaranje života. Svrha je naučiti potomke da prežive i naprave isto. I to je sve!
Hrvatska je mala zemlja velikog kriminala.
Zdravog ljudi posjećuju rijetko, bolesnog često, a na pogrebu se skupe svi znani i neznani.
Bolje je biti mrtav nego živ a ne moći živjeti.
Bethoven je svoju glazbu slušao, ali je nije mogao čuti.
Spomenici čovjeku lako se ruše, ali njegova djela ostaju.
Kapitalizam je savršen poredak za nesavršen ljudski rod.
Ateist/agnostik treba biti bolji čovjek od vjernika. Njemu nema tko oprostiti grijehove, dok će vjerniku oprostiti Bog.
Misliti je za mnoge ljude najteža aktivnost.
Kakav je ispao, možda je Bog čovjeka stvorio samo na svoju sliku.
Lako je djecu praviti ali ih je teško odgajati.
Među glupanima i pametan postane glup. Obrat ne vrijedi.
Vlast daje manje prava dajući veće obaveze. Puk traži veća prava tražeći manje obaveza.
Apsurd čovjekovog života: ako mu nije lijep ne želi živjeti, ako mu je lijep ne želi umrijeti.
Svi naši političari mora da su izučili molerski zanat. Farbaju nas već četvrt stoljeća.
Ratovi su dokaz da svijetom vladaju budale.
I u mraku totalitarizma kao i u bljesku demokracije narod ne vidi što radi vlast.
Svaki rat protiv budala je unaprijed izgubljen!
Pravi domoljub živi u inozemstvu, Hrvatsku nosi u srcu a euro ili dolare u džepu.
Ljudski rod evolucijski je vrhunac s kojeg će se survati u ponor kojeg je sam stvorio.
Pravi borci za ideale spremni su dati svoje živote. Je su li današnji borci za očuvanje okoliša spremni učiniti isto?
Da li je dilema tanjur - tanjir važnija od dileme je li on pun ili prazan?
Princip djelovanja političkih garnitura: „Prije njih nije bilo ničega, poslije njih neće ostati ništa."
Da ne proizvodimo komunjare i ustaše proizvodili bi automobile.
Na ono što je važno mali čovjek ne može utjecati, na ono što može nije važno.
Štuje Boga, al ga psuje, jer ga ne poštuje!
Revolucije pokreću idealisti, plodove beru karijeristi.
Nikako ne mogu shvatiti mentalni sklop mnogih religioznih ljudi: klanjaju se bogovima, poklanjaju mrtvima cvijeće i ubijaju žive. Sve u ime istih bogova.
U očekivanju da mu prođe ružan trenutak u životu prošao mu je neprimjetno cijeli život.
Vjera, religija i Crkva nisu jednoznačnice. Mnogi to ne znaju ili ne shvaćaju.
Vjenčanja sve glamuroznija, trajanje brakova sve kraće.
Nije sve u novcu, ali u svemu je novac.
U prošlosti ljudi su znali jesu li robovi ili slobodni. Danas ljudi misle da su slobodni iako su robovi.
Naporno je biti s ljudima, ružno je biti sam, ali najteže je među ljudima biti sam.
Čovjek treba biti ili Einstein ili čobanin na Vlašiću.
Hrvati gledaju u prošlost jer ne vide budućnost.
Lažući, lašci na kraju prevare samo sebe.
Teist u Kristu traži Čovjeka, ateist/agnostik u Čovjeku traži Krista.
Strah da će nuklearna bomba uništiti svijet je neopravdan. Svijet će uništiti – smeće.
I politika i religija obećavaju raj a donose pakao.
Mlade treba liječiti. Starima omogućiti da umru dostojanstveno.
Poznanstvo, prijateljstvo, ljubav, brak, dosada.
Čovjek je čovjeku – čovjek. Ono drugo je uvreda za vuka.
Nedostaju mi Ljudi. A tako ih je malo.
Čovjek ne dolazi svojom voljom na svijet niti mu je dozvoljeno da ga svojom voljom napusti.
Nikad nisam sâm. Uz mene je uvijek moje drugo ja. Ponekad mi je teško s njime.
Dok hrvatska se srca slože i pluto potonut može.
Nedostaje mi ljubavi jer je ne znam ni davati ni primati.
Lojalnost i poltronstvo dijeli tek tanka linija.
Glup čovjek nije opasan, ali postaje ako toga nije svjestan.
Umjetnost je dar Boga, politika Sotone.
Da bi čovjek gledao trebaju mu oči, a da bi vidio treba mu vizija.
Čovjek snuje, Bog određuje...a žena naređuje!
Nije li neobično da se oni koji vjeruju u vječni život boje smrti?
Da je zemlja od zlata ljudi bi se tukli za šaku blata.
Domoljubi Domovinu brane i izgrađuju a ne prodaju i potkradaju.
Domoljublje se čuva u srcu, a ne na srce položenom rukom.
Istina je da jabuka ne pada daleko od stabla ali se ipak može daleko otkotrljati.
Mnogi će lakše pokrenuti planinu nego usne i reći: oprosti!
Tražeći djetelinu s četiri lista izgubio je sreću.
Pravilo spokojnog življenja.
Prigušeno govoriti, prigušeno raditi, prigušeno slušati radio, prigušeno misliti, prigušeno živjeti!
Komunisti su zakonom oduzeli imovinu pojedincu, demokrati narodu.
Vrag nije crn kako se riše, crnji je.
Čovjek odlazi, samo njegova djela ostaju. Dobra ili loša.
Vojnici su školovani ljudi s diplomom za ubijanje.
Nuklearna bomba može uništiti čovjeka, komunikacijska bomba njegovu privatnost. Obje njegovu slobodu.
Pojedini roditelji svoju djecu doživljavaju kao kućne ljubimce. Kad im dosade prepuste ih ulici.
Država ne daje ništa. Samo uz proviziju prebacuje iz džepova jednih u džepove drugih.
Borac protiv tiranije istovremeno je i heroj i terorist.
Golemo materijalno bogatstvo može se steći samo pljačkom banke ili pljačkom naroda.
Samo ljubav može probuditi Čovjeka u čovjeku, ali ona je tako rijetka kao biser u školjci, dijamant u tamnim njedrima zemlje ili zrnce zlata u rijeci.
Ništa se ne mora osim umrijeti i sve se može osim izbjeći smrt!
Kao što jedno zrno tvori hrpu, tako i jedan čovjek tvori čovječanstvo!
Umjetnost je jedino što čovjeka razlikuje od životinje!
Ubiješ li čovjeka ubio si jedan od milijardi svjetova.
