četvrtak, 14.01.2010.
Djevojka i starac
Soba obasjana popodnevnim suncem. Kroz grilje na vratima terase nazire se titrajuća slika tamnih borova nadvitih nad bijelo-žutim pijeskom plaže. Iznad usijani zrak. U daljini more što se u tom treptajućem zraku pretvara u plavičastu mrlju što se gubi u izmaglici. Sve je toliko puno svjetla, usprkos griljama na vratima i prozorima, da pomalo bole oči.
Na velikom, bijelom krevetu, pokriven jednako tako bijelom plahtom, leži muškarac srednjih šezdesetih godina. Iako kratko ošišan, u kosi se već dobro vide sjedine. Leži na leđima. Glavu je položio na prekrižene zabačene ruke i kroz poluotvorene oči gleda igru sjena na stropu. Na golim prsima vidi se tanak ožiljak kirurškog reza. Znak je to operacije na srcu prije desetak godina – ugradnja srčanih premosnica.
Kraj njega, dotičući ga svojim bedrom, u gotovo identičnom položaju leži mlada djevojka. Ruke ispod glave podigle joj grudi ispod pokrivača, tek propupale. Duga ruka što miriše na mladost, laktom gotovo dodiruje muškarčevo uho.
- Volim te – reče djevojka. – Zaista je to čudno, ne znam zašto, ali zaista te želim – reče i okrene se prema njemu nalaktivši se na desnu ruku.
- Vidim, osjećam to. Osjećam i sam nešto slično. Ipak, mislim da bi oboje kasnije zažaliti. Pa je ti mogu biti otac, možda i djed – odgovori muškarac. Lagano zakrene glavu prema njenom licu i pogleda u njezine velike oči u čijim dubinama vidje čežnju, ali i nesigurnost.
Na trenutak ga je, tako nalakćena, gledala, zatim lijevom rukom pomiluje njegov obraz, pomalo hrapav od bora i grub od neobrijane brade pa se prevrnu na leđa.
- Možda imaš pravo, ali ja te ipak volim i moja čežnja će uvijek postojati – reče ona nakon nekoliko trenutaka i zašuti.
Muškarac se ponovo zagleda u plafon, prateći igru sjena. Da je ne gleda, zatvori oči. Osjetio je kako se i u njemu budi želja. Prepusti se mislima.
Prene se i okrene na stranu gdje je djevojka ležala. Na jastuku udubina u kojoj je malo prije bila njezina glava, odmaknuta plahta prebačena na njegovu stranu otkriva trag njezine stražnjice na madracu.
- Otišla je, očigledno prije koji trenutak. Kako nisam primijetio?
Bilo mu je malo žao. U međuvremenu odluka da bude samo otac djevojke postala je manje čvrsta.
Digao se iz kreveta. Na golo tijelo prebaci dugačku bundu čije se sivo-smeđe krzno presijavalo obavijajući ga kao srebrnasti oblak. Bos, samo zaogrnut tom bundom, pođe prema plaži. Znao je što traži.
Na jednom mjestu plaže mala je uvala. Plitka s pjeskovitim dnom. Nema u njoj vode ni za pola metra. Tu potrbuške leži nekoliko nagih djevojaka. Kao mladi tuljani. Njihove stražnjice, nalik zrelim breskvama, na trenutak izviruju iz vode kako koji val nadolazi ili se povlači. Sve su nalakćene i drže glave naslonjene na šake. Prišao im je i pogledom potražio „svoju“. Nije bila među njima. Okrenuo se i krenuo dalje praćen njihovim tihim hihotom.
Krvavo sunce dodirnulo je horizont. Spuštao se sumrak. Našao se na padini uzvisine, i u njezinoj sjeni krenuo uz nju. U jednom trenutku s druge strane začuje smijeh mladića. Nije ih vidio. Ne želeći da ga vide takvog u bundi i bosog, legne na tlo i sluša njihove vesele glasove. Prošli su sasvim blizu njega ali s druge strane. Nije ih vidio. Ni oni njega. Čuo je samo njihov podrugljiv razgovor u kojem su spominjali starca i mladu djevojku. Znao je da se radi o njemu.
Smijeh i poruga mladića zamrli su kako su se udaljavali. Kad su glasovi utihnuli, podigao se i krenuo dalje.Bio je odlučan da je nađe. Hodajući tako nađe se ispred nečeg što je sličilo hodniku, tunelu. Osvrnuvši se po zidovima primijeti da su izrađeni iz kamenih blokova. Lijepo su se vidjeli spojeve između blokova. Na kraju tunela, s bočne strane, vrata. Uđe.
Gledajući u te kamene blokove primijeti kako postaju sve svjetliji. Pogleda prema stropu. I otuda je izbijalo sve jače svjetlo. Kameni blokovi su se sve više stapali u jednu bliješteću plohu. Spojevi su se gubili, i na kraju nestali. Ulazna i izlazna vrata nestajala su u tom blještavilu. Na kraju više nije vidio ništa osim svjetla, blještavila koje izbija iz zidova i stropa. Jezici svjetla kao da dolaze iz mnogih malih sunaca. Počeo je juriti prema mjestu gdje je vjerovao da se nalazi izlaz. Nije ga našao! Vratio se prema ulazu. Ni njega više nije bilo. Samo blještavilo zidova i stropa. Jureći gore dolje počeo je vikati, urlati, no nikakav se zvuk nije čuo. Izraz lica poprimao je sve više izgled lica čovjeka na slici „Krik“. Uhvatila ga je panika. Udarao je šakama po zidovima tražeći mjesto gdje bi mogao biti izlaz. Konačno se pod njegovim očajničkim udarcima otvoriše vrata i on se teturajući, nađe na plaži.
Krene prema uvali u kojoj je vidio djevojke što se praćakahu u plitkoj vodi. Njih više nije bilo. Ugledao je samo jedno tijelo, golo, kako potrbuške miruje u vodi, glave uronjene u more. U pijesak. Prišao je, okrenuo glavu i pogledao lice. Bila je to „njegova“ djevojka. Uzme je u naručje i ponese prema uzvisini. Polagano spusti na pijesak, skine bundu, rasprostre je po tlu i na nju položio mrtvo tijelo. Onda i sam, onako nag, legne uz nju, priljubivši svoj kuk uz njeno bedro. Onako kako su ležali na krevetu u sobi. Zabaci ruke ispod glave i zagledao se u nebo prekriveno tankim koprenastim oblacima koje je sunce na zalazu obojilo crvenkasto-plavo.
Odjednom osjeti bol u prsima, bol koja ubrzo klizne niz desnu ruku, bol koja mu je onemogućavala disanje. Još jednom oštra, reska bol, grč na licu koji se, kako se tijelo smirivalo, polako pretvarao u blagi osmjeh.
14.01.2010. u 18:04 •
39 Komentara •
Print •
#
| < |
siječanj, 2010 |
> |
| P |
U |
S |
Č |
P |
S |
N |
| |
|
|
|
1 |
2 |
3 |
| 4 |
5 |
6 |
7 |
8 |
9 |
10 |
| 11 |
12 |
13 |
14 |
15 |
16 |
17 |
| 18 |
19 |
20 |
21 |
22 |
23 |
24 |
| 25 |
26 |
27 |
28 |
29 |
30 |
31 |
Srpanj 2020 (1)
Travanj 2020 (10)
Ožujak 2020 (12)
Veljača 2020 (6)
Siječanj 2020 (8)
Prosinac 2019 (3)
Studeni 2019 (3)
Listopad 2019 (1)
Kolovoz 2019 (3)
Srpanj 2019 (5)
Lipanj 2019 (3)
Svibanj 2019 (5)
Travanj 2019 (8)
Ožujak 2019 (3)
Veljača 2019 (3)
Siječanj 2019 (2)
Prosinac 2018 (2)
Studeni 2018 (4)
Listopad 2018 (2)
Rujan 2018 (3)
Kolovoz 2018 (8)
Srpanj 2018 (14)
Lipanj 2018 (6)
Svibanj 2018 (10)
Travanj 2018 (5)
Ožujak 2018 (9)
Veljača 2018 (7)
Siječanj 2018 (8)
Prosinac 2017 (14)
Studeni 2017 (12)
Listopad 2017 (5)
Rujan 2017 (15)
Kolovoz 2017 (3)
Srpanj 2017 (2)
Lipanj 2017 (7)
Svibanj 2017 (13)
Travanj 2017 (12)
Ožujak 2017 (9)
Veljača 2017 (7)
Siječanj 2017 (6)
Prosinac 2016 (12)
Studeni 2016 (6)
Listopad 2016 (6)
Kolovoz 2016 (1)
Srpanj 2016 (11)
Lipanj 2016 (9)
Svibanj 2016 (9)
Travanj 2016 (8)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
opće teme protiv ljudske gluposti i još ponešto
prvi post objavljen 11.12.2007.
e-mail: semper_contra@net.hr
Ceterum censeo EU esse delendam!
"MUDROSLOVI" SEMPER CONTRE
(nađu li se slični to samo znači da nisam jedini "semper contra" na svijetu)
* * *
Svatko ima pravo na svoje mišljenje, ali ga nitko silom nema pravo nametati drugom!
Sve je dobro kad se pomiriš da ništa nije dobro.
Glupo je biti živ a ne moći živjeti.
S osobama kojima je Religija iznad Razuma ne raspravljam o religiji. Jednako tako s osobama kojima je Nacija iznad Čovjeka ne raspravljam o Naciji.
Čovjek je nekad živio među ljudima, danas živi među strojevima, sutra će među robotima.
Narod koji sustavno briše prošlost pišući novu povijest, nikada neće imati budućnost.
Hrvatska je lijepa zemlja, ali ružna država.
Socijalizam/komunizam me naučio da ne vjerujem u ništa kao apsolutnu Istinu.
Najvrednije što je čovjek kao živo biće stvorio su: Umjetnost i Matematika. Bez njega njih ne bi bilo.
Smisao postojanja je stvaranje života. Svrha je naučiti potomke da prežive i naprave isto. I to je sve!
Hrvatska je mala zemlja velikog kriminala.
Zdravog ljudi posjećuju rijetko, bolesnog često, a na pogrebu se skupe svi znani i neznani.
Bolje je biti mrtav nego živ a ne moći živjeti.
Bethoven je svoju glazbu slušao, ali je nije mogao čuti.
Spomenici čovjeku lako se ruše, ali njegova djela ostaju.
Kapitalizam je savršen poredak za nesavršen ljudski rod.
Ateist/agnostik treba biti bolji čovjek od vjernika. Njemu nema tko oprostiti grijehove, dok će vjerniku oprostiti Bog.
Misliti je za mnoge ljude najteža aktivnost.
Kakav je ispao, možda je Bog čovjeka stvorio samo na svoju sliku.
Lako je djecu praviti ali ih je teško odgajati.
Među glupanima i pametan postane glup. Obrat ne vrijedi.
Vlast daje manje prava dajući veće obaveze. Puk traži veća prava tražeći manje obaveza.
Apsurd čovjekovog života: ako mu nije lijep ne želi živjeti, ako mu je lijep ne želi umrijeti.
Svi naši političari mora da su izučili molerski zanat. Farbaju nas već četvrt stoljeća.
Ratovi su dokaz da svijetom vladaju budale.
I u mraku totalitarizma kao i u bljesku demokracije narod ne vidi što radi vlast.
Svaki rat protiv budala je unaprijed izgubljen!
Pravi domoljub živi u inozemstvu, Hrvatsku nosi u srcu a euro ili dolare u džepu.
Ljudski rod evolucijski je vrhunac s kojeg će se survati u ponor kojeg je sam stvorio.
Pravi borci za ideale spremni su dati svoje živote. Je su li današnji borci za očuvanje okoliša spremni učiniti isto?
Da li je dilema tanjur - tanjir važnija od dileme je li on pun ili prazan?
Princip djelovanja političkih garnitura: „Prije njih nije bilo ničega, poslije njih neće ostati ništa."
Da ne proizvodimo komunjare i ustaše proizvodili bi automobile.
Na ono što je važno mali čovjek ne može utjecati, na ono što može nije važno.
Štuje Boga, al ga psuje, jer ga ne poštuje!
Revolucije pokreću idealisti, plodove beru karijeristi.
Nikako ne mogu shvatiti mentalni sklop mnogih religioznih ljudi: klanjaju se bogovima, poklanjaju mrtvima cvijeće i ubijaju žive. Sve u ime istih bogova.
U očekivanju da mu prođe ružan trenutak u životu prošao mu je neprimjetno cijeli život.
Vjera, religija i Crkva nisu jednoznačnice. Mnogi to ne znaju ili ne shvaćaju.
Vjenčanja sve glamuroznija, trajanje brakova sve kraće.
Nije sve u novcu, ali u svemu je novac.
U prošlosti ljudi su znali jesu li robovi ili slobodni. Danas ljudi misle da su slobodni iako su robovi.
Naporno je biti s ljudima, ružno je biti sam, ali najteže je među ljudima biti sam.
Čovjek treba biti ili Einstein ili čobanin na Vlašiću.
Hrvati gledaju u prošlost jer ne vide budućnost.
Lažući, lašci na kraju prevare samo sebe.
Teist u Kristu traži Čovjeka, ateist/agnostik u Čovjeku traži Krista.
Strah da će nuklearna bomba uništiti svijet je neopravdan. Svijet će uništiti – smeće.
I politika i religija obećavaju raj a donose pakao.
Mlade treba liječiti. Starima omogućiti da umru dostojanstveno.
Poznanstvo, prijateljstvo, ljubav, brak, dosada.
Čovjek je čovjeku – čovjek. Ono drugo je uvreda za vuka.
Nedostaju mi Ljudi. A tako ih je malo.
Čovjek ne dolazi svojom voljom na svijet niti mu je dozvoljeno da ga svojom voljom napusti.
Nikad nisam sâm. Uz mene je uvijek moje drugo ja. Ponekad mi je teško s njime.
Dok hrvatska se srca slože i pluto potonut može.
Nedostaje mi ljubavi jer je ne znam ni davati ni primati.
Lojalnost i poltronstvo dijeli tek tanka linija.
Glup čovjek nije opasan, ali postaje ako toga nije svjestan.
Umjetnost je dar Boga, politika Sotone.
Da bi čovjek gledao trebaju mu oči, a da bi vidio treba mu vizija.
Čovjek snuje, Bog određuje...a žena naređuje!
Nije li neobično da se oni koji vjeruju u vječni život boje smrti?
Da je zemlja od zlata ljudi bi se tukli za šaku blata.
Domoljubi Domovinu brane i izgrađuju a ne prodaju i potkradaju.
Domoljublje se čuva u srcu, a ne na srce položenom rukom.
Istina je da jabuka ne pada daleko od stabla ali se ipak može daleko otkotrljati.
Mnogi će lakše pokrenuti planinu nego usne i reći: oprosti!
Tražeći djetelinu s četiri lista izgubio je sreću.
Pravilo spokojnog življenja.
Prigušeno govoriti, prigušeno raditi, prigušeno slušati radio, prigušeno misliti, prigušeno živjeti!
Komunisti su zakonom oduzeli imovinu pojedincu, demokrati narodu.
Vrag nije crn kako se riše, crnji je.
Čovjek odlazi, samo njegova djela ostaju. Dobra ili loša.
Vojnici su školovani ljudi s diplomom za ubijanje.
Nuklearna bomba može uništiti čovjeka, komunikacijska bomba njegovu privatnost. Obje njegovu slobodu.
Pojedini roditelji svoju djecu doživljavaju kao kućne ljubimce. Kad im dosade prepuste ih ulici.
Država ne daje ništa. Samo uz proviziju prebacuje iz džepova jednih u džepove drugih.
Borac protiv tiranije istovremeno je i heroj i terorist.
Golemo materijalno bogatstvo može se steći samo pljačkom banke ili pljačkom naroda.
Samo ljubav može probuditi Čovjeka u čovjeku, ali ona je tako rijetka kao biser u školjci, dijamant u tamnim njedrima zemlje ili zrnce zlata u rijeci.
Ništa se ne mora osim umrijeti i sve se može osim izbjeći smrt!
Kao što jedno zrno tvori hrpu, tako i jedan čovjek tvori čovječanstvo!
Umjetnost je jedino što čovjeka razlikuje od životinje!
Ubiješ li čovjeka ubio si jedan od milijardi svjetova.
