semper contra
nedjelja, 03.01.2010.
Komentar na komentare
Prošlo je dosta vremena otkako sam se zarekao da na temu religije, Boga i Crkve neću raspravljati. U jednom od svojih postova (ili komentara, ne sjećam se više) detaljnije sam obrazložio uzrok toj svojoj odluci.
No ova diskusija koja se razvila nakon mog posta, kojem istine radi, uopće nije bio cilj da se takva rasprava povede, ponukala me da još jednom, ali ovaj puta nadam se i posljednji put, sudjelujem u takvoj razmjeni mišljenja.
Sve ovo što je napisano u nastavku teksta ne znači da sam protiv toga da netko ima mišljenje koje zastupa Boris. To je njegovo i njihovo pravo. No ne volim kada me se pokušava uvjeriti u nešto na način da mi se podastiru argumenti koji argumenti nisu. Barem prema mojem shvaćanju.
Sjećam se događaja iz vojske, jednog od „raporta“ kod komandanta bataljuna. Iako na raport nisam pozvan zbog toga, kapetan mi je na kraju razgovora napomenuo da se kao mladi vojnik ne bi trebao družiti s jednim starijim vojnikom, (Nevenićem, završio je muzičku akademiju u Beogradu), kao on je „nedisciplinovan“ i loše će na mene utjecati. Odgovorio sam: „Druže kapetane ja imam 24 godine, završen fakultet i izgrađen svoj pogled na svijet. Nikakvi Nevenići više ne mogu bitno utjecati da ih izmijenim. A s njim se volim družiti jer je njegov pogled na svijet sličan mojem makar je odrastao u drugoj sredini!“
Jednako tako ovo moje „izlaganje“ ne znači da više ne želim komentare tog tipa na moje postove. Dapače! Volim se upoznati s drugim i drugačijim mišljenjima i svjetonazorima jer volim različitost i protivim se jednoumlju. Imali smo ga preko pola stoljeća dovoljno.
No sigurno na njih više neću odgovarati, pogotovo ovako opširno. Jer kao što već rekoh, o vjerovanju i vjeri se ne raspravlja, ona je aksiom kojoj ne trebaju nikakvi dokazi i argumenti. Ipak ona niti ne škodi (dapače za vjernika može u određenim trenutcima biti vrlo blago djelotvorna) barem tako dugo dok ne postane agresivna prema onima koji nemaju „dar“ vjerovanja. I to u bilo koju religiju ili ideologiju bez obzira kakve je boje: crne, crvene ili zelene.
* * *
Nemam ništa protiv, ali ipak mi je malo žao što je diskusija na temu ovog posta otišla u smjeru kojemu se nisam nadao. Možda je tome povod bio prvi profesorov komentar i moj odgovor na njega. Premda sam slutio, pače pretpostavljao, koga je profesor imao na umu kad je naveo BogaČovjeka, ja sam svojim odgovorom : „No jeste li sigurni da čovjek (pisano malim slovom) tada neće umisliti da je Bog“ pokušao skrenuti vodu na drugi mlin – na čovjeka koji bi možda poželio da je Bog umjesto da samo bude Čovjek (s veliko č). I tu sam pogriješio jer sam ostavio otvorena vrata da se ponovo otvori diskusija na temu vjere, religije, Crkve, Boga i Isusa.
Poštujem sva Vaša mišljenja bez iznimke (i Gordy-evo s kojim se slažem i Borisovo s kojim se uz svoj svjetonazor ne mogu složiti) no namjera teme mog posta nije bila pokrenuti diskusiju na vječnu temu o Bogu, Isusu, vjeri i Crkvi već zašto je ljudima važnije nešto kupiti i time IMATI, umjesto se okrenuti Čovjeku i time BITI. Pogotovo to vrijedi ili bi trebalo vrijediti za one koji toliko govore o duhovnosti i ljubavi prema bližnjemu svome.
Gordy je relativno mlad (osobno ga poznajem, ima godina približno kao i moj mlađi sin koji mi je jučer nenajavljeno došao u posjet zajedno sa suprugom i unukom, pa zato tek danas odgovaram na komentare) i njegova burna reakcija me uopće ne čudi. U njegovim godinama sam bio još žešći iako s manje argumenata. Čak bih rekao s određenom dozom dogmatizma. S vremenom će i on shvatiti da se o vjeri ne može ili ne treba raspravljati jer nema argumenata kojima se može pobiti VJROVANJE u nešto, kada vjerovanje po definiciji podrazumijeva da za to ne treba argumenata.
Boris, draga su mi njegova javljanja i cijenim sve što napiše, me ipak potaknuo da se, unatoč mojoj odluci da na tu temu ne reagiram, osvrnem na neke njegove tvrdnje iznesene u komentaru. Pogotovo što sam uočio da često koristi moje postove da iznosi svoja religiozna uvjerenja. Da ponovim, nemam apsolutno ništa protiv toga, no ne bih želio da moje ne sudjelovanje u diskusiji protumači kao znak da mi to smeta ili ne daj bože da ga više ne želim vidjeti na svojim stranicama!
Boris u svom tekstu kaže:
„Okrenimo se BogoČovjeku!“
Mogu prihvatiti ako se pod tim pojmom podrazumijeva Isus Krist jer je on dokazano povijesna ličnost. No za mene je on bio Čovjek, borac za slobodu svog naroda i u toj borbi bio pogubljen/ubijen/razapet kao što je u to vrijeme bio normalni način pogubljenja.
Zamislimo, međutim, da kojim slučajem nije bio ubijen, da je doživio duboku starost (na primjer 88 godina) i u svojoj zemlji uspostavio SVOJA pravila vladanja. Je ste li sigurni da na kraju ne bi bio proglašen diktatorom. To je ono što sam mislio kada sam komentirao profesorov komentar. Povijest nas uči da u povijest, legendu i priče ulaze u najvećem broju oni koji su umrli, bili ubijeni ili se povukli dok su još bili mladi.
„Pojam "ateist" je ljudska tvorevina.“
Slažem se, no čije su tvorevine Bog, Biblija, Deset božjih zapovjedi?
U početku su ljudi nalazili bogove tu na Zemlji u vatri, vodi, drvu, životinji, u svakodnevnim pojavama. Bilo ih je bezbroj, bezimenih. Kako im je raslo znanje (ljudima) broj božanstava se smanjivao, dobivala su imena (Zeus, Jupiter, Ra) i „popela“ se na planine (Olimp). Daljnjim povećanjem znanja, božanstva su zamijenjena jednim – Bogom. U početku je on „stolovao“ na Nebu i brinuo se samo o čovjeku (navodno svom proizvodu na svoju sliku i priliku što mu baš ne bi trebalo služiti na čast) dopustivši mu da vlada svima drugima na Zemlji, kao što je On, navodno, vladao ljudima. A onda je taj njegov „proizvod“ prodro i na Nebo, pa se Bog, malo promijenjen, više nije stariji čovjek s bradom, pomaknuo dalje u Svemir i poprimio više duhovni karakter. I sada je dobio malo veća zaduženja: da se brine o čitavom svemiru i eventualnim bićima i na drugim planetima drugih Galaksija.
Kamo će morati otići jednog dana kad čovjek prodre još dublje u svemir?
„Nikome na zemlji nije data bijanko mijenica za njegovo spasenje, zvao se on vjernik ili nevjernik.To jasno stoji u Svetom Pismu.“
Možda tako piše, ne znam, nisam čitao. No tko je napisao Sveto Pismo i to u njega unio? Bog?
„Iskren si čovjek (hvala na komplimentu, op.p.) i to naglašavanje da nisi vjernik nema nikakve potrebe i opravdanja pred drugima, iako, intimno rečeno, to ukazuje na neku vrstu vezanosti za pokajanje.“
Ja se ne opravdavam i nemam potrebe za nikakvim pokajanjem, barem ne u tom pogledu, jer nisam ni jednom vjerniku kao agnostik/ateista učinio ništa zbog čega bi se trebao kajati (obrat u mojem osobnom slučaju baš ne stoji). Ja samo iznosim svoj stav, kako bi ljudi znali kakav svjetonazor ima čovjek s kojim komuniciraju (opće, po novohrvatskom). Samo to, i ništa više.
“Postoji Božji naum. Ja sam samo oruđe u Njegovim rukama, ali kreativno, slobodno, da biram, i da tražim Njegovu volju. U tome i jest čar života koju je stvorio.“
To je kontradikcija! Ako sam oruđe u Njegovim rukama onda ne mogu biti kreativan, slobodan da biram i da tražim Njegovu volju. Čekić u mojim rukama će udarati po čavlu točno onako kako ja hoću, a ne kako je možda njemu volja.
Slažem se s tobom da se „čuda“ povremeno događaju. No to po mom mišljenju nema nikakve veze s Bogom. Negdje sam pročitao odgovor na pitanje zašto su čuda tako rijetka: „Bog stalno čini čuda no mnoga mu ne uspiju i zato su tako rijetka!“ Zašto mu ne uspijevaju prepuštam čitateljima da sami zaključe.
Na kraju ponavljam, molim da se sve ovo napisano/rečeno ne shvati kao napad na bilo čije mišljenje (ni Borisovo) već samo kao pokušaj pojašnjenja zašto imam takav svjetonazor kakav imam. Usput, u mnogim drugim stvarima i pojavama moji pogledi su dijametralno suprotni od mnogih ljudi (i to je donekle moja muka da ne kažem prokletstvo). Kako jednom reče moj vjenčani kum kada smo razgovarali na tu temu (i on je vrlo blizak mojim pogledima): „Tko nam je kriv što spadamo u pet posto netipičnih ljudi!“
Uostalom i moj nik zrcali taj moj stav: semper contra.
P.S. Ovaj komentar nisam mogao objaviti kao komentar uz moj post „Nova godina 1960-2010“, a kako ga nisam želio kratiti objavljujem ga kao post na blogu.
