nedjelja, 30.08.2009.
Jadranske razglednice(11), 2009-07-29
Jedini dani kada se naš uobičajeni jutarnji ritual donekle mijenja je dan odlaska na pjacu kako po južnjačkoj varijanti glasi snabdijevanje proizvodima s tržnice. Nisam u životu bio na puno tržnica, možda tek desetak. I činile su mi se manje-više sve jednake ili vrlo slične. Ova u Gradu je donekle specifična.
Tržnica iz ptičije perspektive dok još nisu svi suncubrani otvoreni
Smještena je na prostoru, za koji bi čovjek, da nema štandova i suncobrana, rekao da predstavlja unutrašnje dvorište okolnih zgrada. Prostor je kvadratičnog oblika sa stranicama cca 30 m. Ne vjerujem da su veće. S tri strane okružen je zgradama. Jedna je strana od ulice odvojena natkrivenim prostorom koji ima funkciju ribarnice. Za pretpostaviti je da je prije nego što je određeno da tu bude pijaca, taj dio trga bio otvoren prema cesti i moru. Danas taj dio mora prema kojem gleda zabat ribarnice i onako više nije more. Ispunili su ga vezovi za čamce, uglavnom manjih, vlasništvo domorodaca. Velike brodice zauzele su 80 % obale uz Grad u marinama, što osobno smatram jednom od čuvenih urbanističkih gluposti kakvih se može naći uz našu obalu od Istre do Dubrovnika.
Na tom malom, skučenom prostoru poredali su se štandovi poput sardina u konzervi. Neki kameni, neki betonski ili pak od dasaka. Iznad njih redovi suncobrana svakakvih boja. Toliko su gusto poredani da pogled s visine uopće ne dozvoljava promatranje života, „muvinga“, koji se ispod njih odvija.
Odmah kako se uđe na tržnicu sa strane Grada i prođe pokraj kafićâ se nadovezuju jedan za drugim, ulazi se u carstvo prodavačica, piljarica.
Piljarica na "kantunu"
Na samom „kantunu“, kod ulaza, godinama susrećem jednu te istu osobu. Oniska, suhonjava, sada se već može reći, stara žena. Uvijek ima otprilike jednak asortiman plodova prirode: lubenice, breskve, grožđe, rajčica/pomidora. Saziva kupce uvijek jednakim riječima: „Ajde kupite nešto, evo fino, friško. Upravo ubrano. Sve domaće!“ A pogled ispod stola otkriva ambalažu s natpisima plantaža s raznih strana svijeta, i tuzemnih i inozemnih. No ne mora biti da žena laže, možda samo ne govori istinu, ili čak govori istinu. Tko zna gdje je pokupila praznu ambalažu za voće i povrće i tu, praznu, puni svojim proizvodima. Jedino je sigurno, ni jedan od ponuđenih proizvoda, možda samo po koju mrkvu i peršin, nije uzgojila ona. Previše je stara da bi to mogla. A možda se i tu varam, jer sposobnosti starijih ljudi mjerim svojim mogućnostima za fizički rad.
Preko puta nje, također godinama, je njena suprotnost. Krupna žena, sada srednjih godina, za koju se može povjerovati da je dio svog asortimana uzgojila na svojem polju obrađenog vlastitim rukama. Ponuda je slična onoj od preko puta, način vabljenja mušterija, bez obzira je li znaju hrvatski ili ne, hrvatski govor s dalmatinskim dijalektom, je također isti. No nisam siguran da je bilo koja od njih dvije uopće svjesna što govore i na koji način vabe mušterije. Da jesu vjerojatno bi i njima dosadilo slušati godinama jedno te isto pa bi možda promijenile ploču.
Među prodavačicama prevladavaju žene. Kao i na većini malih i srednjih tržnica po cijelom svijetu. Vjerujem da je tome tako ne samo zbog opće prihvaćenog stajališta da je to „ženski posao“ već činjenice da one, u slučaju da nema kupaca, lakše međusobno uspostavljaju kontakt, započinju uobičajene razgovore: suprug, djeca, spremanje, kuhanje i na taj način krate vrijeme.
Da u tome ima vjerojatno dosta istine uvjerio sam se i sam gledajući s mojeg „parkirnog“ mjesta na klupčici izloga mesnice uz prodavaonicu kruha (je li bi bilo ispravno reći „kruhnica“ ako je prodavaonica mesa „mesnica“?) po pijaci. Ono nekoliko muškaraca koji prodaju voće i povrće dok nema kupaca uglavnom šute, stoje, eventualno poravnavaju plodove koje su kupci ispremiješali tražeći komade koji se njima čine najboljim, oni mlađi bacajući poglede na zgodne „fureštkinje“ pa onda kažu uz zavjerenički osmjeh neku svoju „masnu“ primjedbu naginjući se prema svom susjedu ako je muškarac.
Prodavač trava i rakije u kasnim popodnevnim satima
No jednog sam posebno uočio otkako smo ove godine po prvi došli na pijacu. Nisam sasvim siguran je li je prošle godine bio tu, no koliko se sjećam na istom tom mjestu je bila prodaja bočica s maslinovim uljem za sunčanje, mirodije, tinkture, razni pripravci od trava, rakije i slični proizvodi „zdrave prirode“. Zanimljivo je promatrati tog čovjeka. Imam osjećaj kako uopće nije svjestan gdje je. Stoji gotovo nepokretno pokraj štanda s izloženim proizvodima, polunagnute glave gleda u njih. Je li ih uopće vidi? Potencijalni kupci, prolaze pokraj stola no on ne pokazuje nikakvu želju da im privuče pozornost. Sve mi se čini kad bi netko onako u prolazu uzeo neki od eksponata da on na to uopće ne bi reagirao.
Gledam ga i sve čekam kad će se pomaknuti. Iako sjedim na klupčici refleksno me počnu boljeti noge misleći na njegove. Ponekad podigne jednu od ruku, ne da poravna eksponate kao drugi prodavači jer njegove nitko ne premeće, već da se počeše iza uha, protrlja nos ili možda potjera neku od dosadnih muha koje se znaju skupiti. Vjerojatno privučene mirisima trava i ulja. Koliko god sam ove godine sjedio na svom „mjestu za čekanje“ nisam ni jednom vidio da je netko nešto kupio ili da je on pokazao ma i najmanju inicijativu da privuče kupce. Tko zna kakva ga je nevolja natjerala da tu stoji i prodaje proizvode koji nisu prehrambeni pa sami kao takvi ne privlače kupce koji su došli na pijacu prvenstveno kupovati ono što se trpa u želudac. Jer iz njegovog ponašanja pretpostavljam da nije ni proizvođač ni vlasnik toga što prodaje. Ipak me čudi. Jer ako je samo najamnik ne vjerujem da mu vlasnik plaća po provedenim satima već prema ostvarenom prometu. Najradije bih mu prišao, porazgovarao s njim i pokušao saznati uzrok takvom njegovom ponašanju. No nisam ni novinar, ni sociolog, ni psiholog, a nemam ni urođenog talenta pristupanja nepoznatoj osobi i pitati je što me zanima.
nastavlja se
30.08.2009. u 16:38 •
3 Komentara •
Print •
#
Srpanj 2020 (1)
Travanj 2020 (10)
Ožujak 2020 (12)
Veljača 2020 (6)
Siječanj 2020 (8)
Prosinac 2019 (3)
Studeni 2019 (3)
Listopad 2019 (1)
Kolovoz 2019 (3)
Srpanj 2019 (5)
Lipanj 2019 (3)
Svibanj 2019 (5)
Travanj 2019 (8)
Ožujak 2019 (3)
Veljača 2019 (3)
Siječanj 2019 (2)
Prosinac 2018 (2)
Studeni 2018 (4)
Listopad 2018 (2)
Rujan 2018 (3)
Kolovoz 2018 (8)
Srpanj 2018 (14)
Lipanj 2018 (6)
Svibanj 2018 (10)
Travanj 2018 (5)
Ožujak 2018 (9)
Veljača 2018 (7)
Siječanj 2018 (8)
Prosinac 2017 (14)
Studeni 2017 (12)
Listopad 2017 (5)
Rujan 2017 (15)
Kolovoz 2017 (3)
Srpanj 2017 (2)
Lipanj 2017 (7)
Svibanj 2017 (13)
Travanj 2017 (12)
Ožujak 2017 (9)
Veljača 2017 (7)
Siječanj 2017 (6)
Prosinac 2016 (12)
Studeni 2016 (6)
Listopad 2016 (6)
Kolovoz 2016 (1)
Srpanj 2016 (11)
Lipanj 2016 (9)
Svibanj 2016 (9)
Travanj 2016 (8)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
opće teme protiv ljudske gluposti i još ponešto
prvi post objavljen 11.12.2007.
e-mail: semper_contra@net.hr
Ceterum censeo EU esse delendam!
"MUDROSLOVI" SEMPER CONTRE
(nađu li se slični to samo znači da nisam jedini "semper contra" na svijetu)
* * *
Svatko ima pravo na svoje mišljenje, ali ga nitko silom nema pravo nametati drugom!
Sve je dobro kad se pomiriš da ništa nije dobro.
Glupo je biti živ a ne moći živjeti.
S osobama kojima je Religija iznad Razuma ne raspravljam o religiji. Jednako tako s osobama kojima je Nacija iznad Čovjeka ne raspravljam o Naciji.
Čovjek je nekad živio među ljudima, danas živi među strojevima, sutra će među robotima.
Narod koji sustavno briše prošlost pišući novu povijest, nikada neće imati budućnost.
Hrvatska je lijepa zemlja, ali ružna država.
Socijalizam/komunizam me naučio da ne vjerujem u ništa kao apsolutnu Istinu.
Najvrednije što je čovjek kao živo biće stvorio su: Umjetnost i Matematika. Bez njega njih ne bi bilo.
Smisao postojanja je stvaranje života. Svrha je naučiti potomke da prežive i naprave isto. I to je sve!
Hrvatska je mala zemlja velikog kriminala.
Zdravog ljudi posjećuju rijetko, bolesnog često, a na pogrebu se skupe svi znani i neznani.
Bolje je biti mrtav nego živ a ne moći živjeti.
Bethoven je svoju glazbu slušao, ali je nije mogao čuti.
Spomenici čovjeku lako se ruše, ali njegova djela ostaju.
Kapitalizam je savršen poredak za nesavršen ljudski rod.
Ateist/agnostik treba biti bolji čovjek od vjernika. Njemu nema tko oprostiti grijehove, dok će vjerniku oprostiti Bog.
Misliti je za mnoge ljude najteža aktivnost.
Kakav je ispao, možda je Bog čovjeka stvorio samo na svoju sliku.
Lako je djecu praviti ali ih je teško odgajati.
Među glupanima i pametan postane glup. Obrat ne vrijedi.
Vlast daje manje prava dajući veće obaveze. Puk traži veća prava tražeći manje obaveza.
Apsurd čovjekovog života: ako mu nije lijep ne želi živjeti, ako mu je lijep ne želi umrijeti.
Svi naši političari mora da su izučili molerski zanat. Farbaju nas već četvrt stoljeća.
Ratovi su dokaz da svijetom vladaju budale.
I u mraku totalitarizma kao i u bljesku demokracije narod ne vidi što radi vlast.
Svaki rat protiv budala je unaprijed izgubljen!
Pravi domoljub živi u inozemstvu, Hrvatsku nosi u srcu a euro ili dolare u džepu.
Ljudski rod evolucijski je vrhunac s kojeg će se survati u ponor kojeg je sam stvorio.
Pravi borci za ideale spremni su dati svoje živote. Je su li današnji borci za očuvanje okoliša spremni učiniti isto?
Da li je dilema tanjur - tanjir važnija od dileme je li on pun ili prazan?
Princip djelovanja političkih garnitura: „Prije njih nije bilo ničega, poslije njih neće ostati ništa."
Da ne proizvodimo komunjare i ustaše proizvodili bi automobile.
Na ono što je važno mali čovjek ne može utjecati, na ono što može nije važno.
Štuje Boga, al ga psuje, jer ga ne poštuje!
Revolucije pokreću idealisti, plodove beru karijeristi.
Nikako ne mogu shvatiti mentalni sklop mnogih religioznih ljudi: klanjaju se bogovima, poklanjaju mrtvima cvijeće i ubijaju žive. Sve u ime istih bogova.
U očekivanju da mu prođe ružan trenutak u životu prošao mu je neprimjetno cijeli život.
Vjera, religija i Crkva nisu jednoznačnice. Mnogi to ne znaju ili ne shvaćaju.
Vjenčanja sve glamuroznija, trajanje brakova sve kraće.
Nije sve u novcu, ali u svemu je novac.
U prošlosti ljudi su znali jesu li robovi ili slobodni. Danas ljudi misle da su slobodni iako su robovi.
Naporno je biti s ljudima, ružno je biti sam, ali najteže je među ljudima biti sam.
Čovjek treba biti ili Einstein ili čobanin na Vlašiću.
Hrvati gledaju u prošlost jer ne vide budućnost.
Lažući, lašci na kraju prevare samo sebe.
Teist u Kristu traži Čovjeka, ateist/agnostik u Čovjeku traži Krista.
Strah da će nuklearna bomba uništiti svijet je neopravdan. Svijet će uništiti – smeće.
I politika i religija obećavaju raj a donose pakao.
Mlade treba liječiti. Starima omogućiti da umru dostojanstveno.
Poznanstvo, prijateljstvo, ljubav, brak, dosada.
Čovjek je čovjeku – čovjek. Ono drugo je uvreda za vuka.
Nedostaju mi Ljudi. A tako ih je malo.
Čovjek ne dolazi svojom voljom na svijet niti mu je dozvoljeno da ga svojom voljom napusti.
Nikad nisam sâm. Uz mene je uvijek moje drugo ja. Ponekad mi je teško s njime.
Dok hrvatska se srca slože i pluto potonut može.
Nedostaje mi ljubavi jer je ne znam ni davati ni primati.
Lojalnost i poltronstvo dijeli tek tanka linija.
Glup čovjek nije opasan, ali postaje ako toga nije svjestan.
Umjetnost je dar Boga, politika Sotone.
Da bi čovjek gledao trebaju mu oči, a da bi vidio treba mu vizija.
Čovjek snuje, Bog određuje...a žena naređuje!
Nije li neobično da se oni koji vjeruju u vječni život boje smrti?
Da je zemlja od zlata ljudi bi se tukli za šaku blata.
Domoljubi Domovinu brane i izgrađuju a ne prodaju i potkradaju.
Domoljublje se čuva u srcu, a ne na srce položenom rukom.
Istina je da jabuka ne pada daleko od stabla ali se ipak može daleko otkotrljati.
Mnogi će lakše pokrenuti planinu nego usne i reći: oprosti!
Tražeći djetelinu s četiri lista izgubio je sreću.
Pravilo spokojnog življenja.
Prigušeno govoriti, prigušeno raditi, prigušeno slušati radio, prigušeno misliti, prigušeno živjeti!
Komunisti su zakonom oduzeli imovinu pojedincu, demokrati narodu.
Vrag nije crn kako se riše, crnji je.
Čovjek odlazi, samo njegova djela ostaju. Dobra ili loša.
Vojnici su školovani ljudi s diplomom za ubijanje.
Nuklearna bomba može uništiti čovjeka, komunikacijska bomba njegovu privatnost. Obje njegovu slobodu.
Pojedini roditelji svoju djecu doživljavaju kao kućne ljubimce. Kad im dosade prepuste ih ulici.
Država ne daje ništa. Samo uz proviziju prebacuje iz džepova jednih u džepove drugih.
Borac protiv tiranije istovremeno je i heroj i terorist.
Golemo materijalno bogatstvo može se steći samo pljačkom banke ili pljačkom naroda.
Samo ljubav može probuditi Čovjeka u čovjeku, ali ona je tako rijetka kao biser u školjci, dijamant u tamnim njedrima zemlje ili zrnce zlata u rijeci.
Ništa se ne mora osim umrijeti i sve se može osim izbjeći smrt!
Kao što jedno zrno tvori hrpu, tako i jedan čovjek tvori čovječanstvo!
Umjetnost je jedino što čovjeka razlikuje od životinje!
Ubiješ li čovjeka ubio si jedan od milijardi svjetova.
