online

In October, Željko Peratović, a freelance journalist who had reported extensively on war crimes in Croatia, was detained on suspicion of having revealed state secrets on his internet blog, reportedly in connection with information he published on alleged war crimes committed in the Gospić area. He was released on the following day after having been questioned by police.


Amnesty International Report 2008, The state of the world's human rights, Croatia

Obavještavam vas u ime gospodina Radovana Smokvine da će se dne 27 svibnja 2008. na Općinskom sudu u Rijeci održati prvo ročište temeljem Smokvinine tužbe za klevetu protiv Ivice Čavara, br 746/05. Prošlo je skoro tri godine od podnošenja tužbe i tužitelj smatra da predmet ide u namještenu zastaru. Ročište je zakazano kod sudca Draganovića soba broj 7 - I kat s početkom u 9.00 sati. Mole se kolege da se odazovu ovom pozivu u što većem broju, osobito dopisnici medija izvan Rijeke jer tužitelj drži da lokalni mediji već dulje vrijeme iz nekog njima znanog razloga ignoriraju priče koje su povezane s njegovom borbom s lokalnim moćnicima.

Neuenhof, 27. svibnja 2005.

OPĆINSKI SUD U RIJECI

3X

PRIVATNA TUŽBA

radi kaznenog djela iz članka 200/2 KZ RH

Privatni tužitelj: Radovan Smokvina iz Ičića, Poljanska cesta kbr. 48 po zanimanju dipl. ing elektrotehnike
Protiv okrivljenika Ivice Čavara iz Rijeke, ul Bože Milanovića 31 po zanimanju vozač.

da je:

okrivljenik Ivica Čavar, koji je na Trgovačkom sudu u Rijeci na rodičištu vjerovnika poduzeća Automotor d.d. u stečaju održanom 24. svibnja 2005. godine pred više osoba davao izjave na način prikazujući privatnog tužitelja Radovana Smokvinu kao kriminalca koji je počinio niz kriminalnih radnji. Okrivljenik je nekoliko puta ponovio/ upotrebljavao iste riječi koje su već više puta još prije sedam godina objavljivane u člancima u Novom listu i u tjedniku Areni.

Treba napomenuti da je protiv okrivljenika Ivice Čavara već bila podnesena privatna tužba na
Općinskom sudu u Rijeci u veljači 1999. godine za potpuno identična kaznena djela koja se vodila pod Posl. Br. K-109/99. Presudom (donesenom samo radi pritiska tužitelja i dopisom VSRH radi zastare) od 6 rujna 2002. Ivica Čavar je osuđen na 30 dana zatvora i uvjetne
osude od jedne godine ako u tom roku opet počini novo kazneno djelo.
Upravo opet na dan 24. svibnja 2005. i to upravo u sudnici Trgovačkog suda u Rijeci proširila se inkriminalna zona okrivljenika, da sada umjesto tiska upotrijebi javnu ustanovu poput sudnice Trgovačkog suda u Rijeci putem kojeg je uvreda i kleveta opet postala pristupadna većem broju ljudi.
Okrivljenik lvica Čavar je u sudnici nekoliko puta ponavljao sljedeće: "Vi ste (pokazujući na tužitelja Radovana Smokvinu) jedini odgovomim za tešku situaciju u Automotoru i za razna kriminalna djelu: "Ja (Ivica Čavar) sam duboko unutra u počinjenom kriminalu od strane
Radovana Smokvine ; "Vi niste ništa platilil)"; "Vi ste samo činili kriminalna djela"; Automotor je imao 140 djelatnika koji su ostali zbog vas bez posla.; "Ja sam čitavo vrijeme kontrolirao rad stečajnih upravitelja i oni su radili kako treba i otkrili su čitav vaš kriminal"...

Te ovim navodima neistinito iznio i prenio u javnost činjenice o navodnim kriminalnim radnjama i time kaznenim djelima privatnog tužitelja Radovana Smokvine, pa se time ponovo insinuira i njegova isključiva odgovomost o rasprodaji neketnina koje Radovan Smokvina nije nikada platio i da uopie nije ništa platio.

Treba napomenuti da je tužitelj Radovan Smokvina uložio u poduzede Automotor d.d. preko dva milijuna DEM i da ima status oštećenika.

Treba napomenuti i otežavajuću okolnost da je okrivljenik lvica Čavar bio već osuden za potpuno istu klevetu na Općinskom sudu u Rijeci Posl. Br. K-109199, dakle ponavlja se kazneno djelo te je ovo drugi kazneni postupak za isto nedjelo, jer isti čine uvijek isto. To ima i dodatnu kaznenu težinu.

Isključiva odgovornost i velika zasluga za stečaj poduzeća Automotor d.d. pripada upravo okrivljeniku Ivici Čavaru kojeg je na mjesto direktora Automotora d.d postavila tadašnja
kriminalno-zločinačka organizacija Grada Bakara (Josip Rechner kao direktor Industrijske Zone d.o.o. i grdaonačelnik Grada Bakar Marijan Los) u dosluhu i suradnji s HFP-u podružnica Rijeka gospodinom Franjom Švobom. Okrivljenik Ivica Čavar je postavljen za direktora poduzeća Atutomotor d.d. što je bilo
unaprijed dogovoreno od gore navedenih osoba i lvice Čavara i to zato da:

1. potpiše štetan kupoprodajni ugovor izmedu Industrijske Zone i Automotora d.d.za
zemljišta u vlasništvu poduzeća Automotor d.d. u Industrijskoj Zoni na Kukuljanovu (to zemljište je najvrjednija nekretnina poduzeća Automotor)
2. da upravo on dovede poduzeće Automotor d.d. u stečaj. Taj štetan (ujedno i ništavan) kupoprodajni ugovor je navodno realiziran tek u 2004. godini, a realizirao ga je trenutni stečajni upravitelj Benjamin Bartolić.
Dakle, okrivljenik je na temelju samo njemu poznatih doktrirnih postavki iznio, nešto neistinito, za drugog pronio i to upravo u javnoj instituciji poput Trgovačkog suda i to učinio pristupačno većem broju osoba, što škodi časti i ugledu tužitelja, i time počinio kazneno djelo
protiv časti i ugleda klevetom, opisano i kažnjivo po čI.200 stavak 2 Kkaznenog zakona RH, radi čega privatni tužitelj predlaže da općinski sud u Rijeci, kao stvarno i mjesno nadležan,
zakaže glavnu raspravu, pozove okrivljenog, izvrši uvid, sasluša privatnog tužitelja i svjedoke te okrivljenog oglasi krivim i strogo ga osudi po zakonu uzimajući u obzir da se radi o ponovljenom kaznenom djelu

Radovan Smokvina
Im Steig 7
CH-5432 Neuenhof

Uz citiranu tužbu po kojoj će se suditi sutra, u hypelinkiranom pdf-u imate još : Rješenje Istražnog centra u Rijeci od 31. srpnja 2007, prema kojem se obustavlja istraga protiv Perhat Danijela i Radovana Smokvine zbog kaznenih djela iz članka 331. st. 1, 3 i 4 KZ-a pokrenuta na temelju rješenja istražnog suca ovoga suda od 30. studenog 20O4. godine, na štetu tvrtke,"AUTOMOTOR" d.d. Rijeka te spomenutu presudu Općinskog suda u Rijeci iz 2002. prema kojoj je Ivica Čavar već kažnjen s 30 dana zatvora, godinu dana uvjetno za kazneno djelo klevete na štetu Radovana Smokvine.

P.S. Taj Smokvina je isto komedijaš svoje vrste, nevjernim Tomama savjetujem da im je Google prijatelj koji će lako pronaći što ljudi koji ga znaju misle o njemu.. Ha, ha, ha, ovo je doista smješnije od obitelji Trotter, ta tvoja "družina" tu, Željko. Adieu! (BlogerX6771 Šifra, Šestos 23.05.2008. 12:04)

25. ožujka 2008.

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Rijeci

za

Županijski sud u Rijeci


Posl. broj K-10/08 Sutkinja Mladenka Paro–Rudić


Naš Znak: 192 od 25.3.2008.


Žalba Županijskom sudu u Rijeci

3X


Poštovani i vrlo cijenjeni naslov


Općinski sud u Rijeci po sucu Mladenki Paro–Rudić kao sucu pojedincu, odbacio je optužni prijedlog oštećenika Radovana Smokvine kao tužitelja protiv okrivljenika Ivice Čavara zbog kaznenog djela lažnog iskaza iz

Čl. 303.st.1 KZ-a kao nepravodoban.


Predmetni Optužni prijedlog dostavljen je pravodobno, jer je podnesen pošti 28.12.2007. a tužitelj je primio rješenje ODO broj K-DO-1470/07-VIII na dan 20.12.2007.

Sutkinja vjerojatno nije vjernik pa nije primijetila da je 25.i 26. prosinca katolički i državni praznik Božić i Štefanje pa se rok od kalendarskih 8 dana produžuje za još dva dana, iako je i bez ta dodatna dva dana poštovan pravodoban rok.


Postoji osnovana sumnja da sutkinja Mladenka Paro-Rudić nije htjela suditi u ovom predmetu zbog lošeg iskustva, jer je već jednom sudila u gotovo istom predmetu s istim akterima pod brojem K-109/99 koji je naravno završio u običajnoj programiranoj zastari.

Ako se bolje pročita predmetni optužni prijedlog onda se dolazi do jednostavnog zaključka da se ovdje radi o čistom reketarenju i korupciji izvršne vlasti (Grad Bakar i Grad Rijeka, HFP-u kao i MUP-a), što nažalost u hrvatskom pravosuđu još uvijek nije pravna kategorija, ali tvrdim sada kao i za sljedećih tisuću godina da su svi državni odvjetnici koji su do danas samo odbacivali niz mojih kaznenih prijava i oni suci koji su sudili pred desetak godina i još danas presuđuju u korist reketaša time da svi oni spadaju u te iste reketaše ili još i gore od njih jer suci polažu i zakletvu, a svjesni su da nije lupež samo onaj koji krade već i onaj koji mu drži ljestve.

Osim ove optužnice postoje još dvije tužbe na istu temu pod brojem K-746/05

(kleveta čak u sudnici sutkinje Ljiljane Ugrin na Trgovačkog suda u Rijeci) za koje sam potpuno siguran da će isto završiti u već unaprijed programiranoj zastari, zna se ( još uvijek nije održano prvo ročište), jer to tako zahtijevaju reketaši, a to naravno se postiže uz povezanost i suradnju pravosudne rodovsko plemenske zajednice. Stvar je inače vrlo jednostavna. Ako sudac u zakonskom roku ne uspijeva riješiti ono za što je dobro plaćen, onda ga treba razriješiti dužnosti, Da se to doista događa u stvarnosti bilo bi puno manje zastara. Samo da je jedan sudac razriješen, nastala bi posve drugačija situacija i ne bi bilo programiranih zastara koje su uvijek vezane za korupciju.

Svi suci prije stupanja na dužnost polažu zakletvu i zaista bi trebalo primjenjivati zakon i na suce.


Ovime Vam dajem samo na znanje da poduzmete potrebne korake na vrijeme i postupite prema ovlasti, kompetenciji i savjesti.



Radovan Smokvina




Priložen: Optužni prijedlog od 27.12.2007. i Rješenje Općinskog suda u Rijeci od 5.3.2008.

"Smokvina je Automotorom poceo vladati potkraj 1993. godine. Poduzece je tu godinu zavrsilo sa 800 tisuca kuna gubitka, a 1994. godinu sa 1,2 miliona kuna gubitka. U prvoj godini vladavine Smokvine i Perhata "ostvarilo" je 2,4 milijuna kuna gubitka! Zaposleni su otpusteni, poslovni prostori zatvoreni, a Automotor je poceo uvoziti i prodavati robu kakvu nikada nisu imalu u svojim policama. Naime, pod izlikom dokapitalizacije, Smokvina je iz inozemstva od desetak dobavljaca, od kojih mnogi imaju samo adresu ili postanski pretinac na postama diljem Europe, poceo uvoziti televizore, perilice za rublje, zahodske skoljke i druge sanitarije. Prema fakturama koje je novi Nadzorni odbor pronasao, uvozili su valjda najskuplju robu koja se mogla naci u Europi, obicne zahodske skoljke placane su kao da su od zlata.... Temeljem tih uvoznih poslova .... Automotor se zaduzio za oko pet milijuna kuna. I sada dolazimo do glavnog iznenadjenja. Kao jedini vjerovnik pojavljuje se Radovan Smokvina, odnosno, odnosno predstavljao se kao zastupnik desetak inodobavljaca, tako da dugovanja raznim tvrtkama od Automotora potrazuje Radovan Smokvina. Trenutno Automotor duguje 1.439.428 maraka! A nedavno smo otkrili najvecu prijevaru - Smokvina, koji se predstavljao vecinskim vlasnikom, posjeduje samo 22 posto dionica tvrtke".Uz pomoc Fonda za privatizaciju mali su dionicari uspijeli preuzeti kontrolu nad poduzecem od tajkuna i tajkunskog nacina poslovanja Radovana Smokvine. Rat sa Smokvinom nije time bio zavrsen, jer se on nije htio odreci imovine koju je oteo malim dionicarima. Temeljem dugovanja firme njemu kao jedinom vjerovniku, Smokvina je upisao zalozno pravo na nekretnine firme, poslovni prostor, zemljiste od 43 tisuce cetvornih metara i jedan veliki stan u Rijeci. - tako pise Arena!

Ambra, forum.hr, 17.08.2004.

Poduzeće Automotor d.d uništili su reketari poput Grada Bakar, Grada Rijeke, HFP, MUP i druge reketarske metastaze, a Čavara su oni postavili (za direktora, op 45 lines), jer im se ponudio da će izvršavati njihove naloge koje su dio čiste reketarske pljačke i to upravo državnih institucija.
Grad Bakar je donosio reketarska rješenja 2.1994.godine da Automotor za vlastito neupotrebljeno zemljište bez infrastrukture plaća mjesečno 10.000 DEM takozvane komunalne naknade (blokirali su račun i uzimali novac), a 1995 da se ta suma poveća na 18.200 DEM mjesečno, a plaće su tada bile 200 DEM mjesečno, a za to vrijeme je bio još rat u RH. Nije to sve, jer su slijedili i reketi Grada Rijeke (Bizjak i Linić) i ostalih... Sva dokumentacija o tome postoji i zato slučaj još uvijek nije riješen već upravo se sada tek počinje rješavati.

Radovan Smokvina, Narodni list, 13-03-2008 18:15

Kristijan, radi se o privatnom zemljištu odnosno livadi bez ikakve infrastrukture imam fotografiju. Ja sam trebao toj gospodi iz Grada Bakar platiti mito od 75.000 DEM pa bi me pustili na miru, ali to nisam učinio i početkom 1994. sam dobio rješenje za porez za budale od 10.000 eura, ali i to nisam platio pa su gospoda blokirali račun firme i naplatili se kako su htjeli, jer oni su vlast. Općinari su jednostvavno svakog mjeseca konfiscirali dio zemljišta, a što na taj način nije radio ni Tito niti Staljin. Rezultat je bio stečaj i 30 ljudi je izgubilo posao samo zato jer su ih općinari opljačkali i k tome još oduzeli imovinu.
Nažalost to nije jedini slučaj.
Ja nisam na sudu kao tuženi već kao tužitelj i kad se približavaš centru korupcije onda su prijetnje sve veće, pa mi ta gospoda danas vrše ovrhu na vlastitu kuću i Ičićima koju sam sagradio još 1975. godine. Ovrhu mi vrši odvjetnik Goran Marčan i stečajna upraviteljica Vesna Pindulić, a oni će sa sucima podjeliti dobit to ja nazivam sveto trojstvo, a inače Centar moći u regiji je gospodin Linić. On i Grad Bakar su svojim ljudima podjelili zemljišta sa infrastrukturom i to bez javnog natječaja za bagatelne cijene i podjelili dobit. Što radi državno odvjetništvo? pomaže i štiti počinitelje kaznenih djela, jer oni i suci otvaraju džepove.
Da je mene netko obavijestio što se događa u RH vjerojatno ne bi ulagao u tu močvaru.

Pero, croatia.ch, 08.01.2008, 00:12 sati

Agentima i policajcima ‘posuđeno’ 46 stanova

Dok Zagrepčani godinama čekaju na gradski stan, agenti SOA-e dobili 15 stanova

Nepoznati agent Sigurnosne obavještajne agencije jučer je na sjednici gradskog Poglavarstva na trogodišnje korištenje dobio gradski stan u Nodilovoj ulici veličine 59 četvornih metara.

Riječ je o 46. gradskom stanu koji je u posljednih nekoliko godina gradonačelnik Milan Bandić dodijelio agentima SOA-e, zagrebačkim policajcima i djelatnicima MUP-a. Jutarnji je uspio doći do kompletnog popisa tih stanova s adresama i njihovim površinama, a radi se o 15 stanova kojima se koristi SOA i o 31 stanu gdje borave djelatnici MUP-a.

Riječ je stanovima prosječne veličine šezdesetak četvornih metara, na kakve stotine socijalno ugroženih obitelji godinama čekaju da dođu na red. U Poglavarstvu jučer nitko nije ponudio objašnjenje zašto Grad Zagreb svoje stanove dijeli agentima i policajcima kada Središnji državni ured za upravljanje državnom imovinom posjeduje ogromnu količinu nekretnina koju daje Vladinim dužnosnicima, ministarstvima i državnim agencijama. U kuloarima se pak moglo čuti da je riječ o nastavku uspješne suradnje Bandića, Karamarka i Tomurada.

- Bandić i Karamarko poznaju se još od polovice osamdesetih, kada su obojica radila kao referenti u tadašnjoj Općini Peščenica. Njihova je suradnja postala još intenzivnija kada je Bandić postao gradonačelnik. Djelatnicima SOA-e Grad je ustupao stanove i povremeno bi učinio niz drukčijih ustupaka, a Karamarko je to znao cijeniti - objasnili su naši sugovornici.

Dio Bandićevih suradnika u dodjeli tih stanova ne vidi ništa čudno jer su, tvrde, i za vrijeme mandata HDZ-ove gradonačelnice Marine Matulović Dropulić također dodjeljivani stanovi državnim institucijama.

No osim Bandića, s Karamarkom prijateljuje i gradonačelnikov glavni logističar i predsjednik Uprave Zagrebačkog holdinga Slobodan Ljubičić, što nam je jučer i priznao. Iako danas nemaju velik utjecaj i značaj, u Gradu Zagrebu zaposlena su i dvojica bivših SIS-ovaca.

Osim djelatnicima SOA-e, naši sugovornici kažu kako gradonačelnik stanove dodjeljuje i gotovo svim HDZ-ovim ministarstvima, a pogotovo MUP-u.

Ante Milković, Jutarnji.hr, 16.05.2008

RIMOVANJE

Zakonito bespravlje opasnije od nezakonita


Stanje je znatno opasnije negoli sam se bojao: neki sasma nedopustivi postupci u Hrvatskoj nisu nezakoniti, nego su posve zakoniti.

Kršenje ljudskih i profesionalnih prava kršenjem zakona svakako je opasno, ali sustav ima ugrađene mehanizme kojima se tome opire i kojima procesuira počinitelje. Kršenje ljudskih i profesionalnih prava u skladu sa zakonom mnogo je opasnije, jer to pokazuje da sustav ima ugrađene mehanizme koji tome pogoduju. Kao u Stalinovu Sovjetskom Savezu koji je imao jedan od najliberalnijih ustava na svijetu, ali nije bilo nezakonito trpati u logore ljude, mahom komuniste, niti ih je bilo protuzakonito trpati u ludnice, mahom one pametnije među njima.

Slučaj Peratović: Vijeće za građanski nadzor sigurnosno-obavještajnih agencija ocijenilo je da je, u smislu članka 113 Zakona o sigurnosno-obavještajnom sustavu Republike Hrvatske, posve zakonito građanina, pritom novinara, zatvarati, šikanirati, oduzeti mu na dulje vrijeme sva osnovna sredstva za rad, poput računala i u njima pohranjene arhive, neosnovano ga sumnjičiti za odavanje državnih i vojnih tajni, te da je, u tome istom smislu, posve neosnovano sumnjati da su time narušena njegova temeljna ljudska i profesionalna prava. Dakle, u Hrvatskoj ne pripada u osnovna ljudska i profesionalna prava raditi vlastitim sredstvima za rad, držati vlastitu arhivu i njome raspolagati, ako se državnim činovnicima ne sviđa ono što radite ili kako to radite.


Riječ je, da podsjetimo, o predstavci Željka Peratovića, novinara istraživača, Vijeću za građanski nadzor sigurnosno-obavještajnih agencija i saborskom Odboru za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost, u kojoj traži da zaštite njegova ljudska i profesionalna prava. Predstavka je, kako vidjesmo, odbačena.

Pritvaranje Peratovića je u izvijesti Freedom Housea bilo navedeno izrijekom, uz provalu u stan Gordana Malića i uz prijetnje smrću Robertu Valdecu, kao razlog što je Hrvatska svrstana tek na 78 mjesto svjetske tablice medijskih sloboda. Spomenimo i da je Hrvatsko novinarsko društvo podržalo svog člana Peratovića u njegovoj predstavci. U HND-u kažu da je objavljen navodni dokument SOA-e iz kojeg proizlazi da SOA inkriminira Peratovića zbog pisanja.


Željko Peratović je, naime, profesionalno istraživao dosad neprocesuirano ubojstvo svjedoka ratnih zločina Milana Levara i opstrukciju istrage nad Levarovim ubojicama, za koju on sumnjiči baš pripadnike sigurnosno-obavještajnog sustava.

Usput, objavljena je i nedemantirana analiza koju je SOA provela baveći se Peratovićevim radom i u kojoj se priznaje, ne bez hvale, da SOA “smanjuje štetu” ubacujući se u obavijesni prostor, komentirajući po blogovima i inim internetskim mjestima. Naravno, nije prvi put da neka državna tajna služba ciljano širi (dez)informacije - to se zbiva i u Italiji, gdje je vojna špijunaža imala poseban odjel u svrhu dezinformiranja i difamiranja - ali to jamačno nije svrha radi koje građani tu službu plaćaju. U pristojnom svijetu to bi bila sramota, a ne razlog za stjecanje plaće i odlikovanja.

Slučaj Pukanić: Državna policija i njezina unutrašnja kontrola, te jedan saborski odbor, utvrdili su da nema ničega nezakonitoga da se građanina, koji poziva novinare da im nešto rekne, u tome spriječi tako da policija toga građanina, primjenom sredstava prisile uključujući i lisice, odvede iz njegova doma u psihijatrijsku bolnicu, u koju teritorijalno ne pripada, bez uredne liječničke procedure, bez ikakva medicinskog osnova (kako je utvrđeno naknadnim specijalističkim pregledom), i ondje se tog građanina drži prisilno danima.

Riječ je, da podsjetimo, o Mirjani Pukanić.

Pitanje je kako bi ona prošla da se nije angažirao Hrvatski helsinški odbor, dakle nevladina organizacija, za razliku od državnih organa koji su postupali, čuli smo, posve zakonito.

Sloboda informiranja je, naravno, glavni cilj tih zakonitih a nedopustivih postupaka, ali ona nije glavna žrtva. Još je ugroženija sama građanska sloboda. Ako je vjerovati nadležnim organima da zakon u Hrvatskoj omogućava i opravdava pritiske i ugroze slobode koje su pretrpjeli građani Željko Peratović i Mirjana Pukanić - to znači da se u istoj situaciji može posve zakonito naći svaki od vas, građanke i građani, koji ste glasali na izborima za donositelje takvih zakona i koji iz svojih poreza to financirate.

Inoslav Bešker, Jutarnji.hr, 14.05.2008

Svjedok VESNA ŠKARE OŽBOLT, kći Davora, rođena 1961.g., dipl. iur.,sa
prebivalištem u Velika Gorica, Cvjetno naselje br. 1

Svjedok upozoren u smislu čl. 236 i 324 ZKP-a te

iskazuje

U vezi predmetnog događaja mi je poznato samo ono što sam čitala u
medijima, a prvi put sam čula za Smokvinu u medijima. Za račun u Villachu, otvoren 199l.g. poznato mi je da su potpisnici bili pok. ministar Šušak, Martinović, te Šarinić, a koji je otvoren radi obrane Hrvatske, kupovine oružja. Meni nije nšta poznato u vezi trošenja novca s tog računa. U vezi zatvaranja računa mogu navesti da mi je poznato da je p.t. 1998. iz odlaska od predsjednika, zatražio da se predmetni račun zatvori te da se novac prebaci u državni proradčun. Poznato mi je da je na tom računu bilo oko 3 mil. DEM raznih deviznih sredstava.

Na posebno pitanje branitelja okrivljenog mogu navesti da sam 1998.g. bila zamjenica predstojnika Ureda predsjednika Republike Hrvatske, a predstojnik je bio Hrvoje Šarinić. Hrvoje Šarinić je meni dao usmeni nalog da se otvori račun u PBZ kako bi se na isti prebacila sredstva iz Villacha. Isti nalog je potvrdio predsjednik Republike Hrvatske. Privatni tužitelj je bio ovlašteni potpisnik, a bila je općepoznata činjenica da je vlasnik računa bila Republika Hrvatska. Nisam sigurna da je Republika Hrvatska mogla imati svoj račun 1991.g. jer je bio embargo na nabavu oružja. Privatni tužitelj je u vezi zatvaranja računa razgovarao sa predsjednikom Republike Hrvatske, a ja o tom zatvaranju nisam vidjela nikakvo pisano izvješće, također nisam niti bila obvezna to
vidjeti. Zatvaranje računa je išlo preko Ureda predsjednika, predsjednik RH je predlagao da se račun prebaci na zakladu HDZ jer se radilo o iseljeničkom novcu. Hrvoje Šarinić je na to upozorio predsjednika da to ne bi bilo dobro, a i ja također. Nakon toga je otvoren paralelni račun Zaklade Hrvatskog državnog zavjeta te je na njega uplaćen novac i određeni su potpisnici koji nisu imali veze sa nakladom, a to su bili koliko se sjećam Gordan Radin, general Mile Ćuk i Ivan Valent i to su sva tri bila po izboru predsjednika Republike Hrvatske. Koliko mi je poznato ta sredstva su za vrijeme vlade Ivice Račana upladena u državni proračun.

Na posebno pitanje punomoćnika privatnog tužitelja mogu navesti da Hrvoja Šarinića poznajem od početka 1991. godine, kada sam počela raditi u Uredu predsjednika RH. O suradnji s njim mogu reći da je bio štedljiv u visini utrošenih sredstava, pa da ga čak mogu nazvati škrtim. Kada je došao u RH mogu ocijeniti da je bio jedan od bogatijih ljudi u Hrvatskoj, posebice u odnosu na sve koji su radili u Uredu predsjednika RH, te također i poslovne ljude u RH. Kasnije su ga tajkuni prestigli. Koliko mi je poznato isti je tijekom boravka u RH prodavao svoju imovinu i kupovao novu, a također mu je zapaljena vikendica u Pokupskom - a isti nije tražio da mu se nadoknadi šteta. Poznato mi je da je imao nekretnine u Francuskoj. Mislim da p.t. nije koristio novac za obranu Hrvatske u cilju povedavanja vlastite imovine jer bi se to znalo jer je imao previše neprijatelja koji bi to iskoristili. Sve što se uplaćivalo na račun RH bila je donacija. S obzirom da nisam vidjela ispis tog spornog računa ne mogu ocijeniti da se radi o povjereničkom računu. Jednostavno nije bilo moguće da se svakom pojedinom uplatitelju polažu računi za uplaćeni novac, niti se to radilo. Privatni tužitelj nije dolazio u kontakt sa ljudima koji su vodili poslove za nabavu oružja, to je rađeno sa Ministarstvom financija i Ministarstvom obrane RH. Privatni tužitelj se često čuo sa ministrom financija i ministrom obrane RH. Nije mi poznato da bi privatni tužitelj dao novac Ferdinandu Jukiću za kupovinu Badela, jer je isto protivno prirodi Hrvoja Šarinića.
Na posebno pitanje branitelja okr. da objasni pobliže rad Hrvatskog državnog zavjeta sud zabranjuje pitanje jer nema veze sa predmetnim događajem.

Na posebno pitanje branitelja okrivljenog mogu navesti da mi je iz tiska poznato da je novac iz Villacha uplaćen Ferdinandu Jukiću, točan iznos ne znam, no bila sam
neugodno iznenađena kada sam to pročitala jer to očito, nije bila svrha računa. Meni nije poznato da je p.t. naloženo da nikome nekaže gdje su utrošena sredstva sa ovog računa.
Koliko mi je poznato oružje se je plaćalo putem računa.
Na posebno pitanje optuženog da li sam čitala članak da je uhićen šef ruske mafije sa hrvatskim pasošem od 26. siječnja 2008.g. sud donosi

rješenje

zabranjuje se isto pitanje jer nema veze sa predmetnim događajem.
Na posebno pitanje optuženog mogu navesti da sam na temelju nekretnina, koje su u vlasništvu p.t. zaključila da je isti bogat čovjek jer sam bila u kućama u Zagrebu i Braču. Sjećam se da 1991.g. je Hrvoje Šarinić zatražio dopust od predsjednika jer je u Frankfurtu na burzi izgubio 150.000,00 DEM.

Na posebno pitanje optuženog zbog čega je baš njega tužio Hrvoje Šarinić, a ne druge osobe koje su ga klevetale i koje ga još kleveću, navodim da pretpostavljam da je optuženi dirnuo u psihu privatnog tužitelja jer je isti osjetljiv na način stjecanja svog novca. Otvaranjem računa u PBZ ja sam mislila da radim dobru stvar. Ured predsjednika
nije mjesto gdje se trgovalo oružjem. Poznato mi je da je račun u Villachu otvoren na fizičke osobe, posebice jer je Hrvoje Šarinić imao francusku putovnicu.

Ja da sam odobravala odredene isplate, ja bi o tome pravila evidenciju. Ja u stvari ne znam je li Hrvoje Šarinić vodio evidenciju ili nije.
Na posebno pitanje punomo6nika privatnog tuZitelja mogu reii da mi nije poznat niti jedan drugi slučaj da je novac iz iseljeništva vraćen u Republiku Hrvatsku. U vezi kupnje predsjedničkog aviona nije mi poznato ništa osim što sam čitala u medijima, a poznato mi je da je isti kupljen iz nekoliko sredstava. S obzirom da nisam sjedila u uredu sa Hrvojem Šarinićem nije mi poznato da li je kopija računa ostala u uredu
predsjednika. Poznato mi je da je u uredu predsjednika postojala soba-sef u kojoj su se čuvali povjerljivi dokumenti. Pri izbornoj kampanji ja nisam bila u uredu predsjednika, poznato mi je da je predstavnik ureda, premijer i predsjednik sabora donijeli odredbu da se dokumenti vrate od kuda su potekli. Ja sam bila u uredu predsjednika do travnja 2000.

Predsjednik Republike kao vrhovni zapovjednik ima pravo na predsjednidki avion. Odluku o kupnji aviona je donio predsjednik RH uz suglasnost VONS-a.


Iz svjedočenja Vesne Škare-Ožbolt sa zadnjeg ročišta povodom tužbe Hrvoja Šarinića protiv Radovana Smokvine za klevetu, 05. veljade 2008., sudac Zorislav Kaleb

U Cestama je naslijedio bivšeg direktora Ivana Kolarića, rodbinski povezanoga s gradonačelnikom Milanom Bandićem. Upravo češljajući sve ugovore koji su sklopljeni za Kolarićeva mandata, Rađenović je uočio sumnjive poslove.

Iako Bandić tvrdi da je Rađenović imao njegovu potpunu potporu u razotkrivanju malverzacija, Rađenović samo kaže da je “to uvijek javno govorio”. Jesu li pretučenom direktoru i iz vrha gradske uprave i Holdinga također stizali signali da “uspori s istragama”, Rađenović nije želio reći. Nije jasno zašto su vodeći ljudi gradske vlasti i Holdinga dopustili da se mutni poslovi toliko razmašu u Zagrebačkim cestama i tek prije osam mjeseci doveli novog šefa koji je trebao, kako je Bandić rekao, promijeniti stil rada.

Iva Puljić-Šego, Večernji list, 17. 05. 2008.

Izuzetno cijenimo rad Žarka Puhovskog koji je velik dio svoga vremena posvetio spašavanju ljudi. Radeći na općem dobru, u svojoj je spremnosti da iskaže jasnu analizu i zaoštri sukobe o kojima su se rijetki usudili progovoriti češće stvarao neprijatelje nego prijatelje. Bio je danonoćno na raspolaganju svima čija su prava kršena. Zabrinuti nad viješću da napušta HHO, smatramo da za svoj rad zaslužuje javno priznanje, a ne napade - stoji u reagiranju Vesne Teršelič i Zorana Pusića.

Slobodna Dalmacija, 15.05.2008. | 21:30

Poštovane kolege i ostali adresirani,

čini se da je moj pokušaj da u Hrvatskoj institucionalnim putem pokušam ispraviti nepravdu koja mi je nanešena zadnjim postupanjem SOA-e koje je rezultiralo predistražnim postupkom zbog prenošenja državnih i vojnih tajnih, doživjelo neuspjeh već na prvoj stepenici - Vijeću za građanski nadzor sigurnosno-obavještajnih agencija. U prilogu vam dostavljam zaključak Vijeća od 07. svibnja o.g. prema kojem proizilazi da nije bilo nezakonitog postupanja SOA-e.
Pokušati ću se još jednom obratiti saborskom Odboru za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost i saborskom Odboru za ljudska prava, s traženjem da se otvori parlamentarna istraga, mada sam iscpljen i razočaran višegodišnjim maltretiranjem hrvatskih tajnih službi, odnosom institucija i neučinkovitošću vladavine prava.

Srdačan pozdrav,

Bez medija se do danas ne bi ništa znalo o tom slučaju - rekao nam je Duka. Naglasio je kako je već prije odlučeno da će Vijeće časti HND-a razmotriti objavu liječničke dijagnoze u Nacionalu i odlučiti o eventualnim postupcima protiv izdavača Ive Pukanića.

- Jutros sam u ruke uzeo jedno smeće i bacio ga u smeće a to smeće zove se Jutarnji list...

- Nema organiziranog djelovanja novinara protiv Hrvatske, ali ima površnosti i čestog iznošenja neprovjerenih činjenica, kaže Mesić.

Naime, Mesić je u utorak na HTV-u rekao kako "nitko, a posebno HTV nije postavio pitanje gdje je novac, već je li se predsjednik umiješao u slučaj" te dodao kako se od svega u Hrvatskoj stvara afera, a da se i preko HTV-a pokušava unijeti razdor unutar državnog vrha.

Dobili smo medijsku scenu kojom caruju pronositelji skandala i poznavatelji podzemlja, umjesto novinara od imena i ugleda čija se riječ sluša, negativna je ocjena predsjednika Mesića hrvatskom novinarstvu.

Predsjednik Stjepan Mesić ponovno je komentirao slučaj Pukanić. Ovaj put se obratio novinarima koji pišu gluposti i rekao da on ima veze s Pukanićem koliko i sa Svetim Nikolom.


Predsjednik Stjepan Mesić smatra da novinari iskorištavaju Pukanićevu obiteljsku dramu, a pokušaj ubojstva gotovo se sasvim zanemaruje.
...

Novinarska sramota na Pantovčaku

...
No nedopustivo na tom prijemu, a za što u svakom slučaju nije kriv Stipe Mesić, bilo mi je izlaganje Zdenka Duke, novog predsjednika Hrvatskog novinarskog društva (HND). Hramajući uz pomoć štake, jer se ozlijedio na skijanju, novi predsjednik HND-a se u samo pet minuta svoga izlaganja predstavio skupu na Pantovčaku. Rekao bi jedan moj prijatelj - govorio je malo, ali zato je govorio glupo.

U tih nekoliko minuta govora uspio je pokazati svu raskoš svoje nekompetentnosti da govori o problemima novinara i izdavača u današnjoj Hrvatskoj. Mislio sam da gori predsjednik od Dragutina Lucića zvanog Luce ne može sjesti na čelno mjesto HND-a. No prevario sam se. Meni osobno jako simpatični Luce bio je doktor znanosti za Duku u poimanju problema medija.
...
Duka tako neinformiran ne može zastupati cijelu branšu, što sam mu i rekao pred predsjednikom (Stjepanom Mesićem, op 45lines) i još nekoliko ljudi koji su sjedili za stolom, na prigodnom domjenku koji je priredio Pantovčak. Kad je Duka govorio, oko mene se počeo širiti žamor i negodovanje jer je govorio očito na svoju ruku. Optužio je vlasnike medija, ne govoreći posebno misli li na privatne vlasnike ili državu, gotovo da se ponašaju prema novinarima kao prema robovima, te da im ne daju prostor za kritično pisanje i izražavanje vlastitoga mišljenja. Ljudi su mu se smijali iza leđa i mahali glavama ne vjerujući da to govori čovjek koji bi morao detaljno znati što se događa u medijima. Pokraj mene su stajali Vanja Sutlić, direktor HRT-a, i Mislav Bago, urednik na HTV-u. S nevjericom smo se pogledavali, slušajući bljezgarenje novog predsjednika HND-a i pitajući jedan drugoga što ovaj priča. Iza mene je stajao novinar Nacionala Bero Jelinić, koji me povukao za rukav i pitao - čuješ li ti što ovaj govori?
...
Ne želim više mirno slušati i ne reagirati na pljuvanje trećerazrednih novinara i mediokriteta po profesiji i vlasnicima, koje nitko ne pita prvoga u mjesecu imaju li novca da isplate plaće. Jer ti novinari znaju samo pljuvati po svemu, svjesni da nemaju nikakvu odgovornost. Stoga, Duka, i ostale Duke, primite se posla i napišite jedan pošteni članak u životu na osnovi kojeg će se prodati bar jedan primjerak novina više. Tako ćete najviše pripomoći borbi protiv cenzure u hrvatskim medijima.

Ivo Pukanić, Nacional, 21.01.2008.

Nedopustivo privatiziranje medijskog prostora

Središnji odbor Hrvatskog novinarskog društva zahtijeva od svih razina vlasti – od policije, Ministarstva zdravstva, Državnog odvjetništva te od Hrvatskog sabora da do kraja obave svoj posao u tzv. slučaju Pukanić, da rasvijetle prisilno policijsko odvođenje Mirjane Pukanić u psihijatrijsku bolnicu i sankcioniraju odgovornost svih onih koji su za nečiji račun prekršili svoja ovlaštenja.

Vijeće časti HND-a raspravljat će – na osnovu predstavke Povjerenstva za medije Ureda za ravnopravnost spolova Vlade RH - što je moguće prije o tekstu „Diletanti protiv psihijatara“ koji je objavljen u „Nacionalu“ 22. travnja a u kojem je opetovano objavljen liječnički dosije Mirjane Pukanić i pritom – kako se čini – prekršeno nekoliko zakona i Kodeks časti HND-a. Ako članovi Vijeća časti budu smatrali da je to potrebno, odgovorni za objavu teksta će biti kažnjeni.

HND želi da mediji što više poštuju privatnost svakog pojedinca i privatnost obiteljskih odnosa i nipošto ne može dopustiti da bilo koji izdavač koristi privilegij vlastitog položaja za neprofesionalno privatiziranje medijskog prostora i nenovinarsko ponašanje.

S obzirom na prodaju dijela tvrtke u samom jeku afere, u slučaju Pukanić još jednom potaknuto je i otvoreno pitanje vlasništva nad medijima u Hrvatskoj a transparentnost vlasništva preduvjet je da bi mediji bili slobodni i obavljali ulogu snaženja demokracije i zaštite ljudskih prava.

Zdenko Duka, predsjednik


Renata Ivanović, predsjedavajuća Središnjeg odbora

hnd.hr

CROATIA


By Zdenko Duka


Overview

The media in Croatia have developed greatly in terms of quality and diversity in recent years. Although the circulation of most individual newspapers has gone down, the number of newspapers is growing steadily, and with it the total number of readers. Croatian Radio and Television (HRT) have kept their dominant position. Two new commercial TV stations have not yet fulfilled their market potential.

Yet it is apparent that the Croatian media are going through a serious crisis regarding their professional and ethical standards. Sensationalist journalism has become commonplace, with reporters often abandoning any pretence of objectivity or truthfulness in their pursuit of headlines and big audiences.

Overt political influence still casts a shadow over the media scene, although it is much less pronounced than it was before the sweeping reforms of the year 2000, which took national TV and a handful of large newspapers out of the hands of a handful of powerful political figures. However, private media ownership is now highly concentrated instead in the hands of two very large companies which dominate the newspaper market: Europa Press Holding, which is 50% owned by the German WAZ (Westdeutsche Allgemeine Zeitung) group and the Austrian publisher Styria.

Media independence is also under severe attack from a number of big commercial companies which emerged in the early 1990s as vehicles to advance the fortunes of certain influential figures from the political world. These figures now enjoy a dominant position within the economy, and have begun to use it to promote their own interests in the media. They exercise a significant degree of control over certain newspapers through their ability to grant or withdraw the advertising contracts which many publications rely on for their financial survival. For example, the large insurance company Osiguranje broke off its long-term advertising contract with Jutarnji list, a daily newspaper, following critical articles which appeared about the company’s activities.

In these circumstances it is extremely hard for journalists to seek to act as the “conscience” of the society, since they are often under pressure to set aside the public interest in favour of the narrow commercial interests of media owners. That leads naturally to job insecurity and the habit of self-censorship.

The situation in Croatia’s local media, especially local radio stations, is especially troubling, since many of them are effectively run by local political interests. As a consequence these stations have failed to develop any real editorial independence and the journalists who work there are often pressured to conform to blatant political bias. Partisan reporting was especially evident in the blanket coverage of the illness of Ivica Račan, a Croatian opposition leader and former prime minister, who died in May after three months of treatment. One radio station and one website even announced his death three weeks before he died.
The Croatian media have obtained a new degree of freedom from direct governmental and political party influence, thanks to the fact that most print media are now in private hands, as are two nation-wide TV channels: RTL Television and Nova TV. However, the state still owns Vjesnik, a low circulation daily; it is responsible for appointments to Croatian Public Television (HRT); and it exercises effective control over HINA, the Croatian News Agency.

The problem of excessive party political influence on the media is especially serious in the case of the national news agency, HINA, which is examined here in more detail.


Case Study: HINA, Croatia’s National News Agency

Last year the situation in HINA provoked expressions of concern from many quarters, including the Croatian Journalists’ Association, the OSCE and European Federation of Journalists. The European Commission also identified the management of HINA as a political problem in its Report on Croatia on November 8 2006. That Report concluded that “the procedure of appointing HINA Managing Council members had many deficiencies”. HINA is the sole national news agency and so exerts considerable influence on other Croatian media.

According to the law on HINA, the Government must propose to Parliament four members for the HINA Managing Council, and a fifth member should be chosen from among the journalist employees of HINA. All five nominees must then be confirmed by the Parliament. The Managing Council should in turn elect HINA’s director and Editor in chief.

In 2006 the Government took a series of steps which ignored both the spirit and the letter of these formal procedures. In July its four nominations to HINA’s Managing Council were accepted by parliament; but the figures nominated faced accusations of conflict of interest, and some were seen as unqualified for the job because they lacked relevant experience. Critics said they were chosen in preference to other candidates who were clearly more competent and respected. For example, instead of appointing the former president of the Constitutional Court, Jadranko Crnić, the Parliament decided on a man, Dražen Jović, who had completed Law School only two years earlier.

The government’s non-transparent behaviour brought a storm of protest from all the opposition parties as well as the Croatian Journalists’ Association, who alleged that little-known and incompetent persons had been appointed simply in order to allow the ruling party easily to control the actions of the HINA director and editor in chief. But the Government and ruling party politicians rejected all appeals against their decisions. The Government, citing what appeared to be flimsy technical arguments, refused to implement the rules laid down by law for the selection of a fifth Council member, and proceeded to let the four-member Managing Council act for several months as though it was properly constituted.

Of crucial importance was the decision of this four-member Council, despite all the questions about its legitimacy, to appoint a new HINA general manager, effective from January 1, 2007.

The newly-elected general manager was a woman, Smilja Škugor Hrnčević, who had been well known as a prominent editor in the Tuđman era, when the media was forced to work under strict government controls. It was public knowledge that the President of the Republic, Stjepan Mesić, opposed her appointment. And the very next day the Government announced it would dismiss the HINA Council, citing the very arguments of its critics – that the Council was incomplete without its fifth member, the employees’ representative.

The end result was exactly what the opposition and the CJA had warned against: the Government had achieved its goal of having its preferred candidate as HINA general manager appointed, and it took steps to dissolve the improperly-constituted HINA Council after the event.

A new HINA Managing Council was appointed in February 2007, one month after the new general manager took up active duty. This time the Council also included the representative of HINA employees. But the new Council did not question the appointment of the general manager by the previous Council. All the politicking and confusion led to a long delay in the process of selecting an Editor in chief for HINA. The US State Department’s 2006 report on Human Rights in Croatia recorded that government officials “attempted to influence national television”. It also quoted s statement of protest by the Croatian Journalists Association, that freedom of the media “was jeopardised by the vague wording of the law on public media”.

The CJA has since continued to call urgently for new and transparent procedures for electing all the members of the HINA Managing Council to make it more public, democratic and transparent.


Conclusion and Future Action: The only way to safeguard media freedom in Croatia in the face of the political interventions described here is to remove the Government’s power to control any of them, including the national news agency HINA. Responsibility for internal regulation and editorial matters should be left to the media’s Managing Councils, which should be completely independent. The law needs to be revised to ensure that democratic standards are applied in their selection. The Government must not be allowed to make use of ambiguities in the law and conventions in this field for its own purposes.



EXTRACT FROM FEBRUARY 2008 UPDATE

Croatia Zdenko Duka

The issue of the political parties’ role in making appointments to the top jobs in Croatian National Public Television (HTV) has again come centre stage for journalists who are concerned about the fragile state of media freedom in the country.
In September last year the appointment of Hloverka Novak Srzić as the News Program editor in chief of HTV brought a storm of protest from journalists, on account of her background as a senior TV editor during the era of Franjo Tudjman, when public television was strictly under political control and journalists who strove to exercise independence suffered severely.
The concerns of journalist organisations have also been focused on the case of Željko Peratović, a freelance journalist whose apartment was searched by police in the middle of October. He was held in policy custody for one day and questioned on suspicion of revealing state secret on his Internet blog. Formal charges have not yet been brought against him.

AEJ Media Freedom Survey, Country reports, Croatia (Zdenko Duka)

...
Hloverka je, kao i direktor kuće Vanja Sutlić, politička osoba, takozvani komitetski kadar prekomandiran u medije. Oboma je novinarstvo u svim režimima bilo samo vođenje politike drugim sredstvima. Onaj koji ih je postavio, a možemo ga zvati Sanaderovim koliko i Mesićevim imenom, samo takvo je novinarstvo mogao imati na umu...
Sanader i Mesić neka se dogovore u čije ime Hloverka provodi teror, kao i u čije ime štiti lik i djelo Ive Pukanića.

INTERVJU, MIRJANA PUKANIĆ:


Da progovorim o Bajiću, to bi bila bomba

Bajićevo prijateljstvo sa Ivom je jako, jako, jako prisno i intimno. Ako će on provoditi istragu, istraga se neće provesti, tvrdi ona.

...
Kažete da ste se družili s Mesićem, kako onda komentirate njegovo ponašanje u cijeloj priči?

- Dapače da ga Mesić štiti, ja ni u jednoj situaciji nisam pokazala da sam umobolna ili za psihijatriju. Mogu reći da smo se sreli nebrojeno puta u formalnim i neformalnim prilikama i mogao je uočiti da sa mnom nešto nije u redu. I zato sam na njega ljuta. Tražila sam pomoć i od njega da apelira na Ivu, međutim, više puta mi se javila njegova tajnica koja je valjda mislila da je Bogom dana. Mislila sam da Mesić porazgovara sa Ivom da se rastanemo kao ljudi, mislila sam da će ga Ivo poslušati jer ovo nije bračna svađa nego sustavno trpanje u ludnicu.
...
Vaš suprug je u Nacionalu objavio vašu povijest bolesti. Kako to komentirate i je li to istina?

- Sve je on i rukovodio mojom povijesti bolesti. On je moju postporođajnu depresiju usporedio sa manijakalnom depresijom. Ja sam postporođajnu depresiju dobila jer su mi u sedmom mjesecu trudnoće rekli da se djetetu ne razvija mozak pa su me 'šopali' apaurinima. Kad sam rodila bila sam izgubljena, nisam mogla jesti, nisam mogla normalno funkcionirati, samo sam plakala. Bila sam depresivna, ali nikad i manijakalna. Osim toga, što on uopće priča, priča gluposti. Zašto? Zato što sam rekla kćeri da ću se rastati od njega jer je on sa Sinom Karli i zato što ja više tako ne mogu živjeti. Neka svatko živi kako god hoće, rekla sam kćeri da ona može živjeti s kim god hoće. Dala sam joj mogućnost izbora i mislim da je to njezino pravo, ona će skoro biti punoljetna. Pa što si moj muž umišlja, ja ga se ne bojim. S kim je on, što su oni pljačkali banke, što su oni napravili da su jedno drugog zadužili i odužili?

Na koga to mislite, zadužili i odužili, o kojim je osobama tu riječ?

- Pa svi ti koji njega štite, svi ti institucionalni pomagači. Mislim, što oni imaju zajedničko da tako štite jedan drugoga?

-Nakon što se u listopadu hospitalizirani vaš suprug je bio na večeri sa glavnim državnim odvjetnikom Mladenom Bajićem. Kako to komentirate?

- Da, bili su skupa na večeri, to sam vidjela na vašem portalu, a poslije toga mi je oduzet laptop. Da, drugi dan su bili na večeri njih troje (op.a. Ivo Pukanić, Sina Karli, Mladen Bajić) i bili su u jako dobrom raspoloženju. Ja baš ni Bajiću ne vjerujem.

Ne vjerujete da će provesti kvalitetnu istragu o vašem slučaju?

- Ne, ako se ne opameti. A ima još nekih stvari o Bajiću koje bolje da ne kažem.

Koje su to stvari?

- Neću to reći, to bi bila bomba, a dosta mi je bombi u ovoj državi i Bajića uopće neću komentirati jer je njegovo prijateljstvo sa Ivom jako jako, jako prisno i intimno. Ako će on provoditi istragu, istraga se neće provesti...


Nataša Zečević, Javno.com, 04.05.2008. u 23:30h

Nobilo me tukao, a sad hoće i moj novac


Jadranka Nobilo, bivša supruga odvjetnika Ante Nobila, za Nacional otkriva dramatične detalje njihovog razvoda, emocionalno i fizičko zlostavljanje kojem je bila izložena

...
NACIONAL: Što se dogodilo u vašem braku?

– U ožujku 2002. suočila sam se s činjenicom da suprug izlazi s drugom ženom, sutkinjom Općinskog suda u Zagrebu. S njome ga je vidjela kći Ivana koja u to vrijeme nije s ocem komunicirala već više od tri godine. Oni su prekinuli sve odnose zato što Nobilo nije bio zadovoljan izborom njezina dečka Tonyja Cetinskog, s kojim je i dandanas u vezi. Osim toga, Ivana nije nikad zaboravila kako ju je pretukao do krvi u dvorištu srednje škole. Ivana mi je ispričala kako je vidjela oca s nekom ženom ispred zagrebačkog restorana. Suočila sam ga s time, ali je on rekao da Ivana laže i da s njim nije bila nikakva žena te da mu se ona osvećuje jer je bio protiv njezine veze.
..
NACIONAL: Kako je reagirala Ivana s obzirom na to da je i nju pretukao?

– Bilo joj je teško, dopratila me je do automobila Hitne pomoći i vozila je za nama.U bolnici me ispitala policija, ali kad su vidjeli da se ne radi o teškoj tjelesnoj povredi, prijavili su Nobila i mene kao slučaj remećenja javnog reda i mira. Taj postupak je obustavljen prije nekoliko dana. Sanja Ormuž, koja je sve vidjela, lažno je svjedočila da nije ništa ni čula ni vidjela.
...
NACIONAL: U kakvim je odnosima vaš bivši suprug s djecom sad kad je brak i službeno razvrgnut?

– Oni nisu u nikakvom kontaktu. S Ivanom dugo nije razgovarao, a u proteklih godinu i pol ona je na moju zamolbu vidjela oca nekoliko puta zbog posredovanja između mene i njega u razrješavanju obiteljskih pitanja. Rekao je da ima svoj privatni život, a to je očito pogrešna terminologija jer privatni život oca uključuje i djecu. Valjda je mislio na svoj intimni život a to ga ionako nitko ni ne pita. Drugoj kćeri je rekao kako mu je ostalo još deset godina aktivnog života i da mora misliti na sebe. Očito s njim nije sve u redu kad ne misli da bi trebao brinuti o djeci, prvenstveno o sinu kojemu je bilo 9 godina kad se sve počelo događati a danas mu je samo 12. Navršio ih je 26. kolovoza a otac mu ni rođendan nije čestitao. Već godinu i pol nije s njime kontaktirao, iako je sud točno odredio koliko i koje dane ima pravo biti s njim. Ne znamo gdje stanuje. Frana ne želi s njime kontaktirati nakon napisa u raznim listovima gdje se pojavljuje s tom ženom. Rekla je da to ne može podnijeti i da je bolje da se ne viđaju.
...

Sina Karli, Nacional, 07.09.2004. | br. 460

Šef obavještajaca bez posla?

BERLIN - Šef BND-a, Ernst Uhrlau, mogao bi ostati bez položaja nakon što je otkriveno da je BND od lipnja do studenoga 2006. godine pratio e-mail korespondenciju reporterke tjednika Spiegel Susanne Koelbl, koja je izvještavala iz Afganistana. Slučaj je posebno dobio na težini nakon što je otkriveno da je u njezin kompjutor ubačen “trojanac” da bi se pratila korespondencija s afganistanskim ministrom trgovine Aminom Farhangom.

Sam predsjednik BND-a Uhrlau za slučaj je navodno saznao tek u prosincu, te je sam novinarku obavijestio i osobno joj se ispričao, ali politički pritisak na njega raste. Već su pale tri smjene u krugu njegovih najbližih suradnika, a Uhrlau je dao iskaz bes prisutnosti javnosti.

U međuvremenu, pozivi za njegovom ostavkom sve su glasniji. Ministarstvo vanjskih poslova pokušava pak sanirati štetu, pa navodi kako je suradnja s Kabulom i dalje ”bliska i puna povjerenja”.Ovo inače nije prvi ovakav slučaj, još 2005. godine otkriveno je da BND prati novinare.

Jutarnji list / hnd.hr

O odjeku koji će predstavke izazvati u državnim institucijama predsjednica B.a.b.a Sanja Sarnavka rekla nam je da ne zna da li će institucije odraditi svoj posao i da je vrlo teško u zemlji poput Hrvatske bilo što prognozirati.

- Kod nas se nitko ne drži zakona nego interesa. Ako netko u svemu tome pronađe svoj interes onda će se i stvar dogurati do kraja – rekla je Sarnavka te dodala da po dosadašnjoj praksi u ovom slučaju, a to je dugo čekanje na izvještaje i proglašavnje tajnom mnogih dokumenata, ne može predvidjeti ishod i učinak ovih predstavki. Napomenula je da udruge sigurno neće lako odustati od svojih nastojanja da institucije djeluju do samog kraja u ovom slučaju.

Javno. com, 01. 05. 2008.

Povjerenstvo za medije traži sankcije protiv Nacionala

Povjerenstvo za praćenje politike ravnopravnosti spolova u medijima smatra da su u tekstu Diletanti protiv psihijatara autora Berislava Jelinića objavljenom u Nacionalu br. 649. od 22. travnja u kojem se obznanjuje dijagnoza i drugi detalji iz privatnog života Mirjane Pukanić prekršene odredbe mnogih zakona, pa i Kaznenog.
Objavom teksta u tjedniku kojega je vlasnik Ivo Pukanić, suprug Mirjane Pukanić, kaže se u priopćenju, povrijeđena su temeljna ljudska prava Mirjane Pukanić kao osobe, žene, a novinarska profesija spuštena je na razinu kriminalnog djelovanja.

Zbog toga se je Povjerenstvo dopisom obratilo Pravobraniteljici za ravnopravnost spolova i Hrvatskom novinarskom društvu, očekujući od njih da reagiraju u okvirima svojih ovlasti.

Prema Povjerenstvu, tim tekstom u kojem je u detalje opisana povijest i tok bolesti, osobne i obiteljske prilike Mirjane Pukanić, povrijeđen je Zakon o ravnopravnosti spolova (javno prikazivanje i predstavljanje žena i muškaraca u medijima na uvredljiv, omalovažavajući ili ponižavajući način); Zakon o medijima (Mediji su dužni poštovati privatnost, dostojanstvo, ugled i čast građana); Zakon o zaštiti prava pacijenata i Zakon o liječništvu koji građanima jamče pravo na povjerljivost o stanju njihova zdravlja i zaštitu osobnih podataka, a liječnicima brani otkrivanje liječničke tajne.

Pored toga, smatra Povjerenstvo, objavom teksta povrijeđen je i Kazneni zakon koji u članku 132. izričito kaže da će se zdravstveni djelatnik i druge osobe koje neovlašteno otkriju tajnu koju saznaju u obavljanju svoga zvanja, kaznit novčanom kaznom do stopedeset dnevnih dohodaka ili kaznom zatvora do šest mjeseci. U konkretnom slučaju, očigledno je da je liječnik, ili neka duga osoba, tjedniku Nacional dostavio detalje o zdravstvenom stanju Mirjane Pukanić. Povjerenstvo smatra da bi Državno odvjetništvo trebalo pokrenuti postupak protiv nepoznatog počinitelja, jer se u tekstu ne iznosi ime liječnika, ili druge osobe koja je Nacionalu dostavila podatke o zdravstvenom stanju Mirjane Pukanić.

Osnove za pokretanje kaznenog postupka protiv novinara i urednika Nacionala ima i u članku 201 Kaznenog zakona:

(1) Tko iznese ili pronese nešto iz osobnog ili obiteljskog života drugoga što može škoditi njegovoj časti ili ugledu, kaznit će se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do jedne godine.
(2) Tko iznese ili pronese nešto iz osobnog ili obiteljskog života drugoga što može škoditi njegovoj časti ili ugledu putem tiska, radija, televizije, pred više osoba, na javnom skupu ili na drugi način zbog čega je iznošenje osobnih ili obiteljskih prilika postalo pristupačno većem broju osoba, kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do jedne godine.

Povjerenstvo se svojim dopisima poziva i na Kodeksa časti novinara, HND-a, čl.16 koji kaže: Novinar treba štititi čovjekovu intimu od neopravdanog ili senzacionalističkog otkrivanja u javnosti. Novinar je obavezan poštivati svačije pravo na privatni i obiteljski život, dom, zdravlje i prepisku (intersubjektivnu komunikaciju). Objavljivanje podataka koji narušavaju nečiju privatnost, bez nečije privole, mora biti opravdano interesom javnosti…. Urednici ne smiju objavljivati materijale suradnika koji ne poštuju ta pravila.
Posebna se pozornost i odgovornost zahtijeva kad izvještava o nesrećama, obiteljskim tragedijama, bolestima, djeci i malodobnicima.

Podsjećamo još da se je suvlasnik tjednika Nacional, Ivo Pukanić, nedavno obratio HHO i Pravobraniteljici za djecu sa zahtjevom da od medijske harange i linča uzmu u zaštitu njegovu malodobnu kćer, ali i njega samoga. No, kad se u obzir uzme čitav niz napisa u Nacionalu, uključujući ovaj za koji sankcije traži Povjerenstvo za medije, kao i to da je upravo Ivo Pukanić bio taj koji je prvi u javnosti počeo spominjati i imenovao svoju malodobnu kćer, uvlačeći ju i u svoju rekonstrukciju pokušaja atentata kojeg je navodno bio žrtva, postavlja se pitanje tko i od koga tu sve treba zaštitu.

H-Alter, 01.05.2008