11.05.2008., nedjelja
45 lines iza kulisa 11. konvencije SDP-a
 Ivu Pukanića i mene veže za novinare neobična situacija. Umjesto da smo mi oni koji izvještavaju, obojica smo postali hodajuće vijesti. Naravno, u mnogo čemu se razlikujemo, pa i u sitnici da se Puki šepiri u pratnji policijskog osiguranja, a ja se svaki put štrecnem kad osjetim murju u blizini. Istina, prvi SDP-ovci na koje sam u subotu naletio bili su povezani s policijom, a susret s njima bio je ugodan. Najprije me srdačno pozdravio Ranko Ostojić, bivši ravnatelj policije, a potom za zdravlje pitao Šime Lučin, bivši policijski ministar. Dakako, nisam mogao mimoići ni Zinku Bardić, bivšu glasnogovornicu MUP-a koja me smjestila na novinarskom pultu na mjestu označenom uz samo imenom i prezimenom dok su drugi novinari sjedili na mjestima gdje su stajali natpisi njihovih redakcija. Zahvaljujući Sanaderovoj policiji koja me jesenas hapsila, u subotu nisam bio u mogućnosti poput ostalih novinara pratiti rad SDP-ove konvencije već su mi malo-malo prilazili poznati i manje poznati SDP-ovi delegati izraziti podršku, upoznati se, čestitati, izraziti zabrinutost stanjem poštivanjem ljudskih prava u zemlji... Razveselilo me što sam imao priliku upoznati u živo kolegice blogerice, SDP-ovke Mariju Lugarić i Ivu Prpić i kolegu blogera, SDP-ovca Aleksandra Hatzivelkosa. Pozdravio sam se i sa svojim susjedom Ivanom Račanom, a desetak mlađih delegata stisnulo mi je ruku naglasivši da pozorno prate 45 lines. Ugodno je bilo i družiti se s mlađim kolegicama i kolegama novinarima, čiji sam bio predmet vijesti. Od "starije novinarske garde" osobito me razveselio susret s kolegom Žarkom Modrićem, dopisnikom jednog japanskog, višemilijunski tiražnog lista s kojim sam sredinom 93/94 izvještavao s Tuđmanovih presica. Tuđman nije mogao smisliti ni njega ni njegova pitanja. Mnogo manje su ga živcirala moja o tome kad će osloboditi cestu Zagreb-Lipovac i značajnije obratiti pozornost na probleme Slavonije, budući sam bio šef dopisništva Glasa Slavonije, pa je Vrhovnik mislio da sam glavaševac, a Glavaša je on znao držati pod kontrolom. Istina da mi nikada nitko iz Osijeka nije rekao što da pitam Tuđmana, a kamoli da ga provociram, da mi Glavaš čak nije htio dati izjavu nakon Sabora HDZ-a u Lisinskom kada su on i Šeks navalili na Mesića i Manolića zahtijevajući da ova dvojica ne mogu automatski biti u predsjedništvu stranke samo zato što su na čelu Sabora, pa ih je Tuđman stišao, samo koji mjesec prije nego li je sam naredio da se Jožu i Stipu izbaci iz stranke. Činjenica je da sam ja tada u Glasu držao stranu budućim osnivačima HND-a, s kojima sam, pod pseudonimom u Hedl-Flauderovom Bumerangu objavljivao i interviewe. Na ruku mi je išlo što sam bio simpatičan tadašnjoj Tuđmanovoj glasnogovornici Vesni Škare-Ožbolt, koja mi je obavezno davala riječ na tada redovitim mjesečnim Tuđmanovim susretima sa svim novinarima akreditiranim u Uredu Predsjednika. Kasnije je te konferencije za novinare Tuđman ukinuo i uveo razgovore samo sa odabranima, među kojima su se osobito isticali aktualni glasnogovornik Milana Bandića, Nenad Ivanković i aktualna urednica Informativnog programa HTV-a, Hloverka Novak-Srzić. Uopće me ne čudi da me se aktualni predsjednik Mesić ne sjeća, odnosno da je zaboravio okolnosti "našega poznanstva" i da Hloverka Novak-Srzić danas ima novoga predsjednika čiju volju provodi. Ne čudi me ni da smo kolega Modrić i ja srdačno razgovarali kao u stara, dobra Tuđmanova vremena. Mi se nismo promijenili, a čini mi se da su i Stipe Mesić i Hloverka Novak-Srzić ostali isti.   Promakle su mi neke stvari u subotu jer sam se napričao s još jednim iz "stare garde" tuđmanoljutitelja, kojeg su je devedesetih i Račanov SDP smatrao radikalnim ljevičarem, glavnim urednikom "Novinara" Gojkom Marinkovićem. Svjedok mi je na sudu s Marinkom Mikulićem, odnosno njegovim Fokusom, prisjetili se zajedničke odvjetnice Orhideje Martinović, i po tko zna koji put izanalizirali postupke "kolega" koji su kroz Slobodni tjednik ili preko HTV-a "širili mržnju" i poticali na nasilje, a i danas ih se smatra uspješnima, uzornima... E, zato uopće nisam progovorio ni riječi s bivšim SKH-SDP kandidatkinjama i novinarkama Gordanom Grbić i Jelenom Lovrić koje sam jučer više puta susreo. Nisam 100 % siguran zašto smo se mimoilazili, ali moguće da sam o njihovim profesionalnim potezima objavio pokoji prekritičan post.   Skupina ličko-dalmatinskih delegata upoznala me s bivšom SDP-ovom ministricom pravosuđa Ingrid Antičević-Marinović. Nisam ju stigao ništa pitati o odnosima u među aktualnim SDP-ovim strujama jer se ona začudila da joj sada djelujem mlađe nego jesenas kada sam u medijima svjedočio maltretiranju SOA-e i policije. Zaključila je kako je mislila da su takva ružna vremena odavno iza nas, ali i kako shvaća da ono što se dogodilo meni, kao da se dogodilo i njoj.   A kada sam u prolazu Ranku Ostojiću komentirao da nakon Ranko mu je šeretski odbacio: Vjerojatno ga je pozvao Peratović. - Da, zasigurno je to bio Peratović, širokim je osmjehom zaključio, tipičnu dalmatinsku spiku Ostojić Rajko, kojega sam, usput, prvi put u životu sreo.   Zbog takva razvoja događaja, jedva da sam uspio uloviti, što objektivom, što golim okom, pokoju pojedinost iz atmosfere u taboru Milana Bandića. Sve skupa, čini mi se da gradonačelnikova ekipa koja mnogo radi i mnogo griješi u Zagrebu gubi esdepeovsko tlo pod nogama.   zajedničku fotografiju |
