free counters

SEKS, POLITIKA I GOSPODARSTVO

utorak, 25.02.2014.

ŽIVOT U ILUZIJAMA

-I znaš li što je to? - pitao me prijatelj.
Gledao sam i na prvu mi je bilo jako, jako poznato. Onda me čovjek preduhitrio i rekao mi o čemu je riječ.
Ne znam zašto, ali odgovor me stvarno oduševio. Nešto jadnije i mizernije rijetko se viđa.
Dobro došli u novu epizodu 'SPIG'-a.

ŠIBENIK, 28.srpnja 2008.

Bio je to dan koji će se zlatnim slovima upisati u šibensku povijest. Bio je to dan D. Parking krcat ljudima. Još jedan snažan zamašnjak zahuktaloj šibenskoj privredi. I bez ovoga Šibenik je bio ekonomska sila. S ovim on postaje hrvatski Dubai.
Tog toplog ljetnog dana u Krešimirovom gradu otvorene su – 'Plodine'.
Na vrlo atraktivnom mjestu, tik do magistrale, na samom ulazu u grad. Gužva je bila tek nešto manja nego na Gandhijevom sprovodu. Svjetina je navirala sa svih strana, vrućina, krkljanac, nervoza…sve naznake pravog, pravcatog spektakla.

Čemu sav taj hype, vjerojatno se zapitao netko. Odgovor je više nego jednostavan; kako to već u kapitalizmu biva prvih 50 kupaca sljedovala je nagrada. Ne kao u 'Jutarnjem davežu' već prava, pravcata opipljiva nagrada. Kad se našem čoviku pruži prilika da nešto dobije mukti ruše se sve barijere, dobar odgoj se sprema u ladicu, kultura (ako je i bilo) ostaje doma, gazi se preko mrtvih…
Gužva, gužva, gužva. Ljepljivi znoj cijedi se niz leđa. Zaštitari su u pripravnosti. Miris prdaca i znoja stopio se u mirisni koktel. Čeka se taj čarobni trenutak. Čeka se da ta prelijepa klizna vrata otvore i prime svjetinu u svoja njedra. U carstvo mrkve, poljskih kacavida, onih tregera za vezati torbe na portapaku, GMO pahuljica i 'Buco' topljenog sira.….

Dugme je stisnuto! Urlik! Laktovi u rebrima, nagažene cipele, zaštitari viču, ali glas im se gubi. Blagajnice se tresu od straha. Ljube križ na lančiću.
''Ajme, Sveti Ante, pomozi...''

AAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAH!!!!!

Da ne duljim. Prvih 50 kupaca dobilo je butelju vrhunskog stolnog vina. Tu bi tekućinu u Pexinim krajevima sigurno nazvali - sirće. Kad bi danas pitao Šibenčane koja se to stoka naguravala na vratima najvjerojatnije nitko ne bi znao ništa. ''Ja? Ma daj, molim te…''
Ovaj detalj je jako bitan za nastavak naše priče.
Inače, tu sam štoriju čuo od čovjeka koji je stajao sa strane i cijelo vrijeme se križao lijevom i desnom čudeći se gdje on to živi.

Dakle, nije nikakva novost da smo postali nacija dućana. Kapitalističko – konzumeristički raj najgore vrste. Kad na nekoj blatnjavoj ledini osvanu tri kamiona, dva bagera i veća grupa Zagoraca i Bošnjaka svaki pravi Hrvat zna o čemu se radi. Neće tu odavno osvanuti ni škola, ni tvornica, ni bolnica.
Sad da li se projekt zove 'Konzum', 'Djelo', 'Kaufland', 'Plodine','Tommy' ili 'Lidl' stvarno je manje bitno.
Prodaja magle.
I iluzija.

ZAGREB, prosinac, 2013.

Za razliku od hrvatskih provincija naša metropola osim nabrojanih shopping meka ima još veću i bogatiju ponudu. Rusi su se u socijalizmu upoznavali i zaljubljivali u redovima za kruh, a naš se život danas odvija u trgovačkim centrima.
Hm…kako čiji.
Prva asocijacija na šibenski Dalmare mi je onaj bivši Tisak i hrpa porno filmova koje je revna prodavačica stavila na najatraktivnije mjesto. Kad sam usred bijela dana vidio DVD 'Ravno u dupe' i kad je to zasmetalo meni onda mogu misliti što je tek pomislio netko normalan.
Fuj, fuj, fuj!
Zagreb, dakle, svojim građanima nudi i raznorazne 'West Gateove', 'City center one' - ove' ili šta ja znam ' Avenue mallove'. Upravo nas je u jedan takav 'Avenue mall' odveo naš prijatelj i sa vrha zgrade nešto pokazao i priupitao:
-I znaš li što je to?
Šta je, šta je? Poznato, a ne mogu se sjetiti. Vidio sto puta, a ni na kraj pameti. Tek nakon 15-ak sekundi razmišljanja sjetih se i to u istom momentu kad je on to glasno izgovorio.
Uzmite na časak predah i uživajte u fotografiji.



Poznato, a?
Iskreno, tim sam otužnim prizorom bio toliko fasciniran da smo ga morali slikati i posvetiti mu jednu epizodu.
Big Brother.
Normalno, kao i oni na ulazu u 'Plodine' danas nitko ništa ne zna. Svi se zgražaju. Nitko nije gledao, nitko nije čuo za Sašu i Hamdiju. Marijana i Nemeš? O čemu ti to? Jooj, a di je onaj Zadranin koji je zapjevao po ustaški, pa ona mala koja je rekla: 'A koliko posto mozga mi uopće imamo?' A bilo je zgodno i ono kad je vijest dana u Hrvatskoj bila da je onaj đanki pobjegao iz kuće.
Toliko su nas bombardirali, a sad o nikom više ni riječi. Pa nemojte tako.....

Big Brother.
Pet minuta slave.
Kapitalističko konzumeristički raj u svom najprimamljivijem obliku. Hrvati ga prihvatili kao rođenog.
To je to. Zmija! Leži, a ide! Ala volim ovaj režim, plaća ide, a ja ležim. Lezi lebe da te jedem.
Sjećam se da su jednom prilikom neki zagrebački srednjoškolci na informatičkom natjecanju u Americi osvojili zlatnu medalju. Prvi na svijetu, alo? Naši dečki, ej. Doduše ova se sintagma najčešće prilijepi hm....navijačima koji na gostovanjima porazbijaju aute i izloge pa ih policija privede, a nacija pretvori u heroje.
Umjesto da ih se roditelji odreknu preko novina.
No, nema veze.
Vratimo se mi na mlade informatičare. U domovini je njihov uspjeh popraćen (ako je uopće i popraćen) novinskim člankom veličine poštanske marke. Ne'š ti – prvi na svijetu u informatici, koga za to još briga. Na aerodromu ih dočekali otac, mater, sestre, braća i tri čistačice.

Jebeš ti te štreberske pederčiće, ionako će nakon diplome emigrirati.
Daj ti nama iz ptičje perspektive snimku kako onaj Zagorec masturbira pa se hvali koliko ga je puta tresnuo.
Scena 'Big Brother' kuće je stvarno legendarna. Bjelodani je to dokaz u kojoj mi iluziji živimo.
Pravi, pravcati Trumanov show.

........................................................
KUTAK ZA LJUBITELJE ESENCIJALNIH VICEVA

Već je par puta bio na 'SPIG'-u, ali je vrlo prigodan.
Kad će Hamdija opet osvojiti milijun kuna?
Kad skupi dva milijuna boca

........................................................

Netko je negdje lijepo napisao:''U Hrvatskoj je puno teže ostati anoniman nego postati poznat.''
Živa istina!
Bilo je to sve za večeras!

Ako Vam je nešto cijelo vrijeme smrdjelo to je voda iz 'Big Brother' bazena.
Nitko ga nije bio vrijedan isprazniti i očistiti.
Da ne uništi iluziju…

BONUS TRACK

Iluzije, iluzije, iluzije…za sve one koji vole život u iluzijama, bave se tarotom i čitanjem misli na samom kraju stiže prava, pravcata poslastica u produkciji 'SPIG TV'-a.
Razjapljena usta i širom otvorene oči zagarantirani!




- 23:17 - Komentari (10) - Isprintaj - #

srijeda, 19.02.2014.

VON DONNER GETROFFEN

Stisnuo sam PLAY.
Pa počeo gledati.
Pa mi je zaigrao brk.
Pa sam počeo cupkati na stolici. Pa sam podivljao od sreće. Toliko mi je bilo dobro da sam ponovno morao stisnuti PLAY.
Pa tako sedam puta danas.
Dovoljan razlog za najnoviju epizodu 'SPIG'-a.

RAĐANJE

Čudna je bila ta devetstodevedeseta. Jako čudna. Puna događaja. Idemo onako telegrafski.
Te je godine poslan prvi SMS, Hrvati i Slovenci napuštaju 14.kongres SKJ, Irak je napao Kuvajt, rođene Emma Watson i Kirsten Stewart, zauvijek su nas napustili Toma Bebić, Stevie Ray Vaughan i Jure Kaštelan. Te je godine snimljen onaj super film kad onaj mali dečko ostane sam u kući pa ga ganjaju ona dva lopova, zatim onaj kad se zaljube Ričard Gir i Đulija Roberc, ali 'jalova kurbina pizda oploditi se ne da' (R.Amadeus)…

Svačeg je bilo te devetstodevedesete.
Potpisnik ovih redova ipak je najvoli pamtiti po nečem drugom. I ne samo ja. Moje mišljenje dijeli i vojska automehaničara, bajkera, ljudi s fakultetom, ljudi bez osnovne škole, ljudi koji vole ovaj blog, Nijemaca sa fudbalerkama…..
Priča je vjerojatno poznata.
Jedan se gospodin vozio u avionu, a vani je bjesnila oluja. Nadlijetali su istočnu Njemačku kad je u avion zviznuo grom. Posada i putnici su premrli od straha, a stjuardesa je rekla da ih je udarila munja. Čovjek ju je ispravio i rekao da to nije bila munja već grom jer je grunulo.
Eto ti zgodnog naziva za pjesmu. Čovjek je nakon toga ušao u studio i ljepljivom vrpcom prekrio sve žice osim druge. Da ne bi bilo nepotrebnog zujanja.17.kolovoza te godine skoknuli su do dvorane Brixton Academy u južnom Londonu. Skupili su i oko 1000 obožavatelja, a rezultat je osam kilometara potrošene filmske vrpce.
Iskreno me veseli ako se netko veseli kolika moram biti seljačina da svoj post posvetim ovome, ali jebi ga, ne mogu si pomoći….
Kad nakon prvog refrena 'juv bin...tandrstrak' čovjek počne lupati onaj ravnjak po dobošu, upale se svjetla,a cijeli stadion proključa to je za mene bio i ostao jedan od najboljih trenutaka u glazbi uopće.
I toga se uopće ne sramim.

NEW JERSEY, prije pola minute

Crnac u sakou i kravati izlazi iz crnog Gren Ćirokija i zove kolegu u Kaliforniju. Kolega jede sendvič namazan putrom od kikirikija, pije čaj i gleda u lap-top.
-Stiv, Ic mi Đounatan.
-Ou badi, tel mi, uoc ap?
-Luk Stiv, hi gad a nju post.
-Hu? Uoc fakin post?
-Mauris. Seks poiltik en d ekounomi.
-O Mauris.Stupid Makedonijan maderfaker.
-Not Makedonijan, Stiv, Kroejšn.
-Makedonijan, Kroejšn. Sejm dik.
-Ken ju translejt samting?
-Jes, aj ken, bat diz is stupid. Last tajm hi toks abaut hiz ket, bifor tu viks abaut uan Đerman vit suisidal tendenšs.Nating intresting. D gaj iz so stupid. Aj ken beliv it.
-End nau? Abaut vot iz hiz nju post?
-Aj tink abaut Ejzi Dizi.
-Ejzi Dizi. Ju min d eustrelijen bend Ejzi Dizi?
-Bend, bend, of korz, ar ju damb?
-Anbelivbl, did ju sov samting strenđ….
-Nou, aj tink nou,dis post iz not finiš….

MLADENAŠTVO

Čudna je bila ta devetsto devedeset šesta. Jako čudna. Puna događaja. Turcima baš ta godina nije draga. Idemo onako telegrafski. U veljači se u Atlantik srušio turski boing i poginulo je svih 189 putnika, na EP-u u Engleskoj Hrvatska tukla Turke sa 1:0, u Atlanti održane Olimpijske igre, umro Gene Kelly, u kinima igrali Fargo, Dan nezavisnosti , Trainspotting i Jerry Maguire.
A u junačkoj zemlji, zemlji svih Hrvata jedan je kršni momak ušao u studio i mrtav hladan posudio temu iz pjesme o kojoj pričamo. Goran Bregović bi 1984.za tako nešto ubio, ali jebi ga nije 1984.
Puno je, puno prije.
Naredno desetljeće vratili smo se u 14. stoljeće.
Kujemo mačeve da nas ne napadnu Turci.
A navečer masturbiramo na glumice iz njihovih sapunica.
14.stoljeće?
Tamo nam je i mjesto.

KRAJ (iako se nikako ne mogu pomiriti s tom činjenicom)

Kraj?
Kako to ružno zvuči. Baš mi se nekako teško pomiriti. U doba blažene blogovske anonimnosti smislio sam slogan 'SPIG – DOČEKAJMO PROPAST HRVATSKE SA OSMIJEHOM.' Sad kad smo je dočekali uopće mi nije smiješno. Mogla je biti uzor svima, a postala je stvar sprdačine. Lopta za napucavanje. Govno na šibici.
Čemu smo se, na kraju krajeva i mogli nadati? Evo jedan meni drag primjer:
U Hrvatskoj anno dominni 2013. 52% Hrvata nije pročitalo niti jednu, jedinu knjigu. 46% je još dodalo da čemu uopće služe te glupe knjige.

Ipak nećemo sad tu cmoljiti. Šta ima veze, propala, propala, događa se i najboljima. Šta je, tu je.
Da je šta valjala ne bi joj se to sigurno desilo.
Šteta.
'Titanic' ćemo pamtiti po kvartetu violinista.
Hrvatska će biti zapamćena po paru čelista.

Dečki, dođite, molim Vas, ljudi Vas čekaju. Stavili su perike na glavu i blijedo gledaju.
Svi Vi koji gledate ovo prvi put znajte da Vam zavidim.
Evo dečki su spremni.





-Helou, Stiv? D post iz over. Nating strenđ, bat ju mas si hau bojs plej Ejzi Dizi Tanderstrak......



IN MEMORIAM

RONALD BELFORD 'BON SCOTT'
9 July 1946 – 19 February 1980

- 22:19 - Komentari (6) - Isprintaj - #

nedjelja, 16.02.2014.

DARK SIDES OF THE CATS

UVOD

Dugo godina moj je uzor u životinjskom svijetu bila najobičnija mačka (lat. cattus).
Da se razumijemo, dragi su meni i psi i papige i zlatne ribice, ali mačke su mačke.
Ponosne. Divlje. Neovisne. Lukave.
Pas dobričina veže se za čovjeka do te mjere da smo o tome već sto puta čitali. Znate ono, nakon smrti voljenog gazde još godinama i godinama Bobi bi ležao na grobu, cvileći i čekajući kad će čuti poznati glas, a ono……..muk.
Kako već više od deset godina kao kućnog ljubimca posjedujem mačku nemalo sam se iznenadio vidjevši da su ta draga stvorenja takva pokvarena đubrad da bi mi idući kućni ljubimac mogla biti krepana kornjača. Znao sam ja da se mačka veže za kuću, a ne za čovjeka i da je umiljata samo kad joj nešto treba. No, međutim da su tako zle to nisam mogao zamisliti ni u najluđim snovima.

Idemo redom....

PERVERZIJE

Nedavno sam čitao fenomenalnu knjigu pod nazivom 'Danci i stranci'. Jedna je naša Zagrepčanka skupa sa mužem i sinčićem nekoliko godina provela na sjeveru Europe. Svoja je dragocjena iskustva pretočila u knjigu. Po završetku čitanja još uvijek se pitam - tko je tu blesav?
Za sebe znam reći da sam liberalna osoba, ali u Danskoj bih se ponašao gore od najzatucanijeg Hrvata.

Npr. tamo je prije ulaska u gradski bazen obavezno tuširanje. To svakako podržavam, ali da se mrtav hladan tuširaš špic gol sa 20-30 neznanaca i nije baš neka fora. Autorica je to obavila u kupaćem kostimu i jedina je umirala od srama. Također je i napomenula da je sasma normalno da dvije nepoznate žene razgovaraju, jedna drži za ruku dijete,a druga kažiprstom mota bručke na pizdi.
Sramežljiv sam, priznajem.
Primjer broj dva je još žešći.
Kako su živjeli u nekim neobičnim staklenim zgradama doživjeli su nešto što je za naše prilike također pomalo neobično.
Jedeš s obitelji pašta – šutu i gledaš u staklenu fasadu susjedne zgrade. Susjed Ulveaus, da prostite, mrtvo hladno penetrira u suprugu, a onda je još i podigne i stisne uza zid. Vi gledate i ne vjerujete vlastitim očima. Ulveaus preko puta jebe sve u šesnaest, a Vi se mrtvo - hladno obraćate supruzi ''Ženo, molim te još malo parmezana…''

A što reći o večeri u restoranu dok Vam je iznad glava slika eksplicitnog seksa u troje. Sve se lijepo vidi – danski kurac, danska pizda, danska cica, danska guzica, a Vi sa poslodavcem dogovarate biznis.
Doduše, u hrvatskom restoranu na zidu stoji Ivan Večenaj, a od biznisa ni 'b' tako da sve ima svoje prednosti i mane.

Kakve to ima veze s mačkama?

Pa ima!



Naš R.I.P. mačak Đuro (2001-2010) bio je fina i njegovana maca.
Kupovali smo mu i one tablete za sjaj dlake, a žena mu je vezala i malu crvenu mašnicu. Sva ta pažnja i njega kojom je bio obasipan moj macan pala je u vodu te veljače 2003. Vraćali smo se iz Murtera i ispred kuće vidjeli čopor šugavih, smrdljivih i neodgojenih mačaka. Nešto ala one mačke iz 'Tom i Jerrya' s povezom na oku i kandžom od pola metra. Među njima stoji naš namirisani Đuro i okružen tim lošim društvom, mrtvo hladno, poput kakvog Danca, gleda kako se dvije mačke divljački seksaju.

Da bi stvar bila bolja ja i dan danas mislim da mu uopće nije bilo neugodno….

ŠOVINIST

Da bi bolje razumjeli ovaj odlomak citirao bih posljednju kolumnu Ante Tomića iz 'Slobodne Dalmacije'. Jest da čovjek potpuno nezasluženo prima plaću veću od predsjednika države, ali jebi ga, volim ga čitati.
Slijedi citat:
''….Kad je prije točno stotinu godina počeo Prvi svjetski rat, Druga socijalistička internacionala pozvala je radnike da ne sudjeluju u njemu.
To je sukob kapitalističkih elita, upozorili su ih. I francuski i njemački buržuji, svi su vam jednako neprijatelji i svima se jednako fućka za vas. Nemojte besmisleno ginuti za interese vaših izrabljivača.

Ipak, taj razumni savjet nije zaustavio rat. Dapače, to je presudilo Drugoj internacionali. Kad se zalaufala nacionalistička propaganda i zapištale ratne trube, radnici su, kao hipnotizirani, momentalno zaboravili klasnu borbu i spremno stali u red da ih ošišaju do glave i zapraše sredstvom protiv gamadi, da im tutnu Mauzer i zavežljaj s uniformom i da ih vojni kapelan blagoslovi prije borbe protiv nekih sličnih gologuzih nevoljnika, koje su njihovi vojni kapelani također uvjerili da je Bog na njihovoj strani.Radnici su odlučili ratovati za svoje poslodavce s argumentom koji bi mi ovdje vjerojatno preveli riječima: “Ako su i lopovi, naši su….”

Nacionalizam, separatizam, šovinizam i slični posrani '–izmi' su, prema jednom istraživanju, poslastica za glupe ljude. Strah od nepoznatog, ograničenost uma, neobrazovanost. Dokazano, provjereno. Nemojte me pokušati razuvjeriti jer ćete samo dokazati……….. Amen.
Doduše, možda netko i voli kad ga njegov idol zapraši praškom protiv gamadi i pošalje u borbu protiv sličnih gologuzih nevoljnika. Ja baš i ne. Prema nekim istraživanjima niti jedan sin ili brat onih koji su zadnjih 20 godina urlali i raspirivali mržnju i netrepeljivost nije poginuo ili ostao bez ruke ili noge.
Amen.

Kakve veze imaju mačke sa šovinizmom?

Imaju, imaju…i te kako.
Da nisam vidio na svoje oči mislio bih da me netko zajebava.
Živa istina.
Moj bivši susjed, Bosanac iz Sanskog mosta imao je nekog ubogog mačora koji je frizurom ličio na mladog Gorana Bregovića. Đuro ga nije trpio od prvog dana i stoputa bih noću u šlapama i mudantama izlazio na balkon jer su se kreveljili kao da ih neko kolje. Mrzili su se da to nije bila istina. Hrvat i Bošnjak.



I onda je jedan vikend susjed išao u Bosnu i zamolio da dva dana pripazimo na njegovog Gorana. Ono, dajte mu šačicu mačjih keksa i tako to.
Čim ga je ostavio u dvoru Goran je počeo frktati na Đuru i obojicu sam htio probiti nogom. A onda je došlo vrijeme objeda. Legendarni trenutak.
Naš je Đuro imao finu, opranu zdjelicu kraj frižidera u kuhinji, a Goranu smo nasuli kekse van na balkon na neke novine. Đuro je također dobio svoju porciju......a onda se dogodilo.

Umjesto da navali na hrskavi whiskas Đuro je sikćući izašao na balkon i prekinuo Gorana. Ovaj ga je pogledao u čudu, a Đuro je zatim šapom pet – šest puta promiješao te njegove kekse, pogledao Gorana pogledom punim mržnje i ljutito zasiktao. Zatim se, govno šovinističko, vrati u kuhinju visoko podignutog repa.
''Ti ćeš meni, jebem ti mater, po kući hodati!''
Siroti Goran je tek kasnije što na slovenskom znači 'Čefurji raus!!!!''

MAČKE NEMAJU DEVET ŽIVOTA

Ustaljeno je mišljenje da mačke imaju devet života. Zgaziš je autom, baciš sa 17. kata, pogodiš je batom u glavu, a ona još živa. I igra se s klupkom vune.
E, neće biti!
Glupo je reći, ali kad je Đuro krepao osjećao sam kao da sam izgubio prijatelja. Nije da smo se mi nešto previše igrali i družili, ali kad je netko tu kraj tebe devet godina normalno je da ga prihvatiš kao dio sebe.
Zakleli smo se da iduća mačka morati biti iz istog legla jer je Đuro bio - kralj. Čekali smo nekih pola godine i došao je. Novi mali razigrani Đuro junior. Jedva stoji na drhtavim nogicama, crno – bijeli, špicasti repić….prava cica – mica.
Nije imao ni dva tjedna kad sam ga iznio u dvor da se skupa veselimo proljeću. Nakon deset minuta doletila je neka paščina i pred našim očima zagrizla cicka – micka i otresla s njim o pod.
R.I.P. cicko – micko.
Nismo ti jadnome stigli ni ime dat.
Doduše, bio je s greškom.
Gdje mu je još 8 života?

LAŽNI INVALID

Svakako, najomraženija grupa sisavaca. Gnojni čir svake države. Pijavice. Paraziti. Ljudska ološ. Sramota. Njihova kameleonska sposobnost da obrlate i potkupe invalidsku komisiju kod nas se često dosta pogrešno interpretira.
Kako Hrvatska nije država u klasičnom smislu već jedan trećerazredni pokušaj države lažne invalide se doživljava potpuno pogrešno.
Dosta glupana koji ne znaju tko im glavu nosi za te mladiće neće reći da su ološ.
Oni su, naime, sposobni!
Sve dok takvi ljudi budu tretirani kao 'sposobni' ovo neće biti država već 'trećerazredni pokušaj države.'
Amen.

I došli smo do zadnjeg primjera ovog malog pregleda tamne strane mačaka.

Kad bi ovo slučajno pročitao sir Richard Attenbourgh vjerujem da bi čovjek trenutno dao ostavku. Ako je i od životinja, previše je.
Lako ti je kume čučati mjesec dana u savani i sa makrobjektivom čekati kad će lav naguziti lavicu u skoku, ali daj ti ovo objasni.
Neki od Vas možda i neće povjerovati, ali to stvarno nije moj problem.
O čemu je riječ?

Đuro koji mi se upravo mota oko nogu tamo negdje prije Nove Godine vratio se odnekud krvav i raščupan.
Ne razumijem te glupe životinjske nagone.
Doma imaš zdjelicu, jastuk, konzervu s hranom, jesti, piti, toplu peć, a ti se ideš mlatiti s onim ološem iz 'Tom i Jerrya'.
Ne u jebačinu, nego čisto ono - šora radi šore.
I to s mačjim ološem.



Još i ne pitaš da te zapraše praškom protiv gamadi.
I gledamo mi tu tužnu sliku i živu ranu na lijevoj šapici i samo što ne zaplačemo. Poprskao sam ga bivacinom, na internetu smo išli potražiti rješenje a on je tužno šutio i gledao. Par dana nije ni jeo.
Mislili smo da je gotovo i htjeli ga odvesti veterinaru, ali onda je živnuo. Počeo je jesti, a šepanje je trajalo dobra tri tjedna. Čak bi šapu držao u zraku.

Rana mu je kasnije zacijelila, ali i dalje smo ga svi gladili, tepali mu, on je cvilio i jedne večeri se……desilo.
Bilo je osam navečer. Stajao sam na balkonu i pušio kad eto ti u dvorištu - Đure. Hoda kao gepard. Graciozno, elegantno, mačkasto. Hop na zid, hop na balkon i eto ti njega na balkonskim vratima. Otvaram mu, a on - NE MAKAO SE JA S OVOG MJESTA - diže šapicu u zrak i -ŠEPA!
O, matere ti Isusove!
Ne mogu vjerovati svojim očima, a on me gleda tim tužnim, pokvarenim pogledom.
Kao Kevin Spacey u 'Privedite osumnjičene'.

Nema šta.
Sposoban momak.
Šteta što si mačak jer bio bi pravi Hrvat!

Nego, kako se kreću cijene krepanih kornjača?


DEDICATED TO ĐURO
2001-2010.







- 21:38 - Komentari (4) - Isprintaj - #

utorak, 11.02.2014.

DIE UNGEZIEFER

Moje ime je Gerd. Rođen sam i živim u Grazu. Još malo pa 50-ti rođendan. Iz ove perspektive parkirani auti izgledaju mi kao mravi. Ulica liči na malu, crnu, vijugavu zmiju. Bojim se. Čekaj malo, pa ja sam potpuno zaboravio napomenuti ono najbitnije. Gdje se trenutno nalazim.

Dakle, tri su sata ujutro, nigdje ni žive duše. Večer je prohladna, a na nebu nema niti jedne zvijezde.Stojim na balkonskoj ogradi. Lijevom rukom se pridržavam za zid. Tresem se. Valjda čekam da neki susjed pozove policiju ili da me netko sa zemlje počne moliti da to ne činim. Slabo ću ga razumjeti jer živim na 24. Katu, ali i mahanje rukama bi bilo dovoljno.
Bar mislim. Ako je netko nakon pola šake tableta i boce jeftinog vina u stanju misliti. Bole me noge. Šlape imaju one tanke kartonske đonove pa mi tabani trnu.
Skočit ću pa šta bude…….

DVADESET I PET GODINA PRIJE….

Garaža u predgrađu. Prostor za probe. Sve puno kabela, mikrofona, stalaka…Sve u dimu. Zidovi išarani, pod pun čikova.Dečki s fudbalerkama sjede u krug svaki sa svojom pivom. Jedan je zalizao joint da sporije izgara i zatim povlači veliki dim.

''Ovo što mi sviramo je najobičnije smeće!'', reče momak u majici 'Motorhead'.
''Gerd, ne seri! '', odgovori mu kompanjon lupkajući palicama po limenci od pive'' Stalno nešto sereš. Ako ti se ne svira nemoj svirati.''
''Slušaj me, ovco! Da to više nikad nisi rekao. Ja sam stvorio ovaj bend, ja sam napisao većinu stvari, ja nam kupujem pive, nabavim pušiti…''
''I šta sad hoćeš?'', zapita čupavi momak s koščicom u uhu.
''Hoću da se uozbiljimo. Hoću da se za nas čuje. Riga mi se kad znam da ću cijeli život postavljati vodoinstalacije. Ajmo ovo dignuti na neki viši nivo.''

Pjevač je stajao sa strane i motao novi joint. Pogledao je Gerda i rekao:'' Kažeš da si ti napravio većinu stvari, a onda kažeš da su smeće i onda smo ti zbog toga mi krivi…''
''Ti ne seri! Od deset zadnjih proba nisi došao na pet! Umjesto da zahvališ Bogu na glasu kojeg ti je dao samo drkaš i spremi taj najlon s travom…''

U tom trenu na vrata prostorije je pokucala policija. Dečki su se uspaničili, pokušali sakriti najlon, ali policija je samo provalila vrata od sklepane šperploče. Počelo je vikanje, psovanje, panika.....
Još jedan očajnički pokušaj skrivanja najlona i................Nađeno im je još i tableta i par grama heroina….

Band 'Die Ungeziefer ' se nakon te večeri više nikad nije sastao. Gerd je kao najstariji i kao čovjek koji im je bio otprije poznat završio u zatvoru. Ostali su prošli s uvjetnom. Gerda je još i ostavila cura i od te večeri život mu je krenuo nizbrdo.

''Ungeziefer'' su djelovali tri godine, svirali neku svoju verziju žestokog death metala i imali solidnu publiku. Snimili su i album i izdali ga u vlastitoj produkciji i čak su uspjeli napraviti i par mini turneja po Austriji. Nije to bilo loše. Pijanstva, droga, seks, ali Gerd je uvijek smatrao da imaju potencijala za puno, puno više.
I imali su. I sigurno bi se nakon Gerdovog izlaska iz zatvora ponovno sastali da……jebi ga.
28. lipnja,1990 u stravičnoj prometnoj nesreći nisu poginuli Thomas i Rudi. Pjevač i gitarist. Vraćali su se iz zatvora nakon posjete Gerdu.
Ovaj se od toga nikad nije oporavio.

DVADESET PET GODINA KASNIJE…

Ločem, pa spojim babi kanalizaciju, pa ločem, pa sutradan instaliram kupatilo, pa popodne ločem, pa sutra nekom zamijenim bojler, pa ločem….pa ne da mi se otići u grob s papagajkama, jebo im ja mater.
Vrijeme je za skok.
Zatvoriću oči.
Ein, zwei,drei…und....

''Stani, majmune!'', začulo se iz dnevnog boravka. Gerd se stresao. Pogledao je lijevo i desno. Osjetio je na leđima nečiji pogled. Okrenuo se. Na njegovom ofucanom kauču, među razbacanom hrpom prljavih majica i čarapa sjedio je - čovjek.
A kuća zaključana.
''Silazi dole, jebo ti ja mater!'', ponovio je.
Polusmrznut, u donjem dijelu pidžame, pijan i izdrogiran kao svinja, Gerd je nekako uspio sići sa ograde. Ugazio je pritom u kantu punu vode, ali to mu nije smetalo. Ušao je u dnevni.
Neznanac je imao šiljaste brčiće i bradu, bio je fino odjeven i imao je u sebi nešto demonsko. Gerd se i dan-danas kune da mu je lijevo oko sjajilo nekim čudnim sjajem.
''Kako si ušao?'', pitao ga je.
''Sjedni i ne seri!'', reče neznanac. Stavio je u usta cigaretu i potom pucnuo palcem i kažiprstom.Gerd nije mogao vjerovati. Iz palca je suknula vatra i ovaj je mrtvo hladno pripalio. Gerd se od straha doslovno zaledio. Neznanac je povukao dugi dim, otpuhnuo i pogledao Gerda ravno u oči:

''Kad se čovjek ubije, da li je on po tebi heroj ili kukavica?''
''Slušaj me…'', odgovori ovaj,''…ne znam kako si ušao, ali ako…'' Unio mu se u facu, ali ovaj ga je samo zgrabio za ruku i stisnuo tako jako da je Gerd skoro zacvilio od bola.''Heroj ili kukavica?'', zaurlao je stranac.
''Heroj!'', odgovori Gerd.
''Odlično!'', nasmije se ovaj,''A sad me slušaj! Kad bi ti se pružila prilika promijeniti nešto u svom usranom životu što bi promijenio?''
''A što ne bi?'', pomisli Gerd i oči mu se napune suzama. Sjetio se nastradalih prijatelja, sjetio se zaručnice koja ga je ostavila i sjetio se života koji se srušio u trenu. Svašta bi on promijenio. Ali budući da ne može htio se – baciti s balkona. I to bi isto bila neka promjena.
''Onda?'', nasmije se stranac i ovaj put mu se lijevo oko stvarno malo zasjajilo.

''Zašto me to pitaš? I koji kurac uopće hoćeš od mene? Ja sam samo komad budale. Zašto trošiš vrijeme na mene? Šta ću ti ja?''
''E vidiš'', reče stranac,''U svom jadu izgubio si vjeru i u Boga i u Vraga, a mi ti možemo pomoći!''
''Koji mi? Tko si ti? Odjebi, odjebi, odjebi……..

Stranac se samo nasmijao. Gerd je osjetio kako gubi svijest. Zaspao je. Koliko je mogao spavati. Sat? Dva? Dan? Tjedan? Nema pojma. Samo zna da se ujutro probudio gol, golcat. Kraj njega je ležala njegova bivša cura i Gerd ju je kroz polusan mazio po guzici.
U taj tren se upalio radio – budilica i spiker je počeo čitati vijesti.
''.....U krvavom obračunu kineskih snaga sigurnosti sa studentima prosvjednicima u kineskom gradu Tiananmenu broj žrtava se popeo na nekoliko stotina….''

Gerd je širom otvorio oči.
Pogledao je kalendar koji je visio na zidu.
Crveni plastični okvirić stajao je na datumu 04. Lipnja.
Na kalendaru je pisalo……………………………………1989!

-KRAJ PRVOG DIJELA-



- 23:01 - Komentari (6) - Isprintaj - #

petak, 07.02.2014.

ART KINO

PRIVATNA PSIHIJATRIJSKA ORDINACIJA NEGDJE U HRVATSKOJ
VELJAČA, 2014.

U čekaonici sjede dva čovjeka.
Onako, blizu četrdesete. Jedan gleda zbunjeno. Drugi ljut kao pas.
Drugi počinje:
- Ne mogu više, majke mi mile!
Prvi ga gleda u čudu.Ovaj nastavlja:
-Oba dva brata su mi u penziji. Oba dva stričevića u penziji, cila ekipa u penziji, susid '76. godište u penziji....jedino ja osta ko pizda. Proša sve psiho testove - normalan, vid ko soko, pluća ko dupin....ne mogu više. Probaću priča' s doktorom ki s čovikom. Pita' doktora onako lju'ski. Platiću mu kol'ko oće, pička li mu materina....

Ovaj prvi sad je gledao još zbunjenije. U tom trenu oglasilo se zvono. Digao se i ušao u ordinaciju. Za stolom doktor. Debeo čovik. Malo baca na Taška Načića.
-Dobar dan!
-Dobar dan, lezite, samo opušteno - reče doktor - Vaše ime?
-Maurice!
-Moris? Kao mini moris?
-Da.
-Do-bro. Recite prezime.
-Prezime.
Doktor pogleda u čudu:
-Šaljivdžija,a ?
- A moram malo - odgovori zbunjeni muškarac - Spigorovsky, doktore. Prezime mi je Spigorovsky.
-Spigorovski, veliš? Ti si Židov?
-Ne, doktore, bloger!

Doktor uzme u ruke uputnicu doktora opće prakse:
-Gospodine Spigorovsky, nešto mi tu nije jasno.
-Šta, doktore?
-Prema ovom što tu piše Vi za sebe mislite da ste normalni....
-Upravo tako, doktore!
-..... ali kad vidite sve što Vas okružuje počinjete sumnjati u svoju normalnost.
-Da!
-Pa dajte mi neki primjer!

Pacijent je gledao u strop i fiksirao je okom noćnog leptirića pokraj plafonjere:
-Doktore, volite li snijeg?
-Volim li....šta?
-Snijeg, zimske radosti, pravljenje snješka, oblaganje kamena snijegom pa vikanje prijatelju da to razbije nogom....
-Volim, normalno da volim...osim ovog zadnjeg.

(OBAVEZNO POGLEDATI DONJI ISJEČAK. POGLEDAO SAM SLIČNU SNIMKU IZ SLAVONIJE I IZ SRBIJE. TAJ OTROV JE PREKRIO ZEMLJU IZ KOJE ĆE NAM ZA KOJI MJESEC NIKNUTI POVRĆE...)



U narednih par minuta pacijent je objasnio doktoru sve o ovom slučaju. Kako su glavni problem pederi, partizani i ustaše, a ovom se ljudi smiju. Onda je dodao i to da se u zadnjih 20 godina u nekim mjestima u Dalmaciji broj oboljelih od raka povećao za duplo, ali time se ljudi ne vole opterećivati.....

-Razumijem o čemu pričate - reče doktor - samo mi nije jasno zašto o tome razmišljate.
-Zato jer bih volio biti nenormalan pa da me za te stvari nije briga. Volio bih biti komad budaletine, ali ne ide.
-Zanimljivo - gospodine Spigorovsky - da li Vas osim crnog snijega još nešto muči?
-Muči doktore, muči, puno sam se razočarao.
-U koga?
-U sve, doktore, ne vjerujem nikom više ništa.
-Pistrantofobija?
-Molim?-Pistrantofobija je strah od vjerovanja ljudima. Tko Vas je to razočarao?
-Sram me reći, ali kaže moj prijatelj Lukson da se nisam razočarao, nego da sam ljut na sebe jer se sad osjećam kao budala.
-A zbog čega?
-Pa eto, volim puno čitati, a kako je smrću 'Ferala' umrlo novinarstvo u Hrvatskoj utjehu sam našao u par poznatih kolumnista.
-Ja mislim da Vi niste normalni.
-Odlično, doktore, to bi doduše više volio ovaj u čekaonici, ali šta je tu je.....Dakle, bili su to ljudi 'oštra pera' koje bijeda, jad i anarhija istinski nadahnjuju i čiji su tekstovi bili dinamit zamotan u novine....Direktni, beskompromisni, zabrinuti za sudbinu malog čovjeka, idealisti......
-I onda? - reče doktor više reda radi.
-I onda jučer pročitam da su je firma za koje rade te 'moralne vertikale' dužna blizu dvije MILIJARDE kuna, a da moji društveni higijeničari zarađuju mjesečno od 24 000 do 38 000 kuna. Filmski kritičar zarađuje 36 000 kuna poserem ti se na zemlju po kojoj hodam.
-I onda?
-Onda sam zaključio da ne postoje lijevi i desni. Postoje samo ljudi. Postoji samo Dobro i Zlo. Zlo se nikad ne mijenja. Samo se drukčije zove......

Mrak.
Tmina.
Tma.
Crno kao u rogu.....
Trajalo je to nekih sat vremena, a onda su se upalila bočna svijetla.
U opskurnom minhenskom art - kinu uredno složeno tridesetak stolica. U predzadnjem redu spavaju dva ozbiljna starija gospodina. Na početku projekcije bilo je osam ljudi, a na kraju su ostala samo dvojica. Filipinska čistačica počinje mesti i viče im da se probude..

-Antune...Antune...probudi se!

Antun se u stolici iskrivio kao violinski ključ:

-U jeba te zaspao sam kad je tumačio koliki je plaća onim novinarima....
-Antune, ajmo mi kod mene. Narezat će žena malo jegermajstera i popićemo pivu. Još mi nije jasno zašto si me tu doveo?
-A čitao sam ti ja to i da sam znao da će film biti ovoliki davež ne bih te zajebavao.

Izašli su van.
Antun se do auta izvinjavao prijatelju Spominjao je nekog Klausa, neku baba Džunu...i da je ovo sranje od filma djelo nekog netalentiranog studenta.....i da je 'SPIG zaslužio bolje.... Čovjek ga je gledao u čudu i tapšao po leđima.
Sjeli su u auto i otišli.

Na ulaznim vratima kina bilo je zalijepljeno:

CIKLUS TREĆERAZREDNOG NISKOBUDŽETNOG EUROPSKOG FILMA
SRIJEDA, 19.00 h
SEKS, POLITIKA I GOSPODARSTVO - ISTINITA PRIČA.

Minhen je mirisao na pečene kestene.

- 20:20 - Komentari (6) - Isprintaj - #

Ožujak 2015 (1)
Veljača 2015 (2)
Siječanj 2015 (8)
Prosinac 2014 (8)
Studeni 2014 (7)
Listopad 2014 (6)
Rujan 2014 (5)
Kolovoz 2014 (8)
Srpanj 2014 (6)
Lipanj 2014 (3)
Svibanj 2014 (5)
Travanj 2014 (5)
Ožujak 2014 (6)
Veljača 2014 (5)
Siječanj 2014 (8)
Prosinac 2013 (5)
Studeni 2013 (8)
Listopad 2013 (6)
Rujan 2013 (12)
Kolovoz 2013 (12)
Srpanj 2013 (8)
Lipanj 2013 (6)
Svibanj 2013 (8)
Travanj 2013 (8)
Ožujak 2013 (13)
Veljača 2013 (8)
Siječanj 2013 (6)
Prosinac 2012 (8)
Studeni 2012 (7)
Listopad 2012 (7)
Rujan 2012 (8)
Kolovoz 2012 (8)
Srpanj 2012 (5)
Lipanj 2012 (3)
Svibanj 2012 (5)
Travanj 2012 (6)
Ožujak 2012 (5)
Veljača 2012 (7)
Siječanj 2012 (12)
Prosinac 2011 (8)
Studeni 2011 (8)
Listopad 2011 (9)
Rujan 2011 (7)
Kolovoz 2011 (7)
Srpanj 2011 (10)
Lipanj 2011 (8)
Svibanj 2011 (8)
Travanj 2011 (9)















































Tesla je umro,Einstein je umro,a ni ja se ne osjećam najbolje - MAURICE SPIGOROVSKY

free counters