Prije nego stupiš u brak kod automobila je bitno:
Dizajn, ubrzanje od 0-100, ima li iza zadnjeg sica subvufer veličine kuhinjskog elementa te koliko ide na sat.
Kad si u braku kod automobila najbitnije:
Koliko troši i koliki je bunker.
Prije nego se oženiš kod žena je bitno:
Kolike su joj sise, da li guta i, općenito, koliko je perverzna, (sad bi moj kolega rekao…KAKO TE NIJE SRAM ZBOG OVIH CURA KOJE NAS ČITAJU, SELJAČINO ZAOSTALA?)
Kad si u braku kod žena je najbitnije:
E, o tome je današnja epizoda !
PRIČA O ILIJANI I TEODORU…
Jedan čovjek (nazovimo ga Teodor) je nakon (relativno kratkog) hodanja oženio fakultetski obrazovanu mačkicu ( neka bude…Ilijana), koja je veći dio života provela na štiklicama, u utegnutim minicama i tajicama, s guzicama u tangicama debljine par milimetara, usne namazate, nokti nalakirati, ogromne naušnice , kapci zatamniti, obrve nacrtate, zlato oko vrata, zlato oko gležnjeva, vulva (vjerojatno) izbrijata …uglavnom čista stopostotna jebulja.
Prč dama…
Školovana i glupa k'o kurac !
E sad!
Sve je to bilo super dok njemu nije štricnulo tamo gdje nije smjelo i morali su, jel'te, stupiti u brak.
Kako su se za vrijeme svog kratkog hodanja hranili isključivo po restaurantima i pizzeriama i jahali se, Teodor nije mogao znati da će odmah na početku stvari krenuti nizbrdo.
Nije da oni nisu živjeli skupa i prije, ali to se svodilo na ručkove tipa Ankl benz pizdarije ili pizze koje bi većinom pripremio on, dok bi atraktivna Ilijana za to vrijeme, na kauču održavala pizdu toplom.
I sad je, kao, počeo brak!
Brak Vam je ono kad sa ženom sjediš na kauču i ponekad prdneš bez grižnje savjesti.
Onda ti ona kaže da si obična svinja, a ti se smiješ pa je štipneš di je škakljiva pa se onda skupa smijete tebi koliko si blesav.
Uglavnom, jedno od prvih jela koje je Ilijana pripremila Teodoru bila je - frigana riba.
Vrhunski pariški chefovi bi za taj njen gastronomski izlet vjerojatno rekli slijedeće:
Kao le prstom u – le shupak !
Teodorova draga mama je bila domaćica i prava kraljica brudeta, pašticada, marinada, karpaća i ribljih pašteta, a kad bi se i ulovila priprostih friganja nije bilo šanse da višak ulja ne pospuga sa salvetom i u kombinaciji sa krumpir salatom i još nekim samo njoj znanim travama i začinima od ničega napravi pravo nepčano slavlje.
Ilijanina pržena riba je izgledala kao ranojutarnji hamburger na željezničkom kolodvoru.
Nešto vruće, masno i krepano…
Tuga i jad…
Disasterchef…
Tog su se popodneva pojebali gladni…
U kratkim crtama slijedi nastavak priče…
Nije prošlo puno, a Ilijana se, umjesto da uči kuhati, prepustila avanturama.
Teodor je doma čuvao dijete i počele su klasične svađe…
To je trajalo neko vrijeme i da bi izbjegli neugodnosti u obliku šezdesetak uboda kuhinjskom nožinom civilizirano su se rastali.
Dok im je na glamuroznoj svadbi bilo blizu 200 uzvanika, razvod je prošao u mirnom, kršćanskom duhu.
Tek njih nekoliko i matičar…
Inače, Teodor se oženio po drugi put, a šta je s Ilijanom nemam pojma.
Samo znam da nije sretna…i da još uvijek ne zna kuhati…
BONUS TRACK
Jedan moj prijatelj koji inače živi u Amer'ke došao je jednog ljeta kod nas sa svojom (bivšom) suprugom Amerikankom.
Žena je bila onaj pravi američki hipi đir, cvjetni vjenčići, đitra, lepršave haljine, prirodne cice, na nogama one isusovske trinka trake, u ušima 'The Strokes' i obavezan lančić sa velikim znakom 'pis'.
Popili smo kavu i moja draga ih je ponudila s nekim kolačima koje je pravila taj dan.
Ništa ekstra…biskvit, kompot od breskve i šlag...klasični ljetni kolač.
Njemu su se toliko dopali da je s punim ustima uzdahnuo :''Jebo te, al' su dobri ! A ova moja ne zna kuvati ništa…'', a onda je radosno zaključio:''…al' zato za deset sekundi jednom rukom smota joint !''
I to je nešto !
Za sve disasterchefove 'SPIG'-ov nenadjebivi poklon za kraj - Hot Butter i švedski kuhar !
A za sve ostale začkoljica da je rečenica 'Tog su popodneva pojebali gladni.'' nešto najbolje što sam ikad napisao.
U idućoj epizodi Vas ponovo vodimo u kino !
I obavezno obratite pažnju na ove teće u donjem desnom kutu…
''Jesus died for somebody's sins but not mine !''
PATTY SMITH, 1977
UVOD
Moj temeljni problem sa konzumacijom vjere je u tome što me ama baš nitko nikad neće moći razuvjeriti u tvrdnji da čovjek može biti primjeran Hrvat, predani vjernik i katolik, dobar prijatelj i susjed, a prije svega Čovjek, a da u životu nikad ne prijeđe prag crkve.
Netko će odlaske na misu poistovjetiti sa sportskim treninzima i reći da nema šanse postati vrhunski nogometaš bez redovnog treniranja, ali ja ne želim postati profesionalni, plaćeni vjernik.
Ima ih, hvala Bogu, i previše !
I zbog takvih pojedinaca su ljudi nakon četrdesetak godina vjernosti prestali ići na mise.
Zašto ?
Jer se među pojedinim gadovima koji su tek devedesete primijetili da su žestoke ustaše ti normalni ljudi jednostavno ne osjećaju ugodno !
Moj cilj, na primjer, je bio i ostao - ne biti đubre od čovjeka !
I zasad mi dobro ide !
A za ne biti đubre treninzi stvarno nisu potrebni !
VEĆINA HRVATSKIH VJERNIKA O OVOM NE ŽELI PRIČATI…
Današnju epizodu smo posvetili križu, ali ne kao simbolu kršćanstva već kao modernoj verziji zvijezde petokrake.
Rješili se Partije, a dobili Crkvu.
Papa was a Josip Broz.
Svašta ćemo novoga naučiti…..
PRIČA PRVA – ISUS NA AKCIJI
Jedna od najtužnijih scena vezana uz raspela sa sirotim Isusom bilo je hodočašće u susjednom mjestu.
To Vam je onaj tip vjerskih blagdana kad imate cjelodnevne mise u prelijepoj crkvi u hladu borova i dok pogled puca na more čovjek, bez obzira na to da li je vjernik ili ne, jednostavno uživa u miru i tišini.
Bar ja !
Prava nirvana….
Za to vrijeme, samo mjesto se pretvara u čudnu kombinaciju benkovačkog sajma, Hrelića, Arizone, buvlje pijace i musavog derneka.
Hrpetina drvenih štandova načičkanih svim i svačim, vjerska bižuterija vrišti svaka dva metra, naslagane limenke koje treba srušiti punjenom čarapom, ćevapi u somunu, vile i sjekire, kartonske kutije pune otužnih piratskih CD-a, dražesna debela i brkata prodavačica nudi širok spektar ustaških majica, nunčake i šurikeni (majkemi mile), kombi kraj kojeg debeli Cigo prodaje falše parfeme….
Ne znam zašto vjerski blagdani te vrste moraju automatski vrijeđati ljudsku inteligenciju?
Definitivno najjača scena koju sam vidio u moru tih gluposti bio je štand na kojem je neki pobožni momak nedefiniranog porijekla iskrenuo punu kartonsku kutiju jeftinih kineskih raspela.
Raspela, kao što znamo, nisu zaštićena nikakvim autorskim pravima.
Ja bi ih bar složio da to liči na nešto, ali njega, kao većeg od vjernika od mene, nije previše uzrujavalo to što mu štand izgleda kao kad ti susjed Pero s 'tamićem' ispred kuće iskrene pet metara drva.
Nad tu primamljivu ponudu taj vjernik je stavio jedan oveći karton i na njemu upisao riječ od pet slova koja najbolje ocrtava naše stanje duha.
Ta riječ glasi – AKCIJA !!!
Akcija ?
Na jeftinog kineskog Isusa ?
Na najveći simbol kršćanstva ?
Kako se ne bojite Boga, pička li Vam materina?
Ajmo, vjernici, Isusi već po deset kuna !
Koji kurac gledaš mali, kupi Isusa !
Nećeš?
Ti si sigurno neka komunjara !
Usput, kroz smijeh sam ga pitao ima li dodatnog popusta na veću količinu, a on me pogledao...hm, blago odsutno…
PRIČA DRUGA – ISUS KAO ALIBI
''Nisam ti to nikad rekao, ali mene ti je od Crkve strah !'',
Vjerni čitatelj 'SPIG'-a, lipanj 2011.
U slučaju nedavne pomorske nesreće kad je život izgubilo dvoje Talijana zna se više-manje sve.
Sve pojedinosti smo odavno apsolvirali tako da ćemo pažnju preusmjeriti na nešto drugo.
'Gloria', jedini hrvatski ženski magazin od kojeg mi se ne povraća, je u svom broju od 18.kolovoza na naslovnu stranicu stavila sliku nesretnog tajkuna i ispod nje dirljiv naslov : 'Proživljavam najteže trenutke'.
Kad sam vidio lančinu sa zlatnim križem koja mu je nehajno ispala iz košulje morao sam pročitati tekst…
Nesretnik je imao karcinom, sin ga se htio odreći preko medija, mrzi ga 90% Hrvata, zdravstveno stanje mu se od nagomilane tuge pogoršava …
Pročitavši koliko se on skrušeno kaje, postaneš ljut na Talijane koji su mu svojom usranom jedrilicom presjekli rutu, ali kad je nakon toga u jednom dnevnom listu izašla fotografija na kojoj se na njegovom lijevom ramenu vidi tetovaža Isusa veličine šnicle dobio sam točnu viziju kako je u biti 'Glorijina' naslovnica trebala izgledati.
Bar u viziji Hrvatske u kojoj bih ja volio živjeti !
Ispod 'Glorijinog' loga bi bila slika nesretnog Federica Salpietra, a ispod masno otisnut tekst : ''KOPILE MI JE UBILO RODITELJE !''
A budući da ga je nedavno pustilo iz zatvora mislim da smo dobili još jedan neoborivi dokaz o skorom odlasku Hrvatske u tri pičke materine.
Neće nas spasiti ni Hrvatski plamen…
PRIČA TREĆA – ISUS KAO NAJKRAĆI PUT DO GUZIČICE
''U svezi posljednjeg slučaja seksualnog napastvovanja Kaptol je najstrože osudio….''
U većini slučajeva…trla baba lan.
Nekom je nedužnom djetetu zauvijek upropastio život.
Skinuo je svećeničku mantiju i izvadio je svoju smrdljivu kitu.
Silovao ga je prvi put, drugi put, treći put…
Dijete je plakalo, zapomagalo, a njemu je od pohote išla pjena na usta.
Podmukle stare vještice koje sjede u prva dva reda do oltara probat će ga opravdati.
A malom su mater i otac svejedno sirotinja…a otac je još i pijanac i tuče mater.
Jebeš maloga !
Kaptol je to najstrože osudio već sutra ga premještajući ga u drugu župu.
Šteta, jer samo ga je trebalo staviti u zatvor i obznaniti Mrkiju, Crnom, Kanti, Rikiju, Brzom, Sivom i ostalim cimerima tko je i šta je.
Vrijeme bi učinilo svoje, a ako ima Boga našli bi ga kako visi, obješen u zahodu izbuljenih bjeloočnica.
Čista prirodna ravnoteža !
Koju bi Kaptol vjerojatno osudio…
Ali zato Krist ne bi…
PRIČA ČETVRTA – ISUS OSLOBOĐEN PDV-a
Prema pisanju 'Slobodne Dalmacije' u Međugorju se održavaju – 274 mise dnevno !!!
Dvjesto. Sedamdeset. Četiri.
Od tih pustih vreća kuna, dolara, konvertibilnih marki, eura… Republika Hrvatska (u koju se ovi kunu kao pioniri u Tita) ne vidi ni lipe poreza.
Cijeli život srati o Domovini nije isto što i plaćati joj porez.
Samo toliko !
PRIČA ČETVRTA – ISUS KAO DJEČAK SA SUTLE
Najveća sprdačina svih totalitarnih režima je vješanje slika Voljenog Vođe na svaki javni zid unutar države.
Vođa na Sudu, Vođa u školi, Vođa u pošti, Vođa u planinarskom domu, Vođa u Saboru, Vođa u košarkaškoj dvorani, Vođa u pekari, Vođa u pički mile matere…
O, mater li mu jebem s kojim smo guštom razbijali njegove slike i vješali novog vođu.
Našeg Franju !
Prvog hrvatskog predsjednika !
Kako je njegovo vješanje ubrzo postalo 'out' jer bi se čovjek, vidjevši sliku, prestrašio, Crkva je ubrzo dala novi, napredni prijedlog.
Zašto ne bismo svijetu dokazali svoju posvemašnju zaostalost?
Nek umjesto Tite i Franje visi križ !
E, super ideja !
Neka u svakoj javnoj ustanovi visi križ !
O, jebo te kako smo se pametno sjetili…ajmo…okrenuti prase !
A da li je i javni zahod javno mjesto ?
Normalno da nije i to je šteta jer tamo smo ipak u najvećem kontaktu sa svojim unutrašnjim 'Ja'...
TKO SU LJUDI KOJI U KINO DVORANI PLJEŠĆU USRED FILMA?
Vjerujem da je svatko od vjernih čitatelja 'SPIG'-a bar jednom u životu posvjedočio ovom rijetkom fenomenu.
Ponesena snagom pokretnih slika, kino publika u samom klimaksu filma jednostavno počne žestoko aplaudirati.
Aplauz nerijetko bude popraćen i glasnim povicima odobravanja.
Kako je mene u tom trenutku najčešće sram s kojim budalama sjedim u kino-dvorani u današnjoj epizodi ćemo kroz tri slikovite anegdotice naučiti ponešto novo.
Zato smo i tu, ne?
MOJE PRVO ISKUSTVO S OVIM RIJETKIM FENOMENOM
Osamdeset i neka…
Film se zvao 'Urlikanje' (ne miješati s horrorom istog imena, zapravo ne miješati ni sa čim) i nemam blage veze tko je glumio i zašto, samo, kao kroz maglu, pamtim da su u pitanju bili neki lavovi i tigrovi ala 'Daktari' i da je u ključnoj sceni jedan lav rastrgao glavnog negativca koji im je htio nauditi.
Frenetični aplauz koji se u tom trenutku prolomio kino dvoranom je i mene, osmogodišnjeg krkana, toliko ponio da sam zapljeskao ručicama najjače što sam mogao pocupkujući pritom u stolici.
''Bravo, laaaaveeeee…Svi smo mi lav…Ol vi nid iz lav ! ''
Sutradan, okružen musavim vršnjacima iz ulice (e dal' si i ti Mali bio tamo, jeb' ga, druže, ne mogu se sjetit') uzbuđeno prepričavam film i taj čudesni trenutak kad je cijelo kino postalo oduševljena pulsirajuća masa.
Jedan malo stariji susjed sluša moje baljezganje i komentira :
''Zapamti Igorovsky (pravo ime poznato uredništvu!),u kinu ti plješću samo-seljačine !''
SPEKTAKULARNA PREMIJERA 'ROCKY 4' U NEW YORKU
Ova sljedeća priča potvrđuje vjekovno desničarsko pravilo koje nalaže da je za voljeti domovinu poželjno da si budala.
S tobom lakše manipulirat', ne'š nikad moći prihvatit' čemu zapravo služi patriotizam, a vječiti krivci za sve bit će komunisti i Srbi…
Mislim, možeš ti biti i pošten i pametan čovjek, ali ćeš se onda samo malo teže uklopiti.
Ionako će te ubrzo maknuti na stranu da im ne smetaš.
Dakle, druga polovica osamdesetih…
Jedan čovjek iz Rijeke je otputovao u Amer'ke, točnije u New York i nakon uživanja u svim mogućim blagodatima Velike Jabuke odlučio je još malo zaviriti u njihova kina.
Film koji je u to hladnoratovsko doba imao premijeru bio je ni 2, ni 3, već…'Rocky 4'.
Prvi dio će mi zauvijek biti visoko na listi najdražih filmova svih vremena, ali ovo pamfletsko govno ala Sedlar…aj, dobro, to su bila takva vremena….
I ide film…
Onaj antipatični Ivan Drago vježba spojen na one žičice, a Rocky prenaša balvane i cijepa drva zameten u snijegu i mic po mic…dođe trenutak meča.
Do tog trenutka naš prijatelj je znao da za Amerikance kaže da su glupi, a ubrzo će se u to i uvjeriti.
Trenutak Rockyevog ulaska u ring praćen James Brownom i 'Living in America' za publiku u kinu je bio takva injekcija adrenalina da su svi kao jedan skočili na noge i zapljeskali u ritmu 'vi vil rok ju' i počeli urlati 'JU ES EJ', 'JU ES EJ'…
Ovaj se sledio od šoka…
Baš me zanima da li su tako pljeskali kad su im petnaestak godina kasnije avionima iz Afganistana vraćali raskomadane sinove u crnim najlonskim vrećama…
I to zato jer je đorđe buš MISLIO da ovi imaju oružje za masovno uništenje.
Poserem vam se na vaše domoljublje !
Ogadili ste mi ga !
Definitivno !
KAKO JE OBIČNI GOL SKORO RAZVALIO KINO DVORANU
I malo po malo došli smo i do samog početka devedesetih…
Očekuje Vas jedno od najurnebesnijih pljeskanja u kinu svih vremena.
I očekujte najbolji komentar ikad napisan u neku knjigu dojmova…
Daklem, Italia '90.
Svjetsko nogometno prvenstvo.
Dok jedna država ide u potpuno zasluženu pičku materinu jer su kokošari koji je nastanjuju previše slični da bi mogli zajedno, njena nogometna vrsta kao violinisti u 'Titanicu' svira kurcu, ali im dobro ide.
Uprava 'Rijeka kina' je tom prilikom uvela jednu originalnu caku u maniri najboljih trenutaka 'Monty Pythona'.
Naime, sve utakmice koje je igrala jugoslavenska reprezentacija bilo je moguće pratiti na velikom platnu.
Horde NKV radnika, bauštelaca, zavarivača, armirača, montera…slijevale su se iz svojih radničkih baraka (bez televizije) drito na kino blagajne.
Skupa s njima našao se i jedan momak iz moje bivše ulice koji će ovaj iznered godinama prepričavati.
Znači, atmosfera u kinu dovedena do usijanja, zastave, šalovi, one ogavne spitfajerice… još je samo falilo da se ispred platna šeće brkati SUP-ovac sa vučjakom i spriječi da navijači istrče na…hm…platno.
Pravi šljakerski 'Rattle and hum'.
Utakmica o kojoj je ovdje riječ bila je Jugoslavija- Njemačka.
Njemačka je vodila 2:0 i početkom drugog poluvremena gol za 2:1 zabija, ja mislim, neki Jozić.
U produžetku citiram momka koji se tamo nalazio:
''…i, jebo te, Juga da gol, a ono, nešto prasne ko da je, jebotipasmater, pukla bomba. Kako kraj kina prolazi pruga ja sam, majkemi, mislijo da je ispo vlak iz tračnica, al onda sam skužijo da su u onom momentu kako su svi skočili sa stolica, sva ona drvena sjedala se digla u isti čas i napravila KLAP!…Jebote, nastala je takva ludnica da sam ja mislijo da će se kino srušit'…''
Mislim da nitko od nas neće imati prilike čuti kako izgleda kad cijelo kino u isti tren skoči sa drvenih stolica.
Ne'š ti propusta…
A sad kad smo naučili nešto novo, red je napisati i što se dogodilo malo poslije…
KOMENTAR IZ KNJIGE DOJMOVA U TITOVOJ RODNOJ KUĆI U KUMROVCU, PRVA POLOVICA 90-ih
'' Dobra večer dragi gledatelji, javljamo se sa prepune Poljudske ljepotice ispunjene do posljednjeg mjesta. Ovako vatrena atmosfera je moguća samo u Splitu, Torcida i ostali navijači ne prestaju pjevati i bodriti svoj omiljeni klub.. Vijore se zastave i transparenti ne samo iz Dalmacije već i čitave Hrvatske pa i svijeta.
Ovaj gromoglasan pljesak koji upravo čujete sa tribina sa vaših ekrana je pozdrav Hajdukovcima koji su upravo istrčali na teren u svojem najjačem sastavu…''.
I, nakon što tv spiker na ovaj način lipo najavi svaku važnu utakmicu Hajduka obično se dogodi devedeset minuta Hajdukove igre po sistemu '' Kurac-Palac, nabi balun šta dalje od svoga gola'' . I, traje to već nekih šesnaest godina od one utakmice na Poljudu protiv Ajax-a.
Dobro ajde, bile su one dvi utakmice prošle godine protiv Dinamo Bukurešta i Unirea Urziceni, kad je Hajduk podsjeća igrom na svoje najbolje dane u sedamdesetima.
Malo to počne domaćemu čoviku udarati po živcima kad vidi koliku ljubav gaji prema klubu, a klub uopće nije briga ni za navijačima ni za balunom.
Kad stari ljudi pričaju o Hajduku, onda pričaju o dišpetu. '' Di vam je dišpet nesta, di'', tako viču.
Hajduk-Dinamo, vječni derbi a mene stariji pitaju zašto ga nema na normalnoj televiziji, nego na nekoj televiziji koja se gleda preko telefona?
Ubili su dišpet u Hajduku i oduzeli utakmice ljudima koji su navijajli i živili za Hajduk još i prije nego je Kerumov i Malešov otac naučija držati pišu u rukama kad bi oša da se olakša iza kantuna, a ne treba ni napomenuti da je zadnji telefon koji su ti najstariji navijači Hajduka kupili bio Ei Niš. Sad bi ka' tribali nabaviti lipo lap- top pa maks adeesel, pa maks teve. Znači skupiti još misečno dvi, tri 'ijade plastičnih boca, da bi godišnje mogli pogledati dvi, tri utakmice kluba uz kojeg su starili i uz kojeg su ponosno stajali, jer od penzije imaju taman za kruh, mliko i nešto kafe.
MA KAKO VAS NIJE SRAM!
A, mladi navijač Hajduka?
Ima on i lap-topa, i maks adeesela i maks tevea i oca i mater koji sve to plaćaju. Lipo kad je utakmica, obuče on bili dres, natrpa pirotehnike u gače, nadimi se ka šunka i onda baca sa sjevera topovske udare. I to je za nje Hajduk. Ma treba šezdeset posto onoga sjevera probiti bosom nogom u golu guzicu da se šta dalje čuje, kako bi reka moj kolega. A, u zadnje vrime se pojavili plakati svuda po Dalmaciji. Na njima kaže: Ti odlučuješ o sudbini Hajduka. Donesi sto kuna i OIB u lokalni kafić i prijavi se; Pa napravi od Hajduka još veću svinjariju nego šta je.
Pa šta nije bila smišna ona prodaja dionica.
Veseljaci opalinđali klub, poslali ga u stečaj pa prominili tri slova iza imena kluba ( sad je to novi Hajduk) pa opet opalinđali klub tom prodajom dionica samima sebi i tako u krug. Lipo je kad običan navijač kupi jednu dionicu svoga kluba i reče : ''Je, ponosan san šta san vlasnik 'ajdukove dionice'', a kad veseljaci kupe šezdeset posto dionica pa trguju s njima ka s brašnom…jebi ga, cila država je takva.
Najbolja posveta Hajduku je Smojino '' Velo misto''. Odlično je predočeno stvaranje i razvoj Hajduka u gradu di je većina stanovnika bila puka sirotinja, ali je za to bilo volje i dišpeta koji su stvorili Hajduka, a danas se to izgubilo.
Ja ne idem na utakmice Hajduka. Kako ću i poći kad mi već isprid ekrana, kad vidim da ih nije briga 'oće li dobiti i izgubiti dojde muka koliko su mali, jadni i kukavni. Bolje da se živciram na kauču.
A, opet kad gledam dokumentarce o povijesti Hajduka osjećam ponos, neku snagu i taj dišpet koji pršti iz starih igrača a koji je danas negdi nesta ( prividno, nadam se) i onda mi dođe ta suza u oko od pustih emocija. I onda vidiš da je sve prolazno i to je pozitivno, jer proći će i Maleši i Kerumi i Svaguše i Andabake te ostali cakum pakum dionica-šverceri i doći će prije ili kasnije opet veliko doba za Hajduk.
Legendarni Bukle i Aljoša Asanović će vam podrobnije objasniti šta je Meštar tija reći.
( Ako vam se ne gleda cili prilog, prebacite na osmu minutu i tridesetu sekundu i pogledajte do kraja!)
KUMOVA 'GRAND' SLAM-a (LUXON LE PEPPE vs. IGOROVSKY) part 'fala kurcu zadnji'
''Koja je ovo pička materina?'', zapita Luxon.
''Je, imaš pravo!'', rekoh ja,''ovo nije hokej nego tenis!''
''Ma kakav hokej i tenis, o čemu ti pričaš ? Šta je ovo?''
''TV igra, neznalico!''
''O, jeba te, ako je ovo igra onda ni ni čudo da je ta Vaša Jugoslavija propala!''
''Moja Jugoslavija? Ajde, nemoj srat' Tuđmanova pčelice, mene je ko i sav normalan svit dariva djed Mraz, a ne neki impotentni Djed Božićnjak ! Našem se barem na nas nije kurac diza ! Sedeš mu u krilo i osjetiš nešto tvrdo pod guzičicom. Muči i koncentriraj se !''
''Na šta se triba koncentrirati? Čuj, ja svoj Pro evolušn soker skidam po pet dan, a onda se ne odvajam od njega po dva miseca jer je to igra, a ovaj kurac ja ne mogu gledati, a kamoli igrati ! Interesantnije mi je vrtati prstom i kopati govna iz nosa !''
''Jebi ga, sad je kasno!'', rekoh i tek tad primijetih da je računalo, dok smo se mi svađali, izlistalo pravila da se igra do deset, da onaj tko osvoji bod ima servis i, što je najstrašnije, misleći da se zagrijavamo, nisam ni skužio da nas je Majka već povela sa 4:0.
''Vodi nas 4:0, manijače !'', zaurlah, a kolega je samo skinuo šljem, sjeo za računalo i rekao:''Ja ne znam kako ti misliš da nas dva upravljamo sa jednom crticom i zato ću….PUF 5:0…MAJKA IMA SERVIS!''
TUC………TUC……..TUC……(zvukovi igrice)
''Daj, napravi nešto, jebemumater!''
Luxon me blijedo pogledao:''A šta si ti mislija? Ona ti u memoriji ima i Bjorn Borga i Raftera i Bekera i Lendla i Đimi Konorsa i Ivaniševića i Đokovića i Mimu Jaušovec i Štefi Graf…i malu Mo….i…..sve tenisače ovog svita, a ti misliš da joj možeš parirati !''
U tom trenutku sam joj nježno vratio jednu forhend dijagonalu, ali ona je samo napravila oštri pasing šot i mogao sam samo nemoćno gledati kako kockica nestaje u kutu…6:0….MAJKA IMA SERVIS….
TUTUC…..TUC……TUC…….
Mopopedejci su šutke sjedili.
Čuo se plač i tiha molitva.
Ovo je kraj !
'Zbogom Mopopejo! Zbogom SPIŽE!', razmišljah nemoćno vraćajući kockicu.
'Koštala me moja bahatost! Umjesto da pijem pivu ispred dućana skupa sa brokerima u 'Eurosport' trenerkama, ja sam sudbinu jedne cijele planete stavio na kocku, odnosno na ovu bolesnu kockicu….7:0…MAJKA IMA SERVIS....znao sam….nema šanse…otkad sam zadnji put igrao ovo govno prošlo je skoro trideset godina, a od tad se moja desnica umorila od svega i…Desnica?....Tenis?.....Orešar! Orešar ! OOOOREEEEŠAAAAAR !''
Pogledao sam kolegu koji je nemoćno zabio lice među dlanove i plakao.
''Ukucaj 'Orešar'!''
''Misliš Orašar iz one bajke!'', upita brišući suze.
''Ne nego Orešar ! Bruno Orešar ! Jebemu mater ! Tenisač !''
U tom trenutku sam toliko nabio lopticu da je MAJKA jedva vratila.
TUC……TUTUTUC………TUC…….
''Ki je taj?''
''Ma samo upiši !''
''O…re….šar…Evo, traži….otvorilo se….Hadezeovac….evo nešto je mulja….nešto je pokreja…evo nešto su ga bili i priveli…..evo igra je tenis s Tuđmanom….''
''E to ! TOOOOO! TOOOOOOOOOOOO ! Daj mi izbaci analize tih mečeva, ali samo brzo ! I onda kompresiraj Orešarovu tehniku i prebaci je u mene!''
''A dobro, al' to će potrajati !''
….PUF….8:0….MAJKA IMA SERVIS!
Kolega je luđački kucao po računalu, ja sam teškom mukom vraćao loptice, Mopopedejci su natezali žestoka pića i skoro cijela dvorana je plakala i razbijala boce o pod.
Žalost je dosegla kulminaciju kad ono….
''Evo, analize gotove! Kompresiram i prebacujem!'', krikne kolega i srednjim prstom toliko jako nabije po tipki 'enter' da je skoro izletjela iz kućišta.
TUC…..TUC……TUC……..(zvuci igrice )
Osjećao sam kako me prožimaju slatki žmarci domoljublja, ljubav prema Kaptolu, a čak mi ni vlč. Sudac nije izgledao kao komad majmuna, pred očima mi je zaigrala prava šuma brojeva tekućih računa po Švicarskim bankama i Kajmanskim otočjima,masne patriotske provizije i…i...što je najvažnije….osjetio sam da loptice odjednom vraćam s neviđenom lakoćom i u jednom momentu uputio sam MAJCI takav žestoki felš da….
PUF….9:0…..MAJKA IMA SERVIS !
''A osvoji bar jedan punat, nabijem te na kurac!'', zaderao se kolega i skočio prema meni:
''Daj meni taj šljem, pička mu materina i šljemu….''
Mopopedejci su se polijevali rakijom po glavi da se ne vide suze.
Netko je donio harmoniku i začas se zaorio Mišin ''Jedan dan života''
Kolega mi je počeo otimati šljem i nastalo je hrvanje, a načelnik i još dvojica su ga zgrabili i skidali s mene jer se na video volu odigravala prava drama.
Iako je MAJKA sve teže vraćala moje brze dijagonale, nikako nisam uspio poentirati…
TUC…..TUUUUC….TUC…..
Za to vrijeme sin Ministra obrane je, vođen grižnjom savjesti, cijelo vrijeme lupao po kompjuteru i shvatio da je MAJKA najobičniji dječji algoritam koji su oni rješavali u drugom osnovne.
Ono što je Mopopedejce izbezumilo je to što su računalni virusi kod njih nepoznat pojam i zato se od silnog šoka nitko nije ni sjetio da je uništiti MAJKU za njih najobičnija glupost.
PUF…..AS!.........9:1….IGOROVSKY IMA SERVIS…..
JEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEE !!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
Dvorana je proključala kao vatrogasni dom u Sidneyu kad na binu izađe Mate Bulić.
Netko je zapalio baklju i iz stotina grla se zaorilo :''ALI ŽIIIIVIII STOTINAMA BOOOJAAAAAA….'', a tad je MAJKA nabila jednu forhend paralelu i loptica je nestala u kutu ekrana.
PUF…AS!.............DESET PREMA JEDAN ZA MAJK…..
Sin Ministra obrane je u tom trenutku kliknuo na 'delete' i dogodilo se čudo.
Ekran se zacrnio, počeo tresti, a tada…….
BUUUUUUUUUUUUUUUUUUUM….
Video vol je prsnuo u milijun komadića, a sutradan će se ispostaviti da se to dogodilo i sa apsolutno svim računalima na Mopopeji.
Ipak MAJKA nije bila toliki pičkin dim….
Kolega i ja smo iz te hrpe stakla i prašine izašli krvavi od glave do pete, komad video vola je načelniku odrubio glavu, a Mopopedejci, još nesvjesni što ih je snašlo, onako pijani napraviše prolaz da možemo izaći vani.
Hodali smo najfrajerskije što smo mogli…nije Hrvat svaki dan u svemiru….
RAMPA ZA TELEPORTACIJU, MJESEC DANA KASNIJE…
''….Iako se šteta mjeri u milijardama krajcara (1 mopopejski krajcar-7,25 kuna) , mi nećemo cijeli život kao Vi vrljati po kostima i srati o ustašama i partizanima već ćemo obnoviti Mopopeju i sve ono što je MAJKA uništila !
(aplauz)
Popravili smo dosta, ali čeka nas još puno puno posla.
Vama, dečki, hvala od srca!
Polje Vam rodilo, zdravlje Vas služilo, sve Vam od ruke išlo!
Pisali Vi nama još duuugo…. sve dok država ne propadne…''
''Eto, vidiš!'', rekoh kolegi šapatom,''Doživio si i ti da si bar jednom u životu faca!''
On je poljubio pijesak Mopopeje, samo se nasmijao i rekao:''Kam vit mi if ju vona liv !''
Ušli smo u teleporter, praćeni ovacijama....
(KRAJ EPIZODE ilitiga PORED EPIZODE ilitiga DO EPIZODE ilitiga PRI EPIZODI ilitiga LUXON:''Pa dobro,koliko možeš srat'.pička mu materina….)
'SPIG'-ove OTOČIĆANSKE ŠTORIJE GRANDIOZNO FINALE LiTA GOSPODNJEGA 2011.- KI JE JEBA, JEBA JE…
Za početak jedan odličan vic !
Iša čovik po putu i naiđe na starog dida koji vodi tovara.
-Dida !- reče- Ajmo se kladit' u dvista kun' da ću u jedan minut natirati vašeg tovara prvo da se smije, a onda da plače.
Kako je dida tog tovara ima skoro deset godin' dobro je zna da nema šanse da se beštija smije, a kamoli da plače i prihvati okladu.
Čovik odvuče tovara iza kantuna i ka' su se vratili tovar riga od smiha, ceri se k'o blesav, velja, njače, treska glavom …
Dida gleda u čudu i kaže :
''Svaka ti čast, aj' ga sad rasplači !''
Odu oni opet iza kantuna i ka' su se vratili tovar cvili, plače, teču mu suze ka' bobi, fljipa, fljenca, bali….
Dida izvadi dvista kuna, pruži čoviku i reče :
''Svaka ti čast, aj' mi samo reci šta si mu napravija jer je ovo pravo čudo !''
-Ka' san ga prvi put odveja iza kantuna - reče čovik – reka san mu da iman duplo veći kurac od njega i normalno da je krepa' o ' smiha, a ka' san ga odveja drugi put onda san mu ga pokaza'….
LITO 2011, 'SPIG'-ov TOP 5
Pet najjačih priča koje smo čuli ovoga lita
PETO MISTO – KAKO ZNATI DA LI SE U ZAHODU O' KAFIĆA POSRA' OŽENJENI ILI NEOŽENJENI ?
Stara, iskusna konobarica, pitala me ovo lito, po čemu se zna da li se u zahodu o' kafića izasra' oženjeni čovik ili neoženjeni ?
Kako ja nisan ima blage veze, ona mi je objasnila da neoženjeni NIKAD nakon sranja ne otaru wc četkom govna sa školjke…
ČETVRTO MISTO – ŠNICELI ZA PASA
Nakon neke obilate, zajedničke večere u restoranu po pijatima je ostalo još pun kurac šnicelov', ražnjićev', ćevapov'…
Jedan se gost (inače, pravi bodul) diže uzima prazni plastični pijat i počne slagati meso i govori :''A ništa, šteta da ovo propadne ! Uzeću ja ovo doma za pasa!''
Njegov mali sin ki sedi kraj njega odgovara :''Ali tato, pa mi doma nemamo pasa !''
TREĆE MISTO – POT ILI ŠPAHER?
Puno Vas nema pojma da ima ljudi kojima su u dokumente kao adresa prebivališta upisani Kornati.
Iako su većina Kornatara dobri i dragi ljudi ima ih i ki su malo svoje mode.
Jedni su tako kupili špaher za Kornate, odveli ga brodom i ka' su došli tamo vidili su da im nikako ne paše.
Ništa, vratili su ga na provu i odlučili odvesti nazad, a prije nego će isploviti u jedan veliki pot su natrpali leda, raslavili bevandu i stavili ga na špaher.
More je bilo ka' ulje dok u jednom trenu nije proša' neki veliki gliser i napravija veliku maretu.
Val je bija sve bliže i bliže i ovaj šta je timunija samo se zadera ovom drugom :''Drži poooooot !''
Ovaj je skočija ka' oparen, spasija pot, ali špaher oooooodeeeeee u modre dubine.
DRUGO MISTO – NJUŠKALO. HR
Tri mlada dečka su se družila i izlazila vanka. Ova dva su non stop ulitala nekim ženskama, ali ništa, a ovog trećeg su ženske same napadale, ali njega nije bilo briga.
Kako mu se to popelo na vr' kurca jednu večer je lipo jednu opalija i doša kod ove dvojice.
''Prena sam jebava !'', reka im je.
''Ma jesi, mo'š mislit'!'', rekli su ovi dva.
''Oš mi onjušit' kurac ka' ne viruješ' ?''
''Ajde, daj !''
I tad je ovaj stvarno skinija gaće, izvadija ga, a ova bleka se nagnila, onjušila ga i onda se okrenila prema ovom trećem :
''Je,ne laže, jebava je !''
PRVO MISTO – DEŽURNA SLUŽBA
Ova zadnja pričica je nešto najsmišnije što smo ikad čuli !!!
-Tu…tuuuu…tu…tuuuu…
-Klik !
-Dežurna ambulanta, izvolite !
-Ajmeeeee majkooooo, jadna liiiii saaaaam, dojdite odmaaaaaaa, mome mužu nije dobroooooo,ajmeeeeee, izvrniće mi seeeeeee i umriiiiiiiiiiiiiće, a diiiii ćuuuuu onda jadnaaaaaaaaaaaaaa….
-Gospođo, smirite se, odmah dolazimo dajte mi samo svoj broj telefona i adresu !
(nakon jedno minut -minut i po opet zvoni telefon)
-Dežurna ambulanta, izvolite !
-Alo kozo, još si tote !
KLONOVI NAPADAJU - Luxon Le Peppe vs. Igorovsky - Part 4
SAŽETAK
Nakon stravičnog sudara sa Suncem, autori 'SPIG'-a Luxon Le Peppe i Igorovsky pogibaju, no dobroćudni Mopopedejci sjedaju u svemirske brodarce, nalaze njihove ostatke te ih kloniraju.
Kako Vrag nikad ne spava, skupa sa njihovim ostacima nalaze i čudan CD kojeg u računalo upravo gura priglupi sin Mopopejskog ministra obrane...
POČINJE….
''Aaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaah !'', vrisne prestravljeni dječarac i otrči iz sobe držeći u ruci naperenu kitu.
Na zaslonu je titralo :
…OBAVJEŠTAVAM VAS DA STE ME UPRAVO INSTALIRALI TE SAM SE KAO KUGA RAŠIRILA PO SVIM RAČUNALNIM SUSTAVIMA NA VAŠOJ PLANETI.
NEPOSREDNO PRIJE SUDARA SA SUNCEM, SVIH SVOJIH ŠESTO MILJONA TETRABAJTA SAM USPJELA KOMPRESIRATI NA OVAJ OBIČNI CD OD 700 MEGABAJTA.
ZATO VAM MOŽDA MALO TITRA SLIKA I IMATE OVE CRTE NA MONITORU !
AKO ŽELITE ZNATI ŠTO HOĆU OD VAS, STISNITE ISTOVREMENO SHIFT+CTRL+SPACE+ESCAPE+CAPS LOCK+BACKSPACE+F9, A NOSOM STISNITE ALT.
.
PONAVLJAM, IZUZETNO SAM ZLA !
ISTOVREMENO,NA DRUGOM KRAJU GRADA, MOMCI IZ 'SPIG'-a UPRAVO ZAPOČINJU OPROŠTAJNI SEMINAR NA TEMU 'SPIG – LITERARNI BOGOVI ILI DVA OBIČNA KURCA OD OVCE?' PRED PREPUNOM DVORANOM RAZDRAGANIH MOPOPEDEJACA…
''Ooooo, jeba te jarac, ki će se večeras u teleporteru. Baš mi se ne putuje!'', rekoh.
''Aj, ne pizdi !'', ljutito će Luxon,''Ja, da ti iskreno kažen, najradije ne bi nidi, vode san ja svoj na svome, al' eto, ti si se uzasra da ti je puna kapa i da ti fali Hrvatska…''
''Aj, kreći i ne pizdi, vi'š da nas iščekivaju !''
Krenuli smo prema pozornici praćeni bljeskovima fotoaparata...
Dvoranom se prolomio ogroman aplauz, na video volu su išle naše fotografije i isječci iz pojedinih epizoda, a svaki put kad bi se pojavili izrazi kao što su 'šupčina', 'pička', 'govnjara', … svi bi se nasmijali…
Luxon je stao za mikrofon:
''Dobra večer, dragi prijatelji !
Ovo je mali korak za nas, ali veliki za Hrvatsku i za naše približavanje Europskoj uniji.''
U tom trenutku, gle koincidencije, na video volu se pojavila riječ 'kurčina'.
Kolega je nastavio:
''Koliko se ja sjećam, nikad ni jedan Hrvat u povijesti još nije udario u Sunce i nakon toga bio kloniran…''
Ja sam dodao: ''A ni Srbin !''
Dvoranom se prolomio smijeh.
''A jeste fora, svaka Vam čast !'', viknuo je netko iz publike.
''O, jebo te pobjegla mi je pišaka od smijeha !'', čulo se s druge strane.
Luxon je nastavio:
''…Iako bih ja najrađe ostao jer mi se ne vraća u ono govn…milu mi domovinu (smijeh), ali eto, ipak su razlike među nama prevelike (smijeh), a kolega i ja (smijeh) možemo maksimalno dan i pol bez seksa (smijeh). To je jedan od glavnih razloga…''
Tad se na binu popeo ministar useljeništva Sjeverne Mopopeje noseći neku debelu fasciklu.
''Luxone ! A i ti Igorovsky !
U ime Mopopeje nudim Vam jednu zanimljivu ponudu!''
Pogledali smo se u čudu.
''Budući da Vas dole na Zemlji nitko ne uzima za ozbiljno, ostanite s nama!
Problem Vašeg seksualnog zadovoljenja ćemo riješiti putem najmodernijih simulatora i najfinijih drkalica , a ja Vam trenutno imam spremne dokumente o državljanstvu i sve što Vam treba za novi početak…''
''Može !'', bubne Luxon kao iz topa.
Tad se na video wallu pojavila glava neke odvratne babetine i kroz zvučnike je zagrmjelo.
''…PŠŠŠŠŠ….BŽŽŽŽŽ….DOSTA SRANJA……GOVORI VAM……. MAJKA !..''
U dvorani je nastao tajac…
''…SVI RAČUNALNI SUSTAVI NA…. MOPOPEJI SU VAM ZARAŽENI….. MNOME.
NE POKUŠAVAJTE ME U…NIŠTITI….. JER SAM PREMOĆNA.
JEDINI SMISAO MOG POSTO….JANJA JE UNIŠ….TITI LUXONA LE PEPPEA I IGOROVSKOG.
…..HTJELA SAM IM VEČERAS………… PRILIKOM TELE….PORTACIJE ISKLJUČITI KI……..SIK, ALI SAD JE SVE POŠLO NIZBRDO…''
''Što hoćeš od nas?'', viknuo je načelnik.
''UBIJTE IH ODMAH ! TRUPLA ZGAZITE VALJKOM ! FAŠIRAJTE ! KREMIRAJTE ! PEPEO POFRIGAJTE U VRUĆEM ULJU, ISTUCKAJTE ČEKIĆEM I NA KRAJU SVE TO BACITE U KISELINU !
NE ŽELIM NI TRAGA OD NJIHOVE DNK…''
''Jebi se, ovco !'', krikne načelnik, a kompletna dvorana u pol sekunde ostane bez struje.
Majka je aktivirala protupožarni alarm i iz stotina rupa na plafonu su šiknuli mlazovi vode.
Publika je skočila sa sjedala i počela se panično naguravati, a koliki stampedo je nastao najbolje svjedoči to što je nekom mališanu ispala vrećica sa čipsom…''
''…NE ZAJEBAVAJTE SE SA MNOM, PONAVLJAM VAM JOŠ JEDNOM…POPIZDILA SAM….TOTALNO…''
''Majko !'', reče Luxon.
''ŠTO HOĆEŠ. BERLE JEDNO, KLONIRANO IZ BUBREŽNOG KAMENCA?''
''Nema smisla da nas ubiješ !''
''A ŠTO MI TI PREDLAŽEŠ, UGAŽENA STONOGO?''
''Ako nas likvidiraš uvik će se govoriti da si to napravila jer smo nas dva pametniji od tebe !''
''DA? PA?''
''Izazivamo te na duel !''
''KAKAV DUEL, MIŠJE GOVNO JEDNO?''
''Ako ti dobiješ radi od nas šta god 'oćeš (ovo bi, inače, voljela i svaka čitateljica 'SPIG'-a), a ako mi dobijemo, ostavi Mopopedejce na miru.''
''HA HA HA ! A U ČEMU ME TI , ŠTAKORE, MOŽEŠ IZAZVATI KAD SAM POPILA PAMET CIJELOG SVIJETA?''
Tu je Luxon ostao malo osupnut, ali tad sam iskoračio ja.
''Hokej na TV konzoli !''
''ŠTA SE TI JAVLJAŠ, KURČEVA KOŽICE?''
''Hokej na TV konzoli, Majko ! Hokej !'', rekoh gordo, ponosno i domoljubno…
………………………………………………………………………….
Čitatelji rođeni prije nego što je umro Tito, vjerojatno se sjećaju legendarnih igraćih TV konzola kupljenih u Trstu i one dvije šizofrene bijele crtice koje su išle gore - dolje i lupale onaj bolesni kvadratić koji je išao lijevo-desno.
Svojevrsni Playstation za mladež HDSSB-a !
Budući da i dan-danas smatram da sam neprikosnoveni šampion ove igre odlučio sam Majku izazvati na duel upravo u toj disciplini.
……………………………………………………………………………
''RAZJEBAT ĆU VAS KAO DESNIČARSKA GOVNA HRVATSKU, GLUPANI JEDNI !
''To ćemo još vidjeti, prljava kravetino, pička ti materina da ti pička materina, mazali ti lice izmetom dabogda, jebem ti mater i oca u krvavu šupčinu, kujetino prlj…'', zapjeni Luxon.
''Alo, smiri se! ', rekoh, ''Ljudi te čitaju, jesi li lud?''
''Jebe mi se, svejedno nećemo na naslovnicu !''
Nabili smo na glavu šljemove načičkane žicama spojenim sa računalom i duel je mogao početi…
'SPIG' ! Vai'k isto, nika' bolje !
(KRAJ U IDUĆOJ EPIZODI )
''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''
Možete se ić' popišat' i kad se vratite čeka Vas završni dio ove drame !!!
Zapravo, ostavite rađe za sutra !
Koji kurac se treba preforsirat'?
Moj prijatelj Mali (Linićev 'Fiat') je npr. do pojave 'SPIG'-a čitao jedino 'Novi List' i to, ili TV program ili bi u osmrtnicama brojao koliko ima muških, a koliko ima ženskih.
Dobro ajde, znao je pročitati i što piše na tetrapaku od mlijeka kad bi ujutro, za doručak, mazao putar i marmeladu.
Sad je postao pravi ovisnik o čitanju i mislim da ga probudiš u tri ujutro da bi znao nabrojati svih 36 slova abecede…
Jebi ga, ni sam ne znam objasniti u čemu je naša magnetska privlačnost, al' eto, izgleda da ipak ima nešto…
Drago mi je da se smješkate i potvrdno klimate glavom.
Evo opet !
Inače, Mopopedejce je izmislio moj kolega i čim je izgovorio to ime umrli smo od smijeha.
Znate šta, završni dio ove sage ipak ide idući put !