SEKS, POLITIKA I GOSPODARSTVO
nedjelja, 28.10.2012.
SVIRAJ MI SVIRAJ...
|
Vaše dijete ima talenta za glazbu? Kad Vam dođu gosti prisilite ga da donese violinu i odgudi neki recital od pola sata iako bi gosti najradije raščepili i Vas i violinu? Od umora često zaspe za glasovirom pa pljesne čelom po tipkama? Svaki dan u školi dobiva batine jer svira fagot pa šulkolege misle da je peder (faggot)? Još kao beba Vam je kuhinjskom varjačom nabijao ritam po pretis loncu? Budući da sam veliki zaljubljenik u glazbu, a uz to i izuzetno cijenjeni propali muzičar u današnjoj epizodi ću Vam probati pomoći uputiti dijete u čarobni svijet glazbe. Lijepo je kad je glazba hobi, ali ako želite da mu to postane budućnost ovaj mali savjetnik Vam je u tom slučaju neophodan. Tko zna, možda mi jednog dana budete zahvalni… Za početak probajte vidjeti kojem instrumentu naginje. Instrumente smo podijelili u nekoliko skupina kako bi olakšali pregled. ŠESTA OPCIJA VIOLINA, VIOLA, VIOLONČELO, FAGOT, LIRA, CITRA, OBOA, KLAVIČEMBALO, HARFA, KLARINET, MARIMBA, SAKSOFON, FLAUTA, TROMBON, TUBA, KSILOFON, ONAJ TROKUTIĆ KOJI RADI CIN-CIN……itd…itd… Voljeli biste da se Vaše dijete pronađe u klasici! Dok njegovi vršnjaci krvavih koljena trče za loptom mali dječak zalizane kose obučen kao polaznik nekog engleskog koledža nosi svoj teški instrument. Put mu je izuzetno blijeda jer u školi ima sve petice, a uz to je i predsjednik razreda, pohađa četiri izvanškolske aktivnosti, a Vi ste ga još i prisilili na cjelodnevni solfeggio. Siročić, uglavnom, ne viđe sunca. Dečki iz razreda ne da misle već su sigurni da je peder. Umjesto s Gormitima dan mu počne sa Mendelssonom. Umjesto OK-a lista buđave partiture požutjelih listova. Nikad neću zaboraviti intervju s jednim tinejdžerom koji je na klasičnoj gitari najprije odsvirao neku minijaturu Francisca Tarrege, a nakon toga novinarki mrtvo hladno rekao da nikad u životu nije čuo za Jimija Hendrixa. Dečko od nekih 14-15 godina? U tome i je čar klasične glazbe. Želiš li ući u samu srž moraš se isključiti iz stvarnog svijeta. Samo tako se dolazi na vrh. '2 Cellos' su tek nakon krvavog vježbanja i odricanja postali to što jesu i nikad nikom ne bi bili previše bitni da nije bilo mudrog iskoraka u popularnu glazbu i hajpa koji je zbog toga nastao. Po starohrvatskom narodnom običaju čim je nešto za široke mase to treba pokopati pa makar se radilo i o nečem ovako izvanserijskom. Sreća da su Luki i Stjepanu naše sirotinjske palanke odavno pretijesne pa svojom svirkom raspamećuju publiku gdje god se pojave. A najsmješnije mi je to što je minimalno jedan glupi hrvatski roditelj, očaran uspjehom '2 Cellos', slomio teniski reket i svom traljavom debilu nabavio polovno violončelo i rekao:''Ima da mi sviraš ki tu ćelos ješ dobt nečin posri čela'' Vratimo se mi na Vaše dijete. Ukoliko ste novčano potkoženi podupirite ga u klasici, šaljite u Njemačku i Austriju na skupe konzervatorije i uspjeh neće izostati. Poznam jedan bračni par koji žive u Njemačkoj, a oboje su diplomirali klavir (jel' se to tako kaže?) I jedan i drugi rade kao profesori, a dnevnice koje dobivaju na npr. otvaranju 'Mercedesovih' salona su više nego pristojne, ali treba biti taj i imati puno sreće za upasti u te vode. Ukoliko niste, dobit ćete vrhunskog majstora na klavičembalu koji će preko poznanstva s tajnikom iz općine upasti u orkestar nekog hrvatskog kazališta i tu će imati primanja tek nešto malo veća od kontrolora karata u autobusu. Dakle, svirat će kurcu! Ali virtuozno i vrhunski! Imao sam četrnaest godina kad smo sa muzičkom omladinom išli na koncert klasične glazbe u riječkom kazalištu 'Ivana pl. Zajca'. Orkestar je otprašio jednu vrhunsku tezgu za nedojebenu pubertetsku bagru. Sve je bilo puno šuškanja vrećica od čipsa, kikotanja, prdeža, dobacivanja i ostalog. Kao veliki ljubitelj glazbe sjedio sam među svojim štreberima tik do pozornice i nikad neću zaboravit gospođu koja je svirala violinu te njen ljutit izraz lica zbog 'bacanja bisera pred svinje' pa je svom kolegi u jednom trenutku poluglasno procijedila:''Ovo stvarno nema smisla!'' Upravo tako, jer većina nekulturne bagre je dvadesetak godina kasnije dupkom napunila dvoranu Vatroslava Lisinskog i zbog kašljanja, kihanja i šmrcanja skoro upropastila koncert Ive Pogorelića. Komentar iz 'Slobodne' glede Kerumovog odlaska na koncert Paca de Lucie znate, ali ću ga isto ponoviti: ''NA BINI SJEDI PACO, A KERUM SJEDI 'NAKO!'' I zato žalim prave zaljubljenike u klasičnu glazbu jer su u ovom neciviliziranom balkanskom šupku totalno 'out'. Klasika na ovim prostorima živi još jedino u TV reklamama i svakog 01.01. prilikom prijenosa Božićnog koncerta iz Beča, ali se većinom gleda u mamurnoj alkoholnoj izmaglici praćena prdežom uzrokovanim prajčetinom i francuskom salatom. A za kraj ovog odlomka nešto spektakularno. Iako je riječ o jeftinom, populističkom 'fast foodu' za nezahtjevnu publiku ponekad mi je tako drago što sam nezahtjevan: PETA OPCIJA BAS GITARA, KLASIČNA GITARA, ELEKTRIČNA GITARA… Većinu svoje mladosti proveo sam na plažama lupajući po gitari. Do onog trenutka kad shvatih da je to jedna najobičnija glupost. Zašto? U većini slučajeva ekipa bi u paru nestajala kako bi se mogli nesmetano drpati i žvaliti, a meni bi svaki put ostala tri pijanca moleći me da im sviram 'Užas je moja furka' ili 'Za ljubav treba imat' dušu'. Pri tom bi me tapšali po ramenu:''Najjači si!'' Mo'š mislit'! A jedan bi onda obavezno išao rigat'! Stoput se dogodilo da bih gledao u ta dva slatka plava oka, svirao 'Kako si topla i mila' zamišljajući kako joj vrhom usana sišem vlažnu pipicu, a ona bi večer završila skačući kao ranjena kobila na jajima nekog papka. Kojem se od same pomisli na njene sokove vjerojatno povraća. Gitarista je jednostavno previše, izlizali su se i nemaju više ama baš ništa za ponuditi. Sviranje sola kao vrhunca glazbenog izražaja, s nogom dignutom na monitor, je atrakcija još jedino u Slavoniji i nekim ličkim kafićima. A čak ni na gažama gitara nema neki veći značaj jer stvari pod kontrolom ionako drži klavijaturist budući da su kod njega sve matrice. Može se gitaršpiler usred solaže ići popišati i nitko neće ni primijetit da ga nema. Gitara-out! Stvar je slična i s bas gitarom. Osim onog grčkog PUM PA-PA PUM PA….PUM PA- PA, PUM PA… Od slepanja, čupanja žica, virtuoznih ljestvica, dimova, majeva i suseva u RH se nitko nije usrećio. Onako usput, razgovarao sam jednom daaavno s čovjekom koji svira gitaru u bendu koji je pratio ni manje ni više već Josipu Lisac. Čovjek je na mom lijepom otoku sa svojim blues bendom stari znanac i svakim nastupom oduševi publiku. Iako su blicevi fotoaparata privlačni, iako su hotelski smještaj i dnevnice uredno plaćeni, iako će mu slika izaći u 'Gloriji', iako se svira u finim intimnim prostorima na koje dolazi kulturan svijet da nema sviranja po svadbama ne bi se mogli otplatiti baš svi krediti… Đitra? Pušiona! ČETVRTA OPCIJA - BUBANJ Ovaj instrument koji je uvijek negdje u pozadini je bio i ostao najvažnija stavka u glazbi uopće. Vjerujte Vi meni! Od ritma je sve i počelo! Ne znam zašto većina roditelja ovaj fenomenalni instrument ne može smisliti. Sjednite svog desetogodišnjaka za bubanj. Neka desnom rukom lupa ravnomjerno osminke na fušu c-c-c-c c-c-c-c c-c-c-c c-c-c-c-c c-c…. Neka desnom nogom opali bas jednom pa dvaput, a poslije prvog udarca basa nek lijevom rukom opali jednom po dobošu. Aj sad zatvorite oči i ponovite što ste pročitali! Znači: BUM TUP BUMBUM TUP, BUM TUP BUMBUM TUP… Desna ruka cijelo vrijeme lupa po fusu c-c-c-c-c-c-c-c-c-c-c… E sad ga gledajte! Ako slijedeću minutu izdrži bez da ispadne iz ritma ili da zarola prijelaz po kontrama ili opali jedno šesnaest puta po činelama možda ispred Vas sjedi veliki bubnjar. Nemate pojma kolikim bubnjarima je sviranje ovog osnovnog ritma ispod časti. Ne volim kad svirač bilo kojeg instrumenta ne želi biti dio cjeline već mora ispumpavati svoje ego tripove. Eto, upravo zbog toga je za mene Tadić veća faca od Stefanovskog iako su i jedan drugi bez konkurencije u ovom dijelu Mliječne staze. Na probama Gibonnijevog benda Stefanovski je mrtav-ozbiljan redovito diktatorski zapovijedao:''Nemoj da mi se ko meša dok sviram solo!'' Jebo te solo! Bubnjar? Puno su traženija roba nego gitaristi i nemate pojma kako je teško naći pravoga. Little drummer boy? Apsolutno! Dok se ne otkrije da je ritam mašina jeftinija, manje jede, pije i ne kasni na probe. TREĆA OPCIJA TRUBA Jedina tri zanimanja koja će izdržati svaku povijesnu promjenu, svaku krizu i svako društveno uređenje. Zna se! Doktor, pekar i hadez…pardon…grobar! Bez svega ostalog se može. I u najvećoj besparici svatko od nas će naći tih sedam-osam kuna za kruh, parsto eura za podmititi liječnika kao i pedesetak eura za minutu 'Tišine' na ispraćaju najmilijih. Interesantno je da osim 'Tišine','Krista na žalu' i 'Vjerujem Bože moj' (za koju moj blekasti kum Dirk Diggler nije znao da su je svirali violinisti na 'Titanicu') dijete ne treba učiti ništa drugo. Nađe se doduše preseratora koji bi htjeli da trubač u roku od dva dana skine 'Bumbarov let' jer je pokojnik bio pčelar, ali to za te novce to stvarno nema smisla. Truba? Ako je sprovodna može! Longplejku Milesa Davisa mu razbijte o glavu! Za jazz se baš ne tuku na sprovodima… DRUGA OPCIJA – TAMBURA Ne volim tamburaše! Nisam sklon generaliziranju jer znam da i među tamburašima ima čestitih ljudi, ali ovaj slavonski Telecaster mi je ogadio pokojni predsjednik kad je u prvoj polovici devedesetih silovao narod sa tamburama, a na televiziji bi lelekao isključivo lider 'Zlatnih dukata' i njemu slični beskičmenjaci. Prije par dana smo se cijelu večer smijali ovoj duhovitoj obradi Tomislava Brajše koju smo smislili nakon šest-sedam gemišta ''…Tirolska mati me rodila, Tirolska kobasica othranila. Tirolac sam bio, tirolac ću biti, Živio Tirol!'' Zašto ne volim tamburaše? Kao prvo-svi do jednog ne vide ništa čudno, čobansko i zaostalo u Tuđmanovoj viziji Hrvatske. Znate ono, jes pljačkalo se, jes' ljudi su gladni, jes' nema posla, jes' ošla država u kurac, jes' dabogda pocrkali svi koliko ih ima, al' šta to ima veze ka' su to napravili naši, Hrvati. Kad pročitate iduću priču u ustima će i Vama ostati loš okus: Prijatelj iz Zg je bio kum na svadbi i za glazbu su bili zaduženi tamburaši. Od mladoženje stupajući do mlade, od mlade stupajući do Crkve prašili su sve u šesnaest, a jedan od njih je nosio maleni stolčić. Zašto? Svakih par minuta bi stali, stavili stolčić na pod i zgrabili nekog od svatova pa ga prisilno posjeli. Ovaj bi im dao sto-dvjesto kuna i naručio neke snaše, konje vrane, razigrane, salaše, škore i slične pizdarije (onako usput, Slavonija je najsiromašnija regija u Hrvatskoj…zapravo, tambura bi onda i mogla biti najveći hrvatski simbol…jadna joj majka…) I zgrabiše oni mog prijatelja, ovaj im ubaci dvjesto kuna oni zasviraše i sve super. Dakle, osim što su masno naplatili svoju svirku i osim što su ih nakitili novcima slavujima to nije bilo dosta pa su još uzeli i taj posrani bančić. Pljačka s predumišljajem! Obraz ko đon! I sad dolazi najstrašniji dio priče! Neki od svatova su čuli kako muzika govori da im ne valja hrana, da im ne valja vino (možda i dekoracija stola?), ne valja im ovo, ne valja im ono i tamo negdje oko ponoći moj prijatelj odlazi u WC, a za pisoarom jedna od hijena. Kad ga je vidio, tamburilo u lajbekiću je, onako praseći, mrtav-hladan priupitao:''Šta je kume? Slabo ti nešto ubacuješ…'' Ovaj se dvoumio da li da ga pljune ili kulturno pošalje u pičku materinu… A SAD FANFARE ZA PRVU I POBJEDNIČKU OPCIJU, JEDNU I JEDINU, VJEČNU KAO NAŠA HRVATSKA DOMOVINA. JEDINI INSTRUMENT NA KOJEM SE MOŽE IZGRADITI SIGURNA BUDUĆNOST I POJEBATI NEŠTO NA PALETAMA CIMENTA IZA NEOŽBUKANE GARAŽE HARMONIKA ''Di ćeš, ba, odma' najskuplju?'' ODGOVOR CIGANSKOG SVIRAČA KAD JE NA JEDNOJ VESELICI U ZAGREBU PIJANI UZVANIK NARUČIO 'MILJACKU'. Tko zna harmoniku zna i klavijature, ali jebeš klavijature! Treba nositi zvučnike, pojačala, stalke, miksetu…onda nešto rikne pa treba iskeširati par tisuća kuna…. Ili ti ih ispilaju motorkom… Za razliku od nas primoraca Dalmatinska zagora je u ratu najebala sto puta više. Mržnja prema apsolutno svemu srpskom nije nikako opravdana, ali je više nego razumljiva. I zato mi nikad, ali stvarno nikad neće biti jasno zašto na svim pijanim zabavama u tim krajevima 80 posto repertoara čine cajke. Ne Halid, ne Miroslav Ilić, ne Šaban Bajrami, ne Esma Redžepova već ono turbo šrot najgore vrste. Neki dan sam igrom slučaja završio u narodnjačkom klubu nedaleko od Šibenika (otprilike tamo gdje je inspektor Duvalović opalio nogom Milu Daglasa pa mu je od siline udarca odletio postol). Luxon kaže da on tamo ne bi živ ušao, ali budući da sam ja uvijek otvoren za nova iskustva baš mi je bio gušt. A morao sam to učiniti radi Vas i radi ovog posta. Do tog trenutka sam bio uvjeren da poznajem glazbu, ali u dva sata torture techno ćirilicom ja nisam znao ni jednu jedinu jebenu pjesmu. Bar da im se omakne Halid ili Brena ili ona Big Brotherovska ''…glavobolja od vina, a nigde aspirina…'', ali ne…depresivni, pumpajući bas uz ritam od 150 bpm-a, harmoniku i jaaaaaaaaauuuuuuuukaaaaaanjeeeeeeeeeeeeeeeeeeee. A kad je zasviralo ovo, nisam imao pojma da li je to neka zajebancija ili nešto drugo te sam bio prisiljen ustati i otići do džuboksa pročitati ime izvođača kako bih i svojim čitateljima proširio obzore. Ako je čujete prvi put pripremite si, zlu ne trebalo, neku veliku kantu za povraćanje! Jebalo mater ako ne bi trebalo zauvijek protjerati iz Domovine svakog glupana kojem je ovo dobro! Uglavnom, da se vratimo na temu današnje epizode. Od svih mogućih instrumenata, u Hrvatskoj jedino harmonika može Vašem djetetu osigurati sigurnu egzistenciju. I to je, nažalost, tragična istina! Ako ne vjerujete, evo još jednog primjera. Nedavno sam čuo priču o dva čovjeka iz Šibenika koji žive isključivo od sviranja. Pretprošle su godine dobili poziv u Split kako bi svirali, ni manje ni više već na Kerumovom rođendanu. Od kad su došli, u nekih 8-9 navečer, pa do sitnih sati takoreći nisu stali i, suprotno predrasudama, nije bilo ni penjanja na stol ni razbijanja već se samo jelo, pilo, veselilo, plesalo i pjevalo i svako toliko bi se na instrumentima pojavila neka novčanica. Jazz veliš? Klasika veliš? Rock veliš? Sviranje kurcu!!! U pet ujutro sjeli su u auto i krenuli kući, košulja zalijepljenih od znoja i cijelim putem zadovoljno klimali glavom. Muzika prošla, a bubnjevi u glavi ostali. U bunkeru instrumenti, u kutiji još samo par cigareta, na radiju jutarnji program Radio Dalmacije, na obzoru se pomalja sunce, a u džepu ni manje ni više već (udahnite duboko!) - 30 000 kuna!!! Doduše, takve svirke se događaju samo jednom u životu, ali svirajući klavičembalo, death metal ili acid jazz se sigurno ne dogode nikad. A ako se još niste oporavili od DJ Krmka vratimo se na 'SPIG'-ove utabane staze. Po nekim neslužbenim anketama, ovo je najjebačkija pjesma svih vremena, a ja se s tim apsolutno slažem. Milijun puta ste je čuli, a mogu se kladiti da je nikad niste vidjeli. Malo provjetrimo smrad koji je uzrokovalo 'Zrće' i pogledajmo zajedno. |
- 18:44 - Komentari (3) - Isprintaj - #
utorak, 23.10.2012.
SPIG 300 – RAAWULY – EKSKLUZIVNA PREMIJERA!!!
|
DEAR 'SPIG' READERS! DON'T FORGET PUT IT ON YOUR FACEBOOK PROFILES!!! THANK YOU AND YOU'RE WELCOME…ALWAYS! POVRATAK U BUDUĆNOST ''…Daleko dolje u samom srcu Afrike nalazi se mala siromašna država po imenu Raawuly…'' Dragi poklonici zdravog razuma! Evo ga! Napokon! Učitao se! Čekanje je završeno! Nadam se da se isplatilo! Dobro došli u najluđu, najoriginalniju, najtemeljitiju i najduže pravljenu epizodu ikad! Prvi pravi 'SPIG'-ov interaktivni uradak! Svojevrsni 'Avatar' koji je za razliku od slavnog brata koštao točno nula (0) kuna! Tekst 'MAKING OF' posvećen Raawulyu i Z'mbati Bubu napisat ću neki drugi put jer želim da što prije uronite u čarobni svijet Crnog kontinenta gdje je usprkos BDP-u od 1,20 $ po glavi stanovnika patriotski naboj toliko jak da ga ima na izvoz! Ali ipak nemojte ništa izvoziti jer postoji opasnost da bi Vas zbog takvih naprednih ideja 'El presidente' Z'mbata mogao objesiti! Stvaranje ovog čuda trajalo je više od šest mjeseci i za početak se moram zahvaliti svim dragim ljudima koji su sudjelovali u projektu, a ponajprije mom prijatelju, snimatelju, producentu i basisti – Julienu Gillesu! Blesave i većinom neshvaćene ideje od strane daveža kakva je moja malenkost su često takve da me većina normalnih ljudi prije ili kasnije pošalju u tri piz….ali ne i stari mačak Julien! Budući da je čovjek oduševljen količinom pizdarija koje sam u stanju plasirati dosta često se dogodi da grize još više od mene! A za projekte ovog tipa tako nešto je neophodno! Zato ću njegovim živcima i strpljenju prije ili kasnije morati podignuti spomenik! Normalno, Veliko Hvala ide i gospodinu Olivieru, Lady Manuelle, Dr.Dammienu, L'Tinnu, Mr. Dannu, L'Kitcheauxu i, normalno, Luxonu Le Peppeu koji je uz Mr.Danna bio neizbježna tehnička podrška. Maurice Spigorovsky Vas sve ljubi - iskreno i od srca! A SAD JE RED NA VAS! Ako i Vi skupa s nama želite postati dio povijesti Vaš zadatak znate i krajnje je jednostavan! Sve što trebate napraviti je staviti 'Raawuly' na Vaše blogove, facebook profile (to obavezno), portale…. Komentirajte, kritizirajte, hvalite, mejlajte, smijte se i plačite jer Z'mbatine poruke mira, ljubavi i prijateljstva jednostavno moraju doći do čim većeg broja ljudske populacije prije najavljenog smaka svijeta krajem prosinca. Nek' se crno zadime pregrijani serveri! Jedino je šteta što na našem Flag counteru nema nikog iz Afrike jer bi mi specijalno zadovoljstvo predstavljalo da Raawuly pogleda neki web-dizajner iz Ugande. (Luxon viče:''A kako će, jadan ne bio, pogledat' kad tamo nema struje?'' Eto, sad znamo i zašto Afriku zovu Crni kontinent.) ----------------------------------------- Samo zajedno se možemo bar pet minuta popišati na sveopći čemer i jad koji nas okružuje. A to u ova zajebana vremena i nije tako mala stvar! Preporučam Vam samo da ga gledate u 'ful skrinu' jer će Vam na prvo gledanje promaknuti bar deset detalja pa ćete morati kliknuti opet (specijalno obratite pažnju na Z'mbatin odlazak na atraktivni safari sa pokojnim rumunjskim predsjednikom Chausescuom)…i opet…i opet…i opet…i opet… Na naše veliko veselje! ----------------------------------------------------- AND NOW! LADIES AND GENTLEEEEMAAAAAAAN! (Naježio sam se!) DIRECT FROM THE ISOLA DEL MORTE! UNUPFUCKABLE 'VIS KANAVACHE' AND 'RAAWULY'! GWALLA ZAWANNA RAAWULY, GWALLA Z'MBATA BUBU…. Sretno ti bilo, dragi moj isječče! |
- 20:42 - Komentari (7) - Isprintaj - #
utorak, 16.10.2012.
OPET SPEKTAKULARNI LOGO!
|
Luxonova riječ je za me bila i ostala zakon! Kako mi je nedavno saopćio da mu je onaj logo s knjigama baš bez veze odlučio sam ga poslušati! A u slatkom iščekivanju 'SPIG'-a 300 evo Vam dva komentara jednog simpatičnog para kojem sam uradak prezentirao u subotu. Ona: ''Kako...drukčije!'' On: ''Daj ne budi blesav nego stavljaj to na Youtube što prije!'' Hoću, hoću, bez brige... Onako usput, pogledajte moj najdraži demode font kojim je napisana 'SPIG'-ova adresa. Ima li što bolje od poluosvijetljene i zadimljene prostorije i tajnog agenta koji lupa po nekoj pretpotopnoj pisaćoj mašini? |
- 19:58 - Komentari (6) - Isprintaj - #
petak, 12.10.2012.
NAJAVA 'SPIG'-a 300'!
|
Svakom njegov prdac miriše najljepše! LUXON LE PEPPE O MENI I 'SPIG'-u Rđavom kurcu i dlaka smeta! JA O LUXONOVOJ USPOREDBI 'SPIG-a' S VJETROM SAMO ZAJEDNO MOŽEMO PREGRIJATI SERVERE! Svekoliko čitateljstvo! Velika mi je čast što Vam mogu pružiti priliku da zahvaljujući 'SPIG'-u možda postanete dio povijesti. I ja skupa s Vama. Bez zajebancije! Uradak koji će za par dana ugledati danje svjetlo (ako sve prođe po špagu) predstavlja jednu od deset najluđih stvari koje sam ikad napravio. Reakcije uskog kruga ljudi do čijeg mi je mišljenja stalo kreću se od uobičajenog: 'Jebeš mi mater ako si ti normalan!' do nestrpljivog 'Daj stavi to više na Youtube!'. Uglavnom riječ je o mom prvom pravom, pravcatom…na znam kako bih to nazvao…Filmu? Spotu? Stripu? Slikovnom performanceu? Igrokazu? Četiri minute toliko nafilane pozitivnim vibracijama da ćete kliknuti minimalno pet puta želite li pohvatati sve. Izrada je trajala više od šest mjeseci. (Lini Dalmatinci, šta ćeš?) Vaša usluga prema 'SPIG'-u neće iziskivati puno muke! Sve što želim je da isječak stavite na svoj blog i posebno na facebook profil. Ako se od pustog klikanja ne zadime serveri nismo ništa napravili. Ni Vi ni ja! Vaši komentari, kritike i pohvale će biti dobrodošli, ali u ovom slučaju padaju u drugi plan. Kako lijepa riječ i željezna vrata otvara za kraj bih obvezatno napomenuo da su sve žene koje čitaju 'SPIG' izuzetno lijepe, naočite i senzualne osobe čvrstih grudi i lijepo oblikovane guze čija se seksualna vještina ocjenjuje nebeskim parametrima. Svaki muškarac nakon penetracije sa bilo kojom od naših čitateljica nikad ne zaspe već se malo djetinje poigra s njenom dojkom i obavezno pita može li dobiti bar još jedan krug. Muški, pak, dio čitateljske populacije ima takvo spolovilo da će ga za tristo-četiristo godina opjevavati u narodnim pjesmama. Testise kakvi se gordo njišu među nogama naših čitatelja u živo sam vidio samo na pobjedniku bikijade u Radošićima. Pravi ananasi. Suvišno je i govoriti o njihovoj seksualnoj izdržljivosti i snazi koja žene prilikom koitusa prisiljava da si vršcima kažiprsta pridržavaju zjenice kako im iz duplji ne bi ispale očne jabučice. Zamislite narodnog guslara uz vatru: ''…Spiže dragi iz mojega krajaaaaa ko te čita vel'ka su mu jaaaaajaaa, Vise ispod debela pitona Dugog kao odvod od sifona…'' NE PITAJ ŠTO JE 'SPIG' UČINIO ZA TEBE VEĆ ŠTO SI TI UČINIO ZA 'SPIG'! ZAJEDNO SMO JAČI! USKORO! USKORO! USKORO! USKORO! USKORO! USKORO! |
- 12:00 - Komentari (2) - Isprintaj - #
utorak, 09.10.2012.
O PUŠENJU…S LJUBAVLJU
|
KAD DOBIJEM RAK GRKLJANA MOŽDA SMANJIM NA POLA KUTIJE! Marin, poznanik iz Rijeke i strastveni pušač, 1998. ……………….. Cigarete su štetne. Apsolutno se slažem! Izazivaju zdravstvene probleme, rak, ogavni zadah, žute zube. Nakon boravka u zadimljenoj prostoriji kosa i roba mi smrde da se gadim samom sebi. Ipak, postoji i jedna kvaka! U zlatno Sanaderovo vrijeme počeli smo se praviti Europa i odjednom je počela takva hajka na pušače da bih je usporedio sa fašizmom. Osobno ne spadam u one manijake koji puše tri kutije crvenog Marlbora dnevno i koji su u stanju u dva ujutro u pidžami i papučama sjesti u auto i ići na benzinsku pumpu po španjulete, ali, eto, volim zapaliti i u to ime današnju epizodu posvećujem pušenju. Iz poštovanja prema svim dragim ljudima koji čine to isto. …………………. NE BACAJ ČIKOVE U WC ŠKOLJKU JER JA NE SEREM U TVOJU PEPELJARU. Izjava jednog mog ratnog druga koji se u vojsci pokušavao ostaviti pušenja pa bi mi svi oko njega zapalili, puhali dim u njega i smijali mu se koliko je jadan. …………………. KAKVE VEZE IMA PUŠENJE S TUPAVIM BLOGERIMA? Već sam bezbroj puta imao prilike čitati tekstove netalentiranih ljudi koji oštroumno pomnože 20 kuna sa brojem dana u godini pa puta deset ili dvadeset godina i onda svečano poentiraju da je pušač u deset godina potrošio novaca da si je mogao kupiti jedan lijepi auto srednje klase. Ovaj način razmišljanja bih sasjekao u korijenu jer poznam puno zakletih nepušača koji na sebi nemaju poštenih gaća. Niti je potrošio tvoj novac, niti je narušio tvoje zdravlje. Ako osjećaš da si pasivni pušač makni se u stranu. A GDJE? Na raskrižju gdje se s magistrale skreće na moj lijepi otok postoji veliki restoran sa ogromnom salom za vjenčanja. U sali se, normalno, ne puši, što je po meni OK, ali zato je u predvorju non stop deset do dvadeset ljudi kojima se glava ne vidi od dima. Kao što ste i mogli pretpostaviti tamo obično bude deset puta zabavnije nego unutra i neću nikad zaboraviti kad je jedan trijezni nepušač kojem je bilo dosadno izašao među svoju zadimljenu braću, a jedan od njih, onako malo pripit, ga je zgrabio za rame i gurnuo nazad u salu uz riječi: ''Jesi li nepušač? Jesi? Onda odi u pičku materinu odakle si došao, a nemoj tu nama smetati!'' ………………… PUŠISMO! Aorist glagola pušiti u prvom licu množine ……………….. DA LI JE PUŠENJE ŠTETNO? Da bi odgovorili na ovo pitanje spomenut ću svog jednog daljeg rođaka koji je umro prije više od pola stoljeća. Čovjek je bio slijep, spavao na slamarici i cijelog života motao škiju. Nikad u životu nije bio kod doktora, svi su mu zubi poispadali sami od sebe, a doživio je…92 godine. Ovo čime se danas trujemo je najobičnija kemija koja sa onim što je pušio moj rođak nema nikakve veze. Nakon gledanja 'Insidera' ('Probuđena savjest') sa Al Pacinom i Russel Croweom o najvećoj zavjeri u povijesti američke duhanske industrije svaka mi je popušena cigareta gorka, ali ne mogu si pomoći. Za one koji nisu gledali film reći ćemo da je riječ o istinitoj priči o znanstveniku kojem je mila domovina u potpunosti uništila život samo zato što je čovjek progovorio o tome da se u cigarete stavlja tvar koja nakon nekog vremena izaziva ovisnost. DA LI SE OD PUŠENJA MOŽE UMRIJETI? Slijedeći primjer je, po meni, čista zona sumraka. Svi dobro znamo kako je policija oštra kad je u pitanju razgovaranje mobitelom tijekom vožnje i bezbroj puta mi se dogodilo da sam zbog policije usred rečenice bacio mobitel na suvozački sic. Znam, postoje i oni hands free uređaji, ali to je nešto presmiješno. Gledaš čovjeka sa sto metara i čudiš se zašto šeće tamo-amo kao profesor Baltazar i pri tom maše rukama kao da tjera muhe, a onda shvatiš da budala razgovara na mobitel. Znači, razgovaranje na mobitel tijekom vožnje je opasno. A da li je opasno kad kreten puši u autu i kad mu u oštrom zavoju spadne žar u krilo i počne skakati kao majmun? Interesantno, to se nikad ne spominje. A svaki auto ima upaljač i pepeljaru u čemu prednjači legendarna Škoda Forman. Ova karavan verzija Škode Favorit elegantnog dizajna plijenila je svojom ljepotom. Izgledala je kao kašeta pive na četiri kotača, a najlegendarniji dio opreme bila je pepeljara velika poput ladice na noćnom ormariću. Zapremina cca kilogram i pol čikova. Što se tiče pušenja u automobilu još bih spomenuo i one divljake koje ljeti ljeti bez imalo grižnje savjesti kroz prozor bace opušak. Pušenje u trudnoći, pušenje u prisustvu djece i pušenje u vožnji su jedine tri stvari koje bih trajno zabranio. POSTOJE LI KAKVI PARADOKSI KAD JE O PUŠENJU RIJEČ? U već spomenuto zlatno Sanaderovo vrijeme 'Dnevnici' su prštali vijestima o zabrani pušenja, štetnosti duhana i oštrim sankcijama protiv svakog psihopata koji se drzne u javnosti zapaliti cigaretu. Nikad neću zaboraviti onu nedjelju kad sam tijekom jutra na svim hrvatskim TV postajama bar deset puta čuo izvješće o ukidanju pušenja, a nakon toga, za vrijeme ručka, zadovoljnog seljaka u emisiji 'Plodovi zemlje' i njegovoj ogromnoj plantaži duhana za koju država daje solidne poticaje. E sad tko je tu blesav ni dan danas nisam uspio utvrditi. POSTOJE LI KAKVI PARADOKSI KAD JE O PUŠENJU RIJEČ (po drugi put)? Nakon što su ministri iz HDZ-ovske vlade donijeli te nedorečene zakone mnogi su ugostitelji potrošili lijep novac na ventilacione sustave kako bi njihovi objekti djelovali sukladno sa (nedefiniranim) zakonom. Kako je zakon donesen prije ljeta zabrana pušenja se tolerirala jer svi normalni ljudi ionako sjedili vani na terasama. Problem je nastao zbog tzv. promjene godišnjih doba kad vruće i suho ljeto pređe u hladnu i kišovitu jesen. Kad su pale prve jesenske kiše i kad je postalo očito da ako izbaciš pušača iz kafića ostaju ti samo one dvije čangrizave udovice sa ošišanom pudlicom. Jedna pije voćni čaj, a druga ništa. Nema tu sreće! Zato je zakon promijenjen na slijedeći način: Pušiti se može odnosno ne može ali zapravo bi se i moglo…sad ovisi…teško je o tome pričati…ma evo ti pepeljara pa ako dođe inspekcija… Za donosioce ovakvih zakona koji se doslovno sprdaju sa ljudskom inteligencijom najbolja metoda bila bi ugasiti im čik u oko da napokon progledaju. I glasno kažu što misle. NAJSIMPATIČNIJI TRENUTAK VEZAN ZA PUŠENJE Baš u to vrijeme sam naručivao naočale. Šibenska optika u koju sam išao je dva puta tjedno omogućavala besplatni pregled svima uz uvjet da naočale kupiš kod njih. Pregledala je obavila jedna doktorica pred mirovinom i na samom kraju pregleda izvela nešto čemu se smijem i dan danas. Sjela je za stol, uzela moj karton, kemijsku olovku i iz torbe mrtvo-hladno izvukla bijeli Ronhill, zapalila i otpuhnula u zrak jedan veliki dim. Usred ordinacije. U jeku najvećeg progona pušača u povijesti. Pa tko je onda ne bi volio? KAKO EDUCIRATI DJECU? Kao mulac sam obožavao Taličnog Toma (Lucky Luke). U ranim epizodama legendarni kauboj je u ustima držao napola popušen cigaret iz kojeg se uvijek dimilo. Kako je to davalo loš primjer omladini cigareta je ubrzo zamijenjena travkom koju stari, dobri Lucky u ustima drži i dan danas. …………………………… U ŽIVOTU SE NAJLAKŠE OSTAVITI PUŠENJA. EVO JA SAM SE NPR. DOSAD OSTAVIO BAR DVADESET PUTA. Mark Twain ……………………………. KAKO SE ZAUVIJEK OSTAVITI PUŠENJA? Akupunktura? Flasteri? Rak pluća? Jedna od najboljih i najtežih metoda je reći sam sebi: ''Neću više!'' Apstinirao sam deset godina i znam da je totalna glupost što sam opet počeo. Jebi ga. Šta je tu je. Dođe mi zapaliti od muke. Najbolju priču svih vremena o prestanku pušenja ispričala mi je nedavno supruga mog kuma. Naime, jedna naša mještanka je bila strastvena pušačica. Svi ljudi koji puše posjeduju onu nevjerojatnu sposobnost da i kad su bez jedne jedine lipe u džepu uvijek nekako stvore tih nesretnih 20 kuna za cigarete. Tako je radila i ona iz dana u dan. Sve dok nije čula tu rečenicu koja je po meni definitivno najbolji razlog za prestanak pušenja! Bila je sa svojim malim sinom u dućanu i mali je navalio da mu kupi neku jebenu čokoladicu od 5-6 kuna. Ona ga je pokušala oduriti: ''Dušo, ne mogu ti je uzeti, mama nema novaca!'' Mali se rasplakao i pred svim ljudima koji su stajali u redu rekao: ''Da, meni za čokoladu nemaš. A sebi za cigarete imaš!'' Nakon toga ga više nikad nije zapalila! …I ZA KRAJ… Hrvatsku su stvorili radnici. To Vam je ona izumiruća vrsta u trlišima koja sjedi na zidu, jede sendviče od mortadele, popije jogurt ili pivu i obavezno zapale nakon toga. Hrvatsku nisu upropastili ni oni, ni Srbi, ni pederi, ni intelektualci ni svi oni koje desnica ne može smisliti. Glavni i jedini krivci su naši, hrvatski fašisti u finim odijelima i kravatama sa zlatnom iglom. Šteta što toliko naroda u našoj zemlji u glavi ima običnu hrpu govana koja svojim oblikom neodoljivo podsjeća na ljudski mozak. Ta nas činjenica isto prilično koči u razvoju. Bilo kako bilo, za sve šljakere koji su zbog svog pušenja jedan od najvećih problema u državi za sam kraj jedna prigodna pjesma. Ovo ide u slavu cigarete koju nakon 'Filtera 57' preferira većina hrvatskih šljakera. Dame i gospodo! Fanfare za 'Kolumbo'! |
- 13:25 - Komentari (10) - Isprintaj - #
četvrtak, 04.10.2012.
RETROSPIGTIVA 2
|
NAJJEZIVIJI TRENUTAK LJETA 2012. Bila je sredina kolovoza, kasno popodne. Taman sam došao s posla, sjeo za stol…a onda se dogodilo! Odnekud je dopirala pjesma! Skladni, visoki ženski glasovi pjevali su neku umilnu melodiju i trenutno sam izletio na balkon vidjeti o čemu se radi. Uglavnom, desetak žena od možda 40-50 godina odjevene u duge, bijele haljine sa krunicama u ruci uzlelekale su se o Kristu sa tako blaženim izrazom lica kao da su se nadojile najfinijeg kanabisa. Iako je taj prizor trebao ogrijati moju grešnu dušu ja nisam osjetio ništa već se trenutno sjurio niz stepenice iz straha za djecu koja su se igrala u dvorištu. Nisam bio siguran da li su u pitanju kršćani, Jehovini svjedoci, scijentolozi, mormoni ili amiši. Bio sam zato sto posto siguran u nešto drugo! U zvizdan na plus 36 u ljetno popodne normalni ljudi u Dalmaciji ili nešto rade ili spavaju ili se seksaju ispod tuša ili piju u kafiću ili mažu nutelu ili gledaju parove u kladionici ili uživaju negdje kraj mora. Nema mi jezivije scene od fanatika u bijelim haljama koji svoju ljubav prema Gospodinu šire glasno pjevajući po cesti. Da ih se čuje! Da se zna! Oni su Božji glasnici! Oni znaju! Njihovim žilama teče Krist. ''Obrati se! Probudi se! Krist te voli! Gospodin te prima u okrilje svoje! Marija moli za te! Sveti Ante plače krvavim suzama!'' Svaka Vam čast, prijatelji iz sekte koji god da ste, ali ja se Vas bojim. Ozbiljno! Iskreno! Nabijate mi nervozu! Niste normalni! I točka! Pozdravlja Vas 'SPIG'-ov zaštitnik Sveti Steram! Znao sam čitati da se kao sredstvo za čišćenje od grijeha negdje koristi i žestoki grupni seks! A je li, bogati? Takvim specijaliziranim sektama bi se moj prijatelj Govnjarević priključio isti čas. Slagao bi da je masovni ubojica kako bi ga čistili od grijeha bar tjedan dana! Toliko bi ga temeljito očistili da bi ga peklo dok piša jedno pola godine! $$$$$$$$$$$$$$$$$$$$$$$$$$$$ A sad krećemo sa današnjom RetroSpigtivom! Riječ je o jednoj minijaturi na koju sam neobično ponosan. Jednoj od zasigurno 5 najboljih epizoda ikad! Možda će moja grešna duša zbog ovoga gorjeti u paklu, ali sve dok nikom nisam nikom dužan ni lipe, sve dok nikom nisam ništa ukrao, sve dok mirne savjesti mogu svakom pogledati u oči, sve dok ne izgaram od mržnje, zla i zavisti, jednom rječju, sve dok nisam govno od čovjeka, vjerujem da će me dragi Bog jednog dana potapšati po leđima i reći: ''E, jes' ti, kume, dobra ona priča o Giordanu Brunu! Upravo sram je mene koliko je duša poganih pustog zla posijalo skrivajući se iza imena moga!'' Onda ću ja Bogu s olakšanjem dati jedan 'giv mi fajv'… I popit ćemo po pivu pa makar ja platio. NATURA EST DEUX IN REBUS NADAHNUTA BIOGRAFIJA GIORDANA BRUNA (originalno objavljeno 21.veljače 2011.) U IME OCA… Venecija, 1591. Na prepunom gradskom trgu ulični svirači na lutnjama zabavljaju okupljeno mnoštvo. Proljeće je i svekoliko pučanstvo se, zasićeno dosadnom zimom razmiljelo po trgovima i ulicama. Malo dalje sjedi neki suhonjavi četrdesetogodišnjak s brčićima i razmišlja: ''...Znam da Arhimed veliki mislilac je, ali Zemlja centar Svemira bit' ne može i basta! Ovi što da smo ravna ploča tupe, od crkvenih zabluda zavedeni, isto u neznanju žive. Papira samo koliko potrošio sam zapisujući izlaske i zalaske Sunca u zadnjih deset godina. Što Kopernik parlaše da opkoljeni smo sferom zvijezda stajaćica i da se vrtimo oko Sunca istini je bliskije, samo ja bih dodao još da su sve zvijezde mala Sunca oko kojih planete kruže nastanjene bićima nama nalik…Zid nerazumijevanja i primitivizma oko mene dušu mi pritišće…'' …I SINA… Rim, dvije godine kasnije ''Patriciju Mocenigo, faljen Isus!'' ''Navijeke, nunciju moj, navijeke!'' ''I što taj Giordano Bruno parla? Pa, ljudi, 1593. je! Sve otkriveno je odavno i ne znam tko u riječi Gospodnje sumnjat može? Daj mi ponovi što taj porko besjedi!'' ''Oče, botigliu mi prvo dodaj da si rujna vina natočim.'' ''Prego! Oćeš kalež ili ćeš iz botiglie?'' ''Daj natoči u kalež! Uuuuu… što dobro je! Ovo malvasia je, a?'' ''Je, i to istriana! Dere ko otrov! Nego parlaj ti meni o tom Giordanu!'' ''On tvrdi da se oko Sunca vrtimo i u tu laž uvjeren je. Ne znam kako pameti naučit ga možemo.'' ''Ooo, Mocenigo moj, kao slugu Božjeg te riječi mi stežu grud. A znaš li ti koliko on Crkvi dao je godine ove?'' ''Saznanja ne posjedujem!'' ''Dok drugi dadoše po dvije vreće brašna, bačvu vina i zlatnika kol'ko dati mogaše, on dadne samo uno pikolo saketo papra u zrnu i dvije male botiglie vina poluljutog što kvasinom Mleci nazivaju .'' ''Oooo, oče, pa sprdnjom običnom taj čin nazvao bih! Gdje sad je Luigi, šef podružnice inkvizicije za područje Rima?'' ''Eno,vješticu pali što parla da normalno nije da su kraljica i kralj sestra i brat i da stoga rađaju bolesne sinove što su puževima bez kućice nalik.'' ''Pa kakve ima veze što su sorela i fratelo? Pa i mio padre i mamma mia su bili sorela i fratelo pa mi ništa ne fali !'' …I DUHA… Rim, 16.veljače, 1600. ''Giordano, amiko mio! Pa šutjet' si mogao sette anni. Zašto opet parlat' si počeo ono što Crkvu gnjevom ispunjava?'' ''Zato jer istina moj životni put je! Evo, sheme moje gledaj! Kopernik pravo imao je! Heliocentriko smo, a Bog i priroda su jedno te isto! Dvije strane jedinstvene cjeline! Tota in toto et in qualibet totius parte!'' ''Ma, je stari, u pravu jesi, ima tu nešto, ali vrijedi li zbog Poljaka tog glupog mrijet' u ognju vrućem što sutra Luigi pripremit će?'' ''Si! I nabijem vas sve na mio kaco !'' …SVETOGA… Rim, trg Campo di fiori, 17,veljače, 1600. Okupljeno mnoštvo gleda čovjeka zavezanog za stup ispod kojeg Luigi i kompanjoni s velikim križevima oko vrata bacaju granje, cjepanice, ugljen i panjeve. ''Luigi, oćemol' kocku za potpalu stavit'?'' ''O, glupane jedan, što nepismen u Svetu inkviziciju preko veze upao si. Kocke za ogrjev izmišljene još nisu! Od nevjernika ovog knjige, spisi i nacrti potpala dovoljna bit će…'' Otac Federico je otvorio knjigu i započeo:''…Pokorni pred Gospodinom našim predajemo ti dušu ovog nevjernika što herezu kao nauk prihvati i što Đavolov sluga postade. Nek mu se Gospodin smiluje i…'' ''Federico, požuri, evo baš su skinuli vola s ražnja. Vrijeme je za manđare! Užgi to i arivaj!'' Plamen je počeo proždirati nesretnog Giordana i mnoštvo se dobro zabavilo gledajući kako mu koža cvrči u vatri visokoj pet metara. Polako, ali sigurno postao je Giordano Carboni, a povjesničar je u žamoru razabrao da je zadnje vrištao nešto u stilu da nekome nešto ''…mater zaostalu…'', ali nije sto posto siguran što. Sa zvonika je počeo tući poziv na misu … …AMEN !!! |
- 19:41 - Komentari (5) - Isprintaj - #
utorak, 02.10.2012.
6 NAJDOSADNIJIH PJESAMA SVIH VREMENA
|
Nemoj svirati ono što je izmišljeno. Sviraj ono što ne postoji. MILES DAVIS Dobrodošli u prvu, pravu cjelovečernju epizodu 'SPIG'-a! Ako spadate u one bezveznjake koji prije čitanja 'SPIG'-a vrte prema dolje onaj kurčić na mišu, kako bi vidjeli koliko ima do kraja, onda to ovaj put nemojte činiti jer će Vam se ukočiti kažiprst. A možda Vam izleti i kurčić! Natočite si čašu vina, zapalite i jednostavno uživajte… Bit će ludo! Obećavam da nećete moći stati čitati! I lupkati nogom u ritmu! AMERIČKI SAN,NJEMAČKA DISCIPLINA,TALIJANSKI DIZAJN, POLJSKI ZAHOD… U zlatno doba piratstva najveće meke za ilegalno snimanje i raspačavanje presnimljenog materijala bili su Brazil i Poljska. Skoro da nije bilo pomorca koji na povratku iz Poljske ne bi donio pun najlon VHS kaseta sa filmovima za desnicu ruku i hrpetinu sasvim solidno opremljenih CD-a i audio kazeta na kojima bi pisalo 'Thomsun original.' Tako mi je jednom prilikom brat sa naviga donio jedan solidan paket kojeg je platio malo više nego ništa. Osim izuzetno stimulativnih pornića, izdanje koje mi se najviše usjeklo u pamćenje bila je kompilacija pod naslovom 'The best of Moody blues'. Uzeo sam CD sto posto siguran koja je pjesma prva na listi, ali nakon opetovanog pregledavanja svih dvadeset i nešto naslova usta su mi se razvukla u osmijeh. Kompilacija 'The best of Moody blues' na kojoj nije uvrštena 'Nights in white satin.' Nevjerojatno! CD sam preslušao jedan jedini put i bio je najobičnije govno, ali zato petnaest godina kasnije nepoznatom poljskom majmunu posvećujem ovu današnju mamut-epizodu! Zaslužio je! KAD PJESMA POSTAJE DOSADNA? Dva primjera van konkurencije: a)K'O NOB-a Na Splitskom festivalu daaavne 1986. Meri Cetinić je skupa sa Tedi Bajićem (Spalatoom) nakon kratkog uvodnog prebiranja po gitari prvi put otpjevala: ''…Imala si baril i bronzine, na škanciji stivane bocune…'' Kako se nije baš nešto forsirala po radio postajama, 'Konoba' je u kratko vrijeme postala pravi pravcati klasik i, ako mene pitate, uz 'Galeba' i 'Sunčane fontane' bila i ostala najljepša pjesma izvedena na svim 'Splitovima' ikad. A onda je postala svačija kurva! Toliko puta sam nazočio pijanom revanju, arlaukanju i silovanju ove lijepe pjesme da je danas više ne mogu organski smisliti. Postala je kuruza! Emocije – nula posto! Specijalno je interesantan onaj dio ''…Ajmo skupa prijatelji moji…'' kad se pijana škvadra (obično cure) zagrle jer na taj način veličaju ljepotu svog zajedništva, ali tad obično uleti Kristijan izrigan od glave do pete, padne na koljena i digne ruke visoko u zrak pa ga poklopi razvaljeni Dean blatnjavih i isprolijevanih traperica. Fuj! b)JA BI PIVA NE BI ČAJA…. U današnje vrijeme se ponovio potpuno isti slučaj sa evergreenom klape 'Maslina' koji se pjeva na rođendanima, sprovodima, maturalcima, zakuskama, egzorcizmima, otvaranjima benzinskih pumpi, otvaranjima ureda za otkup zlata (vi'š, vi'š ti papci nikad nisu upriličili svečano otvaranje) i pjesma je u jednom trenutku toliko zagušila eter da je to prešlo granicu dobrog ukusa. Budući da sam dobar sa Antom, mandolinistom iz navedenog ansambla, ispričat ću Vam samo za 'SPIG' anegdotu koju nećete čuti nigdje drugdje. Nakon tritisućeosamstošezdesetpete izvedbe ''Da te mogu pismom zvati'' svaki put kad sretnem čovjeka pitam ga da li zna možda onu krasnu pjesmu koja počinje sa ''…Ti za me si bila ka rosa na cviću…'' Jednom prilikom me zanimalo kako je bilo svirati na Poljudu na prvom koncertu 'Ne damo te pisma naša.' NE KLAPAJTE VIŠE! Za čitatelje iz Bosne i Hercegovine (vidim Vam nacionalnu zastavicu, Asmire i Merima, koliko god se Vi skrivali) objasnit ćemo da je u Dalmaciji posljednjih godina nastala takva hiperprodukcija klapske pisme da bi bilo lijepo kad bi netko tome stao na rep prije nego nastane zasićenje. Sve je počeo 'Cambi' sa obradama Gibonnija, a tad je došlo do najvećeg mogućeg svetogrđa i u drevnu dalmatinsku vještinu slaganja glasova umiješale su se klavijature, ritam mašine, remiksevi, gitarske solaže, producenti, light show, top ljestvice, rasprodane turneje… Nešto kao kad bi se drniški pršut prodavao u konzervama. A paški sir postao 'Buco' za mazanje. Pravo, pravcato silovanje brenda! Klapska pisma je postala sve ono što klapska pisma nije! Komercijalni proizvod na najboljem je putu da se pretvori u šund jer nema dana da se u eteru ne zavrti neki najnoviji klapski hit od kojih većinu čine obrade starih, dobrih pjesama iz bolje prošlosti. NEGO, ŠTO JE REKAO ANTE O NASTUPU NA POLJUDU? Uglavnom, gospodin Ante mi je rekao da će od svih izvedbi 'Da te mogu pismom zvati' zauvijek pamtiti taj trenutak na Poljudu. Nakon prvih par taktova na mandolini cijeli stadion se digao na noge i Split je napokon čuo gromoglasan huk koji mu Hajduk nije pružio već dugi niz godina. Možete misliti kakav to mora biti pozitivan adrenalinski šok kad trideset tisuća grla grune u istom trenu. Iako klapa 'Maslina' ima bezbroj utakmica u nogama, čovjek mi je rekao da su mu se ruke i noge toliko odsjekle da mu je od tog trenutka potpuno jasno zašto su Jagger, Richards i ekipa cijeli život na drozi. Taj osjećaj normalan čovjek ne može niti zamisliti. I još nešto! Slušati klapu pijan i pri tom vrtjeti spitfajericom je slična situacija kao kad bi na koncertu Bečke filharmonije ćelava rulja probila zaštitnu ogradu i potukla se s policijom. Neukus, zar ne? A SAD SAMO ZA VAS – BRUCE LEE MAČAK!!! Vrijeme je da zaronimo u 6 najdosadnijih pjesama svih vremena. Nisu složene po nekom redoslijedu jer su sve postale podjednaki proljevi. Izbor je osoban, ali ćete se prije ili kasnije, tijekom ostatka Vaših života, uvjeriti koliko je bolno točan. AKO TREBATE U ZAHOD, OTIĐITE! NE MISLIM PRESTAT' TAKO SKORO! ILI TU STANITE PA NASTAVITE DRUGI PUT! KAKO HOĆETE! MENI JE SVEJEDNO! 6 PROVJERENO NAJDOSADNIJIH PJESAMA VREMENA Da li Vam je poznata iduća scena? Čiča u kožnom crnom lajbekiću s kosicom vezanom u rep za klavijaturom gura disk s matricama i daje neki znak bezveznjaku sa gitarom s lijeve strane te kibli za mikrofonom koja obično stoji u sredini. Tri-četiri raznobojne žarulje podsjećaju na doček Nove godine u vatrogasnom domu u Otočcu 1957. Dobrodošli u čaroban svijet trećerazrednih gažerskih bendova! Već sam bar stotinu puta nazočio svirkama takvih grupa i prosto je nevjerojatno kako tim ljudima ne dosadi cijeli život pilati jedno te isto. Kad idući put prošećete kraj terase sa živom glazbom (po mogućnosti trećerazrednom) sjednite, nek Vam konobar s masnom flekom na košulji donese pivu i ako u idućih pola sata-sat ne čujete jednu od ovih pet pjesama ja plaćam gala večeru (npr. ćevape). Da se razumijemo, stvar je u osobnom gledanju na stvar. Možda u nekima od Vas iduće pjesme stvarno izazivaju adrenalinski šok, ali onda ste i Vi pošli zbogom! Idemo redom… 1.LUTKA ZA BAL-PARNI VALJAK Nakon sat-dva davljenja Jolom, Bižuterijom i 'Nosa, Nosa' među posjetiteljima obično proradi alkohol i tad je potrebno usijati atmosferu do kraja. Tad se obično začuje čuveni uvodni rif i počinju stihovi ''…Sreo sam je prvi put u Stopoteci…'' i onda ljudi na podiju polude. Sve se zatalasa. Uzbudljivo kao kad hrvatske TV kuće četrdeset puta godišnje puste 'Smrtonosno oružje'. Najjači dio je kad ženski dio publike nakon prvog refrena upiru prstom jedne u druge i vrteći guzičicom zarevaju: ''Heeeeej, što ti misliš o meni…'' Jeb'o te što se zabavljamo! K'o sindikalna večera 'Međimurske trikotaže Čakovec'. Nakon dvadeset godina slušanja ovog i uz izbor od nekih šesnaest milijardi krasnih pjesama na svijetu nikad mi neće biti jasno zašto je tako teško malo osvježiti repertoar. Znam ja da svirate za pare i da bi radije doma ležali na kauču, al' ajde pokažite da Vam je bar malo stalo do toga što radite… ''A ŠTA BI TI SVIRAO, NABIJEM TE !'', KIBLA ĆE HISTERIČNO? Šta fali ovom? Nema je previše na radio postajama, a osmijeh sa usana se ne skida danima. I upravo zavidim Pexi što je čuje prvi put! Mali, nisi je ni ti čuo, priznaj! Rokaj! 2.CREEDENCE CLEARWATER REVIVAL-PROUD MARY Iz tišine lagano uklizava D-dur na gitari, a duboki glas načet gemištom pokušava skinuti Ikea Turnera: ''Left a good job in the city…'' Nakon toga ide ono 'Rollin, rollin…' i svi se geguckaju, a onda uleće cijeli bend sa sempliranim trubama i svi đipaju kao da si opalio jarca po jajima. Dosadno, dosadno, dooosaaaadnoooo!!! Povukao bih paralelu sa mojim prijateljem skiperom koji se nakon tristotog jastoga u dva mjeseca zaželio ćevapa. Budući da su CCR jedini bend na svijetu čiju sam si cjelokupnu diskografiju priuštio na originalnim izdanjima (sad bih ja to Vama ,kao, trebao dokazivati fotografijom, ali baš me briga) to vječito, doživotno, dozlaboga dosadno forsiranje 'Proud Mary' mi je već odavno izašlo na grlo. Na ovim prostorima se uvijek klelo u Stounze, Bitlze i Parple, a kad sam kao pubertetlija otkrio čaroban svijet Johna Fogertya to je za me bio pravi, pravcati Sveti Gral. Hey tonight, Have you ever seen the rain, Suzie Q, Wholl stop the rain, Green river… Niska trominutnih dragulja! Klasik do klasika! Pitanje za gažerske bendove glasi: Što fali onoj legendarnoj sceni kad Forrest Gump ide u Vijetnam i dok na ekranu vidimo sjenu helikoptera, bas i bubanj pumpaju onaj ravni uvod? Mislim da nikad niti jedna pjesma nije tako dobro legla uz kadrove koji nam prolaze pred očima. Svaki put se naježim! A sigurno ne bi podbacila ni na gaži. Provjerimo! 3.VOLARE, BAILA-BAILA, BAMBOLEO, VOLARE… Trla baba lan… Ringe-ringe-raja… Eci-peci-pec… Došla baka s kolodvora dija dija de… Crvena kraljica jen-dva-tri… Kavalino, kavalino, kviste, kveste, kva… Čika dika ukrali mu bika, sa dva i tri roga sumnjam na ovoga. Leti kurac kao strela, puče pička na dva dijela. Da sam znala da je tako lipo, dala bi mu sa četrnaest i po. Moja mala jede karamele, a u školi glupa je ko tele. Vrapci, vrapci i komarci… Ja ne trebam ništa vouou, a dala bi sve vouou… 'Gipsy kings' su možda jedini bend na svijetu koji ni sam ne zna koliko formacija posjeduje. Budući da svi imaju frizuru kao Nikolaj Pešalov, dlakava prsa, zlatnu kolajnu te gitaru na okruglim trbušinama i izgledaju kao porno zvijezde u zenitu karijere; dovoljno je naći takvih pet-šest likova koji sviraju i pjevaju, a ja kao slušatelj nikad neću znati da li je to bio original. A i nije da me je nešto previše briga. Pjesme u naslovu spojen u žestoki latino megamiks nakon tisuću i četiristo slušanja kod mene izazivaju reakciju kao da gladan idem srati. Boring, langweilig, doooosaaaaaaadnoooooooo! A ŠTA BI, MOLIM TE, TI SVIRAO, MAJMUNE PREPOTENTNI? I KAKO TE NIJE SRAM PISATI ONO 'PUČE PIČKA NA DVA DIJELA'? A ŠTA AKO TE KOD NAS U MALEZIJI ČITAJU MALA DJECA? Pa npr. ovo u nastavku. Jedna od rijetkih pjesama čiji prvi taktovi većinu ljudi na planeti tjeraju da lupkaju nogom…a većini gitarista procure sline jer koliko god se trudili nikad neće postići sound ki Nofler. I onda sve to u latino-verziji! Lu-di-lo! Ne bi se skakalo, ali bi se zato iskreno uživalo u glazbi! Jeb'o te, što ovi pimpla! Sitno veze! 4.MACARENA (NE ZNAM TKO PJEVA, A I DA ZNAM…ČEMU?) Jedan od tri najveća ljetna hita svih vremena. A koja su prva dva? 'Ćorando s foj ke um dijaz so me fez šorar…' Lambada. Pleše se tako da svom partneru Brazilcu preko gaća sjedneš na jaja vrtiš pizdom što više i više i kad mu jaja počnu pulsirati, a kita postane tvrda kao drška od macole odeš iza grma, zajašeš i…dobiješ sindrom stečene imunodifencincilincincincilinijencije(AIDS, neznalice)…i dogodine plešeš lambadu, ali ćelava, s velikim krastama i paziš da ti ne otpadne ruka. Plešeš sama, normalno. A doktori te gledaju kroz pregradu od prozirne folije i nešto zapisuju u blokić. Koji je drugi ljetni hit? Put mi ap put mi daun put maj fid bek on d graund… Ili tko je psu odrezao jaja? Jaja je Koko Đambo, Jaja je…. Macarena. Cijeli stadion pleše onu blesavu koreografiju. Pa tako 12 sati dnevno. Pa tako cijelo ljeto. Pa tako godinama. Pa tako i na repertoaru gažerskih bendova dan danas… Jao meneeeee… Ulovi me sraćka dok gledam onog debelog Švabu u košulji s cvjetnim uzorkom kako je izuo šlape pa prstima nabada zrak. Al' isto mu je zabavnije nego na Oktoberfestu jebala ga sisata Gertruda sa velikom točenom po cijeni gajbe 'karlovačke'… A ŠTA BI TI SVIRAO, MOLIM TE? Umorili smo se! Treba nam nešto da nas digne. Ovoga puta bi se svi razbježali, gazda bi vodom zalio miksetu, ali na podiju bi se dogodilo nešto što se zove Život. 'Sveci' bi napravili strašan posao. Punk sa brass sekcijom…mmmmm… Australija 1978. Kakva prašiona! Ovim 'Svecima' bih se molio prekovremeno! 5.VEČERAS JE NAŠA FEŠTA-TOMISLAV IVČIĆ Refren bez kojeg ne može proći niti jedna veselica. Svi vezali kravate oko čela, a ovaj najsmješniji uzeo neku teću pa je stavio na glavu, a kuma se uhvatila za pizdu da se ne popiša u gaće od smijeha. Kad je čujem odmah se sjetim priče kad je prije pet godina neki pijanac u kninskom kafiću zajebavao bend koji je odrađivao gažu. Budala je naručivala pjesme, ovi mu nisu htjeli udovoljavati željama i na kraju su ga skupa s gazdom poput vreće govana izbacili iz kafića… Ovaj se vratio nakon petnaest minuta i… Da, stvarno si nikad neću moći oprostiti što nisam vidio tu scenu uživo. Znači, lola se vratio s upaljenom motornom pilom i dok su posjetitelji vrištali, bend se razbježao, a on je na opći užas nazočnih motorkom prepilio klavijature na pola. 'Roland' protiv 'Stihla' nije imao šanse. E sad, pametniji gažerski bendovi iskoriste samo 'Feštin' refren, a blesaviji je izvedu u cijelosti. Zijev! Zašto je tako teško umjesto 'Fešte' zaprašiti najveći Oliverov hit svih vremena? Znam da ima puno akorda, zajeban aranžman, ali….dajte si malo truda! Svi će se raspametiti! Siguran sam! Ima li Vas još koji ovo čitate? Pa Vi ste onda luđi od mene! Evo nas, došli smo do kraja! 6. ZA DOBRA STARA VREMENA-NOVI FOSILI Na refren ove uspješnice Novih Fosila reakcije su otprilike iste kao na 'Konobin' stih 'Ajmo skupa prijatelji moji'. Opći sevdah… Samo što je ritam malo brži pa pijani Dean na može poklopiti Kristijana jer oko njih svi skaču kao majmuni pa postoji opasnost da skončaju kao Simbin otac u 'Kralju lavova'. A za sami kraj donosimo jedan isječak od kojeg ispadaju jaja! Znam, znam, već viđeno! Izlizano! Nema umjetničku vrijednost! Jeftina populistička zabava za nezahtjevnu publiku! Ritam sekcija imitira rad strojeva u tvornici! Podsjeća na vremena kad su ljudi mogli živjeti od svog rada! Dok sve nisu pokupila žuta nesvrstana braća! Ovo je jedino grotlo na svijetu u kojem bih se htio nalaziti! Luxon se složio sa mnom! Mislim da je kod ove mase u pitanju onaj isti osjećaj kojeg je gospodin Ante osjetio na Poljudu kod izvođenja 'Da te mogu pismom zvati'. S tim da ga množimo sa cijelim stadionom. Pa još puta tisuću! Sreća koja se u zraku može doslovno opipati! Najbolji bend svih vremena ponovno na 'SPIG'-u! FIJUUUUUU-BUM-AAAAAAAA… (oduševljeni uzdasi) FIJUUUUUU-BUM-AAAAAAAA…(oduševljeni uzdasi) FIJUUU-PŠŠŠ…PUPUPUM (tri rakete)-AAAAA…(oduševljeni uzdasi) Morao sam završiti sa literarnim vatrometom. Jeftin je i vrlo efektan! Zadnje tri riječi. |