SEKS, POLITIKA I GOSPODARSTVO

četvrtak, 22.03.2012.

NOVO ! SAMI BIRAJTE IDUĆU EPIZODU 'SPIG'-a

- 20:24 - Komentari (8) - Isprintaj - #

subota, 17.03.2012.

'SPIG'-ova INTERAKTIVNA GALERIJA (EPISODE 1) - STAN WINSTON

Mrnjau? Ne da smo pukli od smijeha nego za to stvarno nema adekvatnog izraza u našem jeziku.. Gospođici Fatalnoj (iako će prije bit da je to bio neki gospodin 'Fatalni' sa istančanim smislom za humor dostojnim bloga koji ga je naprosto) šaljemo pozdrav kao kuća. Draga naša 'Fatalna', mi bi ti se rado pofatali. Uvik i posvukuda. Groaaaaar… Od danas krećemo sa jednom sasma novom rubrikom kojoj ćete se sigurno htjeti vraćati. Dakle, dobrodošli u 'SPIG'-ovu interaktivnu galeriju! Općepoznato je da mnogi blogeri u trenucima očaja ne znaju šta bi, idu na jutjub, stave neki glazbeni spot i onda su oni kao napravili post i na račun tog besmislenog govneta skupe komentara kao mi u šest mjeseci. Kako smo mi još davno odlučili biti svojevrsna katedrala prosvjetiteljstva ne možemo si dozvoliti te jeftine trećerazredne štoseve. Izrada svake naše epizode iziskuje dosta vremena, truda, ljubavi i muke, ali nama radi Vas ništa nije teško jer pulsirajuća strast koja pršti iz svake riječi i iz svakog znaka interpunkcije odavno nadilazi granice bloga.hr i predstavlja još nedoživljenu esenciju čitateljskog iskustva uopće. Koja rečenica! Za posrat se u gaće! Uglavnom kreće prva epizoda 'SPIG'- ove izvanserijske interaktivne galerije. Odvest ćemo Vas u čudesni svijet vizualne umjetnosti. Drago nam je što uopće ne sumnjate da će biti vrhunski. ČUDESNI SVIJET STAN WINSTONA Stan Winston? Garsonjera Marlboro? Potleušica Filter 57? Raspadnuti apartman u srcu sezone po 55 eura Bijeli Ronhill s bosanskom markicom? ------------------------------------------------------------------------------ 'Dobar si, ali ja ne znam koju pičku materinu non stop želiš biti smiješan!' LUXON LE PEPPE O MENI, veljača 2012. ------------------------------------------------------------------------------ Tko je uopće Stan Winston? Ne možemo Vam to reći bez teatralnog uvoda. TEATRALNI UVOD SPIG'-ova interaktivna galerija će u nekima od Vas možda izazvati podsmijeh jer ste Vi kao zreli i ozbiljni i nije Vam jasno kako odrasli ljudi mogu biti dječački fasciniran sa ovim stvarima. A mogu! Pa još kako! I nije ih sram priznati! Budući da ljeti imam jedan vrlo, vrlo specifičan hobi dosta često se, onako muški, zapijem i sa direktorima i sa piar menadžerima i sa konzalting supervajzorima i sa doktorima i magistrima …sve čunka do čunke… Velika većina nabrojanih mi je ostala u lijepoj uspomeni…ALI… Čovjekov psihološki profil se, ako niste znali, najbolje ocjenjuje nakon jedno 10-15 gemišta. Bez obzira što pojedinci u svojim branšama kotiraju jako, jako visoko, neumjerenom konzumacijom domaće graševine dolazi do začudnog procesa. Umjesto onih finih manira praćenih visoko podignutim nosom i gledanjem na nas kao na poludivlje otočko pleme, bez obzira na sve svoje zvučne titule, baja se odjednom penje na stol, bahato raširi ruke i zaarlauče neku pjesmu koja zvuči kao da je četnički vojvoda ugazio na brukvu. . Jebo te, pa ponaša se primitivno i zaostalo! Nije ti ovo centar Zagreba, majmune pijani! U tim trenucima, iako nezreo, baš svaki put se uvjerim da sam (bez obzira na pedigre i status i sve novce kojima barataju takvi uglednici) jedno stopedeset svjetlosnih godina ispred. Jer nije dobro ni kad je čovjek previše zreo. Onda sagnjili! Dakle nikad čitati 'SPIG' dok niste popili 10-15 gemišta. ''Tvoja mater je htjela da bude ili žensko ili zdravo. Nije dobila ni jedno ni drugo.'' JA O LUXONU U ISTOM RAZGOVORU, veljača 2012. A sad kad smo obavili i teatralni uvod mogli bi stvarno početi! AKO UPRAVO SAD STENJEŠ OD MUKE I VRTIŠ MIŠEM TRAŽEĆI KOLIKO IMA DO KRAJA STANI TU, STOKO NEZAHVALNA! Stan Winston spada u moju omiljenu grupu ljudi. Stan Winston je kreativac! On radi maske! Za SF filmove! On stvara ono što do tog trenutka nije postojalo! Aliene, Terminatore… Njegov 'School of art' okuplja njemu slične kreativce, crtače, slikare i slične zanesenjake koji oblikuju, modeliraju, fotografiraju, dizajniraju svijet iz mašte. Oni Vam obično budu na onim 'bonus features' na većini DVD-a i njihova rađa (Dino) zna biti zabavnija od samog filma. …I tako Vam je jednog dana Luxon lutao po internetu nabasao na 'Stan Winston's school of art'. Usne su mu se raširile u osmijeh i odmah mu je palo na pamet kojeg će divljaka njegovo otkriće sigurno razveseliti . Bilo je više nego očito da imamo novi materijal za 'SPIG'. Jeba te šta smo bili veseli! Dame i gospodo! 'SPIG'-ova interaktivna galerija! NAPOMENA ZA MOG PRIJATELJA MALOG: Ako klikneš na sliku bit će ti puno veće. Hvala! Idemo redom… I Vi sigurno poznate nekog tko je u neku kramu od auta stavio jači motor, zavario spojlere, na zadnje staklo zalijepio naljepnicu KENWOOD, stavio široke gume i spustio ga da izgleda opasno. Otprilike kao što je napravio ovaj gospodin: Iduća slika predstavlja našu uspješnu borbu protiv hrvatske gluposti: Obratite pažnju na 'SPIG'-ovu smrtonosnu mrežicu. A ako ste ikad htjeli znati kako bi izgledao Miroslav Tuđman da skine naočale, pusti bradu i da umjesto obične trećerazredne štakorske špije postane 'madafaka' svodnik u Harlemu evo Vam odgovor: Moj pokojni susjed bi svake nedjelje prao svoga golfa jedinicu i jednom prilikom sam se prvi put u životu susreo sa onim besmislenim laštilom za gume. 'Savine' pneumatike 155/70 su se sijale kao ovo na idućoj slici: A ovo je pir iz Luxonovih snova (ja sam prvi lijevo): A ova je Luxonova omiljena: A dok smo mi jeli šećerne table, mali Amerikanci su imali ovo: Ova mi je odlična: A ovu smo nazvali 'Naša mala klinika': Luxonu sam se popeo više na vr kurca, ali Hulk koji sere je apsolutna antologija: I za sam kraj (ima ih još koliko hoćeš) je detalj iz muzeja Stan Winstona. Jes da su Amerikanci blesavi, ali zbog ovih stvari žalim što i ja nisam blesav skupa s njima .

- 19:16 - Komentari (6) - Isprintaj - #

utorak, 13.03.2012.

EPITAF ZA 'NOMAD' (2002-2012)

Nomad. Jesu li Vam se usta bar malo rastegnula u osmijeh? Izuzetno mi je drago što je od apsolutno svih tiskovina u Republici Hrvatskoj jedino 'SPIG'-u palo na pamet odati dostojnu počast jednom od najboljih pop magazina koji su ikad izlazili na ovim prostorima. Hvaljen, omražen, omalovažavan, obožavan u svoje skromne četiri godine djelovanja uspio je dignuti toliko prašine (između ostalog uništiti zvjezdanu karijeru grupe 'Kojoti') da mu se nitko nikad više neće približiti ni milimetra. Njegovim urednicima zato treba skinuti kapu. Specijalno za Vas zavirio sam u svoju bogatu arhivu, ponovo prolistao stare 'Nomade' i pripremio još jedan slasni retro čizburger. Nije da se hvalimo, ali jeste li primijetili da su nam zadnja dva posta, jedan za drugim, završila na naslovnici? BRZINSKA POVIJEST GLAZBENIH ČASOPISA NA OVIM PROSTORIMA Što se mene tiče, sve je počelo 'Poletom' za koji ću tek puno, puno godina kasnije saznati da ga je uređivao 'Posljednji sekretar škoja', nažalost pokojni Zoran Franičević. Zamislite koja su to bila muda u doba komunističkog mrakobjesja objaviti intervju sa golmanom Milanom Šarovićem kako špic gol izlazi iz bazena i muda mu se klate, a iznad toga naslov 'Goli golman'. Za 'Polet' sam bio mali, ali zato se sjećam 'Džuboksa'. To Vam se inače zove tzv. sindrom starije braće. Kako se u to vrijeme kazeta 'Back in black' od AC/DC vrtjela do iznemoglosti svaki tekst o omiljenom bendu se uredno izrezivao i lijepio u jednu debelu bilježnicu. Luxonu je to danas smiješno jer sve što ga zanima može dobiti jednim klikom, a ja mu uporno tvrdim da ne priznam informaciju koju ne mogu izrezati i zalijepiti. Jedna od najomiljenijih 'Džuboksovih' rubrika bila je pljuvačnica genijalnog Petra Lukovića (Pere s onoga sveta) posvećena najgorim domaćim singlovima. U jednom broju je ocjenjivao opake heavy metalce iz 'Divljih jagoda' i poželio im da si ubuduće po rukama objese što više lanaca tako da uopće ne mogu svirati… Džuboks. Dva palca gore! Gašenjem 'Džuboksa' pojavio se 'Rock'. Izvještaji sa koncerata velikih zvijezda, londonske razglednice, Luković, Kremer, Janjatović i ekipa činili su 'Rock' vrhunskim čitalačkim doživljajem. Netko je napisao da su mu novinari 'Rocka' u to vrijeme bili veće face od zvijezda o kojima su pisali što možda i nije daleko od istine. Komad rasne glazbene tiskovine. Šminkeri su imali taj neki ITD, ali to je, koliko se sjećam bio najobičniji žuti šrot pa mu je i ova rečenica previše. Ne bi bilo pravedno ne spomenuti ni njemački 'Bravo'. To je bila prava, pravcata karta za svijet. Onaj njegov karakterističan miris, one vrišteće kolor fotografije, naljepnice, autogram karte, ono kad bi cure spojile 16 postera pa dobile Limahla (čeeega?) u prirodnoj veličini, tekstovi pjesama sa njemačkim prijevodom ('Thunderstruck' odnosno 'Von Donner getroffen'...) Možda će Vas zanimati da nikad u životu nisam kupio niti jedan broj, ali kad bi ženske iz razreda pokupile sve u vezi onih svojih natapiranih šljokičastih idola mi pravi muškarci bi se omrsili za postere 'Rocky ','Rambo', 'Commando', 'Over the top'... Koliko sam u sobi imao Stalloneovihi Schwarzeneggerovih postera, kao i onih grupe U2 i dan danas mi nije jasno kako mi mater nikad nije posumnjala da možda nisam peder. Ma zapravo nije mogla, kraj kreveta je bilo naslagano više 'Erotika' i 'Vrućih kajeva' nego u 'Vjesnikovom' skladištu. 'Bravo'? Dokaz narodne poslovice 'šareno-budali drago.' Krajem osamdesetih prije spomenuti 'Rock' je evoluirao u 'Pop rock' i postao je bezlično ljigav, a i dan- danas mi je smiješno kako su se natezali sa svojim nedostižnim konkurentima iz lista 'Ćao'. Najdragocjenija informacija koju sam saznao iz potonjeg je da se jedna cura ubila zbog opsjednutosti Borisom. Blago njoj i materi njezinoj. Imali su i onu neku Jadranku Janković koju bi olfa zvao Joe Satriani u tri ujutro da joj se požali kako ga boli glava pa bi se ona olfa ljutila na njega i napravila ekskluzivni intervju…. Kako je sve polako poetski išlo u tri pičke materine 'Ćao' je polako, ali sigurno, počeo zaudarati na srpski nacionalizam. Sjećam se da su izdavali specijalno izdanje pod nazivom 'Ćao tifo' namijenjen isključivo mladim nacističkim govnima širom države. Sočna novinska prepucavanja golobradih 'navijača' uskoro će se pretvoriti u zapaljena sela i prerezane grkljane. Ćao 'Ćao'! I m'rš! KRC! Jugoslavija se raspala i evo nas doma! U ono šugavo ratno vrijeme jedino osvježenje na kioscima bila je osječka 'Heroina'. Veliki, novinski format i hvalospjevi o apsolutno svakom anonimusu koji se latio gitare. Intervju s čuvenim japanskim bendom 'Zeni Geva' (ili tako nekako) na čak dvije stranice. Dotičnima je na vrhuncu slave ,u srcu Tokija, na koncert dolazilo i po stotinjak posjetitelja (Valjda je vani kišilo, a ovi bez kišobrana). Ipak, zahvaljujući 'Heroini' postao sam ponosni vlasnik Nirvaninog CD-a 'Nevermind' pa bih im se ovim putem želio zahvaliti. 'Heroina' je ipak bila malo predosadna za moj ukus i mislim da sam je prestao kupovati tamo negdje 1997, da bi u prosincu iste godine na kioscima osvanuo 'Feral music'. Ostvarenje dječačkih snova Zlatka Galla i ekipe bila je jedina novina na kraju dvadesetog stoljeća koja je na naslovnici imala 'Doorse'. Bio je to pravi projekt za sve glazbene nostalgičare i koliko god da će ga oni kojima smo posvetili današnju epizodu kasnije popljuvati, 'Feral music' mi je ipak bio ludilo. Izašla su samo tri broja (zar ste stvarno pomislili da ih nemam u arhivi), a osobno su mi se zamjerili zadnjem broju jer sam opet osvojio nagradu, a oni su rađe propali nego da mi je pošalju. Ma možda i pošalju, prošlo je tek 15 godina. Jeste li uspjeli izdržati do ove rečenice? Jeste! Bravo! A sad čitajte pažljivo! Slijedi jedan od najupečatljivijih trenutaka u hrvatskom novinarstvu uopće. RUBRIKA 'PISMA ČITATELJA'-NOMAD OSMI, veljača 1999. Gadovi jedni smrdljivi di vam je lektor smece jedno vlasko kako jadnu nevinu mozete tako crnit stoke jedne zatucane... Zasto ste, idioti jedni ruzni i gadni smradovi koji neznate cjeniti talente tipa Jewel. Mars u provinciju iz koje ste dosli smradovi jedni neoprani. NOMADOV ODGOVOR: Jebi si mater. NOMAD (travanj 1998- veljača 2002.) Ovaj gornji citat će za mene zauvijek ostati jedan od najneposrednijih kontakata sa svojim čitateljima ikad. Otkud početi? Nemam pojma, osim što i dan danas pamtim koje su to svetkovine bile kad bi se na kiosku pojavio novi 'Feral' ili 'Nomad'. NASLOVNICA 'FERALA' NAKON ŠTO SU UHITILI MILOŠEVIĆA. ZNAM DA NEMA VEZE S DANAŠNJOM EPIZODOM, ALI JEDNOSTAVNO NE MOGU ODOLJETI Do pojave 'Nomada' nitko nije uspio unijeti toliko strasti u svoje pisanje. Nije bitno da li je u pitanju glazba, film, teatar, politika, golf, Internet… Doduše, bilo je dosta filmova i glazbe koji jednostavno nisu zaslužili tolike hvalospjeve (Specijalno mi je išlo na živce onoliko svršavanje na Larsa von Triera-čovjek je za me egocentrični davež i život je stvarno prekratak da bi se gledala ta pseudoumjetnička izdrkavanja) Ajmo mi rađe na karakterističan izvadak u kojima 'Nomad' konkurencije: RECENZIJA SINGLA GRUPE 'ALOOF'-RECENZIRAJU BRUCE WILLIS I COLE SEAR (ONAJ MALI IZ 'ŠESTOG ČULA) -Svrbe li kad tebe muda, Cole? -Da, ali mama ne voli kad ih češem. Kaže mi da to nije lijepo. -Daj pričaj mi o onoj mrtvoj klinki koju si vidio. Onoj od trinaest godina. -Pa, lijepa je, samo što ima sjekiru u glavi. -Ne bi joj ja nabio sjekiru nego nešto drugo. I to ne u glavu. Reci mi, vidiš li je sada? -Da, stoji tu kraj tebe. -I? Želi li mi što poručiti? -Da!Nije mi jasno što ti hoće reći, ali rekla je nešto u stilu 'puši mi kurac' ili tako nešto. Bruce, što je to 'kurac'? -To ti je posljednji singl grupe Aloof, sinko. SVIMA KOJIMA JE OVAJ TEKST GLUP PORUČUJEM DA NEMA JOŠ PUNO! Za hrvatski film 'Transantlantic' su napisali da redatelj ne pravi razliku između igranog filma i šest roli osvjetljenje filmske vrpce. Osim toga napravili su i daleko najpankerskiji trenutak u cjelokupnoj povijesti hrvatske države. Bio je listopad 2001. Optužnice za generale, šibenski most zatvoren radi hapšenja Mirka Norca, situacija u zemlji je bila skoro pa državni udar, Thompson puni Poljud, pokojni Račan se usrao u gaće… 'Nomad' prati trend i objavljuje ovo: Osobno sam svjedočio kad je jedan gnjevni barba htio razbiti trafiku, a jadnu prodavačicu koja je sporni časopis izložila ni krivu ni dužnu poslao u pičku materinu. Znate što? Mogao bih ja ovako u nedogled pa ću za sam kraj današnje epizode predstaviti jedno odlično 'Pismo mjeseca' iz NOMADA ZADNJEG. Ne znam zašto, ali mislim da će Vam biti drago. Dragi Nomad! Bilo je to kad sam imala 4 godine i svaki dan gledala emisiju 'Poštanski sandučić', koju su vodili Nosonja (poznati glumac iz 'Smogovaca) i neka isto tako poznata ženska, no sad da me ubijete ne mogu se sjetiti njenog pravog imena. Uglavnom, emisija se radila o tome da su im djeca pisala i crtala u pismima, a njih dvoje to čitali (troje-Ejti, Pere i poštar Duje-op.a.). Jednog dana sam im i ja odlučila napisati pismo, samo je problem bio u tome što nisam znala pisati. Znala sam samo par slova i nisam znala sastavljati riječi. No, ipak sam napisala tih par slova koje sam znala, sve ostalo bile su gliste. Mama je bila toliko dobra da je poslala to moje pismo i ja sam željno iščekivala kad će ga Nosonja pročitati. I tako jednog dana, Nosonja je uzeo jednu plavu omotnicu i otvorio je, rastvorio list papira u njoj, pogledao ga i ostavio po strani. To je inače bilo moje pismo i tada mi nije bilo jasno zašto ga on nije pročitao. Sada znam, jer D K Z R N, crte i gliste značile su moje posebne šifre za sve riječi koje sam htjela reći, a nisam mogla, a nitko ih pa ni svemogući Nosonja nije mogao pročitati. Na taj sam događaj zaboravila. No, prije dosta vremena pojavio se Nosonja umjestu u kojem živim... Puno je ljudi pričalo s njim, a on je bio pijan ko guzica, smrdio na rigotinu i mokraću i imao dugu kosu, bradu, nekakav šešir i stari kaput. I znate što, NOMAD, ni tad mu nisam mogla reći ništa, moj mozak je bio poput onog prvog pisma za 'Poštanski sandučić'... Nedugo zatim čula sam vijest da je Nosonja umro, vjerojatno od ciroze jetre... I šta sad? Ništa! Gledam u NOMADU recenzije za te demo albumčiće, fanzinčiće i mislim se, ne smijete dopustiti da oni budu Nosonje. Gurajte ih naprijed! Srdačno Vas pozdravlja Rene Budući da imam sve ikad izašle 'Nomade' nek ova epizoda bude ujedno i drugi dio naše trilogije 'Hrčak'. SIROVI KOMENTAR KOLEGE LUXONA NA SVE OVO: Ti svi časopisi su morali propasti jer onih koji ih čitaju većinom: a)puno zuje, a malo meda daju b)nisu opterećeni materijalnim jer ih hrane otac i mater Teška srca priznajem da ponekad i Luxon ima pravo!

- 18:39 - Komentari (7) - Isprintaj - #

četvrtak, 08.03.2012.

PRIČA O THOMPSONU

Za početak upoznajmo 'Nenu i žmigavce'. Volite li urbane legende? Ova koju ćemo Vam ispričati u današnjoj epizodi ne da je bizarna nego …ne znam što bih rekao. Čista stopostotna epizoda 'Monty Pythona'! Za 'SPIG', ko stvoreno! Nakon ovog veselog glazbenog uvoda utvrdit ćemo po tisućiti put zašto Thompsonova filozofija ne drži vodu, vidjet ćete što je o njegovoj glazbi rekao jedan četnik iz Republike Srpske, saznat ćete koliko je bila duga kolona kad sam prije nekoliko godina otišao na koncert u Čavoglavama, obradit ćemo jednu Thompsonovu pjesmu, a na kraju slijedi ta čudna, ali istinita epizoda o tome tko je zapravo od Thompsona napravio zvijezdu… I da, za sam kraj ide fenomenalna klapska obrada jednog od najboljih bendova koji je ikad djelovao na ovim prostorima... Dovoljan razlog za ostati sa nama! O THOMPSONU OPĆENITO Prastari, ali najbolji vic o Thompsonu ikad ide ovako: Zašto Thompson prodaje najviše CD-a? Jer njegova publika ne zna spržiti CD-e. Od svih estradnih alkemičara koji su ikad čarobirali na ovim prostorima mislim da do njegove pojave nitko nije uspio otkriti bolji recept za uspjeh. Red domoljublja, red mačeva, red križeva, red kraljeva, red ustaša, red Domovinskog rata, red vjere, red obitelji… Sve to upakiraš u žestoke rifove iz nikad prežaljene Yu rock škole (to su one nabrijane gitare koje bijesno tutnje: dž-dž-dž-dž…) i uspjeh je zagarantiran. Samo nebo je granica!!! 'Jeste ustaša, ali mnogo lepo peva !', rekao je za Thompsonovu glazbu jedan autentični četnik iz Republike Srpske očito ljubomoran što i u Srbiji ne postoji takav glazbeni proizvod. Znam da zvuči nevjerojatno, ali prije nekoliko godina sam osobno nazočio (pred)derneku kojeg Thompson svake godine za dan proslave Oluje priređuje u Čavoglavama. POZORNICA U ČAVOGLAVAMA (SLIKAO AUTOR) Preko sto tisuća ljudi iz Hrvatske i dijaspore, produkcija o kojoj mnogi mogu samo sanjati, kolona duga trinaest kilometara, zapaljena i osmrđena kvačila zbog 'stani-kreni' vožnje na uzbrdici prema Čavoglavama, drveni štandovi na kojima piše 'Mjenjačnica', cjelodnevni nastup bezbrojnih folklornih skupina, brkata žena s facom Panča Vile prodaje ustaške điđe-miđe… Pravi, pravcati Woodstock za seljačine! Bio bih zadnje govno kad ne bi priznao da mi je bilo zabavno. Iako sam otišao prije nego je pao mrak. Nemate pojma kako mi ponekad teško pada to što sam odavno shvatio da su sva ta histerija kao i sve patriotske dogme najobičnije sranje. Nakon svih sramota, poniženja, pljački, prevara, laži i ostalih gadarija koje su nam priredili u zadnjih dvadeset godina mislim da za padanje u domoljubno-nacionalistički trans…moraš stvarno biti komad budale. To nema veze ni s ljevicom, ni s desnicom. U pitanju je zdrav razum. Vizija sretne, poštene i pravedne Domovine (tzv. Sedme Republike koja nema veze ni s AVNOJ-evskim granicama, ni s granicama uopće) u ovom balkanskom lopovskom ćumezu nikad neće biti ostvarena. Baš šteta! NACIONALISTIČKO SVETO TROJSTVO Obitelj, vjera, nacija… Sveto trojstvo svakog pravog nacionalista. Temeljni problem ove filozofije je potpuno isti kao i kod Majke Crkve. Nije bitno da li si čestit čovjek ili najobičniji smrad…bitno da si naš. Primamo te u okrilje svoga čopora. Dobro nam došao, smrade! Budi smrad i dalje, jebe ti se! Nitko ti ne smije zamjeriti! Onoga tko se bude bunio čopor će proglasiti izdajnikom. A tebi će, smrade, stari, dobri Krist ionako sve oprostiti! Njemu smo svi jednaki. Osobito mi je smiješno kad neki od tih majmuna započne žučnu raspravu o tome kako smo mi Hrvati ovakvi ili onakvi. Za takve priče treba stvarno imati želudac. Sve moje humanističko-utopističke vizije se sruše za manje od sekunde. ----------------------- 'Sramim se što sam Hrvat.' Zdravko Mamić 'I mene je sram što je Zdravko Mamić Hrvat.' Glas naroda u 'Jutarnjem listu', dan poslije ----------------------- Još jedna rupa u nacionalističkoj filozofiji može se primijetiti pažljivim iščitavanjem tekstova Thompsonovih pjesama. Koliko god se trudili nećete uspjeti pronaći nijedan stih u kojem se spominju rad (osim poljoprivrede sa volovima i plugovima, ali u tome smo prestali biti konkurentni krajem 14. stoljeća), privreda, obrazovanje, izvoz, razvoj turizma, znanost, ulaganja, kapitalni projekti i sve ono što jednu modernu državu čini državom. Thompsonova vizija domovine nije se puno pomakla od blatnjavog guvna na kojem nepismeni brđani u ovčjim prslucima kuju mačeve. Nema straha, dečki, Turci nas neće napasti! Osim u večernjem terminu na RTL-u. I baš su simpatični! Specijalno Bihter bez šminke! Mmmmmm…što bih je polizao… E. MOJ NARODE (powered by SPIG) Od vremena prije Krista Pamet ostala je ista E moj narode, E moj narode… Komunisti i masoni 505 s crtom bomboni E moj narode, e moj narode… Zemljo zjeno moga oka Pokrala te tvoja stoka E moj narode, e moj narode… Domovino, Sunce milo Svi sišemo spolovilo E moj narode, e moj narode… HIMNIČNI REFREN: Uzmimo u ruke brokulu i teću Da je drugi kuva ne mogu i neću E moj narode, narode… PRVI THOMPSONOV KORAK Predrag Lucić i Boris Dežulović. Za one koji su zadnjih dvadeset godina živjeli u dubini ličkih šuma napomenut ćemo da su navedena gospoda skupa sa gospodinom Ivančićem stvarali definitivno najbolju novinu u povijesti žurnalistike uopće. Ono zbog čega bismo svi trebali biti ponosni što smo Hrvati i ono zbog čega bi svoj trojici još za života trebalo podignuti spomenik. Ako ništa dobili su više međunarodnih priznanja i nagrada od svih hrvatskih (i ne samo hrvatskih) listova zajedno. Eh, kad biste samo znali koliko mi ponekad teško pada što više nema 'Ferala'. Doduše nakon smrti Velikog Vođe (njihovog najvećeg prirodnog neprijatelja) to više nije bilo to, ali i takav, bljedunjav, 'Feral' je i dalje bio bez konkurencije. Njegovim gašenjem za hrvatsko novinarstvo je zauvijek upaljen mrak. I KAKVE VEZE IMA 'FERAL' S THOMPSONOM? Slijedi ulomak iz odlične knjige Ante Perkovića 'SEDMA REPUBLIKA-pop kultura u Yu raspadu' ''…Predrag Lucić je pouzdaniji svjedok, ali moralo je to biti negdje u prvu ratnu zimu, jedne od onih večeri između posljednjeg 'Ferala' i sljedećeg terena, u mitskoj Mirovoj trattoriji', prisjetio se Boris Dežulović te ratne zgode 2008. godine u nekrologu Dinu Dvorniku napisanom za Popboks. ''…Cijela je opskurna reprezentacija splitskog 'Rico's bara' bila tu: redikuli s Toća, novinari, muktaši i trgovci srpskim nekretninama, posrnule manekenke, reporteri ITN-a i El Munda, pijančine iz kvarta, lokalne kurve, HOS-ovci i vojni poliocajci, šverceri humanitarne pomoći….i tamo za stolom u kutu, Predrag i ja i četvrti bocun crnog. Taj je četvrti bocun, po svemu sudeći, kriv što se večeri sjećam kroz-kako bi pjesnik rekao-gustu maglu. Ono što je izronilo iz magle pamtim međutim dobro: sramežljivog mladića duge kovrčave kose, s jedva tri zdrava zuba u ustima, i tog tipa koji nas je upoznao, i kazetu nekakvu staru, prljavu, i tu gitaru rusticu iz Mirovih zvučnika, prljavi rif i ono:'U Zagori na izvoru rijeke Čikole…' i opće ludilo u trattoriji, i onda opet 'stavi tu pismu opet', pa opet, pa opet… Sjećam se još kako smo se cijelu noć smijali i zajebavali s tim tipom i njegovom pjesmom, Marko reče da se zove, i kako smo poslije te noći teturajući završili na terasi Emone, gdje je svirao Dino Dvornik, i kako smo pokušali popeti tog Marka Thompsona na binu, i kad je Dino popizdio kad je čuo taj 'seljački sedmoosminski ritam' pa nas izbacio s bine, i kako smo kazetu s Čavoglavama na koncu uvalili muzičkom uredniku Radio Splita uvjeravajući ga mrtvi pijani i mrtvi ozbiljni da je zvijezda rođena i da je to pjesma s kojom će Hrvati dobiti rat. Ostalo je povijest…'' Šteta je što 'Sedma republika' Ante Perkovića nikad neće zaživjeti jer je… Kilo mozga bilo i ostalo dvije marke. Sedma republika je, dakle, utopija…

- 19:02 - Komentari (11) - Isprintaj - #

subota, 03.03.2012.

KAKO JE KLAUS POBJEDIJA DEPRESIU

UVOD (ZA ONE KOJI NE ZNAJU U ŠTO SE UPUŠTAJU…) Klaus je, rećemo, šibenska verzija Forrest Gumpa… A SAD POČINJEMO! Jope ja! Zanji put smo bili stali ka je ona šaka jada tila ukresti kamion pa je i on i kamion oša šestipet metri u provaliju i sve se užgalo. Sirota je bija na teškoj drozi pa biče misli da je poginija u lunaparku. Posli toga je moj gazda Mile bija dužan neke velike pare pa je propa i on i gradilište pa san jadan osta bez posla. Prićalo se po gradu da ga neko oče ubiti jer se puno zadužija pa ga je još i ostavija onaj blavor od žene koja je, ako mene pitaš, bila obićni komad kible al ju je Mile čudo volija pa je najzad puka ka kokica. Meni je to bilo krivo jer je bija jako dobar ćovik. Ritki ćestiti privatnik. Jebi ti to, dok toliki ljudi danas teško živu moja plača od iljadu i četristo kun plus još dvista za nočni rad mi nikad nije kasnila ni dana. Uvik petnajstog i to na ruke. Moj gazda Mile. Al jebi ga sa je gotovo! Svoje crne gumiđonke i modre ćuvarske gače o trenerke s onon tankon bilon crton san mora obisiti na brukvu. OBJELODANJENA POTISNUTA AGRESIVNOST Zatuka san se u kuču i nisan više ima volje za ništa. Otiša bin doduše svaki dan na biro. Tamo bin skupa sa njih deset svi skupa blejali u one kurćeve liste. I smijali se o muke. Ponude za posa su išle vako nekako: Konobar, konobar, konobar, ćistaćica, konobarica, konobar, konobar, prodavać parfemov al po kučama, konobarica, konobarica, brojač boc u keruma (moja mate njemica bi rekla polivinilkloridencvajliterflašencajger), konobar, konobarica, konobar, konobar, konobar, konobarica, utjerivać dugova na nedorečeno, konobarica, konobar, konobar…. Nek idu u pizdu materinu oni i njiove liste. Jean put je neki ružni čovk izaša iz kancelarje i na sav glas pičketa o vladi i državi i onoj smišnoj maloj sa oćalima ka tamo radi reka da joj jebe mater u usta. To je reka jer je on elektrićar i jer dolazi več godinu dan i jer je cila hrvacka u mraku a njima ne triba elektrićarov. Ona mu je zapritila da ga bude sram majmuna jednog neodgojenog a on je napravija mot ki da če joj opaliti trisku. Ona se jadna pripala i rekla da če zvati narodnu miliciju a onda se on počeja nešto još više buniti. Buduči da mi je to struka a mala mi je bila sva napeta oma mi je pa mrak na oči, skočija san ka tarzan, i kako smo ućili na zaštitarskon tećaju, uvatija ovoga na kravatu i zalipija mu s timenom jeno desetak puti svom snagom o kantun o štoka. Čulo se kako mu puca cili vrh o glavine i onda se srušija na pod a ja sam mu petom od postola poćeja gnjaškati nos, oći i zube i cilo lice mu se pretvorilo u krvavu kašicu, a onda je doša neki debeli turuntaš u šarom đemperu gurnija me i tad mi se ti moj veliki psihićki problem dogodija prvi put. Odvela me policija i ludnica i bija san tamo cilo popodne. Otac i mater su me nekako škapulali jer su donili papire da san uredno i po zakonu evidentiran debil i da se to više nikad neče ponoviti. Poćeli su tužni dani za me. Pa san u komu i ni me više bilo volje ni za drkat. Dok san radija na gradilištu bilo me baš lipo krenilo. Svaku večer bin na podu prova napravit samopušenje, ma znate oni polukolut unazad na podu i probava san si ga zabiti u usta.(VIDI SHEMU op.a) SHEMATSKI PRIKAZ TZV. AUTOFELACIJE Ljucka usta su ijonako ništa drugo nego ko jedna velika obrijana pizda. Meni je bilo malo falilo da si ga liznen. Kako mi je jezik prekratak nika ga nisan uspija lizniti ali me je par puti baš lipo zapuhnija tepli miris jaja i glaviča i sira na njemu. Sad ka san osta bez posla neman više volje ni za to. Opet mi fali dva pedlja ka i prije. Nika mi, rećemo, u životu nije bija dalje od ust. Kad ćovika projde volja za drkat onda van se to zove depresia. Ja san bia pa u tu depresiu. Nisan više moga kako triba ni isti ni piti a kad bi mi neko reka nešto šta mi nije bilo po voji oma bin se o šoka… posra u gače. Ispočetka mali brabonjak, a onda baš cilo govno. Ne bi bilo baš obilato ali je isto bilo gadno. Dugo me progonilo kako mi se to dogodilo prvi put. Oni štreber u šarom đemperu na birou se smija a oni šta sam ga izgazija nogama se skoro zadavija od cerekanja kroz usta puna krvine. Da se nisan onako nasra do kolin ja bi se smija njemu jer mi je bila baza kako se on smije meni a zapravo je bilo smišno kako san mu izbija oko i kako njemu po podu padaju polomljene krnjice od zub i komadiči kožice od nosa. A ona s oćalima se ni smijala ali se bila skamenila o straha. A ja je tija oduševit. NEIZBJEŽAN POSJET PSIHIJATRIJSKOJ ORDINACIJI Kad je materi dopizdilo svaki dan paliti mašinu radi moji posranih mudanat odvela me ko doktora. Kod tih psihijatara je čudo lipo. Iznenadija san se. Sve, rećemo, čisto, posisano, mirisno, nema šprica, ni bočic ni jagal ni nožićev.. Samo stol, stolica i ormar s knjigama. Vidija san neku lipu knjigu o sebi. Zvala se Klaustrofobija. Ja san doktoru isprića sve šta mi je i kako mi je. Reka sam mu da san doživija šok ka san osta bez posla i upa u depresiu i da se monentalno poserem kad se zbog nečeg uznemirin i pristrašin, a on me oma stručno pita da l se možda sićam dal me ko slućajno jeba dok san bija mali, a ka san mu reka da mi se ćini da se nije, malo se počeša po glavi, diga o stola, povirija u one svoje debele knjižurine, iša malo na internet, nazva nekoga iz zagreba složija zabrinutu facu i reka da ja izajden a da mate ujde. Seja san vanka a preko puta je bila neka debela mlada divojka koja je jeno deset minuti mrmorila nešto sama sebi u bradu a onda je digla glavu i objasnila mi da je ona Isukrst. Bija bin popija priču da mi je rekla bilo šta, ali Isukrst… Kao prvo Isukrst ne nosi crvene čizme i modru trenerku kupljenu u Kistanjama… PSIHOTIČNA MANIFESTACIJA BIVŠEG POSLODAVCA Pogleda san ovog ćovika ki je sedija do nje i razveselija se. Bija je to glavon, brkon i bradon gazda Mile. Pognija je glavu i prston vrta nos i onda bi izvadija govno i onda bi s palcen i kašiprston radija bućicu. Mora da je čeka već jako dugo jer je bučica od govan iz nosa bila velika ka zrno boba. Ja sam mu priša i zagrlija ga a on je zaškiča, otrgnija se i počeja teči po ćekaonici i vikati da oni znaju sve, da dolaze i da se sklonimo i da je sve zapisano. Ona debela u čizmama i trenerki što je rekla da je ona zapravo Isukrst mi je kazala da mu je dijagn…dignaj…diogisticirana panarojidna frižo…šizorf…širfoz…ajde u pičku materinu...da je lud ko kupus i da ga ostavin na miru. Onda su se otvorila vrata i materi se o plakanja iskrivila cila faca. Zagrlila mi je i rekla dušo moja. Ja san pita šta mi je a ona je rekla da u psihijatriji još nika niko nije ima tu bolest i da mi barba doktor ne more pomoči. Ja san zagrlija mater reka da če sve biti u redu i od muke nako teplo i muklo prnija. Nisan ih tija razočarati i stisnija san najaće što san moga ali…ipak san se opet posra. Seli smo u auto a stakla su se iznutri orosila od smrdeža. Ko da vozimo neke užegle ocidine od ribe.. Smrad se raširija ka kuga pa je mater otvorila sve ponistre i upalila grijanje na najaće. Livon rukon je začepila nos a desnon vozila. Cilo vrime joj se diza kuželj iz štumka pa je i glasno podrigivala. Kako je vanka bila debela nula meni je bilo zima izvanka a vruči zrak mi je tuka direkt u glavu i to me jako zasmetalo i uznemirilo pa san se opet posra. 'Prestani srati, pička ti materina!!!', prvi put se u životu na me zaderala mater i rasplakala a ja sam cili zadrča, polile su me suze i po stoti put se zasramija i…samo otvara i zatvara izasrani šupak naprazno jer više nije imalo šta izajti. Samo neka mlaka vodica. Malo me i peklo. Rećemo. PSIHOSOMATSKE SMETNJE PRILIKOM POKUŠAJA ONANIRANJA Nočon ne bi sra. Mućile su me nočne more kako oni kostur iz zapaljenog kamijona šeče po mojoj sobi i kako mi govori da če me zadaviti ka mašku. Otvorija bin oči potan ka voda a srce bi mi lupalo sto na sat. Onda bin se ja diga iz posteje upalija intrenet i na ju pornu gleda moj omiljeni isječak kad dvajset muških jebe dvajstipet ženskih u onon velikon dvorištu kraj bazena. Ima i crncov i normalnih i pederćin i lezbaćurin i stenju ko prajci u klaonici. Ne znaš ko koga jebe i u usta i u pizdu i u guzicu i ta masa se njiše guzi, prči, puši, pljuca, jauče, stenje, kriči … Uglavnon, svi nešto rade. Tako je meni rođak nekad radija u pogonu od teelema ali sad je to sva sriča sve išlo u bosnu. Ko ih jebe. Neka njima dimi. U filmu s juporna ima čak i jedna lipa crna ovca i nju nateže jedan šta gleda malo u križ. Kad joj ga zabije zabrenca joj zvono oko vrata. Od toga filmiča mi je uvik skaka ka zec i tresa bin ga u serijama dva put po četri al odkako san upa u depresiu ništa. Rasteza san ga ka žvaku, močija u teplu vodu, šćipka, bocka, metnija bi ga u ladicu pa ga lagano stiska s ladicon, trlja na indijansku vatricu ali ništa. Izda me moj jedini prijatelj. NEOČEKIVANA POJAVA SVJETLA NA KRAJU TUNELA Dani su prolazili. Otac i mater su pazili da me ne ljute i da se samo smijen jer onda se ne bi posra u gače. Neču nikad zaboravit kako mi je otac priča oni vic da je po selu išla Smrt sa onon svojon koson i pokucala na jedna vrata. Iznutra se čulo 'Ko je?', a onda su se otvorila vrata i pojavia se Ćak Noris. Smrt se trznila i rekla: 'Maškare!' Tad san se poćeja toliko smijat da mi se drob biče previše stisnija pa san se i posra i popiša. I to najobilatije dotad. A izletija mi je i neki komadič čriva. Neki, rećemo, hemerojid. Od taj put je otac mora paziti de ne gledan ništa presmišno i to mi je pomalo poćelo iči na živce. A onda smo jenu većer slućajno okrenili na derbi Hajduka i Slaven Belupa i to me toliko usisalo da ne znam ni sam kako sam pogodija da če na poluvremenu Hajduk voditi 1:0, a na kraju popušiti 1:5. Otac je iz žepa izvadija neki listič i reka mi jebo te prasac znaš li da bi bija zaradija skoro iljadu i po kun. Vidija san da mu se oći nekako ćudno žare. Navečer smo gledali italijanski satelit i ja ko da san osjetija da Bari neče dati gol na poluvremenu. Oni napadač Barija Bonifaćo Điđeroni je u ćetrzčetvrtoj minuti bija lipo tuka al u prećku i onda je sudac svira kraj poluvrimena. Otac me pogleda s konbinacijon sriče i straha. Tu su se noč mate i otac nakon dugo vrimena mazili u postelji i načuja san da prićaju o onon mom najdražen filmu kad je oni tukac odveja brata debila u kazino i dobija velike novce. Nisam ima pojma da san upravo upalija svitlo na kraju tunela….

- 18:20 - Komentari (4) - Isprintaj - #