SEKS, POLITIKA I GOSPODARSTVO
ponedjeljak, 30.04.2012.
A DAY IN THE LIFE
|
Jedan dan u životu. Opet remek-djelo. Unikat. Nikad viđeno. Veselim se što Vi u ovom trenutku nemate pojma što Vas čeka. I da ćete na ovu epizodu kliknuti više puta. 'Ti to misliš !', pomislio je netko. 'Oćeš, oćeš!', odgovaram ja. SVETA LUCA, prosinac 2004. Dvoje mladih roditelja spremalo se svojoj princezi kupiti sobu. Vjerujem da mnogi od Vas nemaju pojma koji je to gušt. Mjeriš, kombiniraš, crtaš, čekaš...hm...akciju... Nije ironija, stvarno je gušt ! E sad! Pošto je muški roditelj (kao i većina muškog roda, uostalom) bio i ostao derište predložio je svojoj supruzi da djetetu nešto nacrtaju na zid. Nešto onako dječje, šareno, veselo. Budući da na cijelom svijetu nema nevinijeg crtića od Winnie the Pooha i njegovih prijatelja iz stojutarske šume suprug je pljunuo u šake, uzeo jedno deset praznih čašica od jogurta, deset bočica dipi colora u svim mogućim bojama, uzeo maloj slikovnicu i nakon nekoliko dana na zid prebacio ovo:  Slika je nastajala nekih tjedan dana, a možda najimpresivnije u cijeloj priči je onih nekoliko stotina šarenih cvjetića u donjem dijelu. ''Ja mislim da ti ipak nisi normalan!'', rekla je umjetniku jedna gospođa vidjevši mural širine skoro dva metra. Najgore je to što se mala umjesto Winnie the Pooha navukla na neku spodobu zvanu 'SpongeBob Schwamkopf' na 'Nickelodeonu'. Gledala ga je doslovno svaki dan. Nisam baš kužio njemački, ali u narednih par godina je bilo očito da je ova dječja verzija Simpsona nešto najzabavnije što su moje oči ikad vidjele... 29.TRAVANJ 2012. Evo nas sedam i pol godina kasnije! 09.00 h Doručak. 'Tata!', rekla je moja sad već predtinejdžerica, 'Vidjela sam sinoć da su došla tri autobusa puna Čeha i Poljaka!' 'Živih?', zapitao sam. 'Ne, u mrtvačkim kovčezima!', odgovorila je već oguglala na ovako glupe fore. Smijeh. Proljeće je vrijeme kad se sve budi. Moćne mješalice vrte, kamioni razvažaju spržinu, ribari piturivaju brodove, visi baba u zahodu… Već ste u prethodnoj epizodi shvatili da je kod mene zadnjih par mjeseci vrijeme malo...stalo...ali to ne znači da neću djetetu opiturati sobu. Luxon je dan prije zamiješao 'Kemopol S 913' i sve je bilo spremno za rađu. 10.15 Malja se plafon. Pričam kćeri frišku anegdotu kako je mala od mog dragog kuma Dirk Digglera išla na ekskurziju. Kad su stigli na odredište, tata (kao pravi otrok socijalizma) je na mobitel razdragano pita: ''Zlato, jeste li pjevali u autobusu?'' A mala odgovara: ''Nismo, svatko je slušao svoje!'' Ta scena sa trideset malih zombija sa slušalicama mi je nešto najsmješnije u zadnjih par dana. Sjećam se scena riganja u busu, bacanja papira, urlanja, pjevanja, skakanja i šamaranja od strane razrednice kad smo nekoć davno mi išli na ekskurzije pa su mi moderni oblici ekskurzija nekako…neobični. 12.00 Plafon i bijeli zidovi su gotovi. Došlo je vrijeme za prepiturati Winniea i ekipu. Budući da mojoj tinejdžerici slika već duže vrijeme ide na živce jer 'nije mala beba' zamolila me da ih maknem. Iskreno da Vam kažem, meni je u tom trenutku bilo svejedno. Sve u svoje doba. Umjesto Winniea sad su u modi One Direction, Nicki Minaj, Kesha… 'Kemopol S 913' je šibao, šibao i ostali su još samo Winnijevci...  12.35 Prva crta je razdvojila Winniea i praščića. U tom trenutku mi je u sobu uletjela mater i vidjevši šta se sprema rekla: ''Pa nemojte ih prepiturati, šteta je, baš su lipi!'' Nešto me ugrizlo za srce, a onda se desilo čudo. Pazite dobro:  Ma zamisli ti tovara! Odmah me podsjetio na sve one šibenske krkane koji već dvadeset godina glasaju za ADEZE, a sad se kao čude: 'Ned'lje ti svete, što su naprav'li. Sve su pokreli! Nt nedlju dana'' Šibenik Vam je, po mom skromnom mišljenju, jedan od najljepših gradova u Hrvatskoj, ali sa toliko galopirajućim porastom kretenizma da sve ono vrijedno i inteligentno jako teško dolazi do izražaja. Šibenik je, zahvaljujući toj mudro osmišljenoj desničarskoj strategiji, otišao u tri krasne…neću psovat' ! Ma koliko mi šutjeli o tome! Bilo kako bilo, tovar je nastradao prvi.  13.00 Kako mi je nakon šestodvadeset uzastopnih slušanja 'Hold on' ta pjesma malo dosadila išao sam staviti radio i okrenuo se prema zidu. Kad ono! Đavolja posla!  Budući da mi je od cijele ekipe jedino Winnie bio mali anemični pederčić ova njegova drska reakcija me više nego iznenadila. Odmah mi je u očima postao faca. Umočio sam valjak u S 913 i terminirao ga u šest poteza. Winnie, hasta la vista! 13.20 Išao sam se napiti tople kokte, a kćer mi je pričala da u njenom razredu ima jedan mali koji se svaki put javi kad učitelj pita ima li dobrovoljac za odgovarati i da je tako skupio već pet jedinica. Taj mali kamikaza mi je bio baš super fora. Vratih se u sobu, a na zidu me dočekalo ovo:  E sad, od svih njih tigar mi je najviše išao na živce jer nikad nisam mogao provariti te krvoločne životinje kao dječje plišance. Doduše, i Winnie je medvjed, ali je više onako dobroćudna uškopljena koala. Jedna je djevojčica, mislim u Njemačkoj, išla u ZOO-u, preskočila ogradu i htjela kroz rešetku pomaziti medu, a đubre je kroz kavez uspjelo potegnuti šapom i kandžama. Nadam se da su čuvari u njega sasuli bar pedeset metaka. Tigrova uvlakačka reakcija me se nije dojmila i baš me zanimalo što ima za reći praščić. Idem na ručak. Ako je tko od Vas žedan ili treba u zahod napravite malu pauzu. Dobra epizoda,a? Malo nesvakidašnja. A jeba te, pa nećemo se zajebavat'! SPIG, za one koji su nas tek otkrili. Iskoristio bih ovu pauzu i pozdravio sve one drage ljude koji su me komentirali, nazvali i smsali. Pozdravio bih i one što su zakurac, ali što ću Vam ja? Idemo dalje. Finale će biti grandiozno! 15.00 Naždrao sam se kao prase ! Debrecinke, teletina i malo ćevapa. Ne znam kako vegetarijanci mogu ubijati biljke! Napadaju nas da ubijamo životinje, a oni im obrstili svu hranu koju pasu. To je licemjerje. Ušao sam u sobu, uzeo valjak, a na zidu me dočekalo ovo.  Ako ste u subotu čitali 'Jutarnji' sigurno Vam je promaknuo odličan tekst Vladimira Arsenijevića. Naime, u uglednom časopisu 'Psyhological science' znanstveno je dokazano veza između desnice i niskih kongitivnih sposobnosti. ''...osoba koju u detinjstvu odlikuje niži stepen generalne inteligencije kasnije će biti sklonija rasizmu...'' Kako je ovaj tekst zaslužio jednu čitavu epizodu probat ću ukratko pojasniti. Nakon svih gadarija koje su pod maskom domoljublja napravljene ovoj lijepoj zemlji u zadnjih dvadeset godina desničarsko nošenje Svetog križa na lančiću ima smisla kao kad bih ja oko vrata objesio punjenu papriku. Samo desnica to ne može razumjeti. Znanstveno je dokazano! Uglavnom, praščićeva poruka 'Živila Hrvatska' mi je izgledala kao da me Čobanković sprda. S 913, udri !!! Na kraju je društvo izgledalo ovako.  17.20 Dva sata kasnije žena uzima foto aparat i gleda slike koje ste upravo vidjeli: ''I ti si slikao ove gluposti za svoj usrani blog, a nisi bio vridan dicu slikat' kraj slike prije nego ste je opiturali.'' A jebi ga, ni na kraj pameti. Bitno da sam se sjetio da je tovar rekao:''Nemoj mene!'' Klasična muška budala! Kroz boju su se nazirali obrisi mog remek djela i samo sam rekao kćeri da ću ujutro dati treću ruku da ih maknemo zauvijek. Forever! Ah da, ona je na poklon od rodice iz Zagreba dobila onu apstraktnu sliku koja se zalijepi na zid. Znate, kao one šare koje Tyson ima istetovirane oko oka. Velike su jedno dva kvadrata, ali na zidu izgledaju mrak. Dogovor je bio da ćemo ih zalijepiti sutra navečer. A meni onda bilo malo žao. 21.50 Kćer i ja sjedimo u sobi. Svježi miris friške boje. U zadnje vrijeme je počela doslovno gutati 'Alan Fordove' što mi je neobično drago. Čita i smije se naglas. Kad je vidjela scenu u kojoj onaj klošar krojačkim škarama striže nokte na nogama pitala me tko su ti luđaci Magnus i Bunker pa sam joj rado objasnio. Mojoj dragoj je najsmješnije kad Broj Jedan gura kolica, a kraj njega piše 'gnik, gnik!'. Vidim ja da moja curica gleda u obrise Winniea i društva i nešto razmišlja. Razmišlja. Razmišlja. Kao profesor Baltazar. ''Tata; kad bi prešao crnim flomasterom preko njih izgledali bi kao strip!'' Molim? Čarobna rečenica. Đe me nađe? Ajmo probat'! Idem po flomaster! 22.00 Neobično sam ponosan što smo se te nedjelje u deset navečer jedino moja kćer i ja u čitavoj povijesti čovječanstva bavili jednom granom umjetnosti koja još nije viđena. Restauriranjem svježe opituranog Winnie the Pooha. Ja sam izvlačio konture, a ona ih je markerom crnila.  'Da sam znala da'š me slikat, ne bi obukla majicu Pokemon trener!', rekla je u tom trenutku. 23.15 Gotovo! Gledali smo u sliku jedno dobrih deset minuta. Mater je bila budna, pozvao sam je i bila je oduševljena. Ono prije je bila freska u dječjem vrtiću, a ovo je materijal za likovne udžbenike. Ovo je klasik. Walt Disney mi maše sa oblaka.  Winnie i društvo žive! Samo što su sad malo stariji! I ozbiljniji! Posebno prasac i boja njegove majice. Jebi ga, ne mogu si pomoći !!! Ali sam po stoti put dokazao da novac nije najvažnija stvar u životu! Ako među Vama ima luđaka koji su ovu maratonsku 284. epizodu 'SPIG'-a odradili do kraja evo Vam još jedna prigodna pjesma. Nema nikakve veze sa današnjim tekstom, ali solo na gajdama od strane one ekipe u kiltovima je jedan od najljepših trenutaka u glazbi koje su moje uši ikad čule. I da, znam da je Lennon bio puno veća faca, ali Mc Cartney mi je ipak srcu draži.. A što ćeš? |
- 20:36 - Komentari (7) - Isprintaj - #
nedjelja, 22.04.2012.
ADIO I NIKAD VIŠE!
|
Da li ste ikad u životu zaplakali ? A da li Vam se ikad u životu tuga i očaj pomiješala sa srećom i ushićenjem koje se pretvorilo u još nedoživljeni koktel emocija? Scena je izgledala ovako: Držim papirić na kojem piše 'Roger Ridley'. Stojim iza kolege. On ukucava i očekujemo neku dobru pjesmu. Enter. Počelo je lagano, mislimo, ništa specijalno, a onda se počelo širiti... Obuzima. Osjetio sam kako mi od glave do pete prolaze trnci. A onda je puklo. Jebi ga, suzu ne mogu pustiti. Da sam bio sam isplakao bih se sigurno. Previše toga se skupilo. ADIO I NIKAD VIŠE! 'Smrt je samo prelazno stanje!', ponavljaju neki. Onom tko to kaže najčešće su svi živi i zdravi. Ta rečenica ima smisla kao kad ti doktor koji puši dvije kutije dnevno kaže da se ostaviš pušenja jer je štetno za zdravlje. Bio je listopad 2011. Pregled je bio rutinski. Doktor ima zabrinuto lice. 'Gospođo, dođite da Vam nešto kažem!' Čim te zovu na taj način uvijek te nešto stisne oko srca. Znaš da se sprema nešđto gadno. Otac je sjedio u čekaonici i čitao novine. Jedva je čekao da dođe doma i ode u polje nastaviti sa radom gdje je stao. Mjesec dana se čudio kakvo ga je to sranje od bolesti strefilo. Mi smo skupljali snagu da mu kažemo. Od dijagnoze je prošlo pet mjeseci. Besmisleni odlasci doktoru, alternativno liječenje, promjena prehrane... Gubljenje vremena. Smršavio je, povukao se u sebe... Jedan je doktor davno rekao da kad bude prestao raditi da će ga nestati. A on još uvijek želi, ali ne može. 'Smrt je samo prijelazno stanje',ponavljaju neki. Možda, ali ja znam da mog starog dogodine u ovo vrijeme neće više biti sa mnom. Prigodna pjesma bila bi možda 'Oprosti mi pape'. Previše patetično. Zato sam izabrao ovaj klasik. U izvedbi za pamćenje. Sinoć me toliko razbilo da cijelu večer nisam došao sebi. Dozvolite joj da se razvije. Pustite je da Vas usiše. Predajte joj se. Ne znam za Vas, ali ja ovaj trenutak neću nikad zaboraviti. Znam ja dobro da je riječ o čistoj utopiji, ali netko je jednom lijepo rekao: ''Idealizam je jedina religija u koju čovjek mora vjerovati ako želi ostati čovjek.'' U vrijeme kad je jedino i najveće božanstvo postao smrdljivi novac ovi su prizori naivni, hipijevski i staromodni. U vrijeme i kad je najvećem optimistu postalo jasno da svi skupa idemo u krasan kurac ovo nam treba više od svega. I ZA KRAJ.... Kako ne bismo svi skupa potonuli do kraja za kraj ću aktivirati svoj najjači obrambeni mehanizam kojeg mi je dragi Bog podario. Pexa, prijatelju, 'SPIG' ti čestita od srca! Ne reda radi, već stvarno od srca! Ovo za kraj ide samo za tebe i tvog sina. Ja je ne mogu prestati slušati već pet dana. Ova neurotična baba sa SG-jem u rukama jednostavno razvaljuje! Dosta mi je patetike, let's rock !!! |
- 11:32 - Komentari (9) - Isprintaj - #
nedjelja, 15.04.2012.
ĐURO
|
O LJUBAVI PREMA ŽIVOTINJAMA… Postoje na svijetu ljudi koji ne vole životinje. Netko ima alergiju na mačku, netko ne voli da mu cucek izasere kauč u apartmanu, netko se boji psa (znate ono, prema Vama trči zvijer od kojih osamdesetak kila sa glavom veličine kante 'Jupola', a gazda govori: 'Neće Vas, ne bojte se, Bibi je dobar!'), netko (npr. ja prošlog ljeta) ne voli kad mu se cucak posere ispred kapije, a vlasnica bi se još i svađala pa sam je bio prinuđen poslati u pičku materinu što inače nije moj običaj. Netko je jednostavno toliki ogrezao u mržnju prema svemu da ne podnosi ni samog sebe, a kamoli beštije. Postoje, s druge strane, i ljudi koji jako vole životinje samo su u banani, na ovaj ili onaj način, pa to opet nije to. PRIČA PRVA Svi znamo da za zdravi ženski metabolizam najblagotvorniji učinak ima povremeno sjedanje na sočni, debeli kurac. Neke naše sugrađanke uporno potiskuju tu svoju potrebu pa lijek za svoju frustraciju pronalaze u pretjeranoj ljubavi prema svom kućnom ljubimcu. Moja bivša susjeda iz Rijeke je imala umiljatog pekinezera kojem je nakon svake kakice vlažnom maramicom brisala šupčić. A gremlinu drago… PRIČA DRUGA Kad netko dadne, štajaznam, tri tisuće eura za mačka kojem je tata europski šampion, a mama svjetski pa se onda to pari i stvara kapital to mi je jasno. Ali kad netko da tri tisuće eura za mačka da bi na jutarnjoj kavi mogao reći: 'Mi smo dali tri tisuće eura za mačka!' riječ je o čistoj bolesti. Pa mu još odrežu jaja (ono jedino što vrijedi) pa postane neupotrebljiva hrpa i umjesto da se 'jebe ka maška' ono… Veljača, sa svih strana sve pršti od jecaja mačjih orgazama, a tvoj kastrirani Ferdo stoji kao fikus kraj špahera. Otužno. Znam da je vic već bio na 'SPIG'-u, ali ne mogu odoljeti. Odveo stari mačak mladog na jebačinu. Sjeli oni na ogradu, brije bura, temperatura ispod nule, smrzli se kao pičke i čekaju…čekaju…čekaju….od eventualne mačke za jebačinu ni traga ni glasa. Prošla ponoć, a mali mačak prekriven ledom govori starijem: ''Slušaj, ja bih jebavao još pet minuta pa bih išao doma!'' PRIČA TREĆA Jedan moj bivši susjed je živio nekih pedesetak metara ispod ove što je gremlinu brisala guzu vlažnim maramicama. Bili su ljudi u četrdesetim i, jebi ga, nisu mogli imati djece. Zato su on i gospođa svu svoju ljubav poklonili svom mačku. Iako mi je ljudi i dan danas žao uvijek se nasmijem kad se sjetim njihova foto albuma sa dvjestotinjak vrlo zanimljivih fotografija: Mačak spava, mačak jede, mačak se igra s loptom, mačak u vrtu, mačak lovi vlastiti rep, mačak u Gorskom kotaru, mačak nakrivio glavu, mačak nakrivio glavu al' na drugu stranu, mačak kraj felge od auta, mačak skače na zid, mačak mutan jer je slikan bez blica… PRIČA ČETVRTA Ova priča spada u domenu znanstvene fantastike i uopće me neće čuditi ako posumnjate u njezinu vjerodostojnost Iako sam to vidio na svoje oči i dan-danas, nakon petnaest godina ni sam u to ne vjerujem. Radili smo struju u samom centru Rijeke. Ako niste znali tamo na Korzu i oko Korza žive ljudi. U prizemljima obično sve bliješti od šarenih izloga. Na prvom katu obično budu neki odvjetnici ili raznorazni liječnici-specijalisti. A što je na drugom, trećem? E to ja znam! Bili smo u jednom stanu radi zamjene dovodnog kabela i brojila. Do njihovog stana na čertvrtom katu vodile su drvene skale. Kad mi je čovjek otvorio vrata zapahnuo me takav oblak smrada da sam se zamalo izrigao na licu mjesta. Uglavnom, u trideset i nešto kvadrata živi jedna obitelj od kojih je jedan teški invalid. Zahod im je vani na stubištu, točnije na polukatu, pod pun smeća, prozor neotvoren godinama, sudoper zatrpanim LIMENIM pijatima… Kćer, komad kible od nekih dvadesetak godina se taman šminkala i lakirala nokte jer je išla na na posao. Po podu su na svakom koraku bile zdjelice sa mačjom hranom. Osušenom, friškom, usmrđenom… Jebenim zdjelicama nema kraja. 'Majstore, pa dobro koliko na kraju imate mačaka?', pitao sam ga malo kasnije. 'Šesnaest!', glasio je odgovor. Ovaj bivši kolega malo kasnije je na pola glasa izustio nešto presmiješno: 'Znate šta, dečki? Ja bih njima umjesto struje pustio plin!!!'  A sad načas zaboravite na sve ovo i upoznajte Đuru. Totalni zaokret. PRIČA O ĐURI Da li pamtite svoja prva pijanstva? Da li ste ikad susreli čovjeka s kojim se dogovorite da će doći po Vas u osam, a jedan put dođe u jedanaest i kvarat, drugi put u jedanaest manje deset, a treći put u ponoć, a četvrti put ni ne dođe ili dođe preksutra? Da li ste ikad susreli tipa kojem je pet godina na gramofonu jedina ploča bila 'Deep Purple – In rock'? Da li Vam se kad dogodilo da prvi put u životu uzmete ocu auto, pukne Vam sajla od ručne kočnice i u trenutku kad ste se skoro onesvijestili od panike vaši suputnici Govnjarević, Mali i Đuro rigaju od smijeha, a Mali da te utješi kaže: ''Sad kad te zaustavi policajac i pita da li vam je ispravna ručna kočnica ti mu je samo pruži kroz prozor i reci da je.'' Da li Vam se kad dogodilo da se u prisustvu svjedoka kladite s nekim u pizzu da se nećete mjesec dana brijati? Zanimljivost je u tome da, u slučaju da izdržimo, ovaj treći koji je svjedočio plaća pizzu-obojici. Normalno da smo izdržali i onda je ovaj treći išao u vojsku. Bilo je to '94. i onako mladog i zelenog su ga poslali na ratište. Umro je pod jako čudnim okolnostima tako da ni dan danas ne vjerujemo u priču da si je sam oduzeo život. A govor koji je prepotentni gnjilaš u odori hrvatske vojske održao iznad kapse spada u antologiju domoljubnih nekrologa : ''…Svi mi život gledamo bjelo, ali ondak neki od nas počmu gledat crno. Tako je i naš E. počo gledat crno…'' Bez imalo respekta što uplakani majka i otac urlaju do neba. Svi smo bili u kurcu jako dugo. Onda je, nakon nekih mjesec dana, moj prijatelj Đuro rekao rečenicu koja je i meni bila na pameti od prvog dana, ali je nisam imao muda izreći: 'Jeben ti, na ča su sve ljudi spremni samo da ne bi platili pizzu'! I tko ga onda ne bi volio? ĐURO BI KUPIO 'WHISKAS' SVAKI DAN Bio je travanj 2000. Do smaka svijeta nije došlo. Zato smo nabavili mačića. Crno bijela dlakava loptica se brzo svima uvukla u srca i dali smo joj ime po nadimku jedne od najvećih legendi koju je općina Viškovo ikad imala. Đuro. Inače, kad se netko nadugo i naširoko raspriča o svom kućnom ljubimcu to su, po mom mišljenju, najdosadnije priče koje postoje i zato bih Vas poštedio prepričavanja svih onih lijepih trenutaka koje nam je naš dobri Đuro u tih devet godina poklonio. Ipak moram spomenuti onu legendarnu scenu kad smo se žena i ja vraćali iz video kluba i ispred kuće vidjeli pet-šest mačaka ala one iz Tom i Džerija sa naušnicom, povezom preko oka i kandžom od metra. Dvije su se, jelte, oprašivale, ostale su gledale. Jedna bez uha, druga bez oka, treća ofucanog repa, četvrta sa krvavom ranom na glavi, a među njima i naš voajer Đuro sjajne, mirisne dlake oprane u suhom šamponu i sa crvenom mašnicom oko vrata Izletjeli smo iz auta kao furije. 'Marš, Đuro, makni se od tog ološa!'  Bio je i ostao čudo od mačka. Danas potpuno razumijem svoje susjede i onaj njihov foto album. |
- 17:52 - Komentari (7) - Isprintaj - #
utorak, 10.04.2012.
LJUBAV PREMA ŽICI
|
Otkad znam za sebe uvijek sam mislio da sam perverzan. E sad. Netko bi se toga sramio, ali meni je to bilo baš fora. Onda sam bio učlanjen u onaj besmisleni 'Svijet knjige' koji me dvije godine prisiljavao naručivati govna od knjiga svako tromjesečje. Prvih pet-šest narudžbi je još imalo smisla, ali zadnje dvije su se morale naručiti da bi se ispunila članska obaveza. Znači iz - očaja. Moja vrijedna biblioteka postala je bogatija za dva naslova : 'Liječenje meditacijom' i – 'Kamasutra' Ovo prvo je obično govno kakve ima svaka trafika koja drži do sebe, a ova druga je bila već puna lijepih kolor fotografija preko cijele stranice. Bilo je tu i pičaka i kuraca i guzica i sisa i lizanja i zabadanja prstiju u raznorazne tjelesne otvore i sisanja testisa…jednom rječju, odlična knjiga. No, ono što je za ovu priču puno interesantnije je činjenica da su apsolutno sve moje perverzije, lizanja, položaji, fetiši i slične razbibrige poznate već tisućama godina. Mislio sam da sam neki puno maštovit tip, a ono - kurac! Solidan prosjek. I onda sam Vam ja prošle godine pričao sa mojim vjenčanim kumom Dirkom Digglerom. Stari dobri Dirk je onaj noćni recepcioner koji je tijekom svoje prebogate karijere odgledao više od tri miljarde tetrabajta juporna. Totali u kojima neka guzica skače po jajima ga navode na zijevanje. Još od VHS-a. On mi je prvi spomenuo da postoji – smokva. Smokva je svojevrsni blog na kojem se jebeš putem skajpa. Oni koji se sad smiju koliko sam ja glup i zaostao neka čitaju dalje. Mislim, znao sam ja da takve stvari čine tri četvrtine neta, ali ovo je za mene zadnji dokaz da je svijet išao u kurac. Kad su samoupravljači (s obvezom) u socijalizmu htjeli pojebati nešto sa strane trebao je na sindikalnom izletu popiti par litara gemišta, malo zaplesati sa Marijom iz kadrovskog, a onda je odvući u sobu i fino je pojebati uživajući u Marijinim mirisima, grčevima, sokovima… Danas, hvala Bogu, imamo Smokvu. Ideš u Crkvu, vjeran si svojoj supruzi, pet puta si se jebavao i imaš petero djece, a okolini moraš glumiti uzornog Hrvata, supruga i smjernog katolika pa se ulogiraš na - Smokvu. Vjerujem da neka nježna dušica još ne vidi što je tu tako čudno pa ćemo probati objasniti. Ti si se prijavio pod nickom, štajaznam, Praščić. E, onda si pronašao, štajaznam, Zvončicu i sad Vi ćatate da se bolje upoznate. Kad ste se dobro upoznali palite kamerice i – evo Vas. Evo je na monitoru. Malo ti smeta što je zeru razroka, al' šta je tu je. Žena je, super. Kao pravi đentlmen izvadiš kurac - udri.. Njoj je malo neugodno, ali onda i ona skida gaćice i počne trti pizdu. Ti ne osjećaš njene mirise i sokove jer u zraku se osjeća miris sarmi koje je žena kuhala za sutra. I tare ona pizdu, di drkaš ko zvijer i mašeš s njim lijevo desno da se ova na monitoru više uzbudi. Malo ti smeta što je baterija pri kraju, a ne da ti se naperen akurca tražiti kabel. Ona na smokvi već đomba pa ima i neku plastičnu web traškalicu za pizdu pa si je gurka. Izvadila sisu i iza nje se otvaraju vrata. Ti skočiš ko oparen, istovremeno oćeš spremiti kurac i isključiti skajp i onda se smotaš i padneš sa stolice, čuješ sa laptopa neku svađu i lagano sa strane prstom prilaziš tipkovnici, a kurac, glup ko kurac, i dalje stoji napeto. Živčano izlaziš iz Windowsa i ulaziš u zahod. ŠTRC! A za dva tjedna u trgovačkom centru vidiš Zvončicu s mužem. Malo je razroka pa ne znaš da li gleda tebe ili u 'Hervis'... |
- 20:37 - Komentari (5) - Isprintaj - #
četvrtak, 05.04.2012.
FIGHT CLUB
|
1.ČIN NAJBOLJI SLOM ŽIVACA IKAD PRIKAZAN NA FILMU Mladi američki turist Billy Hayes početkom sedamdesetih putuje u Tursku. Jeftino kupuje dvije kile hašiša s namjerom da ih prebaci doma. Uvodna scena u kojoj ide prema aerodromu dok u pozadini slušamo otkucaje njegova srca spada u ona nezaboravna filmska iskustva. Normalno, pao je i završava u turskom zatvoru. Najbolja definicija turskog zatvora bila bi-pakao. Tu upoznaje još jednog Amerikanca s kojim planira bijeg. Zatvorski čuvar je jedna neviđena ljudska ološ i u nastavku priče, upravo zbog njega, Billov prijatelj najebe i završi u, pazite sad, ludnici turskog zatvora. Nakon dugog, predugog dobrog vladanja Billy doživi slom živaca i ide presuditi čuvaru u vjerojatno najboljem slomu živaca ikad prikazanom na filmu. A najstrašnije u svemu je to što je priča istinita, te 1978. film je dobio šest nominacija za Oscara, potvrdio dvije i do dana današnjeg za mene ostaje najbolji zatvorski film ikad snimljen. Ne znate o čemu je riječ? A što ću Vam ja… 2. ČIN NAJBOLJI SLOM ŽIVACA S AKTERIMA KOJE POZNAM Godina je 1996. Momak iz Rijeke se taman iskrcao s broda. Bio mazač u stroju. Kurčev brod, kurčev posao, kurčeva plaća, kurčeva kompanija… Odlučuje pronaći neki posao u domaji. Nakon puno natezanja uspio se ubaciti u jednu riječku firmu za montiranje centralnog grijanja ( preko veze, normalno.) Prvih par dana ga je dopao moćni 'Hilti 74' i nastojao se pokazati u čim boljem svjetlu štemajući kao da je sudnji dan. Idila je kratko trajala jer poslovođi nije bio baš simpatičan. U narednih par dana zaredala su prcanja u stilu: 'Zašto tako, a ne ovako, čemu to, zašto ovo, a ne ono…' Rijetko opravdana, većinom bezrazložna. Momak je bio jako kratkog fitilja i čudio se samom sebi i svojoj staloženosti budući da je ta nesnošljivost rasla iz dana u dan. Ovakve situacije su jako nezgodne jer: a)moraš paziti da ne ostaneš bez posla b)moraš paziti da ne osramotiš čovjeka koji te zaposlio c)nemaš ničiju podršku jer te nitko ne pozna d)ne smiješ se buniti jer si tek došao Ostatak ekipe se držao suzdržano iako bi mu u četiri oka rekli da je ovaj malo nezgodan tip, ali da im isto nije jasno zašto ga toliko ne podnosi. I onda je svanuo taj četvrtak. Na samom kraju radnog dana poslovođa je počeo toliko vrijeđati i pičkarati da mu se ovaj momak unio u facu i rekao da će ga…a ovaj ga je samo odgurnuo:'Ma šta ćeš ti?' 'Alo koji Vam je kurac?', zapitao se ostatak ekipe i počeo ih razdvajati. Na tome je stalo. To popodne momak je nazvao čovjeka koji ga je ubacio u firmu. Ovaj se nije mogao načuditi jer mu je taj poslovođa inače u redu čovjek, ali da je čuo da doma ima nekih privatnih problema. Ponudio se da će on to sve izgladiti. Ovaj je rekao da ne treba izglađivati ništa. Ostatak dana i noći proveo je živčano pušeći i šećući se po kući. JUTRO POSLIJE…. Ekipa se ujutro sastajala u onom baru za pijančiće smještenom između zametskog okretišta dvojke i zaobilaznice. Neka dva u trlišu su mućkali pelinkovce i duplali tris na dvije velike pa malu (jer su maloprije bile zaredom tri male, a poker su tukli na veliku pa falili), ekipa se naslonila na šank, naručila kafice, rastegla nove listove i sportske, zapalila cigar slušajući pjesmu 'Pjevam i živim' u izvedbi Olivera i Vladimira Kočiša zeca. Odjednom su se otvorila vrata. Junak naše priče je uletio u kafanu kao furija. Bez ikakvog 'dobro jutro' i 'ae, dis šefe?', Poslovođa nije uspio ni podignuti ruke, a ovaj ga je iz zaleta tako raspalio šakom u glavu da mu je iz žvala poletjela slina. Razletiše se i kafice i pepeljare i čaše s decom mineralne i čikarice pune makjata s hladnim mljekom i smeđim šećerom i stranice novog lišća i sportskih i upaljači… Sve je poletjelo u tri krasne pičke materine. Kako i dolikuje! Poslovođa se dizao s poda s tankom crtom krvi iz nosa. Mogli su krenuti na obavljanje radnih zadataka. 3. ČIN NEMA PIZDE PA JEBEMO BOGU MATER! Jebavanje. Cjelokupni smisao života sazdan je u ovoj lijepoj imenici. Kome nije nek pročita pažljivije. Jebavanje. Ima li što ljepše nego se dobro izjebati i spokojno zaspati ušuškan u naručju voljenog bića? Zvučim kao primitivac? Znam! Da sam u pravu! Svima čitateljima 'SPIG'-a koji se još nisu jebavali od srca savjetujem da to učinite čim prije. Velik broj mladih ljudi, lišen ove elementarne ljudske potrebe, često traži sreću među gubitnicima sličnim sebi i onda svoju nakupljenu frustraciju upražnjavaju na vrlo necivilizirane načine. Lišeni jebačine gube volju za osobnom higijenom, volju za radom, volju za zubarom i za mijenjanjem donjeg rublja. Ljepše rečeno - počnu jebat Bogu mater! Problem dotične zanimacije je u tome što ne stvara nikakvu ugodu. Pušači nakon seksa trepere i zapale cigaretu. Nepušači trepere i frajerski gledaju u plafon te se igraju ili sa pišom ili sa sisama voljene osobe. I jedni i drugi se osjećaju odlično. Omladina lišena tog pražnjenja taloži svoj gnjev i umjesto da dobro razmisli i nakon toga se baci pod jureći vlak svoj jad iskazuje tučom. Razbijanjem. Agresijom. Divljaštvom. Nasiljem. Mržnjom. Destrukcijom. Ugrožavanjem čestitog svijeta. Smatram da među najljepše vijesti spadaju one o huliganskim neredima nakon utakmica i međusobnim obračunima koji ponekad rezultiraju time da se nekog od tih nekorisnih govnara poravna metalnom štangom. Do smrti. Malo se tobože kršćanski zgrozimo, a zapravo nas i nije nešto previše briga. Mislim, moglo ga se probati preodgojiti, školovati, moglo mu se ocu na vrijeme odrezati kurac da mu još ne pravi i braću, moglo ga se poslati ga da uči za npr. kuhara pa mu umjesto crne ustaške kape mogla staviti bijela kuharska kapa… moglo ga se, ali nekako sumnjam da bi se što postiglo. I sumnjam da bi govno ikad pokazalo mrvicu zahvalnosti. A potrošili bi se pusti novci. Bolje je ovako. Pokrijte ga spitfajericom! A onako usput, sjećate li se četničke gamadi na Maksimiru 1991.? To je bilo ono kad su stranice sranja zvanog 'Ćao tifo' odjednom oživjele. Znam da neću otkriti nikakvu toplu vodu, ali tom prilikom je jedan običan, normalan dečko (danas 40-godišnjak) proboden nožem. Oporavljao se dugo, a posljedice osjeća i dan danas. Ne biste nikad pogodili tko mu se od igrača, trenera i uprave jedini javio? Nitko! Nek' nam jedina zadovoljština u cijeloj priči bude to što se NK Dinamo svojim atraktivnim nastupom u Ligi prvaka vrhunski posrao na svoju prošlost, sadašnjost i budućnost. I neće se izvući. Koliko god treštale vuvuzele… Žao mi je jedino mog prijatelja Govnjarevića, vatrenog 'Dinamovca'. Di si druže, nabijem te na kurac? 4. ČIN JEDINA TUČA KOJU PRIZNAJEM WONDER WHEEL KOTAČ IZ LUNA PARKA Jedan od najbizarnijih slučajeva koji sam citirao bezbroj puta (u životu, ne na 'SPIG'-u) je onaj slučaj kad je ispred minornog 'Getroa' svađa zbog parkinga (?) prerasla u -ubojstvo pištoljem. NAJFURIOZNIJA UVODNA ŠPICA U POVIJESTI SEDME UMJETNOSTI Svaka budala koja drži do svoje gluposti u današnje vrijeme u garaži ima pištolj, pušku ili bombu. Gotovo sa sjetom se sjećam vremena kad su se nesuglasice rješavale starom, dobrom šakom u glavu. Frajerski, muški i na jedini ispravni način! Jebem ti mater, jebem ja tebi, pička, kurac, mama ti se jebe s crncima, sestra ti je radodajka, ma kome je sestra radodajka jebem ti oca i mater, skidaju se jakne, malo naguravanja, poleti šaka, pljas, ovaj je na podu, liže krv iz nosa…i to je to. Nema cipelarenja, gaženja petom po licu, pražnjenja šaržera u čelo rosno. Oružje je za pičkice! VOĐA ROGUESA UBIJA ČOVJEKA I NASTAJE PAKAO U KOJEM NASTRADA CLEON Nego, jeste li skontali ove podcrtane podnaslove? Ako jeste svaka čast! Ako niste, stiže još: Swan, Ajax, Snow, Cochise? 'Gramercy Riffs' im preko radija naručili pjesmu 'Nowhere to run'? Vođa 'Orphansa' se kurči sa člankom iz novina? Mazne pičke pod imenom 'Lizzies' dovode ih u svoj stan? A tek 'Turnbull A.C.S.' i onaj na rolama u javnom zahodu? A odjavna špica uz pjesmu 'In the city' Joe Walsha? (Sve iz glave, kruv te nejebo.) Kako bi provjerili razinu svog testosterona predlažem Vam da kliknete na slijedeći isječak. Slobodno pojačajte zvučnike! Ja sam se već sad naježio! Ako netko među Vama zbilja nikad nije vidio 'Baseball furies' kako trče kroz onaj njujorški park u lovu na 'Warriorse' to mora da je bilo stvarno tužno djetinjstvo… |
- 20:41 - Komentari (5) - Isprintaj - #
nedjelja, 01.04.2012.
NEMA NIŠTA!
|
Kliknuo si zakurac! |