SEKS, POLITIKA I GOSPODARSTVO
srijeda, 31.07.2013.
SAD STE GOTOVI!
|
Cijenjeni publikume! Nakon što me T-com godinama uvjerava da u turističkom mjestu od cca tisuću duša nije moguće dovesti internetsku vezu u obiteljsku kuću u samom srcu mjesta,bitka je napokon okončana! Nema više šetanja s laptopom i ometanja Luxona i još par dragih ljudi. Nema više čučanja po kafićima i pijenja pelinkovaca i makijata i onda kad mi se ne bi pilo ništa. Nema više nervoze jer se ujutro mora plasirati novi post. 'SPIG'-moje literarno nedonošče je napokon umriježeno. Prvu epizodu već imam u glavi,ali kako će mi za nju trebati bar tri pive i pola škatule cigareta morat ćete se malo strpiti. 'SPIG'-jedini blog čiji je zadnji post pročitao glavom i bradom Megacar Rambo i na svom Facebook profilu ostavio poruku 'Hvala na divnim riječima' 'SPIG'-jedini blog koji svojom prštećom energijom i kreativnim ludilom dokazuje da su Hrvati ipak jedna najobičnija namušena i neduhovita nacija. 'SPIG'-jedini blog koji se užasava čučanja po naslovnicama i vrijeđa svoje čitateljstvo koje to stoički trpi. 'SPIG'-moja točka identifikacije odsad stiže u Vaše domove direktno iz mog dnevnog boravka. Stavi palac u more imat ćeš vezu sa cijelim svijetom. Stavi pišu u more i stisnut će se od zime. 'SPIG'-jedini blog koji čitateljstvu vraća vjeru u život,ali se boje to napisati da me ne bi iskvarili. 'SPIG'-jedini bl.....žena mi viče iz sobe:''Dobro,'oćeš li ti to više ugasit'!'' Može,ali ne bez prigodne pjesme za sami kraj ovog povijesnog trenutka. Znam da se o ukusima ne raspravlja,ali poserem se na tjeme svakom onom koga moja prigodna pjesma (i posebno ona mašinerija od benda u pozadini) ostavi ravnodušnim. I ne samo to,već mu i razmažem gorespomenuto govno špatulom... |
- 23:18 - Komentari (7) - Isprintaj - #
utorak, 30.07.2013.
JEDINI GURU KOJEM VJERUJEM
|
Prije nego li krene još jedan'SPIG'-ovski literarni vatromet volio bih napomenuti da je moja draga sinjska Splićanka Shima postala sretna mama. Shima,sve Vas voli Maurice Spigorovsky! A sad krećemo…… DVIJE,TRI O IDOLIMA Ponekad prolistam magazin 'OK' koji moja mala doslovno guta i ne mogu se ne nasmijati kad vidim postere u sredini.Dok su mi oni nedojebeni posranci iz 'One Direction' još i simpatični sve one opake istetovirane tipove bih najradije udario nogom u guzicu i za početak poslao pod tuš….i nazad u školu. Jebi ga,svako vrijeme nosi neke svoje idole i onaj što ti je sa 15 godina Svetac zahvaljujući procesu sazrijevanja nerijetko postane obični majmun. Što najčešće i jest. Kao što u jednoj od bivših epizoda spomenuh, u doba adolescencije bio sam opčinjen grupom U2. Bono Vox je za mene bio neka vrsta pravog,pravcatog polubožanstva. Našao se čovjek sa gospodinom Papom, pa upro,sirota,da se siromašnima oproste dugovi,pa skuplja pomoć za gladne,pa se usred zagrebačkog koncerta,umjesto da pjeva i svira, uzasrao o apartheidu,pa s Pavarottijem pjevao 'Miss Sarajevo'…pa mu je 'Nomad' poručio 'baš nam je drago da je svijet toliko sjeban pa ti,jadan,toliko patiš'. Iako i dan danas smatram da je 'Joshua Tree' jedan od najvažnijih albuma u cjelokupnoj povijesti pop glazbe,Bono mi je kao tip postao jedan najobičniji pozer da na svako njegovo teleizijsko uprizorenje obično promijenim program. Zašto? Pa eto,ne podnosim ljude koji svoje poslanje na kugli zemaljskoj shvaćaju preozbiljno jer su najčešće isprazni i neduhoviti. A ljudi koji se ne znaju smijati....i nisu baš neki ljudi. Upravo takvima je u Hrvatskoj zadnjih dvadeset i nešto godina odjednom bilo dozvoljeno…misliti. Mozak kao organ za tu djelatnost nije bio nužan. Kako je glupost i zlo jedno te isto, Zlo je 'mislilo' i 'mislilo' i 'mislilo'…. i produkt tih 'mišljenja' je....ovo danas. Fuj!Fuj!Fuj! AKO SMATRATE DA SU DVIJE-TRI GORNJE REČENICE POTPUNI PROMAŠAJ APSOLUTNO SE SLAŽEM.BUDEM LI NASTAVIO PISATI OVAKVE NESUVISLE GLUPOSTI JOŠ BI ME MOGAO I PRIMIJETITI NEKI OD UREDNIKA HRVATSKIH PORTALA ….A TO NE BI BILO DOBRO… UVALA ČIGRAĐA,MURTER,28.07.2013. Uh što volim ovo preskakanje s teme na temu. Tok vlastite svijesti je na 'SPIG'-u nemali broj puta rezultirao pravim literarnim brilijantima,a za Vašu informaciju ovaj tekst ionako služi samo kao predgovor iznenađenju koje Vas čeka na kraju. Dakle,kao što vjerojatno ne znate,uvala Čigrađa je definitivno jedan od najljepših koncertnih prostora u cijeloj bivšoj državi Republici Hrvatskoj (kako bivšoj? Pa sad smo Europa,već ste zaboravili...jebala Vas Europa...). Upravo tu je,nakon stvarno fenomenalnih šibenskih 'Fogsellersa',svaki čas trebao kročiti jedini čovjek sa teritorija bivše države (e sad je u pitanju ONA država…upravo ta…jeba joj ja mater) za kojeg mogu reći da mu se iskreno divim. Zašto? Pa eto,kažu da je najveće savršenstvo kad u životu čovjek radi ono što voli i još je uz to dobro plaćen.Uz sav napor i trud ja bih jedva, na prste jedne ruke, mogao nabrojati ljude kojima je nešto tako pošlo za rukom.Oko mene postoji bezbroj znanih i neznanih lica koji su svakako plaćeni,a da pritom o nekom eventualnom užitku u obavljanju posla nema ni govora. Dečko s darom za rad na računalima upiše ginekologiju.Ostatak života umjesto po windovsima čeprće po piškicama.Pa dobro ajde,i u jednom i u drugom slučaju ima razloga za igrati se s mišem. KUTAK ZA LJUBITELJE ESENCIJALNIH VICEVA Došao čovjek kod liječnice. Liječnica mu kaže:''Gospodine,Vi biste trebali pothitno prestati masturbirati!'' Čovjek u čudu zapita:''A zašto?'' Na to će liječnica:''Zato što Vas pokušavam pregledati!'' -------------------------------- Da kojim slučajem imam 20 godina manje sad točno znam čim bih se bavio i koja bi bila moja profesija,a pošto sam već stara i isprđena kljusina prepuštam mjesto 'mladim i obrazovanim'. Uh,da se neki 'mlad i obrazovan' uhvati pisanja 'SPIG'-a u koje bi se to govno preko noći pretvorilo. Btw,nije li zabrinjavajući podatak kolika masa ljudi umre od starosti i nikad ne uspije pronaći što je zapravo to što ih stvarno ispunjava.Cvijeće?Priprema hrane?Učenje stranog jezika?Pomoć nemoćnima?.... O rečenici radi koje bi svakom tko je izgovori trebalo slomiti ruke i noge ('dosadno mi je') sam već pisao pa se ne želim ponavljati. OBIČNI TRENUTAK KOJI VRIJEDI ZLATA…. Spremni za još jedan literarni skok? Idemo…jen,dva,tri….HOP! Prije nekih mjesec dana u Beču je održao koncert sir Paul Mc Cartney. Da sam kojim slučajem bio tamo, vjerujem da k sebi ne bih došao dobrih mjesec dana, a Vas bih udavio sa postovimaBit će u životu još glazbe i koncerata,ali ovo je ipak nešto posebno.Jedan od dva preostala 'Beatlesa' izvodi pjesme koje svojom važnošću i veličinom nimalo ne zaostaju za izumom vatre ili kotača.Čuti u originalu 'Hey,Jude' i to nakon pola stoljeća nije obično uživanje u glazbenom koncertu već karta za direktan ulazak u povijest. Eto,kad bih imao priliku upoznati deset svojih idola sir Paul bi zasigurno bio jedan od njih.No kako sumnjam da će on tako skoro ljetovati u apartmanu babe Jelice na otoku Murteru do tog upoznavanja najvjerojatnije neće doći. I…eto,sad sam se uhvatio u bizarnom razmišljanju 'kad bi imao priliku koga bih volio upoznati?'. Da ne baljezgam previše o nekim Clint Eastwoodima ,Pythonovcima i…štajaznam…Tommy Emmanuelima, ajmo se mi radije zadržati na ovim prostorima. Od glazbenika…što je vrlo zanimljivo…pa....ne znam baš. Olivera?Mišu?Terezu?Koju?Edu Maajku? Može,zašto ne! Političare i 'uspješne poduzetnike' bih volio upoznati samo noseći im mirisni vijenac na sprovodu. Koga onda? Glumca ili glumicu? Stvarno nemam pojma! Kad sve se zbroji i oduzme ja bih od svih tih 'zvjezdanih' likova jedino volio popiti piće sa nekolicinom književnika i novinara,dva ili tri sportaša,jednim strip crtačem i…..ne'an blage… Postoje ljudi koji zahvaljujući vlastitoj praznini, pate od želje za nekom veličinom i onda se šmucaju po raznoraznim 'eventima' ne bi li vidjeli i bili viđeni,a celebritiji kojima su okruženi najčešće nisu vrijedni ni da im se pljune u piće.Tražiti autogram od 'zvijezde' sa 'Farme' i nije baš nešto. Dakle,malo mi je neugodno što sam ugnjavio čovjeka i to samo dan nakon onakvog fantastičnog koncerta. RIJEČ,DVIJE O SAMOM KONCERTU Nagledao sam se ja u životu i stadionskih spektakala i malih intimnih svirki u zadimljenim kafićima,ali ovo je bilo stvarno nešto posebno.Svi oni kojima je Rambova poetika strana vjerojatno ga doživljavaju kao najobičnijeg prvoloptaškog šarlatana, ali takvi me i ne zanimaju previše. Nek uživaju u Velikom Bleku,Jeleni Rozgi,Thompsonu,Halidu Bešliću,Crvenoj Jabuci.... Na svijetu ima dovoljno mjesta za sve. Pod uslovom da ne misle previše..... Bila je to večer u kojoj tri čovjeka na bini isporučuju čistu esenciju najboljih trenutaka Monty Pythona u kombinaciji sa paklenim jazz funkom kojim bi bez problema mogli obrisati pod i sa mnogo razvikanijim bjelosvjetskim kolegama. RIJEČ, DVIJE O GURUIMA Leonard Cohen je veći dio života proveo po tibetanskim samostanima obilazeći sve moguće i nemoguće gurue i svećenike kako bi se riješio crnih oblaka depresije. Većina gurua,propovjednika i iscjelitelja je za mene odavno potrošila sve svoje kredite. Zato vjerujem jedino onima koji će mi svojom kamerom,pisanom rječju ili glazbom omogućiti da se u tih sat-dva osjećam dobro i zaboravim na sumornu svakodnevnicu. Rambo je na toj listi pri samom vrhu.javascript:%20void(0); RIJEČ,DVIJE O FOTOGRAFIJI ZAHVALJUJUĆI KOJA ODLAZI DIREKTNO U POVIJEST Moj prijatelj L'Tinn (poznat još i po tome kao narator o vodostaju rijeka na samom početku 'Raawulya') je kao jedan od organizatora ovogodišnjeg Festivala slobodne glazbe u Murteru bio u bliskom kontaktu s Rambom i na moje zahtjev da bih čovjeka upoznatirekao da nema nikakvih problema. Jednostavno sam ga morao upoznati jer su mi već stotinu puta rekli da u 'tehnici toka svijesti' ne zaostajem previše za njim samo što je on pametniji i sposobniji pa je od te rijetke sposobnosti uspio napraviti životni poziv. A ipak najpresudniji trenutak koji je prethodio upoznavanju bila je činjenica da je njegova pjesma 'Euro Neuro' uvrštena u uži izbor najgorih eurovizijskih pjesama ikad. Mislim da je to jedan od najvećih uspjeha koji je u glazbi moguće postići. Dame i gospodo,ja sam zakoračio u povijest i upoznao svog gurua....Paul Mc Cartney je sljedeći…ako baba Jelica u apartmanu u međuvremenu popravi onu škuru koja lupa….  JEDINI GURU KOJEM VJERUJEM U DRUŠTVU FANATIČNOG OBOŽAVATELJA (taj sam! i....molio bih samo da obratite pažnju na izuzetno duhovitu grunfovsku parolu na mojoj majici) JEZERA,otok MURTER, 29.07.2013. |
- 11:04 - Komentari (8) - Isprintaj - #
nedjelja, 28.07.2013.
LJUDI, NE ČINITE TO....
|
Zvjezdan N (64) je prekjučer poljubio djecu i suprugu, nasuo mačku Kikici hranu,zatvorio škure da se od prejakog sunca ne pregrije dnevni boravak,potražio je ključeve od automobila,uzeo revolver i preciznim hicem među vjeđe...oduzeo si život. Radmila Ć.(44)(u redu je, Hrvatica je,šta ste se odmah počeli grišpati) je jučer popodne uzela tupi nož za mazanje margarina (tzv.pošadu) i njome se izbola nekih dvije stotine puta, no kako je nedostajala oštrica trebalo joj je više od dva sata da se usmrti.Oko ponoći ju je pronašao suprug i budući da je i njega mučilo to zbog čega mu se usmrtila supruga u četiri vješta akrobatska skoka je preskočio njeno tijelo te skočio kroz prozor.Srećom,živjeli su na sedamnaestom katu te do pada na asfalt nije puno patio. Prvo je zapeo čelom za tanjur satelitske antene susjeda dva kata niže,pa se nabio na šipku za sušenje veša probivši si pankreas...uglavnom do pada je već tri puta bio mrtav.Kako je njihov kvart naseljen isključivo starijim ljudima do jutra nitko nije primijetio leš koji su u međuvremenu izgrizli psi. Krunimir A (36) iz Zaprešića je 26. ovog mjeseca ušao u smočnicu,stao pred zid,dlanove položio na nj u visini vlastitih ramena te se prilično snažnim udarcima čelom o isti usmrtio nakon nepunih dvadeset minuta.Vrijedilo bi napomenuti da mu na današnju sahranu neće doći brat Bero jer se sinoć oko 23 sata ubio skočivši u blitvu....sa trećeg kata obiteljske kuće u Novom Vinodolskom. I za kraj, jutros je vozeći Fiat 132 zadarskih registarskih pločica lakše ozlijeđen i mladi (R.Z.)(16).prilikom pretjecanja maloljetnik je prešao na lijevu stranu kolnika i nije uočio jureći tegljač za čijim volanom je sjedio Borut K.(39).Borut je prevozio plin i baš je, ne lezi vraže, jurio s namjerom da se ubije...Zaobišavši Fiat 132 probio je zaštitnu ogradu i probio zid obiteljske kuće Ante R.(51) u Petrčanima.Možete zamisliti koji je to bio šok za nesretnog Antu i njegovu suprugu koji su u tom trenutkuprilično atraktivno vodili ljubav na kuhinjskom stolu. Ljudi, ne činite to,molim Vas. Bit će ubrzo još novih epizoda. Vjerujte mi,dugo sam razmišljao i zaključio da iščekivanje nove epizode 'SPIG'-a nije vrijedno tolikih ljudskih života. Nemojte da Vas imam na savjesti. Ovo je ipak samo najobičniji blog.... |
- 11:05 - Komentari (5) - Isprintaj - #
srijeda, 24.07.2013.
MISTERIJE SVIJETA ARTHURA C. SPIGOROVSKOG
|
Moj poznanik iz Murtera tog je dana u Šibeniku kupio novi 'Simpa' paket.Došao je doma,otvorio škatulu,uzeo mobitel,pogledao ga malo sprijeda,malo straga… i nakon toga posegnuo za karticom kako bi vidio svoj novi telefonski broj.UPS!...Nakon 098…pisalo je nešto što je istovremeno i čudno i smiješno,a čak i pomalo jezivo…. RIJEKA,POČETKOM OSAMDESETIH…. Kao i svaki prosječni otrok socijalizma (pravo radničko dijete koje je i dan danas ponosno na tu činjenicu) gutao sam 'Zlatne serije' i 'Lunov magnus stripove'.Utopijski svijet priglupih američkih prašinara ispunjavao je svo moje slobodno vrijeme,a koliko sam bio napredno dijete najbolje svjedoči podatak da su mi Blek,Mark,Teks i Kit Teler oduvijek išli na živce. Jest da je namijenjeno djeci,ali nisu ni sva djeca glupa.Glupo do zla Boga. Iskoristio bih ovaj trenutak i citirao ponajbolju stripovsku repliku svih vremena u sceni kada Blek Stena zaroni na dah,usmrti nožinom jedno pet-šest morskih pasa i nakon cca 7 minuta vratolomnog free divinga izranja i u jednom dahu izusti (pazite sad!):''Aaaaaaaaah,vazduh,nikad mi vazduh nije prijao kao do sada….'' I onda se početkom osamdesetih pojavio jedan novi lik koji je za razliku od Bleka,Marka,Texa i ostalih bio pismen te je držao do osobne higijene….i ne samo to.Bio je i fakultetski obrazovan,živio je u New Yorku,imao je zgodnu zaručnicu,pomoćnik mu je bio urbanizirani neandertalac (nešto ala Kerum samo ravne kose),a radnja je bila smještena za divno čudo u -sadašnjost. Sve one divote koje sam spoznao zahvaljujući gledanju kultnih 'Misterija svijeta' Arthura C. Clarkea dobile su odjednom odlično stripovsko uprizorenje.Duhovi,NLO-i,putovanja kroz vrijeme,potrage za drevnim civilizacijama,samospaljivanja,mutacije,reinkarnacije….i to godinama prije pojave X-filesa i Dylan Doga. Za one koji ne znaju o kome je riječ napomenuo bih da se čovjek zvao Marti Misterija i nisu ga voljeli isključivo gluplji učenici u školi…..Sjećam se jedne seljačine koja je obožavala Lepu Brenu i rekla da mu je od 'svi romana glup jedino oni Ken Parker i oni,oni Marti Misterija'. Za razliku od Kapetana Mikija koji bi 'malo docnije' ušao u salun,došao do šanka i rekao 'molim Vas čašu mleka' našta bi neki rmpalija dodao 'dečače,popij viski, pravo piće',na šta bi se još 'malo docnije' izvukli pištolji i u dva stripovska 'fiju,fiju,bang,bang,kraš' kaiša napravio 'opšti ršum te bi sve otišlo u paramparčad' takvima je barba Marti Misterija bio dosadan. Ooooooooo,gluposti ljudska,gdje granice su tvoje? UVALA MURTAR,LJETO 2009. Dok djeca guštaju u plićaku ja guštam u hladu borovine.Cigareta,sok i u rukama ponajbolja epizoda Martija Misterije koja to nije.Ime knjige je 'Anđeli i demoni' i koliko god po gospodinu Danu Brownu pljuvali svi oni znalci oni kojima je to jeftini šund ja sam pak uživao u svakom pročitanom slovu. S jedne strane znanost,s druge strane religija.Borba nad borbama!Meni, koji sam pročitao većinu gluposti koje su djeci zauvijek ogadile školsku lektiru-fenomenalno.I toga se uopće ne sramim. Ako niste čitali 'Anđele i demone' mislim da ne postoji bolja ljetna razbibriga (s upozorenjem da ono istoimeno hoolywodsko govno sa Tomom Hanksom zaobilazite u širokom luku.Btw,Da Vincijev kod mi je bio bez veze jer se u potpunosti ponavlja ista formula,a koliko je glup najbolje svjedoči sva ona prašina koja se oko njega digla….) MOJ DNEVNI BORAVAK,UPRAVO SAD, DOK OVO PIŠEM…. Kako sam cijelo vrijeme uvjeren da Vi kao i ja guštate u svakom mom napisanom slovu vjerojatno ste primijetili da ovi 'SPIG'-ovski uvodi znaju biti poduži.Nekom od vas su možda dosadni i nepotrebni,ali ta Vaša glupa mišljenja me i ne uzbuđuju previše. Šta sam ja s ovom epizodom zapravo htio? Pa eto…kad si mali dečkić onda imaš vremena napretek i nije problem napumpati si glavu duhovima,urocima i sličnim glupostima,no kad zasnuješ obitelj, život postane za nijansu složeniji i za razmišljanja o onostranom čovjek jednostavno nema vremena.Sve da bi i htio. ''Tata, u zahodu je krvavi duh bez glave!'' ''Dijete moje, ostavi se te budale,a ako trebaš u wc odi kat niže,upravo gledamo na osnovu čega su nam oni divljaci iz 'Vodovoda' ispostavili ovoliki račun….'' Ipak, zahvaljujući mojim današnjim svjedočanstvima možda malo osvježite uspomenu na vrijeme kad ste o ovim stvarima pričali uz upaljenu svijeću. Jeba te, koja su to vremena bila….Džepovi prazni,ljubavnih iskustava ni u tragovima,mašta radi sto na sat,i preko zida neke ljetne pozornice sereš u gaće od straha gledajući kako deset studenata kampira kraj jezera,a neki Priklopil ih sat i pol vremena nabada na dobro naoštreni zepter da bi na kraju, u grandioznom finalu ostala oskudno obučena mlada fuksa te ga nakon desetak minuta natezanja natakne na neki krasni šiljak…..mmmmmmmmmmmmmmmm……nezaobilazni djelić svakog sretnog djetinjstva… U mom današnjem serijalu neće biti škripanja ormara,zlokobnog šaptanja,naopakih križeva i prikaza koje lebde,nitko neće biti nataknut ni na šiljak ni na što drugo,ali bit će neobično….. Dobrodošli u Svijet misterija Arthura C. Spigorovskog! EPIZODA 1 NUMEROLOGIJA,SIMBOLIZAM….. Dakle,moj poznanik sa početka priče je nakon brojeva 098…..ugledao točan datum,mjesec i godinu svog rođenja.Npr.16,veljače,1974 odnosno 098/1602-974…..Ako ste očekivali Sotonin OIB, dobitnu loto kombinaciju, Mussolinijev pin za bankomat ili ne znam šta drugo ja se iskreno ispričavam što sam Vas razočarao,ali,priznajte,koliko mora biti mala vjerojatnost da se nešto tako dogodi.Oni praznovjerni i dan danas taj njegov telefonski broj tumače kao neki zlokobni predznak,a mi polurealisti se tome smijemo i čudimo zašto tog dana nije hodočastio po kladionicama i dobro ga unovčio… EPIZODA 2 PREDSKAZANJA Živio sam u jednoj normalnoj prosječnoj radničkoj obitelji kakve su sačinjavale 70% bivše države. Nikad u životu na ulazna vrata nismo stavljali češnjak,pseće šapice, a nismo ni naopako okretali potkošulje (kanotjere).Ipak,ova mi je priča toliko luda i otkačena da je jednostavno moram podijeliti sa svekolikim čitateljstvom budući da je glavni lik moja rođena mater. Dakle,tamo negdje u prvom,drugom razredu osnovne škole moja je majka išla na roditeljski sastanak i upoznala majku jednog mog šulkolege.Dotična gospođa je bila iz Zadra i kad se Dalmatinci nanjuše u velikom gradu obično se razvežu priče o poljima,morima,maslinama i ne znam o čemu sve ne. Nekoliko tjedana kasnije mater mi je usnula prilično blesavi san kojeg mi nitko, do dana današnjeg, nije uspio objasniti.Dakle,u snu pojavila dotična gospođa iz Zadra i moja ju je majka u snu pitala kako joj glasi djevojačko prezime. Ova je kao iz topa odgovorila:''Špadina!'' Ne moram ni napominjati da je na nekom idućem sastanku mater ponovno prišla gospođi i upitala je jedno totalno blesavo pitanje u vezi nekog njenog djevojačkog prezimena na koje je ova iskreno blenula i začuđeno odgovorila:''Da,a otkud Vi to znate?'' I šta da joj čovjek na to odgovori? EPIZODA 3 NOĆNE MORE Kad smo već kod spavanja volio bih prepričati i možda jedini suludi događaj koji sam osobno doživio,a iako nije riječ o nikakvoj tajanstvenoj sili svaki put kad se prisjetim naježi mi se koža. Bilo je to daleke 1995. Vojska.Na 'Eurosongu' je nastupala Maja Blagdan.Narod u pobjedničkoj euforiji nije ni uočio da se država u samom startu raspada.(Republika Hrvatska 1990-2013…a jes nam trajala…)Kao i svaki pravi električar na MIG-ovima svoju sam zadaću obavljao čameći na aerodromu u Puli (čitaj: žderao kao prasac u vojarni u kojoj je bar 50% zaposlenih višak,predani rad na MIG-ovima 21 (to Vam je neka vrsta dotrajalih maslinastozelenih Renaulta 4,samo s krilima). Noć.Dežurstvo.Dio satnije na vikendu,dio na straži,a u zgradi ja i možda još njih par. Kako je taj dio mog služenja Domovini većim dijelom protekao u natezanju pimpeka i popodnevnom spavanju noću smo dosta često gledali TV. Prošla ponoć. Ja u učionici. Na videu se vrti jedina kazeta sa nekim toliko izlizanim pornićem da mi se više ne da ni dodirivati budući da svaki kadar znam u dušu.Na TV neki odličan ruski film iz šezdeset i neke..ZIJEV! Idem malo prileći. Dugi hodnik svijetlio je onom rijetkom zlokobnom žmirkajućom rasvjetom karakterističnom za filmove tipa 'Variola vera'.Ulazim u sobu i kako je moj cimer iz Žminja bio na vikendu,a inače je ležao na katu,ja sam onako obučen, u čizmama, odlučio vidjeti kako je to ležati na visini od cca metar i sedamdeset. Samo sam legao preko deke, čitao 'Globus' i…zaspao…. San koji sam sanjao ja ne mogu objasniti do dana današnjeg.Da li je to bio san,polusan,bunilo,trip,halucinacija, psihotični napad ili nešto drugo ne bih znao objasniti,ali činjenica je sljedeća.Meni se stvarno učinilo kao da sam čuo neke korake i nakon toga je nešto leglo na mene.Bio sam savršenosvjestan da spavam i u tom snu sam sebi naređivao:''Probudi se!Probudi se!'',ali ne ide,pa ne ide…….Srce je zalupalo brže,ulovio me napad panike i u toj polusvijesti nekako uspijevam otvoriti oči.Soba je, normalno, bila potpuno prazna.Na plafonu gledam grlo i upaljenu žarulju i od puste panike zaboravljam da sam na krevetu na kat. Dižem se kao oparen,gazim u prazninu,padam po podu kao vreća (i to poprilično bučno)i čujem pitanje svog upravo probuđenog kolege za čije je buđenje bila kriva upravo ta…hm…noćna mora: ''Kaj je to palo?'' Taj glupi san je bio toliko stvaran da me je tjeskoba držala i dobar dio idućeg dana,a koža mi se naježila prije nekih par godina kad je jedna baba iz mog sela pričala o nekoj ženi koja te opsjedne i u snu ti ušeta u sobu pa legne na tebe da ti isiše zrak… Ha,ha…kakve praznovjerne gluposti…..nevidljiva Mia šlajfa Klausov pimpilinić…ma dajte,molim Vas… EPIZODA 4 ŽIVOT POSLIJE ŽIVOTA Anu znam iz Rijeke. Garantiram životom da je i ova priča istinita koliko god svi ateisti ovog svijeta tvrdili suprotno.Upravo mi je pao na pamet onaj genijalni skeč Mr.Beana u kojem je glumio Svetog Petra.Stoji na nebeskim vratima i raspoređuje mrtve duše griješnika,bezgrešnika i kad je došao do grupe ateista zapitao ih je:''Šta je ateisti,osjećate se blesavo,a?'' Dakle, Ana je išla na operaciju (ne sjećam se više čega) i podvrgli su je narkozi.Usred operacije se probudila i naočigled zapanjenih doktora ustala iz kreveta pa nakon toga krenula prema izlaznim vratima.Doktori su gledali za njom,ali je nisu zaustavljali samo je vidjela da su uspaničeni i sjeća se da je osjećala neku nevjerojatnu toplinu.Nije izašla iz sobe već se u roku od par sekundi vratila natrag u krevet zaklopila oči i zaspala, a doktori su vikali i skoro skakali oko stola. Možete misliti kakav to mora biti osjećaj kad ti nakon operacije pod narkozom,osvane novo jutro,ti poprilično rekovalescentan(;-))otvoriš oči,malo se popipaš da li je sve na mjestu i zadovoljno konstatiraš da malo boli,ali da si ipak dobro.Malo kasnije dođe ti vizita,pitaju te kako se osjećaš i onako usput ti dobace:''Ana,znaš li da smo te sinoć morali reanimirati jer si nam nekoliko sekundi bila klinički mrtva?'' Te je noći 21 gram njene duše prošetao po bolničkoj sobi….a meni zacementirao mišljenje o životu nakon života.Koliko god tvrdokorni ateisti tvrdili suprotno. EPIZODA 5 UBILAČKA PARANOJA U životu sam se dovoljno tresao i napokrivao oči gledajući horrore i baš mi je šteta što je taj žanr za ljude s ovih prostora zauvijek izgubio smisao.Kako? Pa eto,svatko stariji od 30 sigurno se sjeća TV Dnevnika s početka devedesetih.Nakon cjelodnevnog pjevušenja sa Đukom Čaićem,Draženom Žankom,Verom Svobodom,Miroslavom Škorom,Zlatnim Dukatima….slijedio bi polusatni prozor u pravu stravu i užas.Nakon što se u udarnom terminu nagledaš izmasakriranih leševa koje su ljudske zvijeri ostavile iza svog krvavog pohoda svi Jasoni,Leatherfacei,Freddy Kruegeri i Hellraiseri izgledaju jezivo kao likovi iz Muppet Showa. Ipak,kao što sam na 'SPIG'-u već nebrojeno puta ponovio 'Exorcist' će za me biti i ostati jedan od deset najboljih filmova svih vremena.I najbolja reklama za Majku Crkvu ikad, iako ga je ona htjela zabraniti….(a kad u Gibsonovoj 'Pasiji' sirotog Isusa desetak minuta masakriraju bičem to je jedo baš lijepo duhovno iskustvo). Priča koja slijedi u biti nije nikakva misterija i vjerujem da bi njene uzroke svaki psihoanalitačar znao razložiti i izdefinirati još na pripravničkom stažu.Za mene je ta priča nešto najjezivije ikad i svatko od nas bi se stvarno trebao zamisliti nad tim kakve sve to mračne tajne kriju ponori ljudske psihe. Čovjek je bio ratni veteran. Amerikanac.Dijagnoza PTSP.Ne onaj kurčevi,Jacin, zahvaljujući kojem je svaka šuša bez obraza,morala i karaktera(a dosta često i bez dana provedenog na ratištu) ostvarila pravo na doživotno domoljubno natezanje kožice….već onaj pravi. Čovjek je bio na tabletama,pustim psihoterapijama,ali je od pustih proživljenih strahota jednostavno izgubio kompas.Te je noći po stopedeseti put sanjao da je na ratištu,da upada u zasjedu i da pred njim stoji neprijateljski vojnik. Nije se dao smesti već je u ime 'stars and stripesa' skočio na njega,zgrabio ga za vrat i stiskao….Jako,jače,najjače….Uživao je u svojoj nadljudskoj snazi i osjećaju nemoći tog smrada koji ga je upravo htio ubiti.Stiskao je,stiskao,stiskao….i napokon osjetio kako gada napušta snaga. Par trenutaka kasnije doživljava olakšanje vidjevši njegovo beživotno,klonulo tijelo. Kad je otvorio oči shvatio je da je zadavio vlastitu suprugu…… PROLOG Tko s đavolom tikve sadi…bla…bla…kaže narodna poslovica.Da bi ova epizoda dobila na još većoj težini moram napomenuti da sam se prije nekih tjedan obreo na šibenskoj Poljani.Tu je bio smješten štand zagrebačke'Dobre knjige' i nudili su stvarno zanimljiv izbor starih knjiga i stripova.Nakon petnaestak minuta uživanja u prelistavanju požutjelih stranica nešto mi je palo na pamet. Naime,već dobrih dvadeset i kusur godina želim posjedovati knjigu 'Misterije svijeta' Arthura C.Clarkea.Ona nekolicina koju poznam ljubomorno čuva svoj primjerak.Djelatnik na štandu nije imao jednu već tri (3) i prodao mi je za smiješnih 70 kuna.(…..nanjušivši budalu koja u doba ove opće neimaštine kupuje stare knjižurine odmah mi je uvalio i vizitku.) Na odlasku kući sjetih se da je od vremena kad sam uživao u horrorima i misterijama u međuvremenu izmišljen i onaj tamo neki Internet i već sutra u ponudi jedne zagrebačke antikvarnice pronađoh i 'Svijet zagonetnih sila' i 'Kroniku čuda i misterija'.Kompletna trilogija! Moj riječko-zagrebački prijatelj Govnjarević je bio ekspeditivan (kao i uvijek) i trilogija je za manje od 200 kuna postala moje trajno vlasništvo. Što se mene tiče priča o misterijama je završena,a nabavkom cijele trilogije Arthura C.Clarkea vraćen je dug mladosti i to na najljepši mogući način. Laku noć djeco,uz želju da Vaša voljena osoba noćas ne sanja neprijateljske vojnike….i kako bi to Vincent Price na kraju one zlokobne recitacije u 'Thrilleru' rekao: AHHAAAAAAAAHHAHAHAHAHAAAahahahhahaha….(fade out) (KRAJ EPIZODE;A AKO NE SPADATE U ONE KOJI SU ZAKURAC IMA JOŠ MALO….) INTERAKCIJSKE UPUTE ZA PRAVE 'SPIG'-ove ČITATELJE Kako bi ova epizoda dobila na još većoj težini zamolio bih svekoliko čitateljstvo da podijele sa 'SPIG'-om neka svoja čudna iskustva.Vaše pokude kao i pohvale u svezi glede današnje epizode smanjite na najmanju moguću mjeru,a ostatak prostora ostavite za neku Vašu čudnu priču o događaju koji se ne da baš lako objasniti….Da li je u pitanju prizivanje duhova,ormar koji je cvilio tri dana nakon što ste pokopali voljenu babu,osjećaj da je sa Vama još netko u praznoj sobi ili što ja znam što još sve ne…prepuštam Vama….još bar četiri Vaše priče ću pročitati sigurno,a što se tiče ostalih… Tko ne ostavi priču još večeras će mu voljena osoba sanjati neprijateljskog vojnika…… |
- 10:59 - Komentari (7) - Isprintaj - #
subota, 20.07.2013.
PRIČA O PROŠLOM VIKENDU
|
SUBOTA,14.07.2013. Postoje ljudi koji jednostavno ne žele imati djecu. Zašto? Pa eto,djeca kakaju,smrde,pljuju,prde,ne žele jesti,zamažu se,guraju žice u utičnicu,uspu maci u zdjelicu sve kekse,kad malo porastu žele skupe igračke,kad još malo porastu pokušavaju Vas ubijediti da su svi drugi roditelji bolji,ljepši,sposobniji i bogatiji od Vas (do ove faze,hvala Bogu,još nisam došao)…. Kad postanu punoljetni idu u noćne izlaske pa ne možeš oka sklopiti hoće li ti zazvoniti telefon jer su se negdje pijani stukli s autom,kad postanu zreli zavidiš Nijemcima koji imaju srca da ih sa navršenom punoljetnošću pošalju u bijeli svijet….onako nedužne,nejake,neiskvarene…. Djeca su dakle jedna velika tlaka. Skupa su za održavanje,dosadna su,troše vrijeme i stanjuju živce,nezahvalna su…. Vjerujem da među Vama ima dosta onih koji se slažu sa mnom. Vjerujem da među Vama postoje i oni koji su zacementirali svoj stav da nikad u životu neće niti poželjeti imati djecu (iako im je to dragi Bog omogućio). Nemojte mi zamjeriti,ali Vi ste obični duševni bolesnici. I ne želim se družiti s Vama. SREBRO TATINOG ZLATA I tako sam se ja te subote ustao u četiri ujutro odveo svoju malu na bus i malo kasnije otišao na posao…Uobičajen radni dan bio bi prekidan ulaskom mušterija.Ne volim poslove u kojima do podne ne možeš u miru popiti šest kava i popušiti pola kutije cigareta. ?=))(/%&%%$“#!*:;:;?;)(M=?*)(/?šupakodtuke)(==;_$#&/)= KUTAK ZA LJUBITELJE ESENCIJALNIH VICEVA Ratni veteran traži posao u općini. Općinar ga pita:''Kakav si sa zdravljem?'' Ovaj odgovara:''Dobar,osim što mi je u ratu geler odnio testise i genitalije.'' ''Nema ti to veze'',kaže općinar,''radno vrijeme je svaki dan od 08 do 16,a subote i nedjelje su slobodne.Ako hoćeš možeš početi već od sutra.Dođi u 10!'' ''Kako u 10?'',pita ovaj,''pa što radno vrijeme ne počinje u 8?'' ''Je,počinje,ali mi ti od 8 do 10 obično češemo jaja….'' ++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++ Oko podne me nazvala supruga i sva oduševljena rekla da je naša kćer-druga. Kad nakon samo mjeseci treninga odeš u Metković na veslačku regatu i osvojiš srebrnu medalju to je onda veliki uspjeh. Roditeljski ponos koji me preplavio baca u vodu apsolutno sve napisano u uvodnom odlomku i samo pojačava uvjerenje da su svi oni koji ne žele imati djecu obične budale. Ipak,sretan sam što nisam sjedio u publici. Poznavajući se najvjerojatnije bih, u navijačkom žaru, vikao i skakao kao majmun pa bi me neki gledatelj upozorio da se prestanem ponašati kao idiot na što bih ga,usred pustog adrenalina,možda čak i probio nogom… Bilo kako bilo,sve one među Vama koji ne žele imati djecu radi svoje karijere,slobode,straha od obaveza i inih kretenskih razloga samo bih zamolio da se pomire sa činjenicom da ste najobičnije budale. Kamo sreće da su Vaši roditelji razmišljali poput Vas-sad Vas sigurno ne bi bilo…. Sreća da moja mala ne čita 'SPIG' jer bi me zbog ovog podnaslova 'srebro tatinog zlata' najvjerojatnije nokautirala… NEDJELJA,15.07,2013. Klasična ljetna nedjelja. Nakon kave slijedi hodočašće. Netko ode u Crkvu,u Zadru hodočaste u 'Supernovu',u Šibeniku u 'Dalmare',a netko hodočasti i u mesnicu po meso za roštiljanje. Sad se kajem što sam te nedjelje odabrao ovu drugu opciju jer me je par sati kasnije stigla zaslužena packa. Nakon hodočašća u mesnicu ulovio sam se rezanja crijepova za moj spomenik nulte kategorije i zahvaljujući izuzetnom smislu za red u nekih deset minuta od cijelog dvorišta napravio svinjac. U dvorište je iznenada uletio neki bijeli hjundaji njemačkih tablica i iz njega su izašli neki ljudi. Dva muškarca i jedna gospođa. Izgledali su kao njemački turisti slavenskog porijekla. Na prvi mah sam mislio da nam je agencija poslala goste u apartman….kad ono… Iz grupe se izdvojio jedan markantan muškarac,prišao mi i pitao:''Igor?'' Onako šporak i prašnjav od brušenja crijepova izgledao sam kao batak spreman za pohanje i priznajem da mi je bilo malo neugodno (i još uvijek je,samo da se zna)… E sad Vas sigurno zanima tko je taj tajanstveni gospodin,ali prije nego odam njegov identitet malo bih se zanimljivo i duhovito raspričao kako to obično i činim. Moje vječno retoričko pitanje glasi: Da li Vas zanima tko su Vaši virtualni prijatelji? Da li Vas zadovoljava što netko čita Vaš tekst i onda ostavlja komentare on Vama,Vi njemu i Vi tako s tom osobom funkcionirate pet-šest godina,a da Vas uopće ne zanima da li se iza nicka tipa 'Suncokret' krije sredovječna domaćica,IP stručnjak,Joseph Fritzl,iznajmljivač skutera,dimnjačar iz Sesveta ili napaljeni tinejdžer? Budući da mene sva ta virtualna druženja bacaju na živce dozvolio bih si malu slobodu. Ako među Vama postoji netko tko se nikad nije zapitao tko je zapravo taj virtualni prijatelj s kojim već pet-šest godina razmjenjujete komentare onda ste komad obične budale. Nemojte se ljutiti,molim Vas. Kad se nekolicina mojih čitatelja u nekoliko navrata popiškila na moju ruku prijateljstva bio sam toliko razočaran da to nisu istine…. Ako je umjesto uživanja u alkoholu,pušenju,smijehu,vicevima,nabijanju lopte,roštiljanju,sviranju,šetnji, Vaš smisao života postao onaj kurčevi lajkić na fejsbuku ili 6 ekstatičnih komentara od ljudi za koje nemate blage veze tko su i što su mislim da se ne biste smjeli vrijeđati kad Vam kažem da ste komad najobičnije budale. Jer jeste! Bolje cica u ruci nego harem na ekranu. TKO JE ZAPRAVO TAJANSTVENI NEZNANAC KOJI JE ULETIO U DVORIŠTE MAURICEA SPIGOROVSKOG DOK JE OVAJ LIČIO NA POHANI BATAK? No vratimo se mi na tajanstvenog gospodina s bijelim hjundajijem. Čovjek je bio u apartmanu u Vodicama i skočio je do mog lijepog otoka kako bi se sreo sa mnom. Ej…..koja sam ja faca. Sad tek vidim kako je teško Paulu Coelhu…ali njegov je profil publike,srećom, sušta suprotnost mome. ''Signor Coelho,doktori su mi jučer zbog gangrene amputirali obje noge…mama,tata,baba i dida su mi teško bolesni,tri mlađe kćeri se drogiraju po favelama,sina su mi sinoć ubili u mafijaškom obračunu,ovaj stariji je u zatvoru,poplava mi je odnijela moju kartonsku kuću,a žena me vara sa komunalnim redarom iz Manausa.Čini mi se da je život izgubio smisao…'' ''Nije,Roselito,nije…vidi se da nisi pažljivo čitao 'Alkemičara'!'' ''O hvala Vam,signor Coelho,idem pjevati i plesati na rukama…'' TKO JE,DAKLE,TAJANSTVENI NEZNANAC KOJI JE ULETIO…BLA…BLA…POHANI BATAK Još uvijek sam ljut kao pas što mi se tajanstveni gospodin nije najavio dan-dva prije jer u ormaru imam puno ljepše odjeće od sirotinjske majice na kojoj piše 'čuvajmo šume od požara' i uz to još prekrivene prašinom od rezanja crijepova. A krivo mi je i što ga nisam dočekao kako spada jer se ovakvi susreti ne događaju svaki dan. Da mi se nije predstavio,iskreno priznajem da ne bih pogodio njegov identitet jer sam cijelo vrijeme bio uvjeren,da je ili moj vršnjak ili zeru stariji,ali da je riječ o markantnom ozbiljnom gospodinu nije mi bilo ni na kraj pameti. Da,bio je to čovjek koji je dobio jedinstvenu priliku ubiti 'SPIG',ali iz nekog neznanog razloga to nije učinio. Ako još uvijek ne znate o kome je riječ slobodno se bacite kroz prozor. I po mogućnosti padnite na nekog tko ne želi imati djecu. Dragi Antune! Kad sam stavio tvoj (Vaš?) CD bez ikakve vizije što bi to na njemu moglo biti snimljeno i kad je kao A1 zasvirala 'MOJ IVANE' u kojoj Luxon i ja čandrljamo na jednoj gitari,pa 'Moja baba',pa 'Raawuly' pa pitaj Boga koliko još momenata sa 'SPIG'-a bio sam istinski zadovoljan zbog činjenice da na svijetu ima još dovoljno ludih ljudi koji ga čine puno ugodnijim mjestom za život. Bajdvej,sa Antunom je bila još njegova supruga te njezin brat koji je po vokaciji svećenik i jako mu se svidio izraz da pišem 'pogani blog'. Nije mu se svidjelo zašto u nedjelju režem crijepove,ali ja se kao višestruko ocrnjena riječka komunjara nemam potrebe previše pravdati.Brusim ih isključivo zato što su predugi i onaj višak bi stršao van. Još jednom ponavljam da mi je krivo što te (Vas?) nisam odveo u đir po otoku,što nismo negdje sjeli kao ljudi i što je tvoj (Vaš?) posjet bio svojevrstan 'blitzkrieg',ali nema veze što je tu je….bit će,hvala Bogu, još prilike. I to bi bilo to…. U subotu mala osvojila srebro,u nedjelju upoznao Antuna.  Ne znam ni sam koja bi bila prigodna pjesma za kraj ove današnje epizode pa sam odabrao 'jeftinu populističku zabavu za nezahtjevne audiofile'. Ili slikovitije rečeno,jedan od najuzbudljivijih trenutaka u povijesti čovječanstva…. |
- 20:30 - Komentari (8) - Isprintaj - #
utorak, 09.07.2013.
NAJAVA ZA EPIZODU KOJA ĆE VAS SIGURNO NATJERATI NA RAZMIŠLJANJE
|
Prva interakcijska epizoda 'SPIG'-a mogla bi postati pravi hit! ZAŠTO SE JEDAN MOJ POZNANIK DOBRO STRESAO KAD JE VIDIO SVOJ NOVI BROJ MOBITELA? ŠTA JE RIJEČANKA ANA DOŽIVJELA TIJEKOM KOMPLIKACIJE NA OPERACIJI? NAJJEZIVIJI SAN KOJI STE IKAD MOGLI ZAMISLITI! DAN KAD SU HORROR FILMOVI IZGUBILI SMISAO! DA LI JE NAKON BUĐENJA IZ NOĆNE MORE MOGUĆE SLOMITI NOGU? ZAŠTO SU ZAKLETI ATEISTI ŽIVE U POTPUNO ISTOJ ZABLUDI KAO I VJERSKI FANATICI? Odgovore na ova i još mnoga pitanja naći ćete u epizodi u kojoj ću se po prvi put poigrati Arthur C.Clarkea,Dylan Doga i Martija Misterije.Za razliku od idiotskih klipova o duhovima sa Youtubea od kojih je 99% čisti fejk,ovo su istinite priče iz usta ljudi kojima vjerujem. Najzanimljiviji bit će,svakako,interakcijski dio u kojoj bi rubrika 'Komentari' po prvi put biti i napetija od same epizode. USKORO NA 'SPIG'-u!USKORO NA 'SPIG'-u!USKORO NA 'SPIG'-u........ |
- 19:14 - Komentari (12) - Isprintaj - #
subota, 06.07.2013.
SPOMENIK NULTE KATEGORIJE
|
Današnja glazbena podloga? Nemam pojma! Neka bude 'Stranger in Nevada' iako nema nikakve veze sa današnjom epizodom. Svaki put se naježim kad je čujem. ''Da je zidarije teška ne bi je se 'vata svaki Bosanac!'' DIRK DIGGLER Moj dragi kum Dirk Diggler je čovjek s kojim dijelim toliko toga zajedničkog (ako zanemarimo činjenicu da mene ne zanima sport,a njega glazba...i da je on ljepši od mene...a i nije bogznašta zgodan), no s vremena na vrijeme čovjeku se,kao i svima nama,sa usta ponekad omakne neka notorna glupost. Gornja rečenica svakako spada u sam gornji hram nebuloza koje je ikad izrekao,ali mu isto ne zamjeram. Zašto? Pa zato što rečenica nije njegova već je citirao jednog našeg prijatelja poznatog po činjenici da se u životu i nije baš nešto previše oznojio. Izraz 'nije ni kurcem mrdnuo' možda nije primjeren. O ČEMU ĆEMO DANAS PRIČATI? Polako,polako...čemu preša....odavno je prošlo vrijeme kad sam pazio da Vas ne opteretim predugim postovima.Jedna mi je vjerna čitateljica nedavno priznala da bi 'SPIG' mogla čitati dan i noć, a ja sam frajerski kimnuo glavom i odglumio hladnokrvnost iako sam je,u biti,htio polizati od sreće. Dakle,krećemo..... PRED ZIDOM.... Kako sam obećao plejadi najvjernijih obožavatelja do daljnjeg nema pisanja o uništenoj privredi, politici i Crkvi. O seksu,seksualnim tehnikama,oralnim stimulacijama,draškanju klitorisa nožnim palcem,unakrsnoj felaciji..... Kad ti se blog zove 'Seks,politika i gospodarstvo' to zna biti dosta ograničavajući faktor,ali vidjet ćete da se usprkos tome ponovno rađa još jedan literarno-vizualni odmor za dušu. Neću reći remek-djelo jer vele 'tko se hvali taj se kvari' A tko to veli? Zagorci! Na što prilikom pisanja još moram paziti? Pa prvenstveno da mi tekst ne bude blesav jer bi mogao završiti na naslovnici bloga,a to mi odavno ne predstavlja neku satisfakciju. Također, neću upirati svom silom da mi ama baš svaka rečenica mora biti smiješna,a svaka druga 'pičkal ti materina' jer je tu čarobnu formulu otkrio Krule,a još jedan Krule i ne bi bio neka fora. I što je najvažnije neću više vrijeđati sve one blogere koji se vole oplahnuti kapljicama svježine sa 'SPIG'-ova vrela,ali to neće nikad priznati jer su preponosni.... ŠTO JE TO KULTURA? Zamislite iduću scenu! Hodate ulicom noseći dva najlona puna kruha,mlijeka,brašna i blitve i odjednom Vas zaskoči neka TV novinarka i priupita:''Što je to kultura!'' Ja bih se vjerojatno unezvjereno osupnuo i na brzinu spetljao nešto ala:''Kultura je ukupnost duhovne,moralne, društvene i proizvodne djelatnosti društva....'', na što bi me ona pogledala u čudu i rekla:''Ne citirajte Anića već recite svojim riječima!''. Tad bih vjerojatno rekao definiciju kulture koju je ona tražila,a to je: ''Kultura je opseg duhovnog razvitka pojedinca u zajednici s potrebnim odlikama u odnosu prema drugome!'' Eto,sad vidite kako je teško našim 'novopečenim' bogatašima kad moraju promijeniti svoje ustaljene životne navike. Mentalno si ostao na Tex Villeru (kao npr.Klaus),a radi editorijala(što je to uopće 'editorijal')'Glorie' moraš ići na domjenke,opere,kazališne premijere,klavirske recitale...ići na večeru,a ispred tebe tri tanjura, srebrni beštek i šest različitih čaša pa ne znaš koja čemu služi....nezgodno je to. ''NA BINI STOJI PACO,A KERUM SJEDI NAKO!'' Legendarni komentar ispod slike gospodina Keruma koji je sirota morao sjediti ko ćuk i slušati onog budalaša od Paca de Lucie kako sat i pol pimpla po najlonskim žicama.Mislim da mu je bar pet puta došlo da mu otme onu gitaru i razbije mu je o glavu. Dakle,sad kad znamo što je to kultura iduće pitanje glasi:''Koja je jedina hrvatska kultura?(By the way,Pexa,šta ima novo na Balkanu?Mi smo vć par dana dio SFR EU. Kako to izgleda? Pa evo,upravo srednjim prstom masiram topla međunožja nekih šest Šveđanki sa benzinske pumpe....) Dakle,pošto sam se uzasrao više nego obično predlažem da stvarno počnemo sa današnjom epizodom. Ako je netko dosad odustao gadno se zajebao. SPOMENIK NULTE KATEGORIJE Rafaelo,Tizian,Michelangelo,GRO Jadran,GRO Konstruktor,Alija Sirotanović,Bob the builder.... Krajem prošle godine shvatio sam da se nalazim na polovici života,a da iza mene neće ostati nikakav spomenik u slavu hrvatske kulture. Betonske figurice Simpsona su dobar štos,ali to nasmijavanje dječice nema nikakve veze sa kulturom. Dakle trebalo mi je nešto lijepo,funkcionalno i,najvažnije,da sad kad smo propali, slavi našu tisućljetnu uljudbu. Težak zadatak? Pa još kad se toga uhvatiš nakon deset godina rada u jednoj firmi pa završiš na šibenskom biroeauxu za zapošljavanje to se zapravo čini nemoguć zadatak. To što se moje poznavanje građevine svodilo na miješanje malte i virtuoznu vožnju građeviskih kolica nije mi smjela biti nikakva prepreka. Idemo redom.... ODABIR LOKACIJE I PRIPREMA TERENA Kao i što je u feng shuiju bitno da zahodska daska nikad ne smije ostati otvorena jer to iz kuće odnosi pozitivnu energiju tako i prilikom gradnje spomenika nulte kategorije posebnu pozornost treba posvetiti lokaciji. Susjedima možda i nije drago kad im se hrvatska kultura slavi pod prozorom tako da je trebalo naći pogodnu poziciju na sredini terena.Poželjno je i da je vidljivo sa ceste,a i da ima dosta prostora okolo kako se ne bi pravile velike gužve kad znatiželjnici budu htjeli fotografirati.  Za sve Vas koji zahvaljujući Vašim glupim roditeljima mislite da je rad sramota objasnio bih da su na gornjoj fotografiji karijola (tačke,građevinska kolica),bujol(kanta za maltu,sić,hamper),rasparana vreća i sveopći nered. Sad vidite kako je nezgodno kad se bloger,glazbenik,crtač,fotograf,skladatelj i jedan najobičniji...marija bistrica... uhvati bauštele.. Totalni kaos,ali temelj za spomenik nulte kategorije je udaren!!! NABAVKA MATERIJALA Kad je čovjek nezaposlen ima jako malo novaca,a bez novaca ne možeš ništa kupiti. Kako je bez materijala izuzetno teško graditi morao sam se osloniti na svoj nevjerojatan osjećaj improvizacije. Dvije sive blokete stare trideset godina vamo,tri siporex ploče namo,par normalnih cigli amo,betonska kocka tamo,pol vreće cementa simo,kvarat vreće građevinskog ljepila mimo.....i uz nadljudske napore uspio sam. Izgledalo je lijepo kao Lady D nakon prometne nesreće,ali žbuka danas čini čuda. Napominjem još jednom da sam se prvi put sam upustio u ovako nešto i da sam počeo shvaćati svog oca jer nikad nisam shvaćao u čemu je gušt doći s posla i umjesto valjanja po kauču obući trliš i uživati u konstantnim zidanjim zidića,nalijevanja stupića, štemanjima....Šest mjeseci kasnije mogu samo konstantirati da sam postao pravi, pravcati ovisnik....i da ne namjeravam stati.  SLIKA 2 Za one iste neradnike objasnit ću da je na gornjoj fotografiji:čekić,ispuhana lopta (koju sam nakon snimanja fotografije s guštom napucao),produžni kabel,Makita pneumatski čekić,zgužvana vreća, i još jedna....ma što jedna...čak dvije prazne kante..... ............................................ PREDAH A sad kao pravi bauštelci otvorimo po jednu 'karlovačku' vještim udarcem čepa o rub nekog metalnog predmeta i malo se odmorimo. U zlatno doba socijalizma je postojao jedan vrlo,vrlo interesantan paradoks. Ljudi su imali novaca kao blata,a trgovine nisu bile opskrbljene kao danas.U Trst se bježalo za svaki k......Bilo je to vrijeme kad su časopisi tipa 'Sam svoj majstor' sa svojim maštovitim idejama bivali doslovno razgrabljeni sa kioska. Zašto? Pa eto,svaki komad elektronike koji nije bio kupaonski bojler ili termoakumulaciona peć morao si ili dobaviti preko strica iz Njemačke ili napraviti sam u toplini svoga doma. Danas je situacija drukčija. Imaš sve kupiti,a nemaš čime,a kako si nesposoban,lijen i nerijetko glup kao penis ne da ti se u to sam upuštati pa mozak kržlja,a ono malo novaca biva potrošeno. Sreća da smo sad dio SFR EU pa ne moramo više misliti već samo čekajmo naredbe koje ćemo pokorno izvršavati. Nego,jeste li popili pivu? Niste? Ništa,stavite ih u hlad da se ne zgriju i idemo dalje! NABAVKA MATERIJALA (PART 2) Eto, bilo je to 12.siječnja kad sam dobio prvu naknadu sa šibenskog biroaeuxa za zapošljavanje te uplatih ratu kredita,platih režije i ostade mi pozamašna svota novaca kakvu gospodin Mamić obično zatakne harmonikašu za jednu jedinu pjesmu.Sav ozaren otiđoh za promjenu u shop kupiti prave,pravcate cigle i to ne pet ni šest već dvadeset. Jednu potpuno novu dimenziju građevinarstva sam spoznao nakon nabavke građevinskog materijala. Zidanje s materijalom i ono bez njega se jednostavno ne može usporediti. Da je kojim slučajem naknada sa biroaeuxa kasnila koji dan vjerujem da bih se ja upustio u dalju gradnju i bez materijala. Jer lako je kupiti cigle,frajeru,nategnuti konop i praviti se meštar. Ajde ti to napravi bez ičega!  U legendi ispod ove fotografije vrijedilo bi napomenuti da aljkavost,traljavost i nered vrište iz svakog kvadratnog centimetra i vjerujem da kad bi mi dva zagorska bauštelca u dvorištu slučajno napravila ovakav kaos da bi ih prvo zatukao,a onda dva do tri puta, preko njihovih tijela, prešao vlastitim osobnim automobilom. No kako sam autor ovog kaosa upravo ja onda skupa sa Vama istinski uživam u fotografiji. SLAVOLUK POBJEDE I onda je tog 23.siječnja došlo do prave eksplozije moje kreativnosti. Zašto baš 23.siječnja? Pa nemam pojma! Kakav je to spomenik nulte kategorije bez slavoluka pobjede? A još se uz to slavi naša kultura,skori ulazak u EU i pojeftinjenje kranjskih kobasica. Šalovanje slavoluka je (bez zajebancije) izazvalo zavist prolaznika (a non stop je netko prolazio i dobacivao opaske,prijedloge i komentare...a ne ko Vi...marija bistrica....)  Dakle između dvije savijene plastike širine cca 20-ak cm nalio sam beton najjače marke i ova čudovišna konstrukcija se sušila nekoliko dana. Okretanjem fotografije vidjet ćete betonsko 'U' koje bi mnogi od naših dičnih sugrađana htjeli imati među hortenzijama u svome vrtu,ali to je skoro pa nemoguće jer...tko će raditi....? Bilo kako bilo slavoluk pobjede ostavlja bez daha. MONTAŽA SLAVOLUKA POBJEDE TE PRIPREME ZA NADGRAĐE NA SPOMENIKU NULTE KATEGORIJE Od piramida u Gizehu,preko Semiramidinih visećih vrtova,preko čuvenog Kineskog zida pa do Bujl ur Araba arhitektonski dosezi historijskih neimara su uvijek izazivali divljenje i strahopoštavanje običnog puka. Znate li da engleska riječ jack ima preko 40 značenja? Kakve to ima veze sad sa ovom pričom. Pa nema nikakve.... Dva pitanja koje me vječno muče Ima li Svemir kraj i kako su stari meštri klesali one kamene pravilne blokove od jedne, dvije,tri deset tona,spajali ih bez malte i u unutrašnjosti nikad ne bi bilo vlage. Nikakve ljepenke,hidroizolacije,sikafilli,akvastopovi.....goli,golcati kamen.... U svezi glede ugradbe slavoluka pobjede na svoj velebni spomenik nulte kategorije koristio sam sofisticirani električni uređaj u kojem se heksagonalno paralelopipedne mrvice pijeska i cementa međusobno isprepliću te u dodiru sa vodom stvaraju svojevrsnu reverzibilnu koheziju koja rezultira žitkom, koezinstentnom masom koja u dodiru s molekulama zraka isparava te nastaje tvrda i postojana materija....tzv.beton. Jarko narančastom bojom uređaj je oličen da prilikom noćnog vučenja istog po npr. auto putu bude uočljiviji kako ne bi došlo do unesrećenih.  Gradilište na fotografiji izgleda kao da osam pijanih Zagoraca nije dobilo plaću tri mjeseca pa se nakon popijenih trideset litara nekog jeftinog kiselog otrova međusobno potuklo lopatama......do krvi. ETIČKI I MORALNO UPITNI DIJELOVI GRADNJE OVAKVIH SPOMENIKA Svi Vi koji se prije ili kasnije upustite u gradnju sličnih spomenika morat ćete se u jednom trenutku naći na etičko-moralnom raskrižju. U grupu najglupljih narodnih običaja sa ovih prostora svakako spada vješanje državne zastave prilikom nalijevanja betonske ploče. Kako bih objasnio koliko važnu ulogu je država odigrala u gradnji mog spomenika nulte kategorije spomenut ću svakako da je riječki HDZ (to Vam je jedna odlična stranka) ne uništio, nego sravnio sa zemljom firmu u kojoj sam radio. On ju je naprosto ra-zje-ba-o! Daljnjim upropaštavanjem gospodarstva (znam da ne smijem o tome pisati,ali učinio bih si mali ustupak jer to zahtijeva ovaj odlomak) došlo je do slabljenja kupovne moći građana te propasti tuzemne firme u kojoj sam bio punih deset godina.U najboljoj životnoj snazi ja svršavam na biroaeuxu i dobivam....naknadu....pomoć od države. Pa ja sam obični statistički podatak! Ništa! Govno iz nosa! Čekaj,čekaj.....jebemu miša....od naknade sa biroauxa sam kupio cement...trebao sam možda ipak staviti zastavu.... Nisam, jebiga.... Za vašu informaciju znam jednog starog koji je prije par godina zidao kokošinjac i više sam nego siguran da nije objesio nikakvu zastavu. Kakvi su to ljudi? Ja bih takve odmah stavio na listu da primaju hrvatsku i bosansku mirovinu....pa da i oni osjete kako jeto.... GRADNJA ISPUŠNOG SUSTAVA (SAMO ZA LJUBITELJE PRIOBALNOG CLUBBINGA) Na sam vrh svog spomenika nulte kategorije sam najponosniji. Jedne večeri me zvao jedan moj dragi prijatelj da ima nekih problema sa svjetlom u babinoj staroj kući i ja sam to,normalno,otišao pogledati. Neko grlo je bilo u kratkom spoju i čovjek je bio sav zadovoljan te je pitao što mi je dužan. Neki novci za kavu i slično nisu dolazili u obzir,ali sam uočio hrpu ytong ploča.I to ne bilo kakvih ytong ploča.Bile su to ploče koje su ostale nakon rekonstrukcije vodičke 'Haciende'. 'Hacienda',man you know? Move your hands in the aiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiir... TUBC-TUBC-TUBC.......... Spomenik u slavu hrvatske kulture sa vrhom sačinjenim od građevinskog materijala iz jednog od najpoznatijih jadranskih klubova? Totalno ludilo!  Kad odjednom.... Kap.....kap.....kap....kap...kapkapkapkapkapkap...pššššššššš.....kapkapkapkapkapkapkapkap PŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠ....(pljusak,neznalice). Taman sam maltom malo popravio gornje rubove dimnjaka kad je počela kiša! Trk u garažu i rezultat je stvarno senzacionalan-moj spomenik nulte kategorije je načas postao glavom i bradom Jaser Arafat!!!!  -KRAJ PRVOG DIJELA- U SLJEDEĆEM NASTAVKU PROČITAJTE: KAKO JE UPALJEN KRIJES U SLAVU HRVATSKE KULTURE BENKOVAČKE PLOČE ILI LOMLJENI SIVAC? KAKO SU MI IZGORJELI ĆEVAPI? KAKO ĆU NA SPOMENIK DOVESTI ELEKTRIČNU ENERGIJU I GLAZBU? KONAČNI IZGLED SPOMENIKA NULTE KATEGORIJE DAA LI JE ULAZ ZA USB STICK NEOPHODAN SPOMENICIMA OVAKVE VRSTE? ŠTO BIH NAJVOLIO U BLISKOJ BUDUĆNOSTI Čitali bi još? Znam,znam,društvo.. i ja bih pisao,ali ne da mi se prebacivati još slika...a sad su skoro dva ujutru pa pošto sumnjam da još netko na planeti trenutno detaljno opisuje kako je uzidao svoj komin valjalo bi poći leći...svi su drugi davno pošli.... ''Annifrid!Pokrij ovom krpom pizdu i odi onoj budali iz grupe 'Roxette' natočiti gorivo........!'' |
- 11:22 - Komentari (5) - Isprintaj - #
utorak, 02.07.2013.
ŠUPLJA ZEMLJA ZA VELIKI ODMOR
|
Kad bih kojim slučajem imenovao neku veliku zvjerku zaposlenu u hrvatskoj turističkoj zajednici i napisao da je najobičniji šupak postoji opasnost da bi me ta osoba mogla tužiti za klevetu. Kad bih napisao da mi jako smiješno to što su svake godine sve oči uprte u turizam kao zadnju slamku spasa,a da nam je razmišljanje o turizmu ostalo na razini Jadranskih susreta iz 1972. opet bi mi se pojavio netko sa jakim kontraargumentima i rekao da mu je puna kapa više tih ljevičarskih jadikovki i da ja ne volim Hrvatsku...bla,bla...trla baba lan... Ja volim svoju zemlju točno koliko treba,ali ne ovu Vašu varijantu. Nešto ne štima. Opasno smrdi. Nego....jebeš mene,ajmo mi malo o turizmu. ŠTO JE UOPĆE TURIZAM? Turizam je posao. Jedan stresan,unosan i jako ozbiljan posao. Posao koji zahtijeva ljubav,strpljenje i stanovitu dozu inteligencije. Nije dovoljno opiturati didovu staru kuću, objesiti novi bojler,na akciji kupiti klimu, zavidati pločicu 'apartmani' tri zvjezdice i onda prekriženih ruku čekati i cijelo vrijeme misliti u sebi:''Sedmi misec,a ja prazan,di su, pička li im materina?'' DA LI SU ZA TURIZAM POTREBNA OGROMNA ULAGANJA? Jedna od najčešćih mantri ograničenih ljudi je...nedostatak financijskih sredstava. Mi bi bili Ibiza da je para,ali šta ćeš...nema se... Kao što se bez novaca se ne može snimiti dobar cjelovečernji film tako se i bez novaca ne mogu privući turisti. Što se tiče filma, uzeo bih za primjer štajaznam 'Godzillu' Rollanda Emmericha s jedne i npr. 'Misery' s druge strane. U prvom slučaju imamo raskošan spektakl iz čijeg svakog kadra vrište uludo ulupani milijuni. Osjećaji uzaludnosti, prolaznosti života i dosade počinju nakon cca pet minuta. A film skup. Kako to? 'Misery' je s druge strane komorna drama u kojoj se jedna luda baba i nepokretni pisac sat i pol natežu po nekoj klaustrofobičnoj kući ,a gledatelja cijelo vrijeme drže na rubu sjedala. Da li je prema tome novac potreban za snimanje vrhunskog filma? Normalno da nije.... Ista je stvar i s turizmom. Za razliku od ovih koji su svoj apartman ponudili u pet agencija i onda proklinju sve oko sebe jer su prazni,'a počeja je sedmi misec, di su pička li im materina'...,postoje i oni drugi...koji uopće ne pričaju o cijeni,a gosti im daju duplo-troduplo više....ne mogu se braniti od poklonjenih boca vina,raznoraznih suvenira,poljubaca,suza na rastanku...a uz to svake godine dovode svoje prijatelje, rođake..... Postoji npr. pansion u kojem je jedan njemački par od veljače došao već šest (6) puta. Kako? Pa eto,domaćinii su živjeli u Njemačkoj,učili od najboljih i koliko god mi ostali mislili da naša ponuda završava kugli sladoleda, Suncu i čistom moru (a to ionako nije naša zasluga već nam je to dao dragi Bog...osim kugle sladoleda,normalno to nam je dao dobri Šiptar ili dragi Makedonac) ovi ne misle tako. Možete misliti čuđenje ostatka iznajmljivača kad vide grupu Nijemaca koji po završetku ljeta u dugim rukavima organizirano idu....brati masline. Ne'š ti ponude! Ili još luđe...brati šparoge...i navečer praviti fritaju od onog što si ubrao. Ili ih odvedeš brodom pa skupa s njima zaroštiljaš u nekoj uvali. Ili npr. zoveš mene i kolegu pa skupa s njemačkim gostima koji nakon deset litara gemišta po stolu lupaju ritam i svi uglas pjevaju onaj legendarni hit iz reklame u kojoj lik vozi karampanu i sluša radio, a na ekranu se ispiše 'da su osamdesete bile odlično vrijeme,ali samo radi glazbe' ''...AHA AHA AHA DA DA DA...IH LIBE DIH DU LIBST MIH NIHT...'' Je,slažem se...sve to zvuči prilično glupo i ne izgleda bogznašta atraktivno,unosno i primamljivo i stvarno mi nije jasno zašto im se ljudi vraćaju i vraćaju i vraćaju i vraćaju.... Možda zato što vole kad ih se prihvaća kao ljude, možda zato što osjete kad im netko osim dva kreveta, kuhinjice i wc-a poklanja svoju dušu,a ne da ih smatra za najobičnija češka-njemačka-talijanska-poljska govna koje treba samo dva tjedna istrpjeti, oderati i poslati natrag u pičku materinu odakle su i došli... Kako sam svojim (hm...indirektnim) radom u turizmu upoznao prilično stranih gostiju garantiram Vam da je među njima puno veći postotak dobrih ljudi nego ološa. I u tome me nitko ne može razuvjeriti. GDJE SU GRANICE LJUDSKE GLUPOSTI? Postoji ona stara mantra da bi bilo najbolje kad bi nam gosti poslali devize i ostali tamo gdje jesu. Prošle godine na mom je lijepom otoku svoju premijeru doživio čuveni Garden festival. Za čovjeka koji je uspio dovesti festival u tamo neko Tisno na tamo nekom otoku Murteru postoji nemali broj onih koji će reći:''A ne'š ti njega i festivala...'' Malomiščanski jal? Bolest? Ja pak mislim da je u pitanju čisti duševni poremećaj. Za one koji žele znati više, vrijedilo bi napomenuti da je otokom prodefiliralo nekoliko desetaka tisuća Engleza,zahvaljujući savršenoj organizaciji sve je proteklo bez ijednog jedino incidenta,zahvaljujući zvukobranima ostatak otoka nije imao pojma da u hladu borova iza brda sviraju npr. De la Soul. A kao najbolji kontraargument svima onima koji su imali snage izjaviti 'ne'š ti njega i festivala' ostaje definitivno najjači trenutak u cjelokupnoj povijesti nečega što se zove hrvatski turizam. Veliki jumbo plakati kao najave Gardena sa panoramama Tisnog i to u samom centru Londona!!! Bez ijednog licitarskog srca,bez ijedne ispečene kroštule ili pak cike i skakutanja u narodnim nošnjama. Život je baš ponekad nepravedan.... JA SAM MAURICE SPIGOROVSKY-NAJBOLJI PROMOTOR ŠIBENSKOG TURIZMA I za kraj slijedi jedna beznačajna životna crtica u kojoj se krasno oslikava sva bijeda našeg turizma. Dakle,iako sam Vam čvrsto obećao da neću,jutros sam opet išao u Šibenik. Morao sam,jebi ga! Gužva,vrućina,nema parkinga...fuj,fuj,fuj! Nakon što smo u centru na brzinu obavili što smo imali žena je rekla da stanemo u 'Supernovu' na ulazu u grad jer....je... žensko. Sjeo sam s malim u kafić,naručio kavu i nakon desetak minuta primijetio jedan sredovječni par kako se izgubljeno mota,nešto zapitkuje,pa nešto priča s konobaricom,pa kolutaju očima.... Kako nisu bili namušeni,niti su ih krasila lica ljudi kojima je sve pokrepalo bilo je više nego očito da nije riječ o Hrvatima. I baš u tom trenutku naišla je moja gospođa kako bi odložila najlon vrećice i pogledala još nešto tamo negdje...jer je...žensko. Odjednom taj isti par je zaustavio, nešto su porazgovarali i moja gospođa se počela smijati te mi dala znak da dođem. Bio je to bračni par sa Malte. Dan prije su doplovili u šibensku luku kako bi nakon Venecije i Kopra posjetili Slapove Krke i šibensku katedralu. Problem broj jedan. Jutro su htjeli iskoristiti za kupnju poklona i suvenira svojim najmilijima, a nitko u luci im nije znao reći gdje je najbliža mjenjačnica. Greška broj dva Taksista ih je umjesto u 'Dalmare' odveo u 'Supernovu'.Iako su bili puni eura kao čep nitko u jebenom trgovačkom centru ne mijenja niti prima eure. Posjeo sam ih u auto odveo dva km do šibenske Poljane i oni su mi već tim činom bili zahvalni do neba.Kad sam im još rekao da ću ih pričekati i vratiti natrag (jer im u podne dolazi taksist) ostali su 'paf'. Čovjek se ulovio za novčanik,a meni je glupo da mi daje novac za nešto što smatram najnormalnijim ljudskim činom,ali on mi je ipak kraj mjenjača ostavio novčanicu i po stoti put ponovio da je Hrvatska....beautiful country. Znam da je prijatelju,kad si naišao na mene ;-) Poslije toga su nas počastili kavom,malom kupili bombone i veliku čokoladu i ispričali priču o državi sa pola milijuna stanovnika u kojoj su školstvo i zdravstvo besplatni,u kojoj on kao električar zarađuje 600-700 eura tjedno,o zemlji u kojoj su najveći problem ilegalni emigranti kojima država donira 5000 eura pod uvjetom da se vrate u svoju matičnu zemlju,o fakultetu čiji je ugled tolik da u njemu studiraju ljudi sa svih strana zemaljske kugle....o zemlji gdje je silovanje prostora ala Vir ili Čiovo nemoguće...... Za kraj su ponijeli i jednu uspomenu za vječnost! Čovjek je upalio kameru i snimio mog malog dečka u crvenoj 'Star wars' majici,a on se samo vragolasto nasmijao i (na tatin nagovor) mahnuo u kameru i rekao:''Hello,Malta!!!'' Nice weather.... Beautiful country..... Nice people.... |