SEKS, POLITIKA I GOSPODARSTVO
subota, 20.07.2013.
PRIČA O PROŠLOM VIKENDU
|
SUBOTA,14.07.2013. Postoje ljudi koji jednostavno ne žele imati djecu. Zašto? Pa eto,djeca kakaju,smrde,pljuju,prde,ne žele jesti,zamažu se,guraju žice u utičnicu,uspu maci u zdjelicu sve kekse,kad malo porastu žele skupe igračke,kad još malo porastu pokušavaju Vas ubijediti da su svi drugi roditelji bolji,ljepši,sposobniji i bogatiji od Vas (do ove faze,hvala Bogu,još nisam došao)…. Kad postanu punoljetni idu u noćne izlaske pa ne možeš oka sklopiti hoće li ti zazvoniti telefon jer su se negdje pijani stukli s autom,kad postanu zreli zavidiš Nijemcima koji imaju srca da ih sa navršenom punoljetnošću pošalju u bijeli svijet….onako nedužne,nejake,neiskvarene…. Djeca su dakle jedna velika tlaka. Skupa su za održavanje,dosadna su,troše vrijeme i stanjuju živce,nezahvalna su…. Vjerujem da među Vama ima dosta onih koji se slažu sa mnom. Vjerujem da među Vama postoje i oni koji su zacementirali svoj stav da nikad u životu neće niti poželjeti imati djecu (iako im je to dragi Bog omogućio). Nemojte mi zamjeriti,ali Vi ste obični duševni bolesnici. I ne želim se družiti s Vama. SREBRO TATINOG ZLATA I tako sam se ja te subote ustao u četiri ujutro odveo svoju malu na bus i malo kasnije otišao na posao…Uobičajen radni dan bio bi prekidan ulaskom mušterija.Ne volim poslove u kojima do podne ne možeš u miru popiti šest kava i popušiti pola kutije cigareta. ?=))(/%&%%$“#!*:;:;?;)(M=?*)(/?šupakodtuke)(==;_$#&/)= KUTAK ZA LJUBITELJE ESENCIJALNIH VICEVA Ratni veteran traži posao u općini. Općinar ga pita:''Kakav si sa zdravljem?'' Ovaj odgovara:''Dobar,osim što mi je u ratu geler odnio testise i genitalije.'' ''Nema ti to veze'',kaže općinar,''radno vrijeme je svaki dan od 08 do 16,a subote i nedjelje su slobodne.Ako hoćeš možeš početi već od sutra.Dođi u 10!'' ''Kako u 10?'',pita ovaj,''pa što radno vrijeme ne počinje u 8?'' ''Je,počinje,ali mi ti od 8 do 10 obično češemo jaja….'' ++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++ Oko podne me nazvala supruga i sva oduševljena rekla da je naša kćer-druga. Kad nakon samo mjeseci treninga odeš u Metković na veslačku regatu i osvojiš srebrnu medalju to je onda veliki uspjeh. Roditeljski ponos koji me preplavio baca u vodu apsolutno sve napisano u uvodnom odlomku i samo pojačava uvjerenje da su svi oni koji ne žele imati djecu obične budale. Ipak,sretan sam što nisam sjedio u publici. Poznavajući se najvjerojatnije bih, u navijačkom žaru, vikao i skakao kao majmun pa bi me neki gledatelj upozorio da se prestanem ponašati kao idiot na što bih ga,usred pustog adrenalina,možda čak i probio nogom… Bilo kako bilo,sve one među Vama koji ne žele imati djecu radi svoje karijere,slobode,straha od obaveza i inih kretenskih razloga samo bih zamolio da se pomire sa činjenicom da ste najobičnije budale. Kamo sreće da su Vaši roditelji razmišljali poput Vas-sad Vas sigurno ne bi bilo…. Sreća da moja mala ne čita 'SPIG' jer bi me zbog ovog podnaslova 'srebro tatinog zlata' najvjerojatnije nokautirala… NEDJELJA,15.07,2013. Klasična ljetna nedjelja. Nakon kave slijedi hodočašće. Netko ode u Crkvu,u Zadru hodočaste u 'Supernovu',u Šibeniku u 'Dalmare',a netko hodočasti i u mesnicu po meso za roštiljanje. Sad se kajem što sam te nedjelje odabrao ovu drugu opciju jer me je par sati kasnije stigla zaslužena packa. Nakon hodočašća u mesnicu ulovio sam se rezanja crijepova za moj spomenik nulte kategorije i zahvaljujući izuzetnom smislu za red u nekih deset minuta od cijelog dvorišta napravio svinjac. U dvorište je iznenada uletio neki bijeli hjundaji njemačkih tablica i iz njega su izašli neki ljudi. Dva muškarca i jedna gospođa. Izgledali su kao njemački turisti slavenskog porijekla. Na prvi mah sam mislio da nam je agencija poslala goste u apartman….kad ono… Iz grupe se izdvojio jedan markantan muškarac,prišao mi i pitao:''Igor?'' Onako šporak i prašnjav od brušenja crijepova izgledao sam kao batak spreman za pohanje i priznajem da mi je bilo malo neugodno (i još uvijek je,samo da se zna)… E sad Vas sigurno zanima tko je taj tajanstveni gospodin,ali prije nego odam njegov identitet malo bih se zanimljivo i duhovito raspričao kako to obično i činim. Moje vječno retoričko pitanje glasi: Da li Vas zanima tko su Vaši virtualni prijatelji? Da li Vas zadovoljava što netko čita Vaš tekst i onda ostavlja komentare on Vama,Vi njemu i Vi tako s tom osobom funkcionirate pet-šest godina,a da Vas uopće ne zanima da li se iza nicka tipa 'Suncokret' krije sredovječna domaćica,IP stručnjak,Joseph Fritzl,iznajmljivač skutera,dimnjačar iz Sesveta ili napaljeni tinejdžer? Budući da mene sva ta virtualna druženja bacaju na živce dozvolio bih si malu slobodu. Ako među Vama postoji netko tko se nikad nije zapitao tko je zapravo taj virtualni prijatelj s kojim već pet-šest godina razmjenjujete komentare onda ste komad obične budale. Nemojte se ljutiti,molim Vas. Kad se nekolicina mojih čitatelja u nekoliko navrata popiškila na moju ruku prijateljstva bio sam toliko razočaran da to nisu istine…. Ako je umjesto uživanja u alkoholu,pušenju,smijehu,vicevima,nabijanju lopte,roštiljanju,sviranju,šetnji, Vaš smisao života postao onaj kurčevi lajkić na fejsbuku ili 6 ekstatičnih komentara od ljudi za koje nemate blage veze tko su i što su mislim da se ne biste smjeli vrijeđati kad Vam kažem da ste komad najobičnije budale. Jer jeste! Bolje cica u ruci nego harem na ekranu. TKO JE ZAPRAVO TAJANSTVENI NEZNANAC KOJI JE ULETIO U DVORIŠTE MAURICEA SPIGOROVSKOG DOK JE OVAJ LIČIO NA POHANI BATAK? No vratimo se mi na tajanstvenog gospodina s bijelim hjundajijem. Čovjek je bio u apartmanu u Vodicama i skočio je do mog lijepog otoka kako bi se sreo sa mnom. Ej…..koja sam ja faca. Sad tek vidim kako je teško Paulu Coelhu…ali njegov je profil publike,srećom, sušta suprotnost mome. ''Signor Coelho,doktori su mi jučer zbog gangrene amputirali obje noge…mama,tata,baba i dida su mi teško bolesni,tri mlađe kćeri se drogiraju po favelama,sina su mi sinoć ubili u mafijaškom obračunu,ovaj stariji je u zatvoru,poplava mi je odnijela moju kartonsku kuću,a žena me vara sa komunalnim redarom iz Manausa.Čini mi se da je život izgubio smisao…'' ''Nije,Roselito,nije…vidi se da nisi pažljivo čitao 'Alkemičara'!'' ''O hvala Vam,signor Coelho,idem pjevati i plesati na rukama…'' TKO JE,DAKLE,TAJANSTVENI NEZNANAC KOJI JE ULETIO…BLA…BLA…POHANI BATAK Još uvijek sam ljut kao pas što mi se tajanstveni gospodin nije najavio dan-dva prije jer u ormaru imam puno ljepše odjeće od sirotinjske majice na kojoj piše 'čuvajmo šume od požara' i uz to još prekrivene prašinom od rezanja crijepova. A krivo mi je i što ga nisam dočekao kako spada jer se ovakvi susreti ne događaju svaki dan. Da mi se nije predstavio,iskreno priznajem da ne bih pogodio njegov identitet jer sam cijelo vrijeme bio uvjeren,da je ili moj vršnjak ili zeru stariji,ali da je riječ o markantnom ozbiljnom gospodinu nije mi bilo ni na kraj pameti. Da,bio je to čovjek koji je dobio jedinstvenu priliku ubiti 'SPIG',ali iz nekog neznanog razloga to nije učinio. Ako još uvijek ne znate o kome je riječ slobodno se bacite kroz prozor. I po mogućnosti padnite na nekog tko ne želi imati djecu. Dragi Antune! Kad sam stavio tvoj (Vaš?) CD bez ikakve vizije što bi to na njemu moglo biti snimljeno i kad je kao A1 zasvirala 'MOJ IVANE' u kojoj Luxon i ja čandrljamo na jednoj gitari,pa 'Moja baba',pa 'Raawuly' pa pitaj Boga koliko još momenata sa 'SPIG'-a bio sam istinski zadovoljan zbog činjenice da na svijetu ima još dovoljno ludih ljudi koji ga čine puno ugodnijim mjestom za život. Bajdvej,sa Antunom je bila još njegova supruga te njezin brat koji je po vokaciji svećenik i jako mu se svidio izraz da pišem 'pogani blog'. Nije mu se svidjelo zašto u nedjelju režem crijepove,ali ja se kao višestruko ocrnjena riječka komunjara nemam potrebe previše pravdati.Brusim ih isključivo zato što su predugi i onaj višak bi stršao van. Još jednom ponavljam da mi je krivo što te (Vas?) nisam odveo u đir po otoku,što nismo negdje sjeli kao ljudi i što je tvoj (Vaš?) posjet bio svojevrstan 'blitzkrieg',ali nema veze što je tu je….bit će,hvala Bogu, još prilike. I to bi bilo to…. U subotu mala osvojila srebro,u nedjelju upoznao Antuna.  Ne znam ni sam koja bi bila prigodna pjesma za kraj ove današnje epizode pa sam odabrao 'jeftinu populističku zabavu za nezahtjevne audiofile'. Ili slikovitije rečeno,jedan od najuzbudljivijih trenutaka u povijesti čovječanstva…. |