SEKS, POLITIKA I GOSPODARSTVO

petak, 30.05.2014.

OKRENIMO SE BUDUĆNOSTI!

Vozim. Polako, ali sigurno. Na suvozačkom sicu sjedi Damir. Moj dragi kolega i prijatelj koji je za mene odavno zaslužio epitet legende koja hoda. Nešto je prehlađen, ali tako to uvijek bude prije svirke. Ili boli grlo ili je grč u dlanu lijeve ruke ili je neki pritisak u plućima ili je opća nesvjestica ili epileptično - šizofreni napad ... prođe nakon cca pola minute. Sve je ionako u glavi. Na zadnjem sicu sjedi Elvis. Najveći živući pirovački roker i čovjek koji se ostavio cigareta malo iza mene. Sa CD -.a svira 'Sittin' on the beach'. Mislim da sam u zadnjih tjedan dana tu pjesmu ludog Nigerijca poslušao brat bratu 30 puta. Kako i ne bi. Sva životna filozofija sabrana je u ta 4 stiha. Sjediš na plaži, slušaš valove i razmišljaš o tome što će donijeti budućnost. Moj ultimativni hit predstojećeg ljeta. Mr. Ikwue, let's go! Inače, nemate pojma kako sam ponosan na današnju epizodu. U pitanju je jedna od najvećih želja velike većine Hrvata, a meni se ispunila onako neočekivano, ludo i 'SPIG' - ovski. Jebi ga, kad drukčije ne znam. Čast je to. I to velika. Neka svatko priča što hoće. ''Rat pripada povijesti, okrenimo se budućnosti. '' GENERAL ANTE GOTOVINA Gornja rečenica je nešto najljepše i najmoćnije što je ikad izgovoreno u cjelokupnoj hrvatskoj povijesti. Već sam je citirao puno puta i ne mogu je usporediti sa niti jednom izjavom bilo kojeg jednog hrvatskog političara od 1990. do danas. Direktno, životno i bolno realno. Od tog trenutka general Gotovina me kupio za cijeli život. Okrenimo se budućnosti! To je to! Fak mržnja, fak rat, fak vječite rasprave o događajima iz razdoblja paleozoika. Ustaše, partizani, četnici .... Tito, Pavelić, šesta lička ... Jel' dosta više? Cijeloga života, evo još malo pa 40 godina. Svatko ima svoju verziju, svako prekraja povijest kako mu pukne. I onda kad je prekroji manipulira sa masama kako te volja. Masa glupa i inertna. Pljuje po bivšem sistemu, a svi su mozgom ostali u onoj bregovićevskoj Jugoslaviji u kojoj se bilo potrebno jedino roditi, a država će se pobrinuti za sve ostalo. Koja jebena država? Ti si država i nitko drugi. Dolazimo i do našeg najljepšeg narodnog običaja koji kaže - lakše je željeti da susjedu sve pokrepa nego mrdnuti sa sobom. Uh, iznervirat ću se. ''Lakše je isukati sablju nego zasukati rukave.'' Aforizam iz 'Slobodne' Imamo državu, imamo slobodu. Ajmo se uhvatiti posla. Možda nam bude bolje. Možda bismo prvi put osjetili jedini patriotski naboj koji priznajem. Ono kad živiš u normalnoj zemlji i kad za svoj rad dobiješ plaću, a ne ovu sprdačinu zbog koje se non stop svađam sa onima koji se ne bune jer su navikli 'skromno'. Ma mr'š ti i 'skromno'. Doživotno preživljavanje sa tri tisuće kuna mjesečno nije znak skromnosti nego mirenje sa činjenicom da te vrijeme gazi i da ti život prolazi kroz prste. I da ćeš se sa 70 s nostalgijom prisjećati kako si cijeloga života bio jadan. I skroman, ahahahaha ... Nek mi patriotizam draška stanje na računu, a ne Škorine budnice. Sad mu je ionako većina repertoara postala nekako besmislena. A ako i bez novaca ne znaš životu ukrasti čim više lijepih trenutaka (kao npr. ja) to zna biti dosta deprimirajuće. O GENERALU SASVIM OSOBNO Vjerujem da bi većina hrvatskih političkih stranaka žrtvovala 50% svog nepotrebnog i besmislenog članstva da im je primiti nekog poput Ante u svoje okrilje. Možda ovo sa 50% zvuči malo presirovo. Mislim da je puno bolji postotak 90%. I zato cijenim što se povukao iz javnog života. Svoj je brend mogao unovčiti u suhom zlatu, ali nije. Vjerujem da mu je za ovaj život stresa sasvim dovoljno. Prije pisanja ove epizode, kako bih se pravio pametan, malo sam prokoćario po internetu o detaljima njegove haaške epizode i kad sam se podsjetio gliba zvanog hrvatsko pravosuđe ulovila me muka. Biti marioneta u rukama takvih ljudi mora da je siguran put u ludilo. Nema veze. Šta je tu je, bilo pa prošlo. Da se razumijemo, znam ja dobro da je Ante daleko od sveca. Svi znamo napamet crtice iz njegove biografije i mislim da ih nema smisla ponavljati. To je priča za cjelovečernji film. Da nam se nije dogodila ta svirka ne vjerujem da bismo se ikada sreli, al' eto, dogodila se i priznajem da guštam kao prasac. Naša zajednička slika došla je i do Drniša i budući da je od svih likova koji su protutnjali hrvatskom scenom Ante JEDINI čovjek kojeg moj did priznaje mislim da sam dobio kredita za tri života. Btw, već sam od babe naručio da nam za idući put spremi tripice. Spremi ih onako na lovački, malo ljuto, ali za prste polizati. Kad me nakon dva tri puta prestane biti sram vaditi na tanjur obično ispred mene stave lonac. I par čaša vina iza toga. Ludilo. Ah da, još nešto! Vjerujem da mnogi ne dijele moje razmišljanje. Sa onako visokointelektualnog gledišta vjerojatno trpaju Antu u isti koš sa svim onim (.....) i smatraju ga jednim od njih. Meni pak, kroz glavu prolazi nešto drugo. Dok su neki sumnjivi tipovi u klimatiziranim uredima prekrajali granice i donosili odluke koje će upropastiti na tisuće sudbina netko je na licu mjesta treba izdati zapovijed. Odluku u kojoj će možda do jutra izginuti desetine momaka koji se još nisu ni napili ni poseksali kako treba. To ne možemo ni ti, ni ja, ni revolucionari s fejzbuka ni 99% ljudi Ante je bio taj! I zato mu skidam kapu. I za sami kraj nešto što me u cijeloj priči možda i najviše oduševilo. Društvo je striktno inzistiralo da ne bude harmonike. A longplejka koja se prilikom našeg dolaska vrtjela me apsolutno razvalila. Stiže za kraj. Neka svatko priča što hoće, ali ja takve ljude ne mogu ne voljeti. P.S. Pozdrav i najljepšem osmijehu Zadra, Sukošana i Pakoštana koja nam je cijelo vrijeme pravila društvo. Inače smo ti jako dosadni i naporni, ali u takvom društvu postanemo neozbiljni za čas. And in the naked light I saw Ten thousand people, maybe more. People talking without speaking, People hearing without listening, People writing songs that voices never share And no one dared Disturb the sound of silence.

- 21:55 - Komentari (4) - Isprintaj - #

petak, 23.05.2014.

BALADA O SLANOM MORU

KORNATI, OTOK OKLJUČ PROSINAC 2005. Kažu da ti u dramatičnim trenucima pred očima proleti cijeli film tvog dotadašnjeg života. Stipe nije imao vremena za te pizdarije. Plutao je u moru boreći se s valovima višim od 2,5 metra, oluja je bila toliko jaka da je u Vodicama čupala stabla maslina. Pogledom je očajnički tražio kolegu. Do čvrstog tla ostalo mu je samo nekih 30 - ak metara. Noć, temperatura mora tek nešto iznad nule. Dok misliš na kuću i obitelj hladnoća se još nekako može izdržati- Čim misli odlutaju tijelo se počne kočiti. Jebem te živote, glupog li kraja ... SAMO MORE NOSIM JA U DUŠI Ideju za današnju epizodu 'SPIG' - a nosim u glavi već jako dugo. Kako smo mi u Dalmaciji jako lijeni nije mi se dalo gnjaviti čovjeka da mi u tančine ispriča što se te večeri točno desilo. Ta je situacija trajala sve dok mi u ruke nije slučajno dopao Jutarnji List s datumom 22. ožujka 2014. Preko cijele stranice nalazila se odlična recenzija Jurice Pavičića posvećena filmu 'All is lost' sa Robertom Redfordom. Film sam iste večeri s guštom pogledao na internetu i - oduševio se. Nekom će biti dosadan, razvučen, bljutav. Ni traga raskošnim hoolywodskim blockbusterima. Bez Bruce Willisa u potkošulji i spektakularnih kružnih udaraca Stevena Seagala. Koji je gušt gledati starog jedriličara koji se negdje u bespućima Indijskog oceana bori s ogromnom rupom nastalom nakon sudara sa plutajućim kontejnerom kroz koju mu je uletilo more i uništilo kompletnu elektroniku? Sat i pol mučne borbe takoreći bez ijedne jedine izgovorene rečenice. High koncept doveden do krajnjeg minimalizma. Iako sam po pitanju mora i plovidbe teški Vlaj imao sam par iskustava kad bi se motor glisera ugasio usred olujnog juga. Valovi te bacaju kao zadnju štracu i u tom trenutku osjetiš nikad snažniju naklonost prema Bogu, vjeri i kršćanstvu općenito. Nekako ti se moli iako nisi baš ... Interesi, interesi .... Svakoj praznoglavoj budali koja bez problema dobije dozvolu za upravljanje gliserom trebalo bi prije uručivanja dozvole, okretanja ključa i isplovljavanja Redfordovu morsku avanturu pustiti bar deset puta za redom. Da shvati da more nije poligon za liječenje frustracija. Da gliser sa snagom od par stotina konja u rukama totalnog idiota nije plovilo već moćno oružje. Oružje zbog kojeg svakog ljeta nastradaju nevini ljudi. Možda ne zvuči kršćanski ali uvijek me razvesele vijesti da se pijana posada u puno brzini nasukala na neki otok. Rastuži me jedino kad pročitam da nisu eksplodirali jer moćni propeler njihova broda već sutra može prouzročiti ogromnu lokvu krvi. I plač. Plač do neba .... Zar nije presmiješno da za upravljanje najobičnijim skuterom trebaju pusti ispiti i polaganje vožnje, a da je istovremena dozvola za upravljanje moćnom gliserčinom najobičnija formalnost. Netko bi radi toga trebao odgovarati. JEZERA, 15. PROSINCA 2005. Moji mještani Stipe i Ivica tog su popodneva isplovili 8,30 metara dugačkim gliserom 'Gral'. Brod je novi, vrijednost - 45 000 eura, vrhunski je opremljen, ima na sebi dva mala bazena. Jedini problem je rupa za dovod mora u bazene koju bi trebalo plastificirati, a trenutno je pokrivena nekom purtelom učvršćenom vijcima. Ofrlje. Kako to kod nas već biva. Samo što oni tog trenutka to nisu mogli znati. Cilj plovidbe bio je kornatski otok Oključ, udaljen nekih milju od obale. Peškafonde i udice spremne, liganja kao u priči. Spiza spremna, piće spremno, pola šteke plavog Waltera bit će više nego dovoljno. Planirali su ostati cijelu noć. MUKLI UDARAC 'All is lost' započinje praskom. Čovjek ustaje i ima što vidjeti. Njegova je jedrilica vođena auto pilotom pogodila u plutajući kontejner kakvih po oceanima pliva bezbroj. Na kontejneru piše 'Dobra sreća'. Čista ironija. Kroz nastalu rupu ulijeće more i u nekoliko trenutaka GPS, radio, satelitski telefon i sva ostala elektronska oprema biva nepovratno uništena. More prodire i u kanistar s pitkom vodom. 'Our man' (tako ga se naziva u scenariju) uzima smolu i stakleni mat i pokušava zakrpati rupu, očajnički prelistava priručnik kako bi se poput starih moreplovaca naučio koristiti sekstantom i orijentaciji prema zvijezdama, pokušava osušiti elektroniku i uspostaviti radio vezu. Čini mi se da mu je cijeli line u filmo jedno sočno 'fuck'. Jednostavno, moćno i upečatljivo. A onda pada noć i nailazi oluja .... KORNATI, 15. PROSINCA, MALO PRIJE 19.00 SATI Zimsko je doba i smrklo se začas. Stipe i Ivica sjede na krmi bacaju peškafondu i lignje se love kao blesave. To je to. Kad si rekreativac onda ti ne pada teško hoće li se koja zakačiti ili ne. Kad od mora živiš bogami nije. Ulovu se ne veseliš već se podrazumijeva. A onda se desilo .... Tramontana za razliku od bure nije toliko jaka. Snaga joj nikad ne prelazi 9 bofora, a u pitanju je lokalni, suh i prohladan vjetar koji puše s kopna i diže valove od skoro tri metra. Taman tolike da razmrda prokletu purtelu kroz koju je more počelo prodirati ispočetka sporo, a onda sve brže i brže ... Motor se ugasio, a pumpe za ispumpavanje su zatajile. Ostalo je taman toliko vremena da Ivica uspije mobitelom nazvati pomoć u Jezera, a onda su tri kromove brage pukle i more je ruknulo svom silinom. Svi preduvjeti za katastrofu su ispunjeni. Kad sam prvi put čuo ovu priču imao sam pred očima filmsko potonuće ala Titanic. Brod nestaje u valovima mirno, tiho i dostojanstveno. Kad sam maloprije sa Stipom popio kavu čovjek se samo nasmijao rekavši da je od trenutka ulaska mora do potpunog potonuća glisera trebalo točno deset sekundi. Deset jebenih sekundi. A kad ti se to još dogodi u mrkloj noći na valovima od tri metra .... I AM SAILING, STORMY WATERS, TO BE NEAR YOU, TO BE FREE ... Pada noć i počinje oluja. More je nalilo jedrilicu u trenu, para se glavno jedro, a u jednom trenutku čitav brod se okreće za 180 stupnjeva da bi je slijedeći val ispravio. Our man polako shvaća da je gotovo. Napuhuje gumenjak, prebacuje stvari i za par trenutaka gleda kako mu brod nestaje u valovima. Ono što me kod Redfordovog lika najviše fasciniralo je ta njegova smirenost i racionalnost. Prava sorta ljudi koji izumiru. Pavičić ih je nazvao 'hemingvejevski' ili 'hovard - havksovski' tip heroja. Uzorno kompetentni muškarac koji sabrano, znalački i bez zdvajanja rješava problem po problem. Na gumenjaku smišlja način kako folijom i kanisterom skupiti kišnicu, pokušava uloviti ribu, non stop bilježi kurs, a onda ga oceanske struje nose prema koridoru koji povezuje južni rt Afrike i Malački tjesnac koji vodi prema Kini. U daljini se pojavljuje trgovački brod kojem gumenjak izgleda kao beznačajna točkica na horizontu ... ON ŽELI ISPROBATI SNAGU NA MENE OBRUŠAVA SVU SVOJU MOĆ ... 'Gral' je nestao u vrtlogu morske pjene. Dva čovjeka bore se u mrkloj noći s valovima i očajnički pokušavaju doplivati do obližnjeg otoka. Prije potonuća uspjeli su samo zgrabiti pojaseve za spašavanje, a Stipe je još uspio i staviti mobitel ispod vunene kape. Ovo mu je u životu inače bila četvrta slična havarija pa je bio prisebniji od kolege. Zvuči skoro nevjerojatno, ali u moru su plutali skoro tri sata. Na temperaturi tek nešto većoj od nule. Iscrpljeni, smrznuti i poluludi. Zanimljiv je i taj detalj koji sam spomenuo u uvodnom odlomku o mislima koje u tom trenutku prolaze kroz glavu. Taj trenutak možda i najbolje svjedoči o snazi ljudske psihe. Kako mi je sam čovjek rekao cijelo vrijeme je mislio na djecu i obitelj. Dok imaš to u glavi imaš i snage za grabiti more i plivati prema tamnoj sjeni spasonosnog otoka. I boriti se kao nikad u životu. Čim misli odlutaju osjećaš da si gotov, da si jadan, da si promrzao, da ti je ovo sigurno zadnja noć u životu. Najsmiješnije u svemu je što je tramontana donosilac lijepog vremena. 'Gral' je završio na dubini od 83 metra ... THIS IS THE END, BEAUTIFUL FRIEND Nakon očajničkog ispaljivanja signalnih raketa, Our Man pokušava na gumenjaku zapaliti vatru i pada u more. Predaje se, lagano tone i gleda u obris plamtećeg gumenjaka. All is lost! Pozdrav Stipi i Ivici! Zato što ih je dragi Bog sačuvao i zato što su ljudine. I za sami kraj današnje 'morske' epizode donosim Vam jedan fantastičan odlomak iz Pavičićevog teksta nad kojim bismo se svi trebali zamisliti. ''... naime, ponajprije zbog turizma, more i plovidba zauzimaju poveći dio domaćeg medijskog imaginarija, a odnos koji je naša kultura razvila prema moru i plovidbi na granici je frivolnog i opasno lakomislenog. Fascinirajući se nautičkim dogodovštinama Snježane Mehun i sličnih, s ushitom prateći neodgovorni avanturizam Ivice Kostelića s gumenjakom, naši mediji i kultura stvorili su predodžbu o moru kao frivolnom i glamuroznom mjestu - predodžbu koja u konačnici proizvede 'horvatinčićevske' efekte. Film J. C. Chandora zdravo je otrežnjenje za takvu lakomislenost. To je film koji nas diskretno podsjeća kako je čovjek na moru ipak uljez te kako je more na koncu svega - opasno mjesto ...''

- 21:32 - Komentari (3) - Isprintaj - #

utorak, 20.05.2014.

JEL' ZRELO?

BESMISLENI VIC ZBOG KOJEG SMO SE KAO MULCI LOVILI ZA PINPILINIĆE DA SE NE UPIŠAMO U GAĆE OD SMIJEHA Uprava ludnice (jeba te, već smiješno, a nismo ni počeli) odlučila piturati rešetke u crveno. Boja se nije ni osušila, a luđaci sve polizali. Piturali oni opet, a luđaci opet sve polizali. Piturali oni par puta, a luđaci svaki put polizali. Kad su ostali bez crvene piturali u zeleno. Upravitelj ludnice Tugomir Rilmansky (ako ste pažljiv čitatelj 'SPIG' - a niste mogli ne primijetiti da se čovjek preziva kao vlasnik stana u kojem sam svojevremeno sa Pixyem osujetio sotonistički obred. Znate ono kad sam išao u zahod i slučajno jednoj sotonistici ugazio na pizdu) pita luđake:''Zašto sad niste polizali?'' Luđaci će na to uglas. ''Zato što još nije zrelo!'' Jebeš ga, ako ovo u 24 sata ne bi dobilo parsto kuna. Nego kad sam već spomenuo glupi vic svi se sjećamo viceva iz Arene. Pazi vic koji je daleke 1984. osvojio 380 miljona dinara.(ili čak 620 miljona dinara, ne sjećam se više ni sam) Učiteljica pita Pericu.(Vi'š, vi'š već dugo nije bilo viceva o malom Perici. Sigurno mu se siroti nešto dogodilo.) - Perice, kakva je to rečenica 'Ivo jede pitu'? Na to će Perica: - Prehrambena! Eto, to je to! Čovjek inkasirao 380 miljona dinara, dva gastarbajtera u Minhenu od smijeha pali sa skele. Netko na jutarnjoj kavi šerao vic kod frizera ... ne mo'š vjerovat' .... (Ako netko slučajno mašta o grupnom seksu da mu ga malo ogadim. Retoričko pitanje je bilo i ostalo - tko na ovoj slici uživa?) 'SPIG' - 460. put s Vama. Oaza duha, kutak za bijeg, mentalni higijeničar, otrgnuti komadić duše, šupak i drivo ... U svrhu daljnje suradnje te obostrane literarne naslade postavio bih (btw. još uvijek ne znam što će od ovog kupusa od epizode ispasti do kraja) jedno malo simbolično pitanje kako bih na osnovu Vašeg jednog i pol komentara znao što dalje. BLACK CHAIR Prije nego započnem s pitanjem volio bih ispričati što mi se jučer dogodilo.(baš čudno) Meni slično, a Vi ćete se od srca nasmijati koliko sam glup. Doduše, i ja bih da sam na Vašem mjestu. U subotu smo, znači, kolega i ja (isti onaj s kojim sam svirao kapetanu kikiriki broda) svirali u Sukošanu kraj Zadra. Fina konoba, ugodno društvo jest i pit do grla. Fino smo si pojeli i popili i nakon te svirke išli na - drugu svirku. Došao doma u ponoć umoran kao pas, ali zadovoljan. Ujutro se probudio u 6, otišao na zahod i - imao šta vidjeti. BLACK CHAIR. Crna stolica. Ružna. Zlokobna. Mračna. Nema veze - pomislio sam - to je od vina, živaca, pizdih materinih ... I onda smo nakon posla draga i ja skočili do Zadra. Na povratku ja odoh tamo gdje i carevi idu pješ ... srati kad ono - ups - BLACK CHAIR. Crna stolica. Ružna. Zlokobna. Mračna. Kao kukuljica gospođe s crnom kosom (kosom za travu, a ne nedosanjanog objekta žudnje Krunoslava Kiće Slabinca) E, sad ovo nije više zajebancija. Rekao sam dragoj što me muči, sjeo u vozilo i išao kod prijatelja u Murter.Tijekom vožnje zazvonio je mobitel. Draga. Slušaj - rekla je - evo, na internetu piše da je uzrok crne stolice krvarenja u trbuhu. Točnije iz gornjeg dijela trbušne šupljine. OK, bok, čujemo se. Ostatak vožnje razmišljao sam o tome kako me moje nepušenje i dijeta (u kojoj sam izgubio već 5 kila) taman dobro krenulo, a sad ovo. Smrt. Bez veze. Dosadno. Pa dobro - tješio sam se - nije to tako strašno. Ne umreš odmah već to traje po dva - tri mjeseca. Stgneš se još i poseksat i napisati još koju pametnu na blogu i spremit desetak puta palačinke. Možda i skočimo negdje s obzirom da mi je to zadnji put u životu. Možda dovršim komin, registriram auto. Oh, pa registracija je za mjesec dana, to nema frke, to sam živ sto posto. Stvarno se za dva - tri mjeseca dade puno toga napravit' i ne znam zašto oboljeli toliko dramatiziraju. Rak pa rak. Ak' je rak nije lav. Moj kolega Žile je vidio da sam malo potišten. Pitao me šta mi je, a ja sam mu rekao. Čovjek se dosta prisebno ulovio za glavu i rekao: - Ooooooo, jebo te, pa nemoj se zajebavat s tim. Pa to je onda meni bilo. Tri dana sam ignorirao, a četvrti me potpuno iscrpilo, pozlilo mi je i odvelo me u bolnicu. Još je rekao par stvari koje su me toliko ohrabrile da sam pri povratku nakanio pogoditi autom u zid kako bih preduhitrio podle namjere BLACK CHAIR. I kad smo se složili da sam do polovice rujna najvjerojatnije mrtav Žile je pitao: - A jes' ti tamo šta u Sukošanu pio, jeo? - Nisam, pička mu materina - glasio je moj opušteni i smireni odgovor kad ono ... čekaj, čekaj ... nemoguće, ali je, mater mu jebem ... to bi moglo biti to. Crni rižoto od sipe. Pun pijat! Na sva žvala. - To ti je onda od toga! - zaključio je Žile i ležerno pitao koju ću pivu piti. Ostatak večeri smo se zabavljali i potpuno sam zaboravio na sve do ujutro. Hladna daska pod guzicom ... BLUĆ ... prvi put ... BLUĆ ... drugi put. Dizanje sa školjke te spori pogled prema istrešenom sadržaju. Panika. Nevjerica. Strah. Sumnja. Nespokoj. Drhtaj. Grč. Uzbuđenost. Neizvjesnost. Sekunde prolaze sporo kao vječnost. Da li su one klizajuće fecesne crte prema vodi u boji nutele ili u boji laptopa? Nutela? Laptop? Nutela? Laptop? Nutela! Uh, kakvo olakšanje. Zapravo još svjetlije. Prije kao Cipiripi. Zdrav sam. Ich bin gesund. Serem kao što i pričam. Jedro, tvrdo, zdravo i jarbol.(humor) Još uvijek ne vjerujem da crnilo od sipe može promijeniti boju, ali eto, može. SIPO, SIPO VELIKO TI HVALA, USRA SAM SE JA ZBOG TEBE K'O GRLICA MALA ... Anketno pitanje: Pitanje je skroz jednostavno. Odgovorite iskreno bez ikakvih konzultacija sa strane. Dakle, da pojednostavimo, ako Vam supruga kojim slučajem upravo u ovom trenutku na balkonu vješa škuru robu, a Vi ste nakanili omesti je u tom poslu kako biste saznali njeno mišljenje te tako zacementirali svoje - stvarno nijue potrebno (ako se upravo sad čulo nekoliko uzastopnih udaraca o balkonske ograde - to je supruzi najvjerojatnije ispala šćipalica) Dakle, fino i opušteno. Onako kako Vam pamet nalaže. Jedro. Pitanje glasi: Da li je sazrelo vrijeme za novu epizodu 'SPIG'-a? a) da, savršeno smo svjesni da si se ponovno zabio u studio kako bi relizirao neke svoje zamisli, da si osvojio enigmatsku titulu koja ti je bila velika želja, da si istovremeno pažljiv suprug i otac, marljiv i savjestan djelatnik gazdi svome koji svoje djelatnike inače cijeni kao osušene krepane štakore, da ti se sviranje popelo na vr' k, a ljeto nije ni počelo, da dovršavaš komin iz epizode 'SPOMENIK NULTE KATEGORIJE' iz srpnja 2013, da povr' svega stigneš čitati i knjige, ići u kino, širiti plemenite 'SPIG - ovske ideje fejzbuk kanalima i to sve bez kokaina i cigareta, biti dobar i iskren drug.... b) Ne, uopće nam ne fališ. Nebitan si. Odi ća. M'rš! Eto, pitanje nije teško. Samo jedro. I bokobrani.

- 22:26 - Komentari (6) - Isprintaj - #

četvrtak, 08.05.2014.

PJESMA S OLIMPA

Postoje ljudi koji su nekad imali snove. Onda su se razočarali. Pa su ih negdje putem izgubili. I na kraju i zaboravili da su ih ikad imali. I pretvorili se u vlastite sjenke pa lutaju bespućima vlastitih sjećanja u nadi da će ... trla baba lan. Ne znam za Vas, ali meni se na Vašem mjestu ovako napisan tekst ne bi dalo čitati. '' ... Bravo maestro. Napokon su tvoje neshvatljive pizdarije urodile plodom ...'' MOJ PRIJATELJ MATE S METERIZA Za one koji još ne znaju moja je malenkost nakon dugih 16 godina napokon imala sreću dospjeti do vrha.. Kad sam tu ludost najavio u prošloj epizodi moram priznati da je to bio čisti blef. Znao sam da će moja bolesna Iva uletjeti među prvih deset, ali ... uvijek ono 'ali'. Zakasnila pošiljka, ubilo poštara, zagubila se kuverta, svemirci oteli žuti kombi ... Još me trese adrenalin neviđen od Goranove posljednjeg poena nad Rafterom. I njegova bacanja na 'svetu wimbledonsku travu'. Nego, da ne bi bilo mutavo predlažem da kliknete na savršenu glazbenu podlogu. iT'S A LONG WAY TO THE TOP ... Jes, bogami ... ''... a kolkoš dobit para?...'' PITANJE JEDNOG SIMPATIČNOG, ALI PRIPROSTOG MOMKA IDEMO REDOM ... Davne 1998. hrvatska nogometna reprezentacija je ostvarila jedan od najvećih uspjeha hrvatskog sporta. Legendarno treće 'Djevojka sa sela' mjesto u Francuskoj u međuvremenu je, sasvim zasluženo, ušlo u narodnu predaju. Uredništvo 'Kviskoteke' te je godine na 2. pvenstvu Hrvatske u enigmatici kao jedan od zadataka zadalo anagram na temu Hrvatska nogometna reprezentacija. Sjećam se da je prvo mjesto osvojila postava 'REMONT GENERACIJE ZA KRASAN POTHVAT'. Općenito svi su anagrami bili fini, kulturni i maštoviti. Jedino je stršala jedna stoka iz Rijeke koja je složila MANAGER JE ZA PETSTO CRVENIH KARTONA. Kad su Vatreni počeli rasturati moram priznati da mi je zbog te moje igre riječima bilo malo neugodno... ----------------------------- ''...njegova postava, naime, mogla bi bez ikakvog problema biti stavljena na plakat filma, kao rečenica nekog oduševljenog kritičara...'' UREDNIŠTVO KVISKOTEKE O MOJOJ 'IVI', 07.05.2014. Treba li napominjati da sam nakon ove rečenice bio sretan kao prasac? ------------------------------- NOVO, NOVO, NOVO VRIJEME 2000 .... Anagram je super stvar jer legalno možeš oplesti po nekom. Dobro, isto nisi manijak pa paziš da ne pređeš granicu dobrog ukusa da ne dobiješ tužbu ili batine (mada i to balansiranje ponekad zna biti jako zabavno.) P-U-Š-K-A ... Š-U-P-A-K rekao bi Dubravko Mataković u legendarnom kadru kad jedan mladi debil u vojsci speluje riječ PUŠKA. Premetaljka na koju sam i dan danas najponosniji te 2000. - te godine nije ušla u izbor za anagram godine. Ipak je možda malo preosjetljiva. I bolno realna. Pogledajte, ljepota jedna. Skoro da čovjeku zaboraviš i ime i prezime kad je vidiš. Te je godine Hrvatska doživjela svoj Wind of change. Ali bez Gerda. Mladi komunisti su otpuhali ADEZE lopove i nacija je pala u sevdah. Očekuje nas krv, znoj, suze, red, rad i disciplina. Za manje od šest mjeseci postat ćemo nova Švicarska. Lijep je to osjećaj kad si majm.... i kad nakon svega povjeruješ u takve gluposti i kad još uvijek nisi svjestan gdje živiš. Na 4.Prvenstvu u enigmatici tražio se anagram na temu STJEPAN MESIĆ I IVICA RAČAN. Moja je malenkost kao i obično nešto složila i osvojila peto mjesto. 'SPIG' ovski duh se odmah primijeti ... Inače, u skladu s duhom vremena pobijedio je ČINI NAM SE, PRAVICA ĆE SJATI mada su mi drugoplasirani, a specijalno trećeplasirani srcu puno, puno miliji. Mislim da ni moje tripice nisu za baciti. Znam da sam u narednih par godina sastavio dosta premetaljki koje mi je uredništvo uredno objavljivalo. RAMBO AMADEUS je u to vrijeme imao problem sa radnom vizom radi održavanja koncerta u Hrvatskoj pa je postao UMOR AMBASADE. Dubravko Ivaniš Ripper je završio u jednoj skroz rockerskoj postavi kao BRDO KURVI, PIVA I PRAŠINE, tadašnji ministar Božidar Pankretić postao je BEDAK TRAŽI PORNIĆ, Miroslav Tuđman je završio u anagramu SAN MU MALO TVRĐI ... i mic po mic ... 2003 FILMOGRAM Ajme kako li je to bila dobra godina. Friško se oženio, postao ponosni otac, radili ja i supruga i znam da nam je bilo super. Te 2003. tema je bila premetaljka od naslova nekog poznatog filma. Pobijedio je Splićanin Petar Restović sa jednim od najžešćih anagrama svih vremena. Film je bio NEDODIRLJIVI, a anagramčina DIVLJI DE NIRO. Totalno ludilo! Moj De Niro je završio na podjeli petog mjesta, a trećeplasirani PETAK 13. je i dan danas nešto najsmješnije što su moje oči ikad vidjele. 2008. PJESMOGRAM Te s godine tražio anagram od naslova neke poznate pjesme. Moj Gibonni je završio na 11. mjestu što mi je isto bilo malo krivo. No, nemam se pravo buniti jer sam dobio pozivnicu za Kviskotekinu gala zabavu na Jarunu. I dan danas me fascinira da se gospodin Robert Pauletić nakon moje zajebancije 'Da li zna kako se kaže poljski miš na latinskom?' zamislio i ... dao odgovor. Čudo i gotovo. Treba li uopće napominjati da je Kviskotekin party bio fenomenalan? VRIME DA SE POMIRIM SA SVITOM - PISMOM I RIMOM DARIVASTE SVE A imao sam i par bolesnih ideja od kojih bi svakako izdvojio 'LIPOTE GLADAN, LJUBAVI ŽEDAN' i 'AKO ME NOSIŠ NA DUŠI' ---------------------------- ''....morali smo nekoliko puta provjeravati taj Jelovčićev (izmišljeno prezime Mauricea Spigorovskog - op.a.) ludi anagram. Jednostavno nismo mogli vjerovati da je potpuno korektan, do zadnjeg slovca...'' UREDNIŠTVO KVISKOTEKE O MOJOJ 'IVI', 07,05,2014. ---------------------------- LIKOGRAM, 2012 Traži se lik iz filma. Znam da sam osvojio 4. mjesto sa, ja mislim, ONA MI DALA SRCE što je anagram od imena MALENA SCORDIA Film Malena i Monica Belluci. Pobijedio je jedan od najboljih svjetskih anagramista i moj dragi fb prijatelj Novosađanin Zoran Radisavljević. Njegov pobjednički rad bio je MONICA SE DRALA, ali imao je on za mene i puno boljih momenata. Čovjek je inače polovicom osamdesetih zabilježio deset maksimalnih pobjeda na legendarnom kvizu 'Brojke i slova' i to kad je imao samo 16 godina. Osvojio je i Anagramni Grammy na međunarodnom natjecanju, sudionik bezbroj kvizova, pokretač internetskog Enigma kafea i baš ono čovjek s kojim bih s guštom sjeo i popio.. štajaznam ... dva tri četiri pet šest sedam pića. Ma i osam. Kako ne voljeti tipa koji je od pojma DEVOJKA S DUPLERICE sastavio anagram POSLE KURCA JEDVA IDE? 2014. Proces je jednostavan. Uzmeš djetetu pločice sa slovima iz igre 'Riječ na riječ'. Točnije 53 slova koje tvore naslov filma 'Što je Iva snimila dvadeset prvog listopada dvije tisuće treće?'. Onda ženu i djecu staviš na spavanje i počneš... ''...Mama, sa' ka je tata dobija puno kuni kupiće mi igicu Pauer renđers..'' MOJ MALI OD 4,5 GODINE Možda bi bilo važno napomenuti da sam slušao CD na kojem je između uostalog bila i ova pjesma. Nešto slično kao Thunderstruck u izvedbi 2 CELLOS samo puno, puno brutalnije. Savršena podloga za kraj. Dakle, slažeš, slušaš muziku, ne pušiš jer si prestao pred tri mjeseca, ne jedeš jer si prije tri tjedna prestao večerati poslije 18.00, ne piješ jer pijan ne možeš kombinirati slova i ostanu ti - četiri neiskorištena slova. Onda se u jednom trenutku na vratima pojavi supruga u pidžami i pita da li si normalan, a ti joj se požališ da su ti ostala četiri neiskorištena slova ... Onda ona prstom uperi u sat na zidu i kad vidiš da je dva ujutro, a da se ujutro dižeš, pomiriš se s tim da nisi normalan, ali ne odustaješ. Nakon četiri dana sam zamalo skoro sve poslao u pizdu materinu, ali nisam ... Moje ime na vrhu tablice je bio pravi adrenalinski šok. Sladostrašće. Jebi ga, od preko 7000 anagrama biti prvi nije mala stvar. Najmeveseli što su mi stavili sliku s facebook na kojoj smo inače Ja i Rambo Svjetski Mega Car, a ta je slika svoju premijeru doživjela upravo na 'SPIG' - u. DOĐOH, VIDJEH, POBJEGOH! Upravo tako. I kakav je osjećaj kad ti se ostvari jedan od snova? Fino je.

- 09:33 - Komentari (5) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 05.05.2014.

TRAILER ZA IDUĆU EPIZODU 'SPIG' - a

Ako ispadne ... (potmula glazba) ... kako sam zamislio ... (potmula glazba) ... iduća epizoda 'SPIG' - a (potmula glazba) ...mogla bi biti ... (potmula glazba) ...čisti, stopostotni ... Dosadan sam više, a? A ti onda po portalima čitaj kako je onaj (.......) od Linića dokazao da je ipak najobičniji trećerazredni bandit i kako Šuker nudi ekonomska rješenja ... Kakav tužan i besmislen život, brate! Skoro za oduze... ma ništa! (Well) You ask me 'bout the clothes I wear And you ask me why I grow my hair And you ask me why I'm in a band I dig doin' one night stands And You wanna see me do my thing All you gotta do is plug me into high I said high High voltage rock 'n' roll High voltage rock 'n' roll High voltage, High voltage High voltage rock 'n' roll .... Sve ostalo je čisti stopostotni gubitak vremena ... I da, još nešto! Naša lijepa Domovina polako, ali sigurno ide u .... Svojim je nesebičnim zalaganjem to i zaslužila. Nervirali se mi zbog toga ili ne. Ja npr. ne! Ja svoje živce čuvam za pametnije stvari. He - he ... Bilo kako bilo - iduća epizoda 'SPIG' - a će biti čisto ludilo. Bar meni. (Kono-bari ... ahahahaha ... intelektualni humor ) USKORO!USKORO!USKORO!USKORO!USRO!USKORO!ŠKORO!USKORO!KROKSICE!USKORO!USKORO!

- 20:54 - Komentari (3) - Isprintaj - #