SEKS, POLITIKA I GOSPODARSTVO
petak, 23.05.2014.
BALADA O SLANOM MORU
|
KORNATI, OTOK OKLJUČ PROSINAC 2005. Kažu da ti u dramatičnim trenucima pred očima proleti cijeli film tvog dotadašnjeg života. Stipe nije imao vremena za te pizdarije. Plutao je u moru boreći se s valovima višim od 2,5 metra, oluja je bila toliko jaka da je u Vodicama čupala stabla maslina. Pogledom je očajnički tražio kolegu. Do čvrstog tla ostalo mu je samo nekih 30 - ak metara. Noć, temperatura mora tek nešto iznad nule. Dok misliš na kuću i obitelj hladnoća se još nekako može izdržati- Čim misli odlutaju tijelo se počne kočiti. Jebem te živote, glupog li kraja ... SAMO MORE NOSIM JA U DUŠI Ideju za današnju epizodu 'SPIG' - a nosim u glavi već jako dugo. Kako smo mi u Dalmaciji jako lijeni nije mi se dalo gnjaviti čovjeka da mi u tančine ispriča što se te večeri točno desilo. Ta je situacija trajala sve dok mi u ruke nije slučajno dopao Jutarnji List s datumom 22. ožujka 2014. Preko cijele stranice nalazila se odlična recenzija Jurice Pavičića posvećena filmu 'All is lost' sa Robertom Redfordom. Film sam iste večeri s guštom pogledao na internetu i - oduševio se. Nekom će biti dosadan, razvučen, bljutav. Ni traga raskošnim hoolywodskim blockbusterima. Bez Bruce Willisa u potkošulji i spektakularnih kružnih udaraca Stevena Seagala. Koji je gušt gledati starog jedriličara koji se negdje u bespućima Indijskog oceana bori s ogromnom rupom nastalom nakon sudara sa plutajućim kontejnerom kroz koju mu je uletilo more i uništilo kompletnu elektroniku? Sat i pol mučne borbe takoreći bez ijedne jedine izgovorene rečenice. High koncept doveden do krajnjeg minimalizma. Iako sam po pitanju mora i plovidbe teški Vlaj imao sam par iskustava kad bi se motor glisera ugasio usred olujnog juga. Valovi te bacaju kao zadnju štracu i u tom trenutku osjetiš nikad snažniju naklonost prema Bogu, vjeri i kršćanstvu općenito. Nekako ti se moli iako nisi baš ... Interesi, interesi .... Svakoj praznoglavoj budali koja bez problema dobije dozvolu za upravljanje gliserom trebalo bi prije uručivanja dozvole, okretanja ključa i isplovljavanja Redfordovu morsku avanturu pustiti bar deset puta za redom. Da shvati da more nije poligon za liječenje frustracija. Da gliser sa snagom od par stotina konja u rukama totalnog idiota nije plovilo već moćno oružje. Oružje zbog kojeg svakog ljeta nastradaju nevini ljudi. Možda ne zvuči kršćanski ali uvijek me razvesele vijesti da se pijana posada u puno brzini nasukala na neki otok. Rastuži me jedino kad pročitam da nisu eksplodirali jer moćni propeler njihova broda već sutra može prouzročiti ogromnu lokvu krvi. I plač. Plač do neba .... Zar nije presmiješno da za upravljanje najobičnijim skuterom trebaju pusti ispiti i polaganje vožnje, a da je istovremena dozvola za upravljanje moćnom gliserčinom najobičnija formalnost. Netko bi radi toga trebao odgovarati. JEZERA, 15. PROSINCA 2005. Moji mještani Stipe i Ivica tog su popodneva isplovili 8,30 metara dugačkim gliserom 'Gral'. Brod je novi, vrijednost - 45 000 eura, vrhunski je opremljen, ima na sebi dva mala bazena. Jedini problem je rupa za dovod mora u bazene koju bi trebalo plastificirati, a trenutno je pokrivena nekom purtelom učvršćenom vijcima. Ofrlje. Kako to kod nas već biva. Samo što oni tog trenutka to nisu mogli znati. Cilj plovidbe bio je kornatski otok Oključ, udaljen nekih milju od obale. Peškafonde i udice spremne, liganja kao u priči. Spiza spremna, piće spremno, pola šteke plavog Waltera bit će više nego dovoljno. Planirali su ostati cijelu noć. MUKLI UDARAC 'All is lost' započinje praskom. Čovjek ustaje i ima što vidjeti. Njegova je jedrilica vođena auto pilotom pogodila u plutajući kontejner kakvih po oceanima pliva bezbroj. Na kontejneru piše 'Dobra sreća'. Čista ironija. Kroz nastalu rupu ulijeće more i u nekoliko trenutaka GPS, radio, satelitski telefon i sva ostala elektronska oprema biva nepovratno uništena. More prodire i u kanistar s pitkom vodom. 'Our man' (tako ga se naziva u scenariju) uzima smolu i stakleni mat i pokušava zakrpati rupu, očajnički prelistava priručnik kako bi se poput starih moreplovaca naučio koristiti sekstantom i orijentaciji prema zvijezdama, pokušava osušiti elektroniku i uspostaviti radio vezu. Čini mi se da mu je cijeli line u filmo jedno sočno 'fuck'. Jednostavno, moćno i upečatljivo. A onda pada noć i nailazi oluja .... KORNATI, 15. PROSINCA, MALO PRIJE 19.00 SATI Zimsko je doba i smrklo se začas. Stipe i Ivica sjede na krmi bacaju peškafondu i lignje se love kao blesave. To je to. Kad si rekreativac onda ti ne pada teško hoće li se koja zakačiti ili ne. Kad od mora živiš bogami nije. Ulovu se ne veseliš već se podrazumijeva. A onda se desilo .... Tramontana za razliku od bure nije toliko jaka. Snaga joj nikad ne prelazi 9 bofora, a u pitanju je lokalni, suh i prohladan vjetar koji puše s kopna i diže valove od skoro tri metra. Taman tolike da razmrda prokletu purtelu kroz koju je more počelo prodirati ispočetka sporo, a onda sve brže i brže ... Motor se ugasio, a pumpe za ispumpavanje su zatajile. Ostalo je taman toliko vremena da Ivica uspije mobitelom nazvati pomoć u Jezera, a onda su tri kromove brage pukle i more je ruknulo svom silinom. Svi preduvjeti za katastrofu su ispunjeni. Kad sam prvi put čuo ovu priču imao sam pred očima filmsko potonuće ala Titanic. Brod nestaje u valovima mirno, tiho i dostojanstveno. Kad sam maloprije sa Stipom popio kavu čovjek se samo nasmijao rekavši da je od trenutka ulaska mora do potpunog potonuća glisera trebalo točno deset sekundi. Deset jebenih sekundi. A kad ti se to još dogodi u mrkloj noći na valovima od tri metra .... I AM SAILING, STORMY WATERS, TO BE NEAR YOU, TO BE FREE ... Pada noć i počinje oluja. More je nalilo jedrilicu u trenu, para se glavno jedro, a u jednom trenutku čitav brod se okreće za 180 stupnjeva da bi je slijedeći val ispravio. Our man polako shvaća da je gotovo. Napuhuje gumenjak, prebacuje stvari i za par trenutaka gleda kako mu brod nestaje u valovima. Ono što me kod Redfordovog lika najviše fasciniralo je ta njegova smirenost i racionalnost. Prava sorta ljudi koji izumiru. Pavičić ih je nazvao 'hemingvejevski' ili 'hovard - havksovski' tip heroja. Uzorno kompetentni muškarac koji sabrano, znalački i bez zdvajanja rješava problem po problem. Na gumenjaku smišlja način kako folijom i kanisterom skupiti kišnicu, pokušava uloviti ribu, non stop bilježi kurs, a onda ga oceanske struje nose prema koridoru koji povezuje južni rt Afrike i Malački tjesnac koji vodi prema Kini. U daljini se pojavljuje trgovački brod kojem gumenjak izgleda kao beznačajna točkica na horizontu ... ON ŽELI ISPROBATI SNAGU NA MENE OBRUŠAVA SVU SVOJU MOĆ ... 'Gral' je nestao u vrtlogu morske pjene. Dva čovjeka bore se u mrkloj noći s valovima i očajnički pokušavaju doplivati do obližnjeg otoka. Prije potonuća uspjeli su samo zgrabiti pojaseve za spašavanje, a Stipe je još uspio i staviti mobitel ispod vunene kape. Ovo mu je u životu inače bila četvrta slična havarija pa je bio prisebniji od kolege. Zvuči skoro nevjerojatno, ali u moru su plutali skoro tri sata. Na temperaturi tek nešto većoj od nule. Iscrpljeni, smrznuti i poluludi. Zanimljiv je i taj detalj koji sam spomenuo u uvodnom odlomku o mislima koje u tom trenutku prolaze kroz glavu. Taj trenutak možda i najbolje svjedoči o snazi ljudske psihe. Kako mi je sam čovjek rekao cijelo vrijeme je mislio na djecu i obitelj. Dok imaš to u glavi imaš i snage za grabiti more i plivati prema tamnoj sjeni spasonosnog otoka. I boriti se kao nikad u životu. Čim misli odlutaju osjećaš da si gotov, da si jadan, da si promrzao, da ti je ovo sigurno zadnja noć u životu. Najsmiješnije u svemu je što je tramontana donosilac lijepog vremena. 'Gral' je završio na dubini od 83 metra ... THIS IS THE END, BEAUTIFUL FRIEND Nakon očajničkog ispaljivanja signalnih raketa, Our Man pokušava na gumenjaku zapaliti vatru i pada u more. Predaje se, lagano tone i gleda u obris plamtećeg gumenjaka. All is lost! Pozdrav Stipi i Ivici! Zato što ih je dragi Bog sačuvao i zato što su ljudine.  I za sami kraj današnje 'morske' epizode donosim Vam jedan fantastičan odlomak iz Pavičićevog teksta nad kojim bismo se svi trebali zamisliti. ''... naime, ponajprije zbog turizma, more i plovidba zauzimaju poveći dio domaćeg medijskog imaginarija, a odnos koji je naša kultura razvila prema moru i plovidbi na granici je frivolnog i opasno lakomislenog. Fascinirajući se nautičkim dogodovštinama Snježane Mehun i sličnih, s ushitom prateći neodgovorni avanturizam Ivice Kostelića s gumenjakom, naši mediji i kultura stvorili su predodžbu o moru kao frivolnom i glamuroznom mjestu - predodžbu koja u konačnici proizvede 'horvatinčićevske' efekte. Film J. C. Chandora zdravo je otrežnjenje za takvu lakomislenost. To je film koji nas diskretno podsjeća kako je čovjek na moru ipak uljez te kako je more na koncu svega - opasno mjesto ...'' |