Mrak...zlokobna glazba...čuje se lepet krila noćnog leptira....
...PIŠE....
Mrak...zlokobna glazba...
....TEKSTOVE....
...Mrak...zlokobna glazba....
.....KOJI.....
.....Mrak...zlokobna glazba...
....NIKAD.....
...Mrak...zlokobna glazba...(pola kina počelo zviždati)
...NISU....
....Mrak...zlokobna glazba....
.....MOGLI BITI.....
Mrak...zlokobna glazba...zvuk lokomotive koja predvečer prolazi kroz Delnice....
....PRIHVAĆENI.....
...Mrak...zlokobna glazba....čuje se zvuk crkvenih orgulja u molu....
...KAKO....(netko u kinu viče: ''Svrši više jebem te u guzicu!'')
....Mrak...zlokobna glazba...
...SU....
....bljesne svjetlo...orkestar lupa krešendo...otkine se onaj kristalni luster i poklopi šesnaest ljudi u parteru....vriska...muškarac s balkona od šoka skače u smrt....eksplodira plinska boca kod kino operatera i ovaj izleti kroz rupu od projektora proleti preko cijele dvorane i zalijepi se u platno i uz zvuk pucanja kostiju ostavlja ogromnu krvavu mrlju...
SEKS, POLITIKA I GOSPODARSTVO
(slova plamte crvenim plamenom, a onda eksplodiraju prema publici i preko cijelog platna ostane samo jedan 3D napeti, balavi kurac)
ljudi trče prema izlazu....nekog starca izgazi stampedo...dijete drži medu bez jedne nožice, plače i zove:''Mama!Mama!''....mrak.....cura u predzadnjem redu šapće dečku na uho da ovo moraju ići gledati...a on joj gura vlažni vrh jezika u uho....
Požar u kinu....širi se na zavjese...kino ispunjeno gustim crnim dimom....
Kako je 'SPIG' uvijek bio multimedijalni blagdan za oči i dušu odlučio sam se malo prihvatiti svoje stare ljubavi-crtanja kako bi sve skupa bilo veselije.
Sudeći po klikovima novi koncept Vam se jako sviđa, sudeći po broju komentara drago mi je da ste ostali u kurcu kao i dosad!
Upravo takve Vas volim!
Važno je napomenuti da se već nekoliko dana dvoumim da li objaviti današnju karikaturu jer nešto ovako radikalno niste vidjeli nikad u životu (ni nećete!!!).
Ma bit će Vam drago.
Ako ništa natjerat ću Vas na razmišljanje...
Ako ste pažljivo pratili inuaguaruaucuijujujuju (krasna riječ!) novog Pape sigurno Vam je kao i meni na spomen njegova novog imena (Franjo, za one za psihičkim poteškoćama) kroz glavu prošlo nešto vrlo zajedljivo.
Koliko će cvijeću hrvatskog naroda trebati vremena kako bi ime novoizabranog Crkvenog vladara poistovjetili sa našim voljenim, nikad prežaljenim i zasigurno najkvalitetnijim hrvatskim predsjednikom dr. Franjom Tuđmanom.
Odgovor je stigao jako, jako brzo (mislim čak već sutradan) iz usta mog zasigurno najdražeg političara gospodina Karamarka čja se bistrina pogleda zamalo približila apsolutnom šampionu u ovoj disciplini (bistrini pogleda) kultnom ministru policije, gospodinu Kirinu.
Inače, kad je svojevremeno gospodin Kirin zasjeo na svoju funkciju mislim da je i zadnjem optimistu postalo jasno da Hrvatska nije država već komad najobičnije sprdačine.
No, to nije tema današnje epizode!
Kako među nama postoji još impresivan broj budala koji će cijelog života baljezgati o nekim Jasenovcima, Bleburzima, ustašama, partizanima i sličnim stvarima koje nemaju veze sa stvarnim životom volio bih skupa sa Vama zauvijek ostaviti te svete pojmove u pički materinoj majčice Povijesti gdje im je i jedino mjesto.
PISMO DRUGU TITU
Dragi druže Tito!
Ti si se odavno raspao u svom dedinjskom grobu, a novine tipa '24 express' svakog tjedna donose ekskluzivu što si ti nekoć jeo, jebavao, pio, poklanjao, skrivao po škafetinima i slično...
Danas si življi nego ikad!
Ja sam još bio jako mali i kao i svim vršnjacima mi je bila draga igra lovice.
Iz te igre sam već onda doznao da se u socijalizmu bilo jako opasno isticati je ( ponovimo zajedno) :''Tko prvi, govno mrvi, tko drugi Tita ljubi, tko treći Tita liječi.''
Kako sam bio izuzetno traljavo dijete rijetko sam stizao prvi, a kako mi je treće mjesto osiguravalo pružati ti liječničku skrb bio bih upravo taj.
Kao djeca smo voljeli gledati 'Otpisane' i najdraže scene su mi bile kad bi se Tihi ili Prle prišuljali Švabi s leđa, stavili mu ruku preko usta, a ovaj bi se bez pružanja otpora skljokao na zemlju.
A nije bilo loše ni ono kad se Pavle Vujisić skupa sa prijateljem maskirao u Švabu i išao u njihov logor.
Stražar na ulazu je rekao:''Haj, Hitler!', a ovaj je odgovorio:''Haj...jebo te on!''
Urnebes!
Cijela Jugoslavija se ulovila za kurac da se ne popiša u gaće od smijeha!
A tek filmovi Hajrudina Krvavca, kruv te ne jebo....
Prva sumnja u tebe tebe, druže Tito, bila je u 4. razredu osnovne škole.
Razrednica, (inače žestoka partijka) nam je pričala o partizanima kao da su Bogovi.
Poput Bate Živojinovića su kratkim rafalom iz šmajsera rušili švapske avione.
Onda je jedne večeri na TV kalendaru rečeno kao je 2. svjetski rat završio bacanjem bombe na Hirošimu i Nagasaki.
Tad mi je srušen prvi mit o partizanima.
Nisu oni bili baš tolike face koliko su nas kljukali oni debeli udžbenici.
A onda sam saznao da je sa srpske strane među njima bilo bezbroj preobučenih četnika pa su mi se ogadili još više. A onda sam saznao da su poslije rata vodili svoje neistomišljenike na Bleiburg i tamo ih metodom 'metkom u čelo' likvidirali po kratkom postupku što mi isto nije bila neka fora.
O masovnim grobnicama u kojima su završili brojni osporavatelji 'bratstva i jedinstva' kao najveće tekovine naše revolucije glupo je i pričati.
Koje jebeno bratstvo i jedinstvo, druže Tito!
Da bi ga održao morao si osnovati Gole Otoke i slične ustanove.
Jedan moj mještanin je zbog usrane Staljinove slike na ormaru odgulio tri godine.
Za koju pičku materinu, druže Tito?
A jooooooj, druže Tito, reci mi kako si mogao iz Rijeke Jugolinijinim brodom poslati Pol Potu u Kambodžu pet milijuna najlon vrećica kako bi njegovi podanici, u nedostatku municije, njima davili svoje građane?
Jebeš mi sve ako si ti normalan?
Tvoje bratstvo i jedinstvo, druže Tito, je bilo primjenjivo jedino na Ljude.
Neljudi među Srbima su npr. 50 godina sanjali o nekoj jebenoj Velikoj Srbiji i pod maskom očuvanja jugoslavenstva devedesetih napravili to što su napravili.
To su, druže Tito, bili sve tvoji igrači.
Strašna JNA!
Treća sila u Evropi.
Sve 'ljudi' od kojih je 'vojska napravila ljude'.
Krasne ljude, nema šta.
Poserem se i na tebe i na vojsku i na takve ljude.
Zato mi danas kad slušam te gluposti o bratstvu i jedinstvu dođe muka.
Kako ćeš ti nekog tko je genetski programiran da bude kreten natjerati da voli nešto što je različito?
Bratstvo i jedinstvo?
Pa Hrvat ne može organski smisliti Hrvata, a ti si ga tjerao da protiv svoje volje voli Srbina, Makedonca, Bosanca...
Moja filozofija, druže Tito, je, moram ti to reći, jedina ispravna!
Slušaj pažljivo jer to u tvom bratstvu i jedinstvu nikad nisi naglašavao:
ILI SI ČOVJEK ILI NISI ČOVJEK!!!
Da li si Hrvat, Srbin, Mađar ili neko slično govno to u ovom slučaju nije bitno.
Jedni moji pokojni susjedi fetivi Srbi iz Banja Luke su mi napravili više dobrog u životu nego svi članovi HDZ-a zajedno.
Ne zato što su bili Srbi nego zato što su bili Ljudi.
Znam da onaj tko je za razliku od mene u ratu najebao misli srcem, a ne razumom, ali činjenice su činjenice.
Dragi druže Tito!
Jugoslavija je tako drugo trajala jer si stoci dao posla pa nije imala previše vremena za razmišljanje o glupostima.
Čim je nestalo posla, bratstvo i jedinstvo je kao i današnja Hrvatska ozbiljno zaškripalo.
I iako već dvije stranice serem po tebi ja sam za one koje misle i glasuju srcem i dalje jugonostalgičar.
Jer oni vole......
DRAGI DRUŽE FRANJO!
Kako si?
Jel ti vlažno?
Ja sam sa 15 godina u tebi vidio Boga i oca i kralja i novog Tita i sve.
Već dvije-tri godine kasnije me bilo sram u kakvoj seljačkoj zemlji ja to živim.
Neke počasne garde, vojne parade, pleteri, odlikovanja koja se takoreći na lopate bacaju sa kamiona.
Sjeverna Koreja light!
I to zahvaljujući tebi!
Kombinaciji Tita i Poglavnika!
Tvoj direktni proizvod po imenu Kerum je ovakve kao ja nazvao 'urbani Jugoslaveni' jer u tvojoj viziji Hrvatske, dragi druže Franjo, svatko tko primijeti koga si sve odlikovao, kakva su se govna domogla bogatstva, kakve su se ništarije okačile na državnu sisu, čiji to sinovi gaze autom djecu i prolaze nekažnjeno, svi koji to primijete za tebe nisu dobri Hrvati.
Dosta je oko vrata objesiti krunicu, na zid staviti tvoju kultnu sliku s Papom zapjevati neku finu Thompsonovu budnicu i ostatak života zaokruživati HDZ, a da li si đubre ili nisi to je za tebe i tebi slične bilo i ostalo sporedno.
Savršen alibi!
Naši smo, pička mu materina!
Ko jebe nas koji se ne znamo snaći!
Zbog toga se izgubilo mjerilo vrijednosti, dragi druže Franjo!
Država nam se raspada po šavovima ali to je nebitno.
Ajmo draškati trukce sa pričama starim 70 godina.
Mogao bih ja o Vama i Vašem mentoru drugu Titu pet dana i pet noći, ali kako su mi se u mojih 37 godina života priče o Jasenovcima, Bleiburzima, ustašama, partizanima, četnicima, Jugoslaviji.... popele jako, jako, jako visoko, ma na sam vrh............ i te priče dolaze većinom iz usta onih koji nisu vrijedni da ih se pljune mislim da sam sa Vama i sa drugom Titom raščistio na najljepši mogući način!
'SPIG'-ov CINESTAR prikazuje: 'HRVATSKA - 20 GODINA POSLIJE'
Kao što rekoh, 20-ak godina nakon 2. svjetskog rata komunjare su uziđale Titov most.
A kakva je situacija danas?
Koliko daleko je stigla Hrvatska?
Po mišljenju poštene i pismene manjine Hrvatska je na svom trnovitom putu došla do krajnje točke svog razvoja...stigla je tamo gdje je od trenutka njenog postanka bilo predviđeno.
Njeni su je stvoritelji možda i drukčije zamišljali 20 godina poslije, ali vjerujem da trenutna slika koju projiciramo ne odudara previše od slike koju su joj namijenili.
Točno tako, nije riječ o nikakvoj prežvakanoj floskuli.
Hrvatska je otišla na jedino mjesto gdje je sa ljudske, civilizacijske i moralne strane morala stići.
Otišla je u tri pičke materine!
Srećom, još ima čestitih desničara i domoljuba sa voljom i vizijom koji je iskreno i od srca žele postaviti na noge.
Nije kraj, gospodo, još nije kraj...
Nemate pojma kako sam se razveselio čuvši za početak ovih građevinskih radova koji se užurbano u spremaju u dalmatinskom zaleđu.
Bogati, svugdje je kriza, a ovaj hvalevrijedan projekt nitko ne spominje.
20 godina nakon 2. svjetskog rata smrdljive komunjare su između ostalog uziđale Šibenski most.
Što smo uziđali mi otkrit će iduća epizoda.
Bit će ubojito!
Dotad uživajte skupa sa mnom u ovom fenomenalnom coveru odsviranom na 'Crossroads guitar festivalu 2004.' otuđenom sa youtubea.
Gitare izgledaju kao dvi lopate, ali zvone da je to milina.
Nakon megauspješnog koncerta 2Cellos u Japanu novinarka je zapitala Stjepana da li se boji da će ih slava iskvariti.
Njegov odgovor bio je :
''...jooooooj...kad dođe slava ja ću postati takvo đubre...''
I onda su i jedan i drugi otkinuli od smijeha.
Dobrodošli u 'SPIG'-ov ples sa zvijezdama!
POLUPANI LONČIĆI
R.S. znaju svi.
Mlada je (bila), lijepa (kako kome) i uspješna (...mo'š mislit').
Tipični hrvatski celebrity.
Njeno ime nam se smiješi iz ženskih magazina, nju se pita za mišljenje, smješka nam se sa TV ekrana.
Nedavno se tako u stilu pravog hrvatskog celebritya otišla naručiti za liječnički pregled u poznatu zagrebačku polikliniku. Sve bi bilo super da u poimanju vlastite važosti nije malo pobrkala lončiće.
Naime, u stilu svojih bjelosvjetskih kolega tražila je da u vrijeme pregleda na klinici osim nje (udahnite duboko!)-ne bude nikog!!!
Vlasnik poliklinike još nikad nije primio tako ekscentričan zahtjev iako je tijekom karijere kroz njegove ruke prošlo pola Hrvatske i prilično ozbiljno je pristupio njenoj želji.
Stranka je uvijek u pravu, zar ne?
Općepoznato je da kad U2 ili The Rolling Stones inzistiraju na svojo privatnosti zakupe cijeli hotel ili bar kat na kojem će odsjesti pa je tako i njoj ubrzo ispostavljen račun od kojeg joj se zavrtjelo u glavi.
Sirota se uvrijedila i do dana današnjeg ne znamo da li je otišla na pregled ili je pristala biti tretirana kao većina nas priprostih seljačina.
ONI KOJI NISU SEDAM DANA POJELI NEŠTO TOPLO - ŽLICOM
Kao što je kod nas intelektualac svatko tko je završio fakultet tako je i celebrity svatko čija slika izađe u novinama.
Kako sam upoznat sa tužnom sudbinom pojedinih celebritya uvijek me hvata tuga kad navečer narežem malo ženinog pršuta iz Drniša, a znam da....(neću ga imenovati)...nije sedam dana pojeo ništa toplo...onako sa žlicom.
Baš ga briga kad je u magazinu 'Story' dijelio istu stranicu sa Angelinom Jolie.
Ona je svojim mlaznjakom letjela na neki razuzdani hoolywodski party, a on je sa prijateljem zgrtao kumpire.
ČOVJEK KOJI NAS JE IZGRLIO...A NE BI TREBAO
A sad se načas maknimo iz naših tužnih palanki i upoznajmo jednog odličnog tipa.
Amerikanac, po profesiji trubač.
I to kakav!
Kako je oženio Europljanku svidjelo mu se na starom kontinentu i eto ga tu, sad je naš!
Europljanin!
Kao i većina normalnih ljudi zaljubio se u naš lijepi otok i već nekoliko godina ljetuje upravo tu.
Imao sam ga čast upoznati prije pet-šest godina, popili bi par puta piće, jednom čak i zasvirali (kad je na Čigrađi odsvirao papreni solo iz Povratka otpisanih iako je nije čuo nikad u životu. jedino smo mu viknuli da je u Ej majnoru (A molu, neznalice) a onda je slijedila paklena kombinacija Mooriconea, Tarantina, mariachia…. i ne znam čega još sve ne…..) i, eto, to bi uglavnom bilo to.
Prošlo ljeto u neobaveznoj šetnji sreli smo ga na rivi i suprugu i mene je izgrlio i izljubio kao da smo rod najrođeniji.
Di si? Šta si? Kako žena? Kako djeca?
Naj-naj-naj-naj-naj-najnormalniji čovjek.
Onako usput, vrijedilo bi spomenuti da je jako dugo svirao u pratećem bendu tamo nekog James Browna i potvrdio da je istina da je pokojna starina James kažnjavao sa 50 dolara svakog tko bi na probama falio koji break (a svaka njegova pjesma imala ih je mali milijun).
Za one koji žele znati više vrijedilo bi spomenuti da je osim toga i svirao u orkestru iz legendarne scene u 'Maski' kad Jim Carrey i Cameron Diaz plešu u baru….
Kad vidiš koliko je čovjek jednostavan i neopterećen kako se ne nasmijati kad u 'Storyu' pročitaš da je poznata tv-voditeljica prekinula sa poznatim zagrebačkim građevinskim poduzetnikom.
To bi mi bilo zanimljivo jedino da je nakon prekida sebe i nju izmasakrirao motornom pilom….
FOR ASSES
Ime najvećeg benda sa ovih prostora je zauvijek zakopano dva metra pod zemljom nakon što se njihov lider popiškio po svima kojima su te pjesme nešto značile u životu.
Ime benda je skriveno u svevremenskom anagramu - JEBIMO UGLED.
Prije spektakularne završnice današnje epizode vrijedilo bi spomenuti i najtragikomičniji bend (?), projekt(?), kurac-palac(?) s ovih prostora čije je ime u zgodnom engleskom prijevodu naslov ovog odlomka.
Legenda do legende koji danas sve kupce svojih albuma imaju umemorirane u mobitelu.
To su projekti koje zlobnici zovu 'silovanje mrtvog konja' i kao u stilu ovih gore pljuvanje po 'boljoj prošlosti'.
Većina današnjih estradnih celebritya treba moliti da im Bog čim duže poživi Slovence i Srbe jer da nema njih u matičnoj zemlji bi možda bili prisiljeni na noćnu potragu za plastičnom ambalažom.
Pa i po cijenu da im koji iskusni 'bocar' ne razbije pičku.
A ŠTO SE DOGODI KAD EGO OSTAVIŠ PRED VRATIMA?
U svijetu je dosta čest slučaj da poznati glazbenici nakon što postignu apsolutno sve što se u glazbi postignuti može onako neformalno udruže i, onako, iz zajebancije nastane još jedno remek djelo.
Za one koji žele znati više nek' prošeću do You Tubea i pogledaju kolaborac… (kolab…kurac..ajmo se praviti pametni) suradnju Johnny Casha, Willie Nelsona, Wylon Jeningsa i Krisa Kristoffersona i njihove grupe 'The Higwaymen'.
Ovu pjesmu sam slušao godinu dana bez prestanka i čak je bila na 'SPIG'-u u ono nevino doba kad sam se borio za naklonost čitateljstva objavljujući što kraće tekstove kako Vas ne bih sirote previše zamorio.
Sad je situacija bolja…ako'š čitat' čitaj, ako ne'š ni nećeš!
Pjesma će Vas podsjetiti na jednu žalost ožalošćenu s ovih prostora, ali ne dajte da Vas to obeshrabri.
GOOGLE---YOUTUBE---YOUTUBE-BROADCAST YOURSELF----THE HIGHWAYMEN-THE DEVIL'S RIGHT HAND---ENTER--- (pa sad recite da je niste našli!)
I u samom grandioznom finalu današnje epizode posvećene svim jadnicima koji misle da je slava nešto zbog čega su vrijedniji od ostalih smrtnika (onako usput, jedan iz megapopularnog dua 'Neki to vole vruće' je u šibenskom dućanu 'Djelo' prije par godina bio jako žedan pa je kupio onaj mali pelinkovac od deca, platio ga i ispred ulaznih vrata ga mrtav hladan šuknuo za manje od sekunde…pravi hrvatski celebrity) donosimo jedan zvjezdan trenutak iz daleke 1988.
Daleke 1988. stanoviti George Harrison je kao najavu svog povratničkog albuma snimio singl, a za snimanje B-strane je odlučio pozvati stare prijatelje Boba Dylana, Roy Orbisona, Toma Pettya i Jeffa Lynna.
Svi do jednog su ostavili svoj ego pred vratima i oko vrata objesili akustične gitare kako bi uskoro bez nekih većih ambicija snimili album koji je uvršten u Rolling Stoneov TOP 100 najboljih albuma svih vremena.
Njegovo ime je : The Traveling Wilburys volume 1.
Imao sam ga na onoj crno narančastoj Jugotonovoj audio kazeti koja je netragom nestala i čekao skoro 20 godina izlazak na CD-u.
Luksuzni box set koji je i u ova teška vremena nestao sa polica prije nego li se pojavio.
Jebi ga, osim 'ljudi koji se kuže u glazbu' ima nas dosta i koji je volimo pa ta priča o rasprodanim Traveling Wilburysima nije nikakvo čudo.
Magic….pure magic…
Pjesmu 'End of the line' i stolicu za ljuljanje u kojoj se nalazi kofer za gitaru pokojnog Roy Orbisona znaju svi, a meni je ova puno, puno draža.
Dame i gospodo, The Traveling Wilburys…samo na 'SPIG'-u!
U plejadi naj-naj-naj vjernijih 'SPIG'-ovih obožavatelja koji su sa mnom od prvog dana, zlatnim slovima stoji upisano ime našeg dragog Kunja Imperlatora (perlator je onaj filter koji se zavida na špinu, neznalice!)...
Debeljuškastog, ali paprenog betinskog punkera i velikog štovatelja Monty Pythona.
Kako je Kunj nedavno postao ponosni otac malog Kunja Jr. 'SPIG' im od srca čestita da nam svi skupa budu budu lijepi, zdravi i veseli.
Živjeli!!!!
Iako je današnja epizoda pravi, pravcati literarni vatromet oni najbolji poznavatelji 'SPIG'-a prepoznat će jedan tužan, pomalo melankoličan ton.
Zato imam težak zadatak u odabiru savršene glazbene podloge...pa rek'o kad volite retro...što ne bismo opalili jedan malo žešći, a?
UVOD
RETROSPIGTIVA, veljača 2012.
Sjećamo ga se svi, kako ne.
Da je potrajalo još koji dan Split i cijela Dalmacija bi složno zapjevali 'Kada umrem umotan u bilo'.
Čak i Šibenčani koji navijaju za 'Dinamo'.
Srećom, dragi Bog je na vrijeme uvidio koliko smo jadni, traljavi, izgubljeni i nikakvi pa je poslao naše najdraže Sunce da otopi tu bijelu pošast.
Kao uspomena na ta (za mene) jako tužna vremena ostala je povijesna fotografija prvog hrvatskog snješka koji je podignut u slavu nekog trećerazrednog bloga.
Iako mi to tad nije bila namjera par prolaznika je dobacila da im snjegović liči na ćegevaru.
A što može riječka komunjara 'lost in Dalmatia' od snijega drugo napraviti?
Možda Andriju Hebranga?
Teta Wind je, vidjevši ovu fotografiju, ostavila jedan simpatičan komentar kojem je i posvećena današnja epizoda.
Izujte cipele, pročeškajte si jaja ili runjavu piškicu i natočite čašu finog crnog vina.
Vrijeme je za 'SPIG'-ovu priču o vrtnim patuljcima i još koječemu.
Bit će zabavno!
U ČAST KLAUNU KOJI JE DOSAD VJEROJATNO UMRO OD CIROZE JETRE…
Daleka je 1980.
Drug Tito je spektakularno prdeknuo, ali je zato na Krku u promet pušten njegov most, Oliver i Roko Prč pjevaju Nadalinu, Hajduka (onaj poznati nogometni klub iz Splita) u utakmici protiv HSV-a gleda 63 000 ljudi (možda to i nije bilo '80-e, ali je u svakom slučaju odličan podatak), umro je Hičkok, tamo neki Australci snimaju 'Back in black', na Olimpijadi u Moskvi yu-košarkaši osvojili zlato, upucan je John Lennon, na TV-u žare i pale Gvido Pankvaldi i Đenaro Olivijeri u mega popularnoj emisiji 'Igre bez granica', Azra je snimila jedan od najjačih debi albuma u povijesti glazbe, u hrvatskim kinima igrali su 'Ben Hur' i ''The Warriors', Oscara za najboljeg glumca osvaja De Niro za 'Razjarenog bika' , a Iraku i Iranu se smijasmo jer glupani zaostali na pragu 21. stoljeća zaratiše…..
Na Preluku se te 1980. podigao veliki cirkuski šator.
I staro i mlado, svi u Kolorado.
Malog mamlaza adrenalin puca kao nikad dotad.
Rahitični slonovi, drogirani lavovi i tigrovi, artisti na trapezu, smiješne čimpanze…
Sjeli smo u prvi red i moram priznati, (bar pretpostavljam jer se ne sjećam baš najbolje) da sam gledao predstavu bez daha…
…a onda se dogodilo!(e te scene se sjećam kao da je bila danas)
Na scenu je izašao veseli klaun i trebao mu je neki mali dobrovoljac iz publike. Od nekoliko stotina glupih, razdraganih pionira maskirana budala je kao prstom u guzicu odabrala…pogađate koga!
Kako mi nije bilo ni na kraj pameti biti pokusni kunić tamo nekom odraslom čovjeku koji je kao životnu profesiju izabrao biti kreten stisnuo sam se uz tatine skute i onda je on pred svima rekao nešto u stilu: ''Nećemo njega, on se malo prestrašio''
Pioniri, jebo im ja mater svima do jednog, prasnuše u smijeh…i…Gospodin klaun je izabrao nekog drugog…
Slava je pripala jednom krasnom dječačiću .
Ne sjećam se što su radili, ali vjerojatno je bilo nešto jako smiješno.
Klauna nisam zaboravio.
I baš je šteta što je u međuvremenu sirota umro od ciroze jetre…..
Kako znam?
Pa pretpostavljam…
''Kakve to ima veze s vrtnim patuljcima?'', pitate se...
U ČAST MALIM CIGANIMA KOJI SU ME OPLJAČKALI
Vraćamo se u daleku 1984. ili '85. ne znam točno.
U doba socijalističkog mraka djeca nisu imala toliko izvora zabave kao danas.
Bili smo osuđeni na tamo neko međusobno druženje, pravljenje lukova i strijela, razmjenjivanje sličica…
Zato su odlasci u kino ili dolazak lunaparka i cirkusa bili pravi, pravcati blagdani.
Lunaparkovi…
Putujuće karavane na doživotnoj turneji po gradovima bivše države prodaju djeci snove vodeći se parolom 'šareno-budali drago'.
Autići, vrtuljci, kuće strave, baloni, žarulje u boji, studio pesčetri, ona usrana šećerna vuna, čika Lazo prodaje kokice umočene u voćni sirup (''Čika Lazo, ima li petardi?'', a odgovor je:''Njema petardi, njema!''..a u košari skriveni zelembaći debeli kao oni crveni štapini dinamita iz 'Kojota i ptice trkačice'...), na štandovima ruzinavi bedževi na Kalčr Klab, Edm Enta, Zizi Sputnjik, Kađagugu, Livl Fortitu i s megapopularnim Uem s Endijem Riđlijem i Đorđon Majklon i …
….ma bio je to pravi socijalistički Gardaland.
Oko one idiotske boksačke vreće okupile se seljačine ošišane na fudbalerku i nadmeću se tko će je jače zviznuti.
Da ne idem previše u širinu samo ću reći da je na povratku iz kina (za one koji žele znati više, reći ću da smo gledali 'Istjerivače duhova') moj kolega htio navratiti u 'lunić'.
Iako sam tamo hodočastio odmah čim je stigao kad si mulac non stop te privlače te pizdarije.
Hodajući prema Delti razmišljao sam o tome kako ću ona 23 preostala dinara sačuvati za novog Mister Noa, a ne za tamo neki glupi autić na sudaranje.
Već tad sam pokazivao znakove zrelosti koju čuvam do današnjih dana budući da sam nakon 20 godina napokon uspio nabaviti kultnu prvu epizodu.
Da zrelost?
Prezrelost!!!!
Mljac!
MISTER NO BROJ 1
ZA SVE ONE KOJIMA SU STRIPOVI INFANTILNA ZABAVA ZA NEZRELE LJUDE VOLIO BIH NAPOMENUTI DA JE RIJEČ O PRVOJ EPIZODI MISTER NOA KOJA JE KOD NAS OBJAVLJENA POČETKOM 80-IH U 'LUNOV MAGNUS STRIPU' POD NAZIVOM 'DIJAMANTSKA KLOPKA'.
AUTORI SU ZAGOROV TANDEM NOLITTA I FERRI, A U ITALIJI JE OBJAVLJENA U SRPNJU 1975 I SPADA U PRAVE, PRAVCATE KLASIKE.
PRVO LIBELLUSOVO IZDANJE JE RASPRODANO, ALI SAD SU RADI OVAKVIH KAO JA NAPRAVILI REPRINT.
LJUBI IH NOVOIZABRANI PAPA FRANJO.
Izgledali smo kao i većina naših vršnjaka.
Iz Rumunjske, Bugarske, Poljske i Rusije.
Cipele 'Progres', jakna 'Napredak', hlače 'Jedinstvo'.
Ošišani na teću.
I došli ti mi tako u lunić.
Uz tutnjavu zaglušujućih baseva šareni autići su se sudarali proizvodeći one fascinantne iskre, na ljuljačkama koje su se vrtjele brzinom centrifugiranja veš mašine (jebem ti ja takvu zabavu!) djeca su vrištala od gušta….na atraktivnim štandovima neki medvjedi su sa napunjenom bičvom pokušavali srušit one limenke zavidane tirafonima za dasku, do flipera i video igrica se moglo doći samo preko veze…etc…etc… nakon nekih dvadesetak minuta nam je sve to dopizdilo, a onda se dogodilo…
Prolazili smo kraj nekog odurnog plastičnog klauna(?) u kojeg si bacao kovanice da bi dobio atraktivnu, šugavu lopticu i odjednom se stvori ni pet, ni šest već- četiri mala dražesna cigana.
Nisu uopće bili prljavi, razderani, neuredni, raščupani, nisu smrdjeli i nisu uopće izgledali kao da ih je poplava izbacila(;-))
''Imaš šta para?'', pitao je jedan.
…i tako se moj nesuđeni Mister No iz trafike pretvorio u par žetona za fliper nestašnim cigančićima.
Iako nisu bili prljavi, razderani, neuredni i raščupani kao i većina Cigana (;-)) i iako sam se zamalo usrao u gaće od straha do danas sam tim malim cigančićima oprostio bar sto puta jer koliko se sjećam niti jedan Cigan u Domovinskom ratu se u posljednjim balkanskim ratovima nije ponašao kao komad životinje.
A čestiti i čistokrvni balkanski mužjaci kojima je 'Cigane jedan!' najveća moguća uvreda……vidi vraga….jesu!
''Dobro, koji ti je kurac? Hoćeš li ti pisati o vrtnim patuljcima ili…šta nas tu jebeš?''
IDUĆI ODLOMAK
Idući odlomak trebao je biti posvećen Djedu Mrazu koji je najbolje utjelovljenje u povijesti Božićnih filmova dobio u filmu 'Bad Santa' sa Billy Bob Thorntonom. Djed Mraz je, kao i u stvarnom životu, najčešće obični klošar koji zaudara po pelinkovcu.
Navodno se pojedinim Djeda Mrazovima ispod one crvene baršunaste bunde naperi ono malo sirotinje kad mu nedužno dijete sjedne u krilo, ali ne bih htio komentirati.
Uglavnom, 'Bad Santa' mi je draži od svih 'Sam u kući' ovog svijeta, ali Vas ne bih davio iako znam da biste Vi i taj moj odlomak stoički istrpjeli.
-----------------------------------------
Vratimo se časkom na klauna.
Bitan je za današnju priču.
U mojoj najdražoj seriji ikad, poznatoj pod nazivom ' Simpsoni', postoji lik pod imenom klaun Krusty.
Sva tuga, jad, depresija i čemer ljudi koji cijeli život provedu pod svjetlima reflektora stala je u scenu od par sekundi u kojoj klaun na pozornici euforično maše punoj dvorani oduševljene dječice i dok polako korača unatrag zastori se zatvaraju.
Klaun maše, krevelji se, ceri i u trenutku kad se zavjese zatvore do kraja, on je iza njih, više ne vidi djecu, lice mu se smrkne, izvadi cigaru, nabije je u usta i otkrije svoju pravu prirodu ljutito govoreći: ''Fuck!''
PREDAH OD OVE EPIZODE DONOSI VAM….
'KONZUM'-PONOSNI SPONZOR HRVATSKE NOGOMETNE REPREZENTACIJE!
RAŠTIKA prije 6,99 sad 4,99…HUMUS U VREĆAMA prije 38,59 kn sad 24,99 kn...Knjiga Zlatko Sudac 'Svetac, mučenik ili pijetao?' prije 9,99 kn sad nevjerojatnih 1,99 kn...
CIJENE DOLJE,DOLJE… KAPA GORE,GORE….
NOVA RUBRIKA: KUTAK ZA LJUBITELJE ESENCIJALNIH VICEVA
Dragi ljubitelji esencijalnih viceva!
Ovo je od danas Vaš kutak!
U kutku za ljubitelje esencijalnih viceva svi ljubitelji viceva doći će na svoje!
Ne onih trlji-brlji viceva koje Vam svakodnevno serviraju ljudi kojima nemate srca reći da su u kurcu…već pravih 'SPIG'-ovskih esencijalnih viceva.
Za početak pripremio sam Vam jedan esencijalni vic kojem se nećete smijati iz prve, ali kad ga uberete ponavljat ćete ga u sebi cijelo popodne. Garantiram jer je jako dobar:
IZLAZE DVIJE DUBROVČANKE IZ PEKARE I KAŽE JEDNA:''AJME ŠTA JE OVI KIFLIĆ KROASAN!''
KONZUM!
CIJENE DOLJE, DOLJE…KAPA GORE,GORE….
----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
I nakon poruka našeg sponzora vraćamo se na današnju epizodu:
NEKOĆ DAVNO POSTOJALA JE ŠUMICA (DAĆU JA VAMA ŠUMICU, PEDOFILČINE BOLESNE) U KOJOJ SU ŽIVJELA MALENA STVORENJA…
…A AKO STE DOBRI MOŽDA NAČAS UGLEDATE…VRTNE PATULJKE
Sad kad znate zašto mi se patološki gade klaunovi, cirkusi, lunaparkovi i djeda mrazovi red je da započnemo sa današnjom epizodom.
Vrtni patuljci…
Vrtna dekoracija koja djeci mami osmijeh na lice.
Kurac!
Ajde de, da je jedan mali iza blitve, ajde tri-četiri solarne lampice (18,99) kraj posađenog prkosa (šareno cvijeće, neznalice…4,99!), ajde mali drveni ježevi i puževi….ali vrtni patuljci?
Ima li što ogavnije od kičastog gipsanog trola kupljenog u 'Pevecu'?
Tako je plastičan, bezličan, umjetan, oduran.
A još kad znam da je Adolf Hitler (onaj što je u gaćama imao samo jedno jaje) obožavao Disneyeve crtiće, specijalno' Snjeguljicu', povraća mi se…
Pa onda da budemo najoriginalniji od svih susjeda naserimo jedno tridesetak komada.
I izlijmo u kalup jednu Snjeguljicu od dva kubika betona…četiri lopate spržine plus jedna lopata cimenta.
A u sredinu stavimo jeftinu kinesku fontanu.
Skupa sa ljubičastom fasadom na kući.
I slušajmo 'Narodni radio'.
(Mrzim ljude koji se kao ja sad postavljaju kao tu neki moralni i intelektualni autoriteti, ali budući da tu govorimo o mentalno zaostalim ljudima koji su svojim 'glasovanjem sa srcem' najviše od svih upropastili Hrvatsku svaka kritika upućena na moj račun Vam ne drži vodu).
Od vrtnih patuljaka gori su jedino ljudi kojima je to lijepo.
Ženama su miliji pravi, živi, organski patuljci jer prema jednoj urbanoj legendi navodno svi do jednog imaju ogroman, debeli kurac (fa-lus, fa-lus…), ali ovi vrtni…čemu to uopće služi?
Povećanju ukupne ljepote na ovim prostorima?
KAKVE VEZE IMA 'SPIG' S VRTNIM PATULJCIMA?
Ima, ima…
Prije nekih desetak godina slučajno sam otkrio da imam jedan jako rijedak talenat.
Prenijeti u stvarnost apsolutno svaku pizdariju koja mi padne na pamet.
Kako su pizdarije koje mi padaju na pamet za izvedbu prilično domišljate i jeftine redovito ih pretočim u riječi, sliku, glazbu i…..eto:
a) Vama 'SPIG'-a, a…
b) Meni doživotnog čuđenja da ga tako malo ljudi doživljava onako kako bi trebalo.
Ili sam ja stvarno u kurcu….što je isto moguće.
Kad kao u današnjem slučaju riječi nisu dovoljne obučem nečistu odjeću, uzmem alat i odem u dvor.
E sad, da li je u ovom slučaju riječ o kiču, umjetničkom djelu, najobičnijoj gluposti ili preseravanju odraslog čovjeka koji kupuje tvrdoukoričenog Mister Noa - Vi procijenite sami.
Zasad sam jako zadovoljan jer ljeti više ne brojim Nijemce, Čehe, Mađare, Poljake i druge slučajne prolaznike koji se žele slikati s njima.
Znači da ih ima još kojima se to sviđa.
A za postići tako nešto postoji jedan univerzalni jezik u kojem riječi nisu bitne.
Za one ambicioznije koji se žele upustiti u nešto slično reći ću da su im potrebne dvije ravne cijevi od vodokotlića na koje će fiksirati dvije naj-najjeftinije, bijele staklene kugle (''Kak' su Vam lepe te lampe'', rekla je jedna starija gospođa iz Zagreba ne znajući da joj kroz iste takve lampe protiče voda iz vodokotlića nakon što se popiški ), zatim potrebno Vam je malo kabela, pijeska, cementa, gleta, fasadne boje, par bočica dipi colora, zer'cu talenta i puno, puno, puno, puno, puno ljubavi…
Ako imate svega nabrojanog osim ovog zadnjeg ne upuštajte se u izradu vlastitih vrtnih patuljaka.
Zapravo, ne upuštajte se u izradu bilo čega.
Radije se odmah bacite kroz prozor.
Pretpostavljao sam da će Vam se priča o Pixiju dopasti iz prostog razloga što sam se tijekom pisanja dobro zabavljao.
Ne znam za Vas, ali moj osobni favorit u toj nevjerojatnoj hrpi pizdarija u jednom, jedinom postu svakako je rečenica:''...jednoj curi sam slučajno ugazio na pičku, ali sam joj se odmah ispričao...''
Ovim putem bih pozdravio svoju Trogiranku koja mi je daleke 1996. iz sprdačine poklonila najbolesniji rođendanski poklon koji sam ikad dobio u životu. Riječ je o CD-u gospođe Diamande Galas koja na svakom svom projektu skviči kao da je kolju uz zlokobne akorde crkvenih orgulja.
Slobodno ukucajte njeno ime na Youtube i uvidjet ćete da su sve Vaše sumnje u vlastitu nenormalnost potpuno neutemeljene.
Diamandu netko kupuje, sluša i slijepo obožava!
Kako biste u potpunosti uživali u slici za koju jme Pexa rekao da bi je trebalo objesiti na zid evo Vam je u malo većem izdanju kako biste proučili dijaloge napaljenih sotonista te malo bolje promotrili pohotnog Roma i dva gay sotonista (da, da i među njima ima pedera)
Slijedeći bonus materijal je portret moje drage Crvenkapice koj mi je odmah sutradan stigao na mail.
Teti Wind se priča svidjela i nije bila 100% sigurna da li je slika dovoljno dobra da bi zaživjela na 'SPIG'-u.
Curo moja draga, ne da je dobra nego je savršena.
SA-VR-ŠE-NA!!!
...I pozdravi Silvanu!
U idućim epizodama 'SPIG'-a na svoje će napokon doći svi ljubitelji vrtnih patuljaka i prezentirat ću Vam najbolji hrvatski album svih vremena.
A što se Pakla tiče mislim da i nije tako loše mjesto kad o njemu zažare jedini propovjednici kojima vjerujem.
Kliknite, ne bojte se!
Jel' Vas malo previše davim sa AC/DC?
Ne bojte se...i dalje ću...
I za kraj jedan vic koji sam već pričao, ali opet ću:
Umro zimogrozan čovjek i došao kod Svetog Petra.
Kaže njemu Sveti Petar da ide u Raj, a on upita kolika je tamo temperatura.
Sveti Petar nazove meteorološku postaju u Raju i ovi rekoše da je temperatura ugodnih 24.
Na to kaže zimogrozan čovjek da bi on ipak radije u Pakao jer da bi njemu u Raju bilo zima.
Prođe godina dana i zanima Svetog Petra kako se ovaj snašao dolje u paklenom ognju.
Spusti se dolje, ulovio kvaku Paklenih vrata i čim je ušao iznutra se čulo:
VRAAATAAAAAAAAAAAA!!!!
tu...tu....tu...tu....klik…Dobili ste. Pretinac. Govorne. Pošte. Nula. Devet…
- (jebatipasmater)
- pi-piii-pi-pii-pii-pi…..tu….tu….tu….Halo?
- Dobar dan! Gospodin Stojanković?
- Na telefonu! Izvolite!
- Poštovanje! Ovdje Spigorovsky! Maurice Spigorovsky! Zovem iz Dalmacije. Prijateljske i nesvrstane Dalmacije.
- Spigorovsky, velite…. je li to neka šala?
- Ne, zašto bi bila šala?
- Pa to ime mi je malo…!
- A to? Ne, ne nema straha, ozbiljan sam čovjek! Spigorovsky je, znate, prezime sa obližnjeg otoka, a doselili su se tu ima parsto godina.
- Znam da me zajebavate, ali nek' Vam bude….Recite gospodine Spigorovsky!
- Pa čujte gospodine Stojankoviću...ovaaaaj, mogu li Vas zvati Pixy?
- Pixy? Zašto Pixy?
- Pa, Vaše prezime me podsjeća na onog nogometaša 'Crvene Zvezde'!
- Ajoooooooj, nemojte mi te crvene zvijezde, molim Vas….
- Nema problema…i nije mi na kraj pameti zajabavati Vas... Eto, slučajno sam nabasao na Vašu poruku koju ste ostavili kod one opatijske blogerice...Uzrujao sam se jer sam svjestan da osim Vas i mene to nitko nije primijetio. Zamislite kako prozirno! Stavila je fotografije Opatije prekrivene snijegom. Velike lijepe fotografije, svaka poput razglednice, bliješte kristalnom čistoćom i prelijepim bojama i mogu se okladiti da osim Vas i mene nitko nije primijetio skrivene poruke.
- Kakve poruke?
- Okultne, moj Stojankoviću…čisti nepatvoreni okultizam!
- A to? Drago mi je da ste se javili, poslao sam ja svoj proglas u zadnjih par mjeseci na razne adrese već nekoliko stotina puta i Vi ste, zamislite, prvi koji mi se javio.
- Ljudi su nemušti i slijepi gospodine Stojanoviću…
- Stojanković!
- Oprostite!
- Gospodine Spigorovsky, kako bih Vam mogao pomoći?
- Uh...ne znam koliko imate vremena?
- Samo Vi recite?
- Pa eto ... kao prvo ... potpisujem apsolutno sve što ste napisali i jako me zaboljelo kad je ona …ona …ne znam kako bih je nazvao …napisala da će Vas prijaviti kao najobičniji trash. Vaš način informiranja javnosti stvarno djeluje pomalo netipično ... čak bih se usudio reći agresivno i nametljivo, ali mislim da je to ostala jedina opcija da spasimo što se spasiti dade. Ne znam kako bih Vam rekao, ali Blog.hr i fejsbuk su Vam totalno promašene lokacije za ikakve revolucije.
- Kako to mislite?
- Pa eto, tu Vam se puno priča, a malo radi. Da se razumijemo mene kao i Vas smetaju ta pusta nepravda, kriminal i te silne sekte koje se okupljaju, ti izgubljeni mladi ljudi ispranog mozga koji bespogovorno vjeruju autoritetima ... Malo nam je ovih što su opljačkali državu u ime Boga, a zamislite kad bi se sad pojavili neki koji bi to počeli raditi u vražje ime.
- Fino ste to rekli!
- Znam, cijeli sam fin! Šalim se!
- Nema veze, i ja se volim našaliti...moja majka je Slovenka, tamo su Vam svi duhoviti.
- Zapravo...htio sam Vam javiti nešto što će Vas možda zanimati.
- Recite!
- Imam točan sat i datum kad će se održati jedan obred o kojem se bruji već tjednima i mislim da je ovo prava prilika da ga osujetimo.
- Osunetimo?
- Ne osunetimo, već osujetimo!
- Recite...pišem!
- Dakle..idući petak...privatni stan na Gornjoj Vežici u Rijeci...oko 22 sata.
- Idući petak? U privatnom stanu? Pa kakva je to lokacija?
- Ne znate Vi moj Pixy…pardon Stojanoviću…
- Stojanković!
- …Stojankoviću… ni pola priče. Sektaši se okupljaju na mjestima gdje je najmanje sumnjivo.
U ovom trenutku se u Hrvatskoj održava 68 sumnjivih obreda od toga samo u Zagrebu 18.
- Koliko će na toj misi ljudi biti...znate li to?
- Prema mojim izvorima između 100 i 150.
- Pa koliki je to stan?
- Dvosobni s dnevnim boravkom.
- 150 ljudi? Pa gdje će toliki ljudi stati?
- Stat će, stat će...ima još i smočnica i sušionica. Navodno će biti i hrvatski predsjednik sektaške udruge 'Phalus' ...gospodin Vučinović.
- Vučinović? To je neki Srbin?
- Alen Vučinović ... a ne mora značit ... a šta ja znam ... zar i u tim poganskim obredima postoje podjele na ustaše i četnike, Vidite li kako se ta dnevna politika infiltrirala u sve pore društva ... Alen, mislim da nije Srbin … dugo je bio u HSLS-u … ne, nije Srbin…
- Gospodine Spigorovsky, moram Vas to pitati. A odakle Vam te informacije?
- To vam neću odati. Ja sam Vam rekao, a Vi možete vjerovati i ne morate.
- Pa recimo da Vam vjerujem...
- Nego, gospodine Stojankoviću..možemo li preći na 'ti'?
- Može...zašto da ne?
- Eeeeeeevala, di si Piksi....prču stari, nabijem te na…?
- Hmmm ... na 'Vi' je bolje!
- Čujte, osim što ćemo razbucati taj obred ... mislim da je ovo idealna prilika i da ti mladi izgubljeni ljudi napokon shvate da su u gadnoj zabludi. Osobno sam skeptik jer ne možeš ti od budale napraviti čovjeka, ali ako samo jednog od njih istrgnemo iz ralja napravili smo veliku stvar.
- Spigorovsky, svaka Vam čast!
OPASKA AUTORA
Vjerujem da većina Vas zlurado smatra potpuno nevjerojatnim da ja putujem do Rijeke kako bih s našao sa nekim nepoznatim čovjekom i osujetio neki tamo poganski obred.
Kako sam toga petka imao nekih privatnih poslova sa zatvaranjem stare štednj…ma šta se ja tu Vama ispovijedam?
Išao sam u Rijeku.
I točka!
Meni za moju zemlju ništa nije teško.
IDUĆI PETAK...
Pijem u kafiću na Gornjoj Vežici.
Na prednjem licu zgrade stoji visoka građevinska skela.
U mraku ne vidim dobro, ali mi se čini da popravljaju oronulu fasadu.
Na ploči piše 'RADOVE IZVODI 'G.R.O. PAŠALIĆ U STEČAJU'
Brojim prozore kako bih utvrdio gdje je sedmi kat.
Uzbuđen sam.
21 sat.
Za šankom sjede četiri dečka svatko na svom kraju.
Jedan nosi naočale s puknutom nogicom pa ih je nekako pričvrstio laštikom oko glave. Na glavi mu plava kapa HDZ. Jeba te, koliko je nisam vidio. Prije je to svaki ... nosio na glavi, a sad se svi nekako pritajili. Dečko nema prednje zube.
U kutu je televizor sa upaljenim teletekstom.
Konobarica se nagnula da uzme 'Cif' i kako ima one traperice do pola stražnjice, digla joj se potkošulja i ispalo joj dva-tri centimetra guzice.
Ova trojica blenula, a ovaj četvrti gleda u teletekst i vikne: ''Šahtjar vodi!''
Svi kao jedan posegnu za zadnjim džepom i izvuku listić i zajauču:''Aaauuuuu pičku materinu...''
Ovaj s puknutim naočalima izgovori: ''Ajm..bljjuu…afafaf…bljj…'' .
Da, znao sam.....bolestan je…
Odjednom se na parkingu zaustavio crni mercedes varaždinskih tablica. Iz njega je izašao proćelavi pedesetogodišnjak s naočalama. Sako, kravata, aktovka.
Bio je to gospodin Pixy!
Prišao sam mu, pružio ruku i potapšao ga po leđima.
Dao mi je da mu pridržim aktovku, a on se sagnuo i zašnjirao pertlu (ovaj izraz sam 1995. čuo od poručnika na Muzilu koji mi je rekao.''Kakav si ti to hrvatski vojnik, zašnjiraj pertlu!!!'')
Moj plan je bio slijedeći:
Iz kafića promatrati luđake kako ulaze u portun i kad Pixy i ja procijenimo da je većina otišla gore, tamo negdje oko 22.30 pokucati na vrata stana, ući unutra, načas prekinuti obred, podijeliti ljudima Pixijeve letke, izvrijeđati gospodina Vučinovića i zaprijetiti mu policijom i tužbom.
Ima da se razbježe svi koliko ih ima.
Šteta što s nama nije najpoznatiji varaždinski političar da ga skinemo u gaćice, nauljimo da se sjaji i stavimo mu na glavu krunu od trnja.
Gospino ukazanje bi za to bilo …ma ništa!
Sjeli smo u kafić.
Pixy je naručio bejlis i zapalio fini cigarillos.
Vidi se da je imućan.
U tom trenu su preko puta prošla dvojica u crvenim kukuljicama do poda i na konopu su vukli jednog starog olinjalog jarca.
''To je to!'', rekao sam Vam.
Pixy je izvadio tablet i nešto kuckao. Za pet minuta zaustavio se jedan crni kombi i petorica su iz njega iskrcali uredno složene crne plahte i nekoliko ogromnih crnih panel ploča za šalovanje.
Vjerojatno neki rekviziti za obred.
Jebat' ćemo im mater!
22.30
Stajali smo na parkingu.
Po mojoj procjeni u zadnjih sat i pol u zgradu je ušlo oko 120 ljudi. Svi u crnim i crvenim mantijama. Trebalo je sad doći gore, nekako ih uvjeriti da sam njihov i ako se uspješno uvalim kad obred bude na vrhuncu zvati Pixya s lecima.
Kad pročitaju tekst, uvidjet će da su u zabludi i past će ničice. Šteta što političar nije s nama. Oduvijek sam htio upoznati Božjeg sina. Pa makar i falšog.
Pored mene je u tom trenutku prošla šibenska vještica Mija i krv mi se zaledila u žilama.
Pravdala se prijateljici da joj je bus kasnio skoro pola sata.
Sedmi kat.
Stan Rilmansky.
E ti su mi najdraži!
Rilmansky?
Ne znaš im ni roda ni poroda.
Rilmansky?
Šta je to?
Židov? Hrvat? Srbin? Mađar? Pekinezer? Ninđa?
Pokucao sam.
Iz stana se nije čulo ni glasa.
''Tihi su, mater im jebem!'', prošlo mi je kroz glavu.
Začuli su se koraci.
Zacrnila se špijunka i iznutra se čulo...''Popushylum…''
''…kurtsum…'', odgovorio sam.
Sreća da sam dobro proučio sve poganske lozinke prije nego sam se upustio u ovaj opasan pothvat.
Vrata mi je otvorio neki gabor od žene. Izgledala je kao Kathy Bates iz filma Misery.
''Tko si ti?'', pitala je.
''Spyghoryus! Najavio sam svoj dolazak!''
''Uđi!''
Zrak je mirisao na znoj, prčevinu i neoprane noge. Kroz otvorena vrata uočio sam da se u sobama……….seksa jedno šezdesetak ljudi. Ti falši sotonisti koji se učlane u družbu kako bi došli do besplatnog seksa me nikad nisu zanimali. Kao sekta, sekta, sekta, sekta je u srcu mome, a jebe se njima za sektu i za gospodara koji će nakon sudnjeg dana zavladati svijetom…samo im je pizda rosna na pameti.
Kako mora da je frustrirajuće biti čestita sotonistica koja slijepo vjeruje u svoje ideale i svaki obred završiti s penisom u stražnjici.
Sjediš na jajima nekog bezvražnika. Gospodin Vučinović bi morao poraditi na tome.
Mislim, ponekad se malo opustiti je u redu…ali baš svaki put doći na obred naperenog kurca nije u redu. Trebalo bi prije svakog obreda popipati mantiju i svakog onog kojem se naperio zauvijek otjerati iz stranke…pardon sekte. Navodno su Norvežani zabranili grupni seks na obredima i u dva mjeseca izgubili više od 80% članova . Gledao sam te uspuhane mlade ljude i usprkos osjećaju nelagode nasmiješio sam se jer su svi do jednog imali zadignute mantije na licima, bijele maske i bili su golih stražnjica. Jedan je luđak visio s lustera te patikama obuhvatio partnericu koja je grčevito držala za ud partnera pod sobom.
Uočio sam čak i jednog pohotnog Roma.
SKICA (PO SJEĆANJU) PRIZORA KOJEM JE NAZOČIO AUTOR TEKSTA
Jedan je partnericu čupao za kosu i vršio izuzetno tekući 'scat' (fekalizirao je po njoj op.a.)!
A jedan malo stariji je pokušavao popraviti onu bijelu traku kojom se dižu rolete.
Interesantno je da nitko od njih nije ispuštao nikakve zvukove tako da su svi koitusi vršeni u apsolutnoj tišini.
Osim škripe kreveta i pljeskanja jaja po guzicama nije se čulo apsolutno ništa.
Dostojanstveno, nema šta!
Gabor me uveo u kuhinju, a meni je u gaćicama (sektaške mantije nemaju džepova) zavibrirao mobitel.
SMS!
''Ispričavam se moram u zahod!'' rekoh Kathy Bates gazeći po znojnim tijelima u sladostrašću.
Jednoj curi sam slučajno ugazio na pičku, ali sam joj se odmah ispričao.
Pokucao sam.
''Zauzeto!'', čulo se iznutra.
''Kvragu! Kako netko može ići obavljati nuždu u ovako važnom trenutku?''
Stao sam u kut pazeći da ne ugazim na nečiji testis, izvukao mobitel i pročitao poruku.
PIXY!
''UVATLA ME POLICJA! LEGTMIRO ME A JA BEZ OSBNE I NAŠO MI LETKE I SAD ME VOZI U STANCU. ZVAČU.''
''Au kvragu! Sve je propalo!''
Preskačući tijela nekako sam se probio do dnevnog boravka.
A tamo drama!!!
Tamo je na podu neki idiot po imenu Musa derao jarca, a Mija je rukama iznad glave rukama pravila velike krugove i siktala kroz zube nešto na latinskom:''Kurtzus paltzus…''
Neki, za koga sam kasnije saznao da je vođa, je čitao nešto na njemačkom i bacao po Musi i po jarcu klinčiće, cimet i neke orašaste plodove.
Ova ženska kraj mene je šaptala kolegici na pola glasno:''A daj reci onima tamo po sobama da prestanu i neka dođu amo na obred! Gospodar Vučinović priziva našeg gospodara Phalutsa''
Kolegica je rekla:''Jebem tebe i kad sam došla amo!''
Prepoznao sam joj glas, ali joj ispod crvene kapuljače nisam dobro vidio lice.
I onda je jarcu sa usta spao povez i počeo je meketati kao da ga kolju.
Vučinović se uspaničio i pokušao vratiti povez, ali jarac je tad nesretnog Musu snažno ugrizao za testise i otkinuo ih skupa s mantijom. Musa je zaurlao od bola, a krv je špricnula velikom brzinom i to u vodoravnom mlazu dužine više od dva metra zalivši drvo života u kutu..Nesretna životinja se ustrčala po stanu gazeći parove u ekstazi ...
Za nekih pet minuta na vrata je pozvonio predsjednik kućnog savjeta skupa sa četiri specijalca pod šljemovima.
''Otvarajte, manijaci!'', vikao je.
Vučinović je zaurlao:''Zatvaraj vrata, On dolazi!''
Sektaši su zatvorili ulazna vrata i poduprli ih svojim tijelima ako ovi pokušaju provaliti.
Sjedeći kraj žene kojoj sam prepoznao glas, ali nisam vidio lice svjedočio sam nečem što ljudski mozak ne može objasniti.
Njihov gospodar po imenu Phalus počeo se pojavljivat nasred dnevnog boravka obavijen oblakom plavičastog dima.
Tridesetak okupljenih je zatvorenih očiju tiho izgovaralo mantru:''Fa-lus! Fa-lus! Fa-lus….''
''Musa! Dovedi jarca!'', urlao je Vučinović…. Phalus je s nama.
Musa ga, nažalost, nije mogao čuti jer je ležao u lokvi krvi, a među nogama je imao ogromnu rupu. Ja i djevojka kojoj sam prepoznao glas, a nisam vidio lice skupa s dvadesetak okupljenih gledali smo u čudu kako se polako materijalizira nešto veliko, sočno, debelo i visoko više od dva metra…bilo je vlažno, crveno, svjetlucavo, mirisalo na riblje iznutrice i podsjećalo me na ogromni kur….. i…tad su policajci provalili vrata.
Kao sumanuti uletjeli su u stan!
Vučinović je pokušao udariti jednog od njih, ali tad su ovi poludjeli.
Počeli su mlatiti pendrecima nage obrednike ne birajući mjesto gdje će udariti. Ljudski jauci, urlici i zapomaganja pomiješani sa tupim udarcima policijskih pendreka ometali su gospođu Kseniju R.(28) koja je živjela kat niže i pokušavala uspavati svoju sedmomjesečnu kćerkicu Piu.
Desetak obrednika se uspjelo otrgnuti i špic goli su trčali niz stubište, neki su spas potražili u iskakanju kroz prozor, ovih desetak u zahodu su na vrata nagurali perilicu rublja i ljubili naopake križeve koje su nosili na lančićima.
''Vraže, pomozi!'', zapomagali su.
Pogledao sam kroz prozor i na parkingu ugledao četiri crne marice i tridesetak policajaca.
Djevojka kojoj sam prepoznao glas, a nisam vidio lice je bila u strahu, digla se s kauča i ugazila nepomičnom Musi na glavu.
''Znam da ćeš iznaći relevantnu opciju za izlazak iz ove nemoguće situacije!''
Glas mi je bio poznat i potiskivao sam u sebi pomisao da bi to mogla biti ona.
Tad sam joj vidio lice!
''Wind!..... Koju pičku materinu ti radiš ovdje!''
''Ma pusti me u kurac…moja frendica Silvana…''
''Koja crna Silvana…jebala te Silvana da te jebala…završićemo u pržunu svi skupa…Bježimo!!!!''
EPILOG
Stara pijančina Ive Pepić koji se zatekao u parku pored zgrade i dan danas prepričava kako je te večeri vidio kako na visini većoj od dvadeset metara zrakom proletila snažna, atletski građena muška figura koja se jednom rukom držala za konop kojim su radnici dizali maltu, a drugom rukom je oko struka obuhvatila Crvenkapicu te su tako preletjeli do susjedne zgrade udaljene više od trideset metara.
Nitko mu ne vjeruje!
Policija je privela više od stotinu špic golih obrednika, predsjednik kućnog savjeta je morao dati neopozivu ostavku, Musa je preživio, ali budući da mu je jarac progutao spolovilo nazad su mu uspjeli prišiti jedino jedan testis…i to loše, Mija se vratila u Šibenik, Gospodar Phalus je omlohavio i nestao kako se i pojavio, Vučinović je pokušao pobjeći kako smo to spektakularno izveli teta Wind i ja, ali se spotaknuo,sa sedmog kata pao na beton, odbio se u zrak i završio na kolniku gdje je preko njega prešao jureći tegljač s prikolicom i poluprikolicom austrijskih registarskih oznaka nanijevši mu ozbiljne tjelesne ozljede…
I, za kraj, čini mi se da onaj kreten nije uspio popraviti roletu…
Iako se Kralj Antun popiškio na ovu moju ideju ja ga u potpunosti razumijem jer je bolje ne napisati ništa nego preko volje nažvrljati neku bezvezotinu.
Kako bi se svi skupa ipak malo razveselili predlažem da kliknete na ovo dolje.
Esencijalno!
Najveći uspjeh svakog blogera je bio i ostao privući na svoje stranice neblogersku populaciju.
Gospodin Antun spada u tu grupu i ja mu danas nudim ostvarenje njegova dječačkog sna.
Postati ni pet ni šest, već urednik 'SPIG'-a!
Možeš npr. hvaliti mene, možeš hvaliti 'SPIG' općenito, možeš npr. hvaliti tekstove na 'SPIG'-u, možeš govoriti kako sam super, možeš se dotaći izbora glazbe i reći kako te svaki put oduševi, možeš pisati o politici, kurcima, pičkama, športu, bosiljku, fiskalizaciji, metvici, Beringovom prolazu, basisti grupe 'Opća opasnost', stočnim bolestima, o grupi Duran Duran....
Samo, molim te, nemoj biti u banani i izbjeći ovaj izazov.
Obavezno napiši koju pjesmu želiš da ti svira u pozadini i to sve fino emajliraj na spig-cro@net.hr
Ako se ne bojiš za svoj život ostavi i adresu i stići će ti mali znak pažnje koji će te doslovno izuti iz cipela.
Milijunski auditorij s nestrpljenjem očekuje tvoj uradak!