SEKS, POLITIKA I GOSPODARSTVO
nedjelja, 27.11.2011.
PREDIZBORNA ŠUTNJA - EKSKLUZIVA, MUTAVCI, EKSKLUZIVA
|
Alo, mutavci ! Iako je 'Ozi' najbolja priča ikad objavljena na 'SPIG'-u i sami smo sebi rekli da nećemo stavljati ništa novo bar deset dana uletjelo je ovo. Jebena ekskluziva ! Iako su ovi izbori mlohavi, traljavi i već mi je pun kurac čekanja hoće li više itko malo spomenuti Tita i Pavelića red je da se još jednom podsjetimo kojoj stranci pripadaju ti krasni ljudi koji su ovu lijepu zemlju otjerali u grob. Tek tako da se ne zaboravi ! PLAY ! |
- 11:55 - Komentari (2) - Isprintaj - #
četvrtak, 24.11.2011.
OZI
|
LJETO, 1980 Tog sam ljeta Ozija vidio prvi put. Bili smo vršnjaci. On iz daleke Australije, ja iz Rijeke. Istovremeno na odmoru. Nije me se baš dojmio. Bio je tvrdoglav i imao neki čudan smisao za humor.. Iako se mulci relativno brzo upoznaju i zaigraju ovo je bio malo teži slučaj. Em stranac, em nekako bezveze... Govorio je onom urnebesnom 'piđin' varijantom hrvatskog ('…lendali smo se na auerodrom u Zuagrebu…','…auti idu ap en daun cilu noć…','…di mi je filips skruv drajver da zavidan vidu…','…ti neuznaš niušta…). Mene su kod njega (klasika) najviše fascinirali plastični roboti, preteča Transformersa, koji su mogli izbacivati šake, action figurice 'Star Warsa' (za njih bi moj kolega danas ubio) i neke slikovnice sa životinjama iz kojih su iskakali kartonski likovi kad bi otvorio stranicu. Ljeto je brzo završilo. Nismo se ni pozdravili i svatko je išao na svoju stranu. 'Jebeš budalu!', mislili smo obojica. LJETO, 1984. Obavijest o smrti. Vijest se proširila selom u roku od pet minuta. Oziju je umrla mater. Rak. Mlada žena. Ozi je imao 9, a sestra par godina više. Otac se našao na čudu. Kuća sa bazenom, vlastita garaža, dva auta, sređen život, klasična emigrantska štorija. Sve je u trenu postalo nebitno. Trebalo je povući pravi potez. Žena i dvoje malodobne djece još nekako funkcioniraju. Muški i dvoje djece teško. Najčešće nikako ! Zato se tog ljeta 1984. odlučio vratiti u rodno mjesto. Stari otac i mater su živi, brojna rodbina će po potrebi uskočiti, djeca će se školovati, ma bit će to sve kako treba. Bila je to prva greška ! LJETO,1987. Ozi i ja smo bili nerazdvojni. Budući da su donijeli prvi video u selo u kući je konstantno bilo pet do deset musavih mulaca. 'Rocky' bez titlova, 'Goonies' bez titlova, 'Za dolar više' bez titlova. Pravi filmski hepeninzi…. Jebeš prijevod ! Jednog vrućeg popodneva nismo išli na plažu i Ozi je čekao da mu otac izađe iz kuće. Malo je pročeprkao po očevim ladicama i donio neku video kazetu. Ubacio je u plejer. PLAY. Bio sam peti osnovne, taman se počeo dirati, a na ekranu se pojavi prava pravcata obrijana pička ! I kraj nje krasni debeli kurac ! Pornić, srce ti jebem ! 'Start' i 'Erotika' oživjeli ! 'A tako to izgleda !', mislio sam u čudu, a srce je zalupalo brže. Ispočetka mi je bilo malo neugodno, a nakon jedno deset minuta sam imao neobjašnjivu potrebu napraviti nešto u zahodu. Kao, pišalo mi se. Samo je trebalo pričekati da Ozi izađe. LJETO,1988. Ozijevo fanatično obožavanje 'The Beatlesa' mi nije jasno do dana današnjeg. Apsolutno svi albumi na longplejkama donesenim iz Australije su bili uredno presnimljeni na audio kazete i slušali smo ih do iznemoglosti. Ja sam mu pokušao objasniti da su U2, Dire Straits i Queen isto pravo ludilo, ali ma kakvi. 'Bitlesi' (kako ih je on zvao) i ništa drugo ! 'Revolution', 'Day tripper', 'Come together', 'Hey bulldog', 'I feel fine', 'Help!'….jebalo majku što su nas razvaljivali. S 13 godina si preglup da bi bilo što dublje shvatio, ali nama je baš bilo fora ignorirati čopor koji je navijao 'Prljavo kazalište', onu katastrofu od Alena Islamovića i Bajagu. Prevodio mi je tekstove, pričao detalje, imao je i neku luksuznu fotomonografiju koju smo listali non stop. Našla se tu i neka izlizana video kazeta s čuvenom snimkom kad praše na krovu zgrade i da ne davim, uspio me doživotno navući na njihov zvuk. John, Paul, George i Ringo su za mene postali i ostali Bogovi. A finale 'Hey, Jude!' nikad više neće tako dobro zvučati kao tog ljeta 1988. Ozijev otac je s jednim mještaninom kupio koću i odlučio se baviti ribolovom. Greška broj dva. LJETO, 1990 Jeste li kad provukli drveni kolac dug pola metra kroz ručku kante od 30 litara i onda kad svako uhvati svoj kraj digneš je onako punu vode, tešku kao smrt i onda odeš pješke kao majmun dva kilometra u polje na plus 38 zaliti egzotično bilje. Niste? E, Ozi i ja smo to radili skoro svaki dan. A bila je viša od dva metra jebala majku. Stabljika debela kao konjski kurac. Minimalno dvije godine zatvora. Navečer smo vrućom peglom sušili listove. Nije bogznašta pucala, ali bi nas zabolila glavina. I to je nešto. Netko se napušen smije, a netko pije 'caffetin'. U zraku kao da se osjetio smrdež nadolazećeg rata, policijski avioni su nisko nadlijetali tražeći plantaže marihuane, jedan je majmun iz Splita u selo donio heroin, 'Daleka Obala' je pjevala o 'Tonki'. Ozi je pio kao smuk,a đointe nije ispuštao iz ruke. Jelo se što se stiglo, živjelo se sto na sat. Legao bi zorom, a budio se u tri popodne. Tad još nisam znao da Ozi ima ćuka u glavi. Doduše imamo ga svi. Nekima se probudi, a nekima ne. Starčad je napustila ovaj svijet u relativno kratkom razmaku. Prvo baba, onda dida. Otac se ostavio ribolova i odlučio za grešku broj tri. LJETO,1991. Kakvu li je zgodnu curicu Ozi imao tog ljeta. Plava smišnica iz Trogira. Ja do tog dana nešto slađe nikad nisam vidio. (šteta, što nam nikad nije ostavila komentar, a čita nas od prvog dana…ali oće, oće…tek joj je 37.) Meni se sviđala jedna sedamnaestogodišnjakinja, ali me, normalno, odjebala. Kurva ! A imao sam potpuno razrađene erotske kombinacije . Ćorak ! Štrc u školjku ! Kao i obično… LJETO, 1992. U opskurnim diskotekama je svirala 'Nothing else matters' i 'Don't cry', gardisti bi na povratku s bojišta u jednu noć stukli sve dnevnice na poker aparatima, a onda bi stavili kalašnjikov na rame i oteturali kući. Jedan moj susjed je u gluho doba noći ožežao par rafala po zidovima jer su ga cijele noći izluđivali komarci. Ozijev otac je otvorio kafić (greška broj tri) i teoretski se obogatio (samo je trebalo izbiti hrpu novaca od svih onih koji su lokali na dug). Ozi je konobario i ja sam osjetio da se promijenio. Bio je nekako odsutan. Kao da se zaboravio smijati. Cerio se bez smisla, pričao nesuvisle stvari i postao nekako… čudan. Nisam znao da njegovo stanje ima i medicinski naziv. Trava me nije pucala na smijeh već je redovito zaglupljivala. A glup i napušen nije baš neka kombinacija. Tzv. bedara. Bar nije bolila glava. PROLJEĆE, 1993. A onda je svanuo i taj prokleti dan. Zapravo, spustila se noć. Ozi je bio za šankom, slušajući izlizanu kazetu od 'Bitlesa', kad su odjednom unutra uletili neki, ne znam kako bi ih nazvao, naoružani ljudi u odorama hrvatske vojske. Bili su pijani, iz aviona se vidjelo da su došli napraviti sranje i sigurno nisu čuli onu Thompsonovu : 'Stoji Hrvat do Hrvata, mi smo braća svi…'' Oziju nije bilo svejedno. Opleli su po alkoholu i sranje je bilo na vidiku. Odjednom se jedan od njih digao za šank i pitao ga neki viski koji ovaj nije imao. Ozi mu je mirno pokazao dozere iznad šanka i rekao da bira nešto drugo. Otkud je mogao znati s kakvom bandom ima posla ? Ovaj je u tom trenutku mrtvohladno…repetirao pištolj i stavio mu ga na čelo. 'Ne daš li mi taj viski.....!' U tom trenutku prilazi jedan naš dečko i vidjevši da je vrag odnio šalu zove ih da pređu u drugi kafić. Par minuta kasnije prolomila su se dva pucnja. Selo je zavijeno u crno ! Iz čistog mira ! Jer su im se našli na putu ! Jer je svaka stoka mogla obući odoru hrvatske vojske. Gazda kafića je ostao na mjestu mrtav, a dečko koji je spasio Ozija doživotni invalid. Ozi se, vjerujem, od te tragedije ni dan danas nije oporavio. LJETO,1996. Nakon mature u pomorskoj školi Ozi je otišao na kadeturu. Rastresen, depresivan, ogorčen životom, neredom i prokletom sudbinom na brodu je pukao do kraja. Kad se vratio, okružen hrpom 'prijatelja' stuklo se ono dolara što se zaradilo i nakon totalne alkoholne izmaglice i dima zabio se u kuću. Okrutni zakoni maloga mista to ne dozvoljavaju. Onim vješticama koje u Crkvi sjede u prva dva reda do oltara takve tragedije su duševna hrana. Nikad neću zaboraviti onaj jedini put kad sam ga posjetio u sobi u kojoj smo desetak godina prije otkidali na 'Bitlese' misleći da smo popili pamet cijelog svijeta. Bio je neobrijan, upalih očiju, blijed kao krpa. Nagovarao sam ga da izađe van, da nalijemo glavu, da plaža obiluje curama kojima viri kurac iz očiju. On mi je samo rekao da mu je tu u sobi dobro jer ima TV,video i svoja četiri bolesna zida, a vani ne želi jer mu se vani sve gadi. Mene je nešto ugrizlo za srce i nismo se ni pozdravili kako treba. Od tog dana ga više nikad nisam vidio. LJETO, 2009. Šetao sam po rivi i nakon toliko godina sreo Ozijevu sestru. Popili smo piće i rekla mi je kako su nakon svega morali otići nazad u Australiju jer se tako više nije moglo. Otac se ponovo oženio, a Ozi radi po specijalnom australijskom programu za oboljele od šizofrenije. Ako se ne osjećaš dobro jednostavno prekidaš s poslom i ideš doma. Rekao sam joj da ga puno pozdravi iako to nema nikakvog smisla. UMJESTO KRAJA… Ozi, prijatelju, ja sam ti otprilike iste pameti kao ljeta 1988. kad su treštali 'Bitlesi' dok su ona dva mulca mislila da su uhvatila Boga za bradu. Ovo na kraju ide samo za tebe…. |
- 17:34 - Komentari (2) - Isprintaj - #
nedjelja, 20.11.2011.
PREDIZBORNA ŠUTNJA (‘SPIG’-ov HALL OF FAME) STIPE PETRINA
|
'Politikom sam se počeo baviti da se politika ne bi bavila sa mnom.' UOBIČAJENA MANTRA SVIH MLADIH HIJENA REGRUTIRANIH U REDOVIMA STRANAČKIH MLADEŽI BEZ OBZIRA NA POLITIČKO OPREDIJELJENJE 'Jebo zemlju u kojoj političar na skupu skupi milijun ljudi. To znači da se ljudi malo jebu, malo ljube, malo plešu.' SEJO SEXON, 'ZABRANJENO PUŠENJE' 'Najbolje zanimanje na svijetu je ispumpavanje crnih jama jer je puno bolje imati posla s govnima nego s ljudima.' 'SEKS, POLITIKA I GOSPODARSTVO', 2010 Današnju epizodu posvećujemo jedinom hrvatskom političaru koji će se ikad pojaviti na našim stranicama. Da li je on bandit, šerif, nekulturni divljak, kriminalac ili koje mu epitete već pripisuju njegovi protivnici vrlo je teško reći. Činjenica je da je za razliku od svih nas hrvatskih šupaka punih pameti koji znamo samo kritizirati sve odreda , a nemamo muda za išta poduzeti uspio od klasičnog desničarskog legla kakav je bio Primošten napraviti prosperitetnu općinu. Ostanite s nama kako bi pročitali dva dopisa koja je gospodin Petrina uputio državnim tajnicima. Najurnebesniji trenuci na 'SPIG'-u uopće ! KAKO JE POČELO ? Jednom banalnom stvari koja najbolje pokazuje koliko nam očajnički nedostaje više ovakvih Petrina Naime, kako je, prema vlastitoj izjavi, još davne 1986. prestao HRT-u plaćati TV pretplatu uz objašnjenje da je riječ o 'najobičnijem haraču za nepismene i neobrazovane' HRT je podigla tužbu i - izgubila spor. Kako je TV signal u Primoštenu bio očajan, Petrina je uspio dignuti pravu, pravcatu bunu i nagovoriti mještane da krenu njegovim stopama i jednostavno ne puštaju inkasatore u kuću. HRT je nakon ove akcije bio primoran poboljšati signal. Koliko ih je nastavilo plaćati pretplatu mislim da se može pobrojati na prste jedne ruke POLITIČKI USPON Državna revizija iz 2000. je zbog neučinkovitosti (čitaj : HDZ-ovska govna isisala sve do zadnje kune) htjela ukinuti općinu Primošten. Godinu dana kasnije s grupom istomišljenika osniva se Nezavisna općinsku lista Stipe Petrina koja se ubrzo pretvara u vodeću političku snagu u Općini, a on postaje predsjednik Općinskog vijeća.  Kao princip političkog djelovanja uvodi – volonterstvo - koje su prihvatili svi članovi i smanjuje općinsku upravu za čak 30 % (zamislite, kad bi se samo ovako nešto realiziralo na razini cijele države). RAT SA DRŽAVNOM UPRAVOM Četiri godine kasnije ponovno izlazi na lokalne izbore i u istom sastavu osvaja čak 80% mandata u Općinskom vijeću i postaje načelnik. Vidjevši da ga županijsko HDZ-ovci ignoriraju odlučio je izaći iz lokalnih okvira (legendarni plakat sa čizmom i poskokom), osvaja mandat u županijskoj skupštini i tu počinju problemi. Kako je državnoj upravi u startu stao na žulj odlučili su mu zabraniti sudjelovanje na sjednicama skupštine uz trećerazrednu izliku da ne možeš istovremeno volontirati kao načelnik općine i zastupnik u skupštini (a varaždinski Krist - Čehok može). Vidjevši da ne može legalno, Petrina se pokušao akreditirati kao novinar, ali kako je brutalno izbačen, pisao je žalbe i na kraju se odlučio na dopis državnom tajniku Pavlu Matičiću .  Usvojite jedini ispravni način komunikacije sa glibom zvanim hrvatska birokracija. DOPIS DRŽAVNOM TAJNIKU PAVLU MATIČIĆU ''…Smrdljiva, glupa, idiotska, nesposobna, nekompetentna kretenčino, ne brinu mene tvoji kretenski odgovori koje ja i građani ove zemlje skupo plaćamo, mene brine, ako ti i slična smeća ijedan tren pomislite da u vaše kretenske umotvorine itko normalan u ovoj zemlji može povjerovati. Šta u stvari hoćeš sa svojim odgovorom, idiote? Hoćeš mene uvjeriti da u potpuno istoj pravnoj situaciji ne postupate različito? Dokle ti i debili koji vode ovu zemlju mislite raditi ovakva sranja? Očito je da s tobom i sličnim šljamom više ikakva civilizirana i ljudska komunikacija je glupost. Zato, za kraj, primi poruku od srca: Goni se u trista pizdi materinih, ti i svi koji na svaki način pokušavate opravdati nacističke ispade divljaka koji kradu moj mandat županijskog vijećnika Šibensko-kninske županije…'' A ovaj drugi dopis je još jači: DOPIS MINISTRU UPRAVE DAVORINU MLAKARU ''…Dana 28.prosinca 2009. uputili smo dopis Klasa 023-01/09-02/1….nisi odgovoria na moj dopis i obećanje da ćemo riješiti probleme. Šaljem ti jednu poruku od srca: Goni se u pičku materinu, nesposobna skupo plaćena kretenčino…'' Uglavnom, te iste 2009. na traženje građana Šibensko-kninske županije osniva Nezavisnu županijsku listu Stipe Petrina koja, uz podršku 10 000 birača osvaja 8 mandata u Županijskoj skupštini, što je čini drugom političkom snagom županije, ispred svih oporbenih parlamentarnih stranaka  UMJESTO ZAKLJUČKA -Primošten – najuspješnija općina u Šibensko-kninskoj županiji -U 10 godina proračun uvećan 4 puta -investicije i standard u Primoštenu za 60% bolje od županijskog prosjeka -stvorena strateška financijska rezerva (u visini 2/3 godišnjeg proračuna) -povećana vrijednost općinske imovine (s 0 na 100 milijuna kuna) IPAK ZAKLJUČAK Znam da Petrina sigurno nije svetac, ali činjenica je da su ove stvari koje smo nabrojali nedostižni argumenti za začepiti usta svakom pajacu na našoj političkoj sceni. Stipe, full speed ahead ! (u tekstu korišteni predizborni materijali Nezavisne liste Stipe Petrine i ulomci iz teksta 'Tko je Stipe Petrina'sa Metro portala hr.) Jebi ga, kad nas hakiraju mogli bi nas početi i tužiti… U idućoj epizodi donosimo………..ko Vas šljivi mutavci, klikajte i dalje i pumpajte nam ego !!! P.S. Kako sam večeras razgovarao sa čovjekom koji je kandidat na Stipinoj listi dužan sam Vam prenijeti još jednu ekskluzivu. Naime, po odluci Stipe Petrine Hrvatsko izborno povjerenstvo će morati uredno platiti najam prostora u Primoštenu u kojem će se održati glasovanje. Kralj, šta ćeš ? ' |
- 10:51 - Komentari (3) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 14.11.2011.
JE, JE, 'SPIG' JE; ŠTO STE SE SMRZLI ?
|
Eto, taman kad ste se poveselili da smo išli u kurac i da su najbolji dani 'SPIG'-a nepovratno prošli vraćamo se poput ptice Feniks s novim logom (logoom? logotom?). Kako bi Vam približili bar 1% dosad korištene literature uslikasmo je, ovlaš obradismo sliku i rezultat je tu. Slobodno napašite okice čudeći se postoji li granica našoj genijalosti. Ako ste introvertirani blogerski siročić možete nas pokušati i kopirati. Nećemo se ljutiti ! Za one koji žele znati više reći ćemo da je u sredini slike tvrdoukoričeno izdanje 'Zagora' sa prve četiri epizode Duha sa sjekirom. Ovaj apsolutni ponos moje kolekciji je tiskan u ograničenoj nakladi i u budućnosti će biti pravi, pravcati raritet. Barba Bonelli, neka Vam je laka zemlja… MALI PREDAH OD UVODA… Stoje ispred svećenika četiri časne sestre i spremaju se ispovijediti. Kaže prva: 'Velečasni,ma znate,ja sam ga nedavno malo…takla !' Svećenik se objema rukama ulovi za čelo: 'Ajooooooj, odi odmah isperi ruku u svetoj vodi i izmoli deset očenaša!' Kaže druga: 'Velečasni, a ja sam ga čvrsto, čvrsto stiskala !' Svećenik se opet trgne: 'Sestro, idi i ti operi ruku u svetoj vodi i izmoli dvadeset očenaša!' U tom trenutku iskorači treća: 'Velečasni,mogu li ja u svetoj vodi isprati usta prije nego ova opere svoj šupak?' VRAĆAMO SE NATRAG… Dakle,ovog ljeta sam skupa sa jednim svojim dragim kolegom (nije Luxon), dobio jedan od najboljih komplimenata u životu. Budući da izuzetno teško nalazimo ljude koji funkcioniraju na našim frekvencijama otkriće tog konobara (Bosanac,normalno) je bilo izuzetno zabavno. Sa čovjekom smo razgovarali na način da smo svi skupa plakali od smijeha dok su nas ovi 'normalni' okolo gledali u čudu i onda je on u jednom trenutku rekao: ''Ja još nikad nisam upoznao nikog tko me cijelu večer prca u zdrav mozak, a ja ne da se ne ljutim nego mu cijelu večer plaćam piće !' Pexa, legendo! Otkud ti suluda ideja da bi neki njemački emigrant uopće znao uključiti kompjuter, a kamoli upasti na 'SPIG' ? Tko je uopće čuo za nas osim Vas šačice predanih manijaka? A ako bi nas netko i pokušao hakirati to će moći samo preko mog kolege mrtvog. Naime, Stiv Ćobs je svojom smrću Luxonu otvorio prostor. Znači, sami smo sebe hakirali…. MALI PREDAH OD VRAĆANJA NATRAG NAKON MALOG PREDAHA OD UVODA Šeće Crvenkapica po dalmatinskoj zagori dođe do bakine kućice. Pokuca na vrata, a iznutra netko dubokog glasa reče:''Uuuđiiiiiiiii !'' Djevojčica uđe, a u krevetu leži vuk u bakinoj spavaćici. Crvenkapica zapita u čudu: 'Bako, a zašto imaš tako velike oči ?' 'Da te booooljeeeee viiidiiim…'' 'Bako,a a zašto imaš tako velike uši ?' 'Da te booooljeeeee čuuujeeem…'' Crvenkapica sva u čudu zapita ponovo: 'A,bako ! Zašto imaš tako velika usta?' 'Daaaa teeeee mooooguuuu piiismooom zvaaaatiiii…'' ZAKLJUČAK U pripremi je nekoliko epizoda, a mi ćemo Vam navesti novu epizodu 'SPIG'-ova HALL OF FAME, kao i priču o najčudnijoj biljci hrvatske političke scene - Stipi Petrini. Dotad, svaki put kad Vam bude teško kliknite na poveznicu koju ste, vjerujemo,odavno stavili na zaslon Vašeg računala i napajajte oči na novom 'SPIG'.ovom logu. Ako Vam je slučajno logo, kao i mi, zakurac, moja iskrena sućut ! Bljeeeeeeeee !!! |
- 18:33 - Komentari (5) - Isprintaj - #
utorak, 08.11.2011.
KAO PRVO, MOLIMO ODGOVORNU OSOBU NA 'BLOGU. HR’ DA POPRAVI OVAJ USRANI BROJAČ KOMENTARA JER KAD NAM TO JEFTINO SOFTVERSKO SMEĆE MIŠLJENJA NAŠIH DRAGIH ČITATELJA OBEZVRIJEDI I NAPIŠE ‘0 KOMENTARA’ JEBALI…
|
…bi nekom sve živo i mrtvo do sedamnaestog koljena. Kao drugo, ovaj drski hakerski upad na naš server predstavlja jedan od najžešćih udara na slobodu pisane riječi uopće. Još sam pod tabletama pa mi nemojte zamjeriti poneku nesuvislu misao. Krivca, koji je u noći s 06. na 07. studenoga sprayevima drsko išarao naš logo kolega Luxon je otkrio jako brzo. Johannes Gucich iz Munchena. 28 godina, neoženjen, zaposlen u njemačkim željeznicama. Kad je zadnji put bio u Hrvatskoj (ljeto, 2006.) svi još pamte kako je u Šibeniku upao u svađu s jednim lokalnim probisvjetom. Ovaj mu je, ohrabren pivom-dvije, rekao da je Johannes obični kurac, a ne Hrvatina, na što je ovaj (da bi dokazao svoje hrvatstvo ) popio čak 41 redbull votku i skoro, zasluženo, nažalost, umro. Ali nije, jer je šibenska bolnica još jednom dokazala da nije bez veze jedna od rijetkih bolnica u Hrvatskoj na kojoj se naplaćuje parking. Ispumpali su majmuna dok si rekao keks. Zato nas još više boli što je Vaš i naš’SPIG’, možda i zadnju oazu zdrave pameti u Hrvata, obeščastio upravo takav govnjar. Za pomoć i zaštitu smo se obratili gospodinu Tomislavu Karamarku, no kako je, skupa sa četn…beogradskim istomišljenicima u tijeku podizanje optužnica protiv Ive Lole Ribara, Vladimira Nazora, Boška Buhe i Nikoletine Bursaća glatko nas je odbio. Ovim putem apeliramo na sve hrvatske blogere da sejvaju svoje tekstove jer bi se i njima prije ili poslije moglo dogoditi nešto slično. Osim toga, načuli smo da jedan poznati austrijski tajkun krajem iduće godine kupuje domenu ‘blog.hr’ tako da postoji realna opasnost da šesnajest miljardi i osamsto miljona postova skupa sa ‘SPIG’-om ode u tri pičke materine . Kakva bi to bila šteta… |
- 16:53 - Komentari (9) - Isprintaj - #
srijeda, 02.11.2011.
PREDSLOVLJE
|
Gušt, a? Klikneš i ono vidiš nešto novo. Kao sad na primjer. I onda se sam u sebi zapitaš otkuda im toliko volje, otkuda im toliko inspiracije, osjećaš se kao da ih poznaš oduvijek, ne možeš zamisliti svoj posjet internetu bez njih… U potpunosti Vas razumijemo. I mi smo u kurcu kao i Vi ! U današnjem ukazanju 'SPIG'-a nudimo Vam : 1.EU – DA ILI NE ? Odličan osvrt na tisućljetnu europsku uljudbu sa fenomenalnim finalom koji smo ukrali vidjevši ga nedavno na TV 'Jadran' (čeeeeemuuuuuu?) i oduševili se. 2.KAKO JE KLAUS OBRANIO CIMENAT I ŠALUNGE ? Evo ga, opet ! Uz babu Džunu jedna od 'SPIG'-ovih najvećih legendi vratila se u ovom spoju žestokog cybersexa i vratolomne akcije. Klaus rules ! POSLANICA ČITATELJIMA 1.Pexa (jel' bi to na latinici bilo 'Reha'?), obrao si bostan. Ako uoče NLO iznad Srbije znaj da te traži otac od one Mopopedejke. 2.Maloprije sam rekao kolezi da sam upoznao čovjeka koji je po struci inžinjer biotehnologije i da je zaposlen u 'Krašu'. On mi je odgovorio:'Aaaaaa, znači on onda peče 'Krašuljke!' Idemo u Europu, dosta je zajebancije ! |
- 20:29 - Komentari (0) - Isprintaj - #
EU – DA ILI NE ?
|
Jel' Vam se sviđa naslov,a ? Da se smrzneš. K'o neki bloger ! Ili kolumnist 'Večernjaka' ! Pred penzijom. Zadnji trzaji... Bombastično, ambiciozno, pretenciozno, puno pameti. Jebalo mater ako nije za naslovnicu ! Skoro da ne biste čitali da ne znate da je riječ o 'SPIG'-u. Idemo redom… Za razliku od većine desničarskog šljama koji se boji Europe prvenstveno jer bi trebali počeli biti korisni, plaćati porez i poštivati zakon, ja srećom, nemam tih problema. Ako će nam zbog ulaska proraditi zakonodavstvo i pravosuđe onda bih član EU volio postati još danas, ali zbog osjećaja da ćemo postati najobičnija potlačena kolonija to mi sve skupa opasno, opasno smrdi (doduše i sad smo, ali smo bar svoji na svome.) Sve one reklame u kojima nam sluznicu nježno mažu vazelinom (pripremaju na ulazak u EU) me uopće ne vesele već izgledaju kao propagandni pamfleti neviđeni još od stripova o Mirku i Slavku. Što će biti bit' će, referendumi oko ulaska su nebitni jer će nas Europa zgaziti ovako i onako, a 'SPIG' će se u današnjoj epizodi malo osvrnuti na 'tisućljetnu europsku uljudbu.' Finale će biti grandiozno! NEKOLIKO PRIČICA O STANOVNICIMA EU Nekoć davno, još dok je hrvatski turizam, bio u povojima, bilo koji nejugoslaven je bio: 'makni se s puta jer ide…gospodin njemac','gospodin francuz','gospodin austrijanac'... Zahvaljujući vječnom hrvatskom kompleksu manje vrijednosti davali smo čmara apsolutno svima, a male bjelokose Hansove i Friedriche doživljavali sa nekom mješavinom čuđenja i zavisti. Odjeven u cipele 'Progres', hlače 'Napredak' i košulju 'Sloboda' gledao sam ih u svjetlucavim 'Bayernovim' dresovima, sa 'Casio' satom na ruci koji je pokazivao mjesečeve mijene, a na nogama su imali patike vrijedne najmanje 650 miljona starih dinara . Izgledali su kao da dolaze s druge planete. Onda je došla satelitska televizija i preko Voxa i RTL-a upoznajemo čudesni svijet priučenih vodoinstalatera, kućanica, šofera u fudbalerkama i sličnog europskog bijelog smeća u emisijama tipa 'Mijenjam ženu'.''Ljubav je na selu' ili ona njemačka varijanta 'Jerry Springera' u kojem momak spava sa vlastitom sestrom i jako se boji reakcija okoline. U jednoj epizodi 'Ljubav je na selu' sirota Filipinka dolazi kod nekog debelog psiha s brkovima. Čovjek je na apsolutno svaki slobodni komadić zida nabio križeve, krunice i gospe, a u kupatilu ima bojler na – drva. Ubaciš dva bukova panja, naložiš vatru i eto ti tople vode – u 21. stoljeću… Iako siromašna auslenderica, Filipinki nije bilo jasno kako neko u proljeće loži vatru da bi se istuširao. Kako ti nije jasno, pa to je gospodin njemac ! Strah od budućnosti, korumpirani dužnosnici , države na rubu bankrota, licemjerje na svakom koraku, nezaustavljiva transformacija liberalnog kapitalizma u fašizam, seksualne perverzije, raznorazni Friclovi i Priklopili…i to je Europa! Razmontirana pozornica 'Eurosonga'. Uglavnom, kad mi netko prodaje izlizanu priču o njihovoj tisućljetnoj uljudbi obično odmahnem rukom jer… PRIČA PRVA Ona Hrvatica, muž stereotipni gospodin njemac (naočale sa žutim staklima, fudbalerka, na ramenu tetovaža nekih vatri i mačeva i crna majica na špaline). Kupili staru kamenu kućicu na našem lijepom otoku. Znate kako izgledaju kuće u kalelargama. Uske, kamene, unutra brodski pod, rastočene škure, na zidu crno bijele slike 'Jugolinijih' brodova… Odišu poviješću i uspomenama… Svima su u srcu, svi ih fotografiraju, ali kad zimi krene vlaga i kad zamiriše tufinja njihovi stanari jebu mater i povijesti i uspomenama. E, kupiše oni upravo takvu kućicu i stadoše je malo uređivati. Nabavili oni i veš mašinu, al' kad su je dečki donijeli u zahod veličine telefonske govornice vidješe da nemaju kamo spojiti odvod. U tom trenu se Hrvatica sjetila da im je stari vlasnik kuće napomenuo da je septička jako mala i da ne izlijevaju ništa u školjku već treba naštukati odvod da bude dug jedno osam metara i šporku vodu iz perilice izlijevati u betonski kanal ispred ulaznih vrata. Nek' ide dolje u vrt šta ima veze? Objasnila ona to svom gospodinu njemcu, a ovaj se razveselio kao da je Borussia Dortmund dala gol u sudačkoj nadoknadi:''Jaaaaa, zuuupeeer, natirlih, kajn problem….'' Natirlih, pička ti materina, a da to napraviš u Njemačkoj završio bi istu večer na Vox-ovom dnevniku. Di ti je tisućljetna europska uljudba, smeće jedno? Odi doma slušat' 'Scorpionse' ! Seljačino zaostala ! Ungeziefer ! PRIČA DRUGA Vozim se ja tako magistralom, a u daljini se crni 'Volvo' švedskih (švedskih, švedskih...vidio na svoje oči) tablica okreće preko duple pune crte. Sreća da nije naletio nitko jer bi došlo do ajne grose katastrofe. Uglavnom, zahvaljujući jednom finom kućnom odgoju taj vozač je obavio rečenu radnju koju u matičnoj zemlji ne bi ni u snu, već bi vozio ako treba i 50 kilometara dok ne bi došao do propisanog okretišta. Zašto mu kod nas to nije problem? Jer smo mi u njegovoj percepciji najobičniji balkanski šljam i kod nas se sve može. Što je, nažalost, i istina ! Može biti da je za volanom bio i neki naš rodijak, ali tu ćemo mogućnost odbaciti jer bi mi ova druga priča bila zakurac. PRIČA TREĆA Jeste li kad zimi ili u proljeće šetali po napuštenim dalmatinskim uvalama? Osim mirisa mora i borovine i vesele igre maestrala koji Vam škaklja obraze sigurno ćete naići i na tzv. naplavine. Analizom tog smeća kojeg nanesu plime i morske struje možete doznati puno o prošlogodišnjoj ponudi u europskim supermarketima. Plastične boce, konzerve, zgužvana kartonska ambalaža, kondomi puni mađarskog sjemena, neuparene japanke… Sve one priče o europskoj čistoći i urednosti funkcioniraju jedino u matičnim zemljama jer znaju da kod njih svaki bačeni čik na ulicu košta toliko i toliko. Kod nas dođeš s jahtom, usidriš se gratis u nekoj prekrasnoj uvali, baciš sidro na kojem je neka smrtonosna alga, izliješ u more malo ulja, u smaragdnoplavu dubinu baciš malo europskog đubreta, izasereš se dva-tri puta preko ograde i - nikom ništa. Europska uljudba lagano pluta , a za domoroce te ionako nije briga. Ionako si u njihovim očima uspješna turistička sezona ! PRIČA ČETVRTA Skonto, skonto, rabat, rabat, skonto, rabat, skonto, rabat, rabat… Kad vidim bogatog stranca u autu od 62 tisuće eura kako se cigani za pet kuna dođe mi plakati. A kad mi netko počne odobravati njihov običaj da svatko sebi plaća piće pretvaram se u Patriota epskih razmjera. Najveća Velika Hrvatina je u tom trenutku prema meni goli kurac. Jednog smo gosta Nijemca tako vodili u Drniš jer je čovjek htio kupiti pravi domaći pršut. Ne ono vakumirano sladunjavo govno iz trgovačkog centra već pravo, pravcato nepčano slavlje od kojeg te prolaze trnci. Ono što uz paški sir i janjetinu predstavlja vrhunac Stvoriteljeva djela, uopće. Ljubazni domaćini (ajde dobro, moja baba i dida) su prvo skuhali kavu, ponudili ih kolačima, a nakon ugodnog obilaska Drniša i bliže okolice ispred žene i njega stavili hrpu kravljeg sira, pršuta, pancete, domaćeg ajvara i svježeg kruha ispod peke. Probali su oni i vurst i šinken i keze, ali do tog momenta apsolutno sve što su probali u životu pada u drugi plan. Uglavnom, toliko su se naždrali da su njemu skoro počele teći suze, a ona se zamalo onesvijestila pa su morali popiti par gemišta i sve super. Malo kasnije domaćin im donosi pršut, ovi vade nešto kuna, nešto eura, vadi se digitron i gazdarica im mora vratiti – 8 (osam) kuna. Mislite da ih nisu uzeli, dabogda im za lijekove trebalo. Znam ja da je to zapadnoeuropski odnos prema novcu, ali to je isto kao i plaćanje pića svatko sebi ili predbračni ugovori. ITALIJA PROTIV EU Onaj trenutak kad su moral, etika i humanost velikodušno prepustili mjesto smrdljivom materijalizmu sve je pošlo nizbrdo. Al' dat ćemo mi njima papra ! Kliknite na ovaj donji isječak i vidjet ćete na primjeru naših talijanskih susjeda kako će Europi biti teško kad je Hrvatska primi u svoje članstvo. Magnus i Bunker, špageti vesterni, Bonelli, Fellini, pizza, filmovi Rocca Sifreddija, Al Bano i Romina Pover, Del Piero, Lolo Ferrari, Giordano Bruno, Galileo… Bella Italia ! |
- 20:19 - Komentari (4) - Isprintaj - #
KAKO JE KLAUS OBRANIO CIMENAT I ŠALUNGE
|
Jope ja ! Tili ste me pa me evo! Nakon one tuge i jada o moje cure i njenog diteta nisan se oporavija nikako. Pa još plaćen ! Slomila mi je srce kurbetina, a volija san je više nego Doris, Ninu, Severinu. Volija san je ka šta se voli, štajaznan, mater, ka šta se voli domovina. Zavolija bi ja i njeno dite iako je garavi špaherić. Ko da to ima veze? Crno, bilo, horvatinčić, srbinić, bosančić, kinezić, špaherić…. To ti je meni sve isto. Zato i ne moren biti u hadezeja. Oni vole samo horvatinčiće. Počeja san ići non stop u komobu di su ćaćine bačve s vinon. Uša bi na dvi a izaša na ćetire. I zato mi je ćaća naša novi posa. Ćuvan ovo neko gradilište na brdu iznad grada di se prodaje cimenat. Uvik san noć, a kako nema ni pasa, ćim dojden, izujen postole i buden u bićvama do jutra. Lipi posa. Kako nema ni radija ni televizije ni pizde materine prvih misec dan san od doma u velikom saketu nosija zagore, blekove, nipere, plave vjesnike, stare arene, studije, praktične žene, vruče kajeve, plejboje, startove, danase, asove, arke, marti misterije, eureke, ježeve humore, vjesnike, raspadnjene večernjake i slobodne, materine bildove i frankfurter algemajne cajtunge, sam svoj majstore i sve novine što je ćaća u zadnjih trijeset godin nasra u konobi. Puno toga smrdi po vlagi, a puno toga su pojili miši. Od svih najvolin sam svoj majstore. Napravija san dvi višalice, disko kuglu, policu za magnetofon, ormarić za postole, pojačalo za gitaru od 4 vata, kombinirke od žic od lumbrele, filter za crno bilu televiziju i jedan lipi crveni spojler za stojadina…. Sve iz sam svoj majstor. A naučija san napamet i tekst od Ćićikite od Abe. Bilo u jednom broju. To mi je od njih najbolja pisma. Jedva proćita jer sve izasrali miši. Kad mi je to poćelo dopižđivati pita san mater da li bi moga na posa odniti njen leptop pa da malo gledan i slušan pisme i da se dopisivan s divojkama na fejsu. Ona je rekla da kajn problem jer joj svedno kompjuter brauhen samo na proliće i liti kad dojdu ćesi pa 'pošalju mejl'. (he, he) Ko puška. Gleda san ja pisme moj kurac. A fejs ne znan ni upaliti. Niti me briga. Ima jebačine na tin internetima da nemoš cilu noč oka sklopit. Moreš čuvat gradilište tri dana i tri noči. Jeba te šta san sve vidija. Bogati crnac s dvi kurbe kraj bazena, onda tri bila i crnkinja malo u usta pa malo u guzicu, dvi crnkinje, tri bile, šest crnih i jedan kinez s jednim jajem i to svi u guzicu, a na kraju malo i u pizdu, al ne puno, samo kinez i to pri kraju, austrijski vodoinstalater, kokoša i prasica,mmmmmmmmmm, crnac i prava pravcata kobila u švajnhausu. Najvolin one dvi švabice ke se teraju sa šarplanincen. Isti ka moj dobri Šeksi. U samo misec dan san napunija limenku ožujske s punjeniton. Malo se i prililo a šef se ujutro ljutija da di mu je ona limenka u ku je tresa pepel o cigaretov. A ja mu je pridrka. I zaitnija u smeće. Ja san se tomen cili dan cerija. Napuniću ja njemu i drugu. Ajme, izrigaću dušu od smiha. Jeba te, nateklo mi je rame koliko ga tresen. I nema kraja. Zora bila bi došla za ćas. Jedne noći san štrapnija po botunu 'kaps lok' i pokvarija ga pa više ne moren pisat velika slova. nakon što bin ga ocidija ja bi i dalje klika ima li još šta za šlajfati ga i onda kad bin naša neke dobre ženske malo bi s onako mlohavim tucka o kantun o ladice i onda bi se opet naperija. TAT U BIJEGU i te je noči puno kišilo. livalo je u pićku materinu. spojilo se nebo i zemlja. blata do kolin. ja san navangarija plinsku grijalicu i gleda tri muška i dvi ženske među cice i masira si jaja. onda se naperija pa san ga zgrabija i opleja. taman san bija namistija bužicu od ožujske na sami pišin vrh za izliti se unutra. pazija san da se ne porižen na ni zavijeni limić kad se odjednon ćulo brm, brm, brm, brrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrm. Ko tamić ali puno jače. pogleda san kroz staklo….o jeben ti sudbiNUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUU…(PRORADIJA KAPS LOK) JEBEN TI SUDBINU. Neko mi je kreja kamion. Obuka san one crne gaće o trenerke s bilon štrikon, one socijalne gumene postole i košulju 'Šafran Sokolić' i gleda s čin ću se obraniti. Nisan ima ni pištolja, ni pendreka, ni boga jarca pa san zamota 'praktičnu ženu' da izgleda ko da nosin pendrek. Izaša san vani i počeja mu prititi sa smotanom 'praktičnom ženom' i derati se ko da me kolju: 'Ostavi kamijon jeba ti pas mrtvu mater. Đubre lopovsko ! To je od gospodina Mile. Sve. Sve je zaradija sa svojih deset. I kamijon i skreper i spržinu i viljuškare i cimenat i japanj i mriže za oplatu i šalunge i knauf ploče i one punte od 4 metra i ispune i gredice… Ovaj je manijak opalija po gasu i tija me zgazit, a kako je bija preblizu ruba, a mi smo bili na vr brda i ništa nije bilo pod asvalton, bacija san se ustranu, a tad se okinija blatni komad puta i to je đubre uteklo s kamijonon nizbrdo u provaliju duboku jedno sedandeset metri. Uteka mi je ispri nosa. Dobiču otkaz. Ne da mi je uteka nego je i eksplodiralo sve u tri pičke materine. Kakav gad ! Sve je isplanira ! A u tom kamijonu je bija moj cede od Bralića šta san ga bija posudija onon šoferu Stipi sa Meteriza. Gajnc novi ! Kupija ga u Vrpolju za veliku gospu. A na njemu 'Zora bila'. Iša san nazad u kučicu mokar ko pizda i ljut ka pas jer mi je uteka, a unutra novi šok. SMS na mobitelu. Zgrabija san ga ka oparen. Prvo san uša u meni jes poruke jes dolazne poruke jes zadnja poruka jes čitati jes sada jes stvarno jes ma nemoj se zajebavat jes…. i onda se ugasija . Otišla je baterija, a punija san ga cili dan. Skoro mi je stalo srce... Opet ču ga morat nosit u te komov servis Od muke san zapiva :''Tvoja mati u snu laaaaajeeee, čekajuči kaćeš doooči…'' PITANJA ZA RAZUMIJEVANJE TEKSTA 1. Što Klaus uspoređuje s nagorenim štednjakom ? 2. Nije li degutantno spominjati ime prokletog tajkuna ubojice u ovako minornim pričama? 3. Napiši u bilježnicu sve časopise koje je Klaus čitao tijekom noćnih dežurstava. 4. Da li su Vaša starija braća i sestre slušali švedsku pop-skupinu 'ABBA'? 5. Ako jesu, napišite koliko su starija. 6. Da li je prekomjerna onanija dobar način ublažavanja dosade na poslu? 7. Nabrojite poznate političare koji javno onaniraju već dvadeset godina. 8. Da li ste se kad porezali na limić od konzerve nekog napitka? 9. Da li znate što je japanj, cimenat i spržina ? 10. Ako ne znate što je onda smiješno? 11. Kako se zove stilska figura u kojoj vozač kamiona vrtoglavo juri u smrt, a Klaus žali za CD-om u kabini? 12. Nija li pomalo farizejski,nakon niske prekrasnih pjesama, ismijavati klapu 'Intrejd' jer su im noge godinama virile iz Sanaderove guzice? 13. Nije li frapantno kako se zahvaljujući Shimi Klaus vratio u velikom stilu? |