SEKS, POLITIKA I GOSPODARSTVO
srijeda, 02.11.2011.
EU – DA ILI NE ?
|
Jel' Vam se sviđa naslov,a ? Da se smrzneš. K'o neki bloger ! Ili kolumnist 'Večernjaka' ! Pred penzijom. Zadnji trzaji... Bombastično, ambiciozno, pretenciozno, puno pameti. Jebalo mater ako nije za naslovnicu ! Skoro da ne biste čitali da ne znate da je riječ o 'SPIG'-u. Idemo redom… Za razliku od većine desničarskog šljama koji se boji Europe prvenstveno jer bi trebali počeli biti korisni, plaćati porez i poštivati zakon, ja srećom, nemam tih problema. Ako će nam zbog ulaska proraditi zakonodavstvo i pravosuđe onda bih član EU volio postati još danas, ali zbog osjećaja da ćemo postati najobičnija potlačena kolonija to mi sve skupa opasno, opasno smrdi (doduše i sad smo, ali smo bar svoji na svome.) Sve one reklame u kojima nam sluznicu nježno mažu vazelinom (pripremaju na ulazak u EU) me uopće ne vesele već izgledaju kao propagandni pamfleti neviđeni još od stripova o Mirku i Slavku. Što će biti bit' će, referendumi oko ulaska su nebitni jer će nas Europa zgaziti ovako i onako, a 'SPIG' će se u današnjoj epizodi malo osvrnuti na 'tisućljetnu europsku uljudbu.' Finale će biti grandiozno! NEKOLIKO PRIČICA O STANOVNICIMA EU Nekoć davno, još dok je hrvatski turizam, bio u povojima, bilo koji nejugoslaven je bio: 'makni se s puta jer ide…gospodin njemac','gospodin francuz','gospodin austrijanac'... Zahvaljujući vječnom hrvatskom kompleksu manje vrijednosti davali smo čmara apsolutno svima, a male bjelokose Hansove i Friedriche doživljavali sa nekom mješavinom čuđenja i zavisti. Odjeven u cipele 'Progres', hlače 'Napredak' i košulju 'Sloboda' gledao sam ih u svjetlucavim 'Bayernovim' dresovima, sa 'Casio' satom na ruci koji je pokazivao mjesečeve mijene, a na nogama su imali patike vrijedne najmanje 650 miljona starih dinara . Izgledali su kao da dolaze s druge planete. Onda je došla satelitska televizija i preko Voxa i RTL-a upoznajemo čudesni svijet priučenih vodoinstalatera, kućanica, šofera u fudbalerkama i sličnog europskog bijelog smeća u emisijama tipa 'Mijenjam ženu'.''Ljubav je na selu' ili ona njemačka varijanta 'Jerry Springera' u kojem momak spava sa vlastitom sestrom i jako se boji reakcija okoline. U jednoj epizodi 'Ljubav je na selu' sirota Filipinka dolazi kod nekog debelog psiha s brkovima. Čovjek je na apsolutno svaki slobodni komadić zida nabio križeve, krunice i gospe, a u kupatilu ima bojler na – drva. Ubaciš dva bukova panja, naložiš vatru i eto ti tople vode – u 21. stoljeću… Iako siromašna auslenderica, Filipinki nije bilo jasno kako neko u proljeće loži vatru da bi se istuširao. Kako ti nije jasno, pa to je gospodin njemac ! Strah od budućnosti, korumpirani dužnosnici , države na rubu bankrota, licemjerje na svakom koraku, nezaustavljiva transformacija liberalnog kapitalizma u fašizam, seksualne perverzije, raznorazni Friclovi i Priklopili…i to je Europa! Razmontirana pozornica 'Eurosonga'. Uglavnom, kad mi netko prodaje izlizanu priču o njihovoj tisućljetnoj uljudbi obično odmahnem rukom jer… PRIČA PRVA Ona Hrvatica, muž stereotipni gospodin njemac (naočale sa žutim staklima, fudbalerka, na ramenu tetovaža nekih vatri i mačeva i crna majica na špaline). Kupili staru kamenu kućicu na našem lijepom otoku. Znate kako izgledaju kuće u kalelargama. Uske, kamene, unutra brodski pod, rastočene škure, na zidu crno bijele slike 'Jugolinijih' brodova… Odišu poviješću i uspomenama… Svima su u srcu, svi ih fotografiraju, ali kad zimi krene vlaga i kad zamiriše tufinja njihovi stanari jebu mater i povijesti i uspomenama. E, kupiše oni upravo takvu kućicu i stadoše je malo uređivati. Nabavili oni i veš mašinu, al' kad su je dečki donijeli u zahod veličine telefonske govornice vidješe da nemaju kamo spojiti odvod. U tom trenu se Hrvatica sjetila da im je stari vlasnik kuće napomenuo da je septička jako mala i da ne izlijevaju ništa u školjku već treba naštukati odvod da bude dug jedno osam metara i šporku vodu iz perilice izlijevati u betonski kanal ispred ulaznih vrata. Nek' ide dolje u vrt šta ima veze? Objasnila ona to svom gospodinu njemcu, a ovaj se razveselio kao da je Borussia Dortmund dala gol u sudačkoj nadoknadi:''Jaaaaa, zuuupeeer, natirlih, kajn problem….'' Natirlih, pička ti materina, a da to napraviš u Njemačkoj završio bi istu večer na Vox-ovom dnevniku. Di ti je tisućljetna europska uljudba, smeće jedno? Odi doma slušat' 'Scorpionse' ! Seljačino zaostala ! Ungeziefer ! PRIČA DRUGA Vozim se ja tako magistralom, a u daljini se crni 'Volvo' švedskih (švedskih, švedskih...vidio na svoje oči) tablica okreće preko duple pune crte. Sreća da nije naletio nitko jer bi došlo do ajne grose katastrofe. Uglavnom, zahvaljujući jednom finom kućnom odgoju taj vozač je obavio rečenu radnju koju u matičnoj zemlji ne bi ni u snu, već bi vozio ako treba i 50 kilometara dok ne bi došao do propisanog okretišta. Zašto mu kod nas to nije problem? Jer smo mi u njegovoj percepciji najobičniji balkanski šljam i kod nas se sve može. Što je, nažalost, i istina ! Može biti da je za volanom bio i neki naš rodijak, ali tu ćemo mogućnost odbaciti jer bi mi ova druga priča bila zakurac. PRIČA TREĆA Jeste li kad zimi ili u proljeće šetali po napuštenim dalmatinskim uvalama? Osim mirisa mora i borovine i vesele igre maestrala koji Vam škaklja obraze sigurno ćete naići i na tzv. naplavine. Analizom tog smeća kojeg nanesu plime i morske struje možete doznati puno o prošlogodišnjoj ponudi u europskim supermarketima. Plastične boce, konzerve, zgužvana kartonska ambalaža, kondomi puni mađarskog sjemena, neuparene japanke… Sve one priče o europskoj čistoći i urednosti funkcioniraju jedino u matičnim zemljama jer znaju da kod njih svaki bačeni čik na ulicu košta toliko i toliko. Kod nas dođeš s jahtom, usidriš se gratis u nekoj prekrasnoj uvali, baciš sidro na kojem je neka smrtonosna alga, izliješ u more malo ulja, u smaragdnoplavu dubinu baciš malo europskog đubreta, izasereš se dva-tri puta preko ograde i - nikom ništa. Europska uljudba lagano pluta , a za domoroce te ionako nije briga. Ionako si u njihovim očima uspješna turistička sezona ! PRIČA ČETVRTA Skonto, skonto, rabat, rabat, skonto, rabat, skonto, rabat, rabat… Kad vidim bogatog stranca u autu od 62 tisuće eura kako se cigani za pet kuna dođe mi plakati. A kad mi netko počne odobravati njihov običaj da svatko sebi plaća piće pretvaram se u Patriota epskih razmjera. Najveća Velika Hrvatina je u tom trenutku prema meni goli kurac. Jednog smo gosta Nijemca tako vodili u Drniš jer je čovjek htio kupiti pravi domaći pršut. Ne ono vakumirano sladunjavo govno iz trgovačkog centra već pravo, pravcato nepčano slavlje od kojeg te prolaze trnci. Ono što uz paški sir i janjetinu predstavlja vrhunac Stvoriteljeva djela, uopće. Ljubazni domaćini (ajde dobro, moja baba i dida) su prvo skuhali kavu, ponudili ih kolačima, a nakon ugodnog obilaska Drniša i bliže okolice ispred žene i njega stavili hrpu kravljeg sira, pršuta, pancete, domaćeg ajvara i svježeg kruha ispod peke. Probali su oni i vurst i šinken i keze, ali do tog momenta apsolutno sve što su probali u životu pada u drugi plan. Uglavnom, toliko su se naždrali da su njemu skoro počele teći suze, a ona se zamalo onesvijestila pa su morali popiti par gemišta i sve super. Malo kasnije domaćin im donosi pršut, ovi vade nešto kuna, nešto eura, vadi se digitron i gazdarica im mora vratiti – 8 (osam) kuna. Mislite da ih nisu uzeli, dabogda im za lijekove trebalo. Znam ja da je to zapadnoeuropski odnos prema novcu, ali to je isto kao i plaćanje pića svatko sebi ili predbračni ugovori. ITALIJA PROTIV EU Onaj trenutak kad su moral, etika i humanost velikodušno prepustili mjesto smrdljivom materijalizmu sve je pošlo nizbrdo. Al' dat ćemo mi njima papra ! Kliknite na ovaj donji isječak i vidjet ćete na primjeru naših talijanskih susjeda kako će Europi biti teško kad je Hrvatska primi u svoje članstvo. Magnus i Bunker, špageti vesterni, Bonelli, Fellini, pizza, filmovi Rocca Sifreddija, Al Bano i Romina Pover, Del Piero, Lolo Ferrari, Giordano Bruno, Galileo… Bella Italia ! |