SEKS, POLITIKA I GOSPODARSTVO
četvrtak, 31.10.2013.
SPIG TV IS BACK....PAS I MAŠKA!
|
Kao što najavih. Vratio sam se! U današnjoj epizodi očekuje Vas jedan pravi,pravcati premijerni video-spot. Grupa je to čija je 'Moja baba' već zasluženo drmala 'SPIG'-om,a ovo što ćemo vidjeti danas je jedan od mojih osobnih favorita. Moram priznati da sam pomalo ljut na dečke jer su lini Dalmatinci koji se ne slikaju i ne snimaju svoje nastupe u onoj mjeri u kojoj bi trebali.A nastupi su ili dobri ili odlični.Trećeg nema. RIJEČ DVIJE O 'PASU I MAŠKI' Interesantno je to da ova pjesma kod štovatelja njihova opusa ne kotira baš visoko,a ja,kad sam je prvi put čuo,odmah je probudila asocijaciju za video spot.Moram priznati da sam prilikom realizacije prve dvije minute uspio ostati normalan,ali onda su jednostavno morale uletjeti one dvije mačke komentatorice i sve je krenulo u opšti haos. Doduše,imao sma ja ovog ljeta neke vizije kako bi ih bilo dobro snimiti na probi pa na koncertu pa vamo pa tamo,ali pošto sam i sam lini prasac te su me ambicije prošle. Uglavnom,to je to! Laptop je popravljen,brz je kao zec...nego kad smo već kod zeca vrijedilo bi ponoviti jedan od meni najdražih viceva uopće. KUTAK ZA LJUBITELJE ESENCIJALNIH VICEVA Kako ćeš najlakše uloviti zeca? Sakriješ se iza grma i zviždiš kao kupus..... Dame i gospodo! Svjetla se gase,zastor se diže...TEŠKI OSJEĆAJI - PAS I MAŠKA! EKSKLUZIVNO NA 'SPIGU' |
- 02:47 - Komentari (4) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 28.10.2013.
KVAR KOJI JE UZDRMAO CIJELU SJEVERNU HEMISFERU
|
KLIK! WELCOME! ....mrak......mrak.....tmina.....tma.....mračno kao u šupku......cca pola sata mraka..... ACER je bolestan! Teško je bolestan! Pun je svega! Izdušio je! Bol koju Vi zajedno sa mnom osjećate je opipljiva. Stvarna. Ako želite prekinuti tu agoniju nemojte, molim Vas, biti licemjeri kao čitatelj iz Pule čiji me čin prvih par sekundi iskreno ganuo,a nakon toga sam shvatio o kakvom se licemjeru radi. Pogledajte kakav lažljivi gad! Komunjara! Ako se i Vi na ovaj način želite baciti kroz prozor ne lažete meni nego sebi. Dakle,da rezimiramo! Kompjuter mi je na liječničkoj skrbi i trebao bi živnuti kroz koji dan. Vi koji posjedujete celularni uređaj čije su performanse ravne onima koje ima prosječna ruska nuklearna podmornica se vjerojatno čudite zašto se ne koristim mobitelom. Kad bi vidjeli kakav mobitel posjedujem oblile bi Vas suze.Meni je ne dobar,nego odličan i nadam se da će me služiti još godinama. I prije bih si dao odrezati ......nego dati puste novce za mobitel. U slatkom iščekivanju epizode od koje će doslovce otpadati žbuka sa zidova od srca Vas pozdravlja Maurice P.S.Na facebooku povremeno uleti 'SPIG'-ovska haiku varijanta,ali to mi je, onako iskreno, bez veze. Do skorog viđenja! |
- 17:58 - Komentari (3) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 14.10.2013.
MALI VODIČ KROZ POSLOVNE KOMUNIKACIJE
|
Poslovne komunikacije? Što je to? Dobro došli u najnovije izdanje 'SPIG'-a! KAKO KOMUNICIRA JEDAN OD NAJUGLEDNIJIH ŠIBENSKIH PODUZETNIKA? Čovjek je uspješan.Razgranao je biznis,ima puno zaposlenih,svoje djelatnike tretira kao zadnje smeće,otkida im od plaće kako mu pukne,ali tome nitko ne može stati na kraj jer je riječ o Šibeniku. Jednom je to bio jedan od najjačih gradova u bivšoj državi,a onda se zahvaljujući ljudima koji su ponosni na svoju zaostalost pretvorio u ovo što je danas. No,kako je 'SPIG' veselo štivo koje pršti iskričavošću i duhovitošću nećemo se prepustiti nikakvoj letargiji. Šteta je! Dakle,glavni junak naše uvodne priče uveo je iz Njemačke skupocjeni stroj kojeg je trebalo pustiti u pogon.Mislim,moglo se i pročitati knjižicu s uputstvima,ali ipak je bolje da dođu obučeni ljudi koji ako ništa bar znaju čitati i pisati te radnicima pokažu šta i kako. I tu je u startu nastao problem! Iako je riječ o jednom od najmoćnijih šibenskih poduzeća,iako u upravi sjede fakultetski obrazovani ljudi kojima je pojam zabave isključivo Ceca Aleksić,iako ih većina zna raditi s računalom nitko...ali baš nitko u turističkom gradu na obali Jadrana u samom srcu Hrvatske ...nitko...jebem ti oca i majku...baš niti jedan od njih....poserem im se na plaće od 6000 -7000 kuna...dakle...nitko od njih...iako svojim djelatnicama znaju uništavati psihičko zdravlje...ni-tko ne zna pričati njemački. A dolaze Nijemci! Inženjeri! Ne mo'š na prste! Mislit će ljudi da smo zaostali! Počinje panična potraga i nakon dvadesetak telefonskih razgovora napokon pronalaze gospođu kojoj postave ultimatum da se u roku odmah mora nacrtati u Šibeniku jer uprava firme od samog osnutka uspješno šuti na više od sedam stranih jezika. Nijemci su bili oduševljeni što se napokon pojavio netko tko ih ne gleda kao da su dva švapska kretena,a jedan od njih se čitavo vrijeme smijuljio.Nakon nekog vremena je odlučio reći gospođi što mu je smiješno i ona je to podijelila sa svojim suprugom koji je to prepričao bar već dvadeset puta i na kraju odlučio tu anegdotu staviti na blog. Dakle,kad su ušli u pogon ljubazni domaćin im je dao svakom po dvije boce vina skupe kao šećerleme čika Laze i onda im je pružio svoju snažnu ruralnu desnicu i u Tarzanovu stilu kriknuo:''JA-SAM-PE-RE!'' Nešto najsmješnije mi je kad netko ide objašnjavati nešto strancu i pri tom viče misleći da će ga ovaj bolje razumjeti. MO-RAŠ IĆI TA-MO,NE VA-MO,NE-GO TA-MO....o jebo te kako se kaže...ZNA-ČI TA-MO...NE VA-MO.... Što reći osim da firma i dalje posluje s dobitkom,širi svoje kapacitete,djelatnice si svako jutro jebu majku jer moraju ići na posao, i tako to...JA SAM PE-RE.....TARZAN KREEGAH BUNDOLO..... ROCCO SIFREDDI ILI ROCCO BARROCO? Ovu scenu je bar jednom doživio svatko od nas. Ulaziš u boutique. Prodavačica stoji za pultom.Iz zvučnika dopire neka urbana glazba tipa Colonia i već s vrata ova te mjerka. Osnova poslovnih komunikacija nalaže da se prilikom susreta sa strankom kaže:''Dobar dan,izvolite!'' ili npr.''Dobar dan,gospodine,mogu li pomoći?'' ili u najgorem slučaju samo:''Dobar dan!'' U ekskluzivnim buticima kao što je ovaj o kojem govorimo tako nešto najčešće izostane. Zbog čega? Temeljni problem je što osoblje zaposleno u istima ima sve predispozicije za bavljenje sedmom umjetnošću,a ono se,eto,gubi u slabo plaćenoj maloprodaji radeći za nekog kao što je naš junak iz prve priče. Umjesto da raskoš svog talenta pokaže parirajući Roccu Sifreddiju,umjesto da nam se njeno lice smije iz izloga svih kioska u Hrvatskoj,ona sirota prodaje grudnjake i mudante čija veličina nije namijenjena normalnim ženama već najčešće onim anoreksičarkama bez cica i guzica. Tužno...... NAJRUŽNIJA HRVATSKA RIJEČ.... I napokon počinjemo s današnjom epizodom. Ovo gore sam napisao isključivo stoga što su to stvari koje mi već godinama idu na živce,a ovo što ću sad napisati je nešto toliko jezivo da sam zamalo izgubio kontrolu što mi se jako rijetko dešava. Dakle,nije nikakva tajna da se moj posao svodi na cjelodnevnu komunikaciju s ljudima. Isprđeni starci,povratnici iz Australije,babe koje smrde po pišalini,zgodne Čehinje koje su zaslužile biti polizane od glave do pete,ribari koji daju na friškinu,Zagrepčani koji se bune da im je sve skupo,a na moj otok dolaze bar pet puta godišnje,švicarski liječnici...uglavnom svi,svi,svi! I u deset godina kontaktiranja sa svom tom svojtom ljudi još mi se nikad nije desilo da bih izgubio kontrolu. Bilo je tu i nadrkanih budala i svega i svačega,ali čemu se živcirati bez veze? Ovaj put je bilo na rubu incidenta,ali sam se ipak uspio suzdržati jer bi stranka bez imalo grižnje savjesti bila poslana u pičku materinu i još kojekuda. O čemu je riječ? Dakle,kako sam prosječno inteligentna osoba s istančanim osjećajem za prepoznavanje ljudi od neljudi i kako imam nevjerojatno svojstvo kameleonske preobrazbe, velik broj ljudi mi iskreno zavidi na tome što sam uvijek dobre volje i uvijek spreman na zajebanciju. To je samo djelomično točno jer uvijek ponavljam da svatko tko radi s ljudima mora sve svoje probleme ostaviti ispred vrata. To što tebi auto nije prošao tehnički nema nikakve veze sa zgodnom Austrijankkom koja upravo ulazi i traži štajaznam sredstvo za poliranje inoksa. I tako ja već desetak godina fino surađujem s ljudima,ponekad naleti i pokoji kreten i jednostavno je morao doći dan kad je došao kralj budala. Ono što je izjavio velikoj većini ne bi uopće zasmetalo,ali mene je to toliko raspizdilo i izbacilo iz kontakta da sam ga stvarno zamalo poslao u pičku materinu. VRAĆAMO SE NAKON REKLAMA.OVO JE NAJLUĐA REKLAMA ZA McDONALDS IKAD.... Dakle,većinu ljudi s kojima sma svakodnevno u kontaktu nakon deset godina više manje znaš po imenu i prezimenu.Ljudima koje dobro poznaješ obično se obraćaš sa:''Evala meštre!'',''A di si Kreše?''(Krešo,gdje se nalaziš?op.a.),''A vidi njega,šta ćeš ti u ovim tužnim krajevima?'',''A to si ti,oprosti,mislija san da je neki čovik....'' ili moj osobni favorit je na strankino pitanje:''Znaš šta meni treba?'' odgovoriti sa ''Boli me kurac!'' Ili na pitanje :''Koliko ti je metar konopa od 16 mm?'' raširiti ruke u širini jedan metar i reći:''Evo,otprilike ovoliko!'' Normalno,ovakva komunikacija,nažalost,nije svakodnevna već se 90% svodi na izlizano ''Dobar dan,gospodine!'',''Gospođo,možemo li pomoći!'' ili ''Dobar dan,majstore,recite...'' Kako puno puta srećeš iste ljude nakon deset godina imaš osjećaj da se već koliko-toliko znate.Nije da jedete i pijete skupa,ali eto,baciš par riječi o politici,o vremenu i odmah vidiš kako tko diše. I tako je meni junak današnje epizode uletio prije nekoliko dana u sedam navečer.... Budući da sam ga vidio već bezbroj puta umjesto :''Dobra večer,gospodine!'' omaklo mi se:''Majstore,izvolite!'' Ovaj se u tom trenutku uozbiljio i rekao mi je rečenicu od koje su mi se zacrvenile uši. Čak bih se usudio reći da je to i jedna od najglupljif stvari koje sam čuo u životu. ''Molim te,nemoj mi više nikad reći 'majstore'...'' Ja sam ga pogledao u čudu:''A zašto?'' ''Majstor,majstor,fuj,to mi zvuči tako ružno...'' Eto,dakle najružnija hrvatska riječ je 'MAJSTOR'. Dotični gospodin je inače bio neki direktorčić u socijalizmu i vjerojatno je završio i neki fakultet i samim time to mu daje taj osjećaj nadmoći nad običnim srednjoškolskim šljamom koji je izgradio ovu smrdljivu i onu bivšu smrdljivu zemlju. Nakon 2.svjetskog rata skoro 50% stanovništva je bilo nepismeno,a onda se uhvatilo nečeg što se zove RAD i stvorila se industrijska sila koja je bila trn u oku i istoku i zapadu. Kolone ljudi u plavim trlišima su pola stoljeća brusile,varile,zidale,tokarile i u znoju lica svoga zarađivali svoj dinar da bi se jedan najobičniji bezveznjak usudio reći da riječ MAJSTOR zvuči tako ružno.... Kako sam jedna od zadnjih budala koja još uvijek vjeruje da se radom može u životu nešto postići kad mi netko samo tako pljune na svetu riječ RADNIK ili MAJSTOR u stanju sam mu iščupati glavu. Ipak, nisam! Za razliku od dotičnog gospodina već sam dobrih stotinu puta bio u društvu liječnika,VIP-ovaca,tajkuna,direktora i postoji jedna jako jednostavna stvarčica koja ocrta karakter čovjeka bolje od najbolje Freudove psihoanalize. Njeno ime je-alkohol! Vjerujem da bi dotični gospodin nakon desetak gemišta pokazao koliko je dosadan,nezanimljiv i prazan...bez obzira na puste diplome i magisterije koji mu stoje doma u ladici.... TITULE NISU MJERA INTELIGENCIJE, GODINE NISU MJERA ZRELOSTI (Facebook stranica Novog Svjetskog Poretka) I za kraj,u čast svim onim budalama koje kao ja još uvijek vjeruju da se u ovom kupusu od zemlje nešto može postići poštenim radom izabrao sam jednu prigodnu pjesmu.Riječ je o bendu čiji su članovi usprkos zvjezdanom statusu još uvijek ostali jedni od nas,a ono što mi je još draže je što njihova glazba svojom jednostavnošću nepogrešivo imitira rad strojeva. Istih onih strojeva i tvorničkih dimnjaka koji su netragom nestali na Dalekom istoku. Nestali da se nikad više ne vrate.... Evo javljaju mi iz kontrolnog deska da sam se sa AC/DC već svima popeo na vr' kurca... PROZOR! |
- 23:06 - Komentari (10) - Isprintaj - #
četvrtak, 10.10.2013.
FIJUUUUUUUU....BUUUUM.....AAAAAAH (oduševljeni uzdasi)
|
NEDJELJA,06.10.2013. Nakon ugodne okrijepe u kultnom restoranu 'Macola' sjedamo u Mercedes mladog gazde i vraćamo se majci Dalmaciji. Luxon kroz prozor zamišljeno gleda borove i jele ličko-senjske županije,kraj njega sjedim ja i non stop pričam gluposti kojima većinom zabavljam samog sebe,na suvozačkom mjestu sjedi naša kolegica umorna kao pas,a za volanom mladi gazda tjera svog ljubimca ugodnom brzinom od cca 180 km/h. Odjednom u retrovizoru gledamo nadolazeću Golf četvorku koja nas bez problema pretječe i nestaje u daljini.Za volanom je sjedila prava,pravcata časna sestra i vjerujem da do kraja života neće biti svjesna da je taj čin njenog pretjecanja bio šlag na kraju za današnju epizodu 'SPIG'-a…. Pozdrav Schumacher opatici ma gdje bila..... RIJEKA,ZAMET,1982. When I was younger,so much younger than today ispred moje osnovne škole svakoga je dana ćubio stanoviti čika Lazo.Gospodin Lazo je odjevnim stilom i 'startas' patikama neodoljivo podsjećao na Kikaša iz serije 'Prosjaci i sinovi',a manirima je bacao na likove iz Kusturičinih filmova. Čovjek bi od jutra do mraka sjedio na zidiću, a pred njim se nalazila pletena košara puna sjemenki,kokica i hm…slatkiša.Te njegove šećerleme danas obično kupuju ljudi koje je civilizacija zaobišla ili pak oni koji kupuju poklone za odlazak u posjet prijateljima koje bi najradije poslali u pičku materinu.Svakako bi vrijedilo spomenuti i one crvene,hibridne kokice namočene u voćni sirup za koje s ponosom mogu reći da ih nikad,ali baš nikad nisam probao. Ipak,žvake sa preslikačima su bile dosta atraktivne tako da sam i ja s vremena na vrijeme svoju crkavicu ostavljao čika Lazi. Ono,zbog čega nam je gospodin Lazo bitan to je-pirotehnika. U doba inflacije,obveznica,Lazara Mojsova,par-nepar tablica i šećernih tabli petarde su bile pravi,pravcati tabu. Uvijek je doduše netko znao iz inostranstva donijeti paket te dilati klincima,ali čika Lazo je po tom pitanju bio pravi,pravcati maher. ''Čika Lazo,ima li petardi?'',glasilo bi pitanje. ''Njema,petardi,njema!'',odgovorio bi ovaj,a onda bi iz nekog samo njemu znanog pretinca izvadio pregršt dragocjenih zelembaća.Da,upravo onih zelembaća koje bi nakon zaglušujuće detonacije u suterenu zgrade nagnalo susjedu da u kućnoj hajini i s viklerima na glavi izleti iz stana te krikne:''Jebem li Vam mater i oca,sad ću Vam zvati policiju!'',a mulci bi se držali za pišu da se od smijeha ne ispišaju u gaće. Interesantno u cijeloj priči je to da me ni onda (a ni danas ) sva ta pirotehnika,vatrometi,petarde i slične gluposti nikad nisu previše zanimale. Dosadni pacifist,šta ćeš? KOLOVOZ,2013. Prednost ljeta u primorskim mjestima su tzv.turisti. U sezoni Vam ide sve,ali nakon sezone obično dolazi ljuta zima. Za one koji žele znati više napomenuo bih da Norveška dočekuje Novu 2014. sa (pazi sad!) 560 milijardi eura viška u proračunu,a 'Jutarnji list' je danas nudio poklon prilog sa 82 savjeta za uštedu naslovljen 'Kako preživjeti zimu 2013-2014'. Kako? Pa,odseliti se u Norvešku! Dakle,kako bi preživjeli ljutu zimu moj je šef još ovog ljeta odlučio u šaroliku ponudu dodati proizvode 'Pirotehnike Mirnovec'.Ako i Vama kao i meni sam spomen imena ove firme budi asocijacije na one otužne kartonske stalke sa petardama koje se tiskaju između žvaki i kondoma ispred blagajni velikih supermarketa onda ste u gadnoj zabludi. Nema veze,i ja sam bio. MIRNOVEC,SUBOTA,05.10.2013. Hotel 'Lavica' u centru Samobora smo našli relativno jednostavno. Upitali smo jednog postarijeg gospodina koji nam se na prvi pogled činio zdrav,a on nam je ljubazno objasnio:''Hotel 'Lavica'?Aha!Morate ijti tamo dole levo ne!'' Puknuo sam od smijeha jer su mi odmah pale na pamet one zagorske finte kad ih pitaš:''Oprosti,koliko je sati?'',našta oni ljubazno odgovore 'za deset petnaest do dva' ili 'za pet dvadeset do osam' ili 'za 1260 četvrtak' itd…itd…. Nakon zanimljivog predavanja u kojem nam je profesor glasom pospanog svećenika tri (3) sata pričao o eksplozivima,eksplozijama,povijesti dinamita,Nobelu i ostalim stvarima dobio sam potvrdu i od danas bih molio da se ne zajebavate previše sa 'SPIG'-om jer će sve… …a onda je došla večer….i vrhunac našeg posjeta. Direktor firme kao i svake godine na svojoj ogromnoj farmi organizira domjenak pod šatorom za nekoliko stotina uzvanika uz prezentaciju svojih proizvoda na način kakav se ne viđa svaki dan. Dakle,sve petarde,rakete,vatromete i što ja znam što još sve ne,najavili bi pojedinačno na razglasu i zatim ispalili. Kako sam bio izuzetno raspoložen,a i opijen rujnim vinom,dripao sam sve u šesnaest na opće oduševljenje okupljenih.Kada bi ispalili neki siromašni vatromet koji bi pukao 5 metara iznad zemlje to sam prozvao pirotehnikom za otvaranje pošte u Gaćelezima,kad bi pukla neka petardica to je bilo za slavljenje sedamdeset godine staraca iz Banjevaca itd..itd....a onda je došao taj trenutak! Kao što vjerojatno ne znate,ono zbog čega se već dugo,dugo troši novac glede obilježavanja Novih godina,ribarskih fešti i sličnih prigoda to Vam se ne zove vatromet.Prije bih to nazvao nesuvislim ispaljivanjem raketa i trošenjem novca koji se mogao iskoristiti za neke pametnije stvari.Vatromet ionako nikad i nije služio za zabavu okupljenih već većinom za rasipanje proračunskog novca i kurčenje kako smo na vatromet ove godine potrošili .......30 000 kuna... Ali,jebi ga,mene ionako ništa ne pita…. Bilo kako bilo,nakon ovog što ćete sad vidjeti meni će svaki vatromet u budućnosti biti smiješan. Najprvo je duboki glas (za kojeg sam mislio da je onaj narator s koncerta 'Blue man group') na onom hoolywood-trailers engleskom pozdravio sve nazočne,a nakon toga je započeo - šou. Tema iz Jamesa Bonda praćena bakljama na zemlji i raketama koje su u ritmu glazbe šarale nebo,nakon toga je Celine Dion otpjevala 'My heart will go on' i svaki onaj stih 'near' 'far' 'wherever you are' je u tisućinki sekunde popratio raskošni plotun na nebu od kojeg mi se naježila koža. Na samom su kraju nebom prošarale prave,pravcate vatrene suze. Zadnja tema bila je iz 'Pirata s Kariba' i tu je nastao takav iznered da ja više nisam znao da li ću gledati sinhronizirane baklje na zemlji ili nebo koje je je bilo osvijetljeno tisućama varnica…Šou…šou…šou…. Dva dana nisam došao k sebi. Nažalost,nemam ovogodišnji snimak,ali ni ovaj od prošle godine nije za baciti.Ne moram ni napominjati da se gledanje snimka ni u snu ne može usporediti sa onim osjećajem kad se to odigrava pred tvojim očima,kad ekipa urla od oduševljenja i kad je većina prasaka popraćena frenetičnim aplauzom (Preskočite uvodni dio i prebacite na 1:49) I tu dolazimo do najvažnijeg dijela priče! Kao što sam naveo prva asocijacija na pirotehniku do tog trenutka bili su mi čika Lazo,blagdanski dnevnici s izvještajima koliko je pijanih budala zbog nestručnog rukovanja ostalo bez prstića kao i one bakljade koje bi 'Hajduku' donijele rigorozne kazne. Od prošlog vikenda sam promijenio mišljenje! Pirotehnika Mirnovec je dosad radila vatromet za Davida Bowiea,Rolling Stonese,Metallicu…a prilikom otvaranja Olimpijskih igara na pijesku u prijateljskom i nesvrstanom Omanu su napravili 28-minutni show i naplatili ga DEVET MILIJUNA EURA!!!!! Ako Vam se učinilo da je nešto šušnulo to se čika Lazo okrenuo u grobu…. |
- 23:48 - Komentari (6) - Isprintaj - #
nedjelja, 06.10.2013.
OTVARAMO VRATA PERCEPCIJE
|
ODMAH U STARTU......KUTAK ZA LJUBITELJE ESENCIJALNIH VICEVA!!! Stoji čovjek mrtav pijan za šankom i odjednom se izriga sam sebi po košulji. -Ajme,jadan li san,kad dojdem doma ubiće me žena! Do njega prijatelj Pere,također pijan kao maca,gleda u njega i smije se: -A stvarno si blesav! Pere potom uzima 100 kuna i stavlja ovom u džep. -Šta radiš? Koji ti je kurac?-pita ovaj prvi. -Glupane jedan,kad dojdeš doma,reci ženi da san se to ja izriga po tebi i da ti 100 kuna da ih daš ženi. Odma' će prestat pizdit,a možda joj čak bude i drago. Pola sata kasnije,pijanac stiže doma i čim se pojavio na vratima žena je počela vrištati,proklinjati ga,pičkarati…a ovaj će njoj: -Ženo,oprosti šta san malo popija,ali ovo se po meni izriga Pere i reka je da ti se izvinen i stavija mi je u žep 100 kun i reka da ih daden tebi. Žena pruže ruku prema džepu i na divno čudo umjesto 100 kuna vadi 200. -Pa tu nema sto nego dvista? -A znan,ženo,Pere mi se malo i posra u gaće…. Cijenjena čitalačka publiko! Ne bojte se,u današnjoj epizodi nećemo previše teoretizirati o alkoholu i drogama jer za to ima puno pametnijih,pismenijih i dosadnijih ljudi od mene,već bih svoj interes prebacio na par zanimljivih sekvenci o učincima konzumiranja droge. Na samom kraju današnje epizode za sve nas koji nikad nismo(ni nećemo) probali niti jednu halucinogenu drogu pripremio sam dva isječka od kojih jedan polučuje efekt ravan cjelodnevnom lizanju one tropske žabe,a drugi djeluje na percepciju te iskrivljava stvarnost do neslućenih granica. Vjerujem da ste se sa ovim isječkom koji iskrivljuje percepciju već susreli,ali budući da ima nas seljaka koji smo tek nedavno uveli Internet svakog dana otkrivamo nešto novo i rado to dijelimo sa dragim ljudima.Budući da nas čitaju i ljudi zrelije životne dobi,a neki i s brkovima, više sam nego uvjeren da se ti isti sa ovim susreću po prvi put te će njihovo oduševljenje biti nemjerljivo. U svakom slučaju bit će izuzetno zabavno i zanimljivo,a nakon toga možete slobodno nastaviti konzumaciju internetskih sadržaja koji Vas privlače. I još nešto! Ne znam da li su Vam naporne ove moje kulturne i lijepo sročene rečenice ili više preferirate sirov i vulgaran izričaj. Danas ćemo ovako,a za drugi put ćemo vidjeti. RIJEČ DVIJE O HALUCINOGENIM DROGAMA Droga je zlo! Svi oni iskusni koji sad na mene gledaju s neke visine jer,eto,nikad u životu nisam potegao crtu koke ili pod utjecajem iste šetao po željezničkoj pruzi kao i oni koji su pred 20-ak godina na riječkom Zametu uzeli neki speed,extasy ili štajaznam što te nakon toga lagano OTRČALI do diskoteke Qourom na Preluku između Rijeke i Opatije,uključujući i onog koji je u Zagrebu čvaknuo trip,kupio kod pekara buhtlu te je potom gladio držeći je na dlanu jer se buhtličin trbušić pred njegovim očima dizao i spuštao te je ovaj bio uvjeren da malo pecivo SPAVA na njegovom dlanu,kao i onaj koji je s prijateljem sjedio na kauču koji je škripao te se počeo smijati i treskati od čega su kaučeve metalne nogice počele cviliti pa je prijatelju rekao da se i kauč smije na što je ovaj prasnuo od smijeha pa se kauč počeo treskati i 'smijati' još jače čineći zatvoreni krug jer se ovi smiju kauču,a što se oni više smiju kauču to ovaj sve glasnije cvili i tjera ih u još žešći nekontrolirani smijeh skoro pa do izdahnuća….Dakle,svi oni,za razliku od mene imaju jedno iskustvo više…………BOING! Zvučni signal označio je da je vrijeme za još jedan esencijalni vic i to na današnju temu! Pričaju Nizozemac i Hercegovac čija je trava bolja i kaže Nizozemac: -Naša trava je legalizirana i to je svjetski brend.Zahvaljujući njoj cijeli svijet zna za Nizozemsku. Na to će Hercegovac: -Da,samo ne znam baš kome se ukazala Gospa,Vama ili nama? OTVARANJE VRATA PERCEPCIJE Kako sam tijekom ovih 400 i kusur epizoda nadrobio stvarno svega i svačega kao kroz maglu mi se čini da sam iduću priču možda i prezentirao na 'SPIG'-u.Ako Vam je poznata nemojte mi zamjeriti,a ako mi i dalje zamjerate…via prozor! Riječ je svakako od jednom od najluđih halucigon…hagulica…haligulihuca…haligluci….iskustava (normalno da znam da je halucinogenih,ali ovom originalnom literarnom tehnikom se postiže dodatna duhovitost) Dakle,,mjesto radnje je USA,točnije studentski stan 1998. u kojem se upravo odvija neki tulum.Jedan od onih tuluma na kojima je Brandon Walsh popio 12 kapljica nekog finog koktela i nakon toga se slupao s autom i završio u Klubu liječenih alkoholičara (a Šeks ga je izbjegao). Dakle,moja je poznanica na nagovor ekipe uzela LSD.... Kako taj drek puca svakog na svoj način većina ih ima neke lijepe vizije,dio ih dobije paranoju od koje možeš poludjeti,a jedan (doduše) manji dio završi na pločniku među tijelima mojih čitatelja.Navodno se kod LSD-a mogu javiti i tzv 'flashbackovi' i to i deset-dvadeset-trideset godina nakon konzumacije i od same pomisli na tako nešto ustrajan sam da do kraja života ostanem neiskusan. Dakle,pocicala onaj taj jebeni papirić i čeka li ga ona čeka…..čeka…čeka…..nema zmajeva,nema vikinga,nema Alfreda Hitchcocka,nema duhova,nema ružinih latica…nema ništa. O,jebo te LSD,da sam znala da je tako lipo probala bi sa 14 i po. Jedino što joj je smetalo to je bila činjenica da joj se malo vrtjelo u glavi,ali budući da se isto dogodilo i Oliveru Dragojeviću u pjesmi 'Moje prvo pijanstvo' bacila je krivnju na alkohol. I čeka ona…čeka…čeka…čeka…o jebem ti sudbinu kad je baš nju dopao falši kineski trip........gleda ekipu oko sebe kako pleše,drpa se,pije,puši,a jedina ona čeka i čeka….Prijateljica je bila par koraka od nje i svako toliko bi je pitala:''Are you OK?'' našto bi ona potvrdno klimnula glavom. I odjednom začuje se umilan glasić:''Hy,Sarah!''.Ona je okrenula glavu i imala je što vidjeti. Pored nje,na couchu, je sjedila,glavom i mašnicom u kosi, Alisa u zemlji čuda! Ispočetka se sledila,a potom ju je promotrila bolje i shvatila da je osim nje nitko ne primjećuje. Alisa se raspričala kao velika,a ova joj je samo gledala u lice i cijelo vrijeme je slušala iako nije ubrala ni jednu,jedinu riječ. I onda dolazi najluđi dio priče. Rekla je prijateljici da joj nije dobro,nekako se ustala i išla u sobu prileći.Ekipa je shvatila da ju je nešto nasmrt preplašilo i bili su neko vrijeme uz nju,ali ova im je rekla da je sve OK i da nema nikakvih problema.Svatko toliko netko bi samo povirio u sobu da se ova slučajno ne bi napravila kakvu glupost. Moja je poznanica tako ležala i rekla da ni sama ne zna da li je prošla minuta,pet sati ili dva dana i kad je osjetila da se malo pribrala odlučila se vratiti u boravak,ali ju je u razmišljanju prekinulo kucanje na vrata.Vrata su se lagano otvorila,pojavila se Alisa i kroz smijeh joj rekla ''It's not over!'' OTVORIMO VRATA I VAŠIM PERCEPCIJAMA Dakle,ako još nikad u životu niste uspjeli aktivrati one kore mozga koje Vam omogućuju transcendentalna iskustva vrijeme je ih da ih malo drmnemo. Dosta su stajale u glavi kao 'FIT'-ovac u 'Plodinama'. Mrdnimo ih! Dakle,ovo sam otkrio prije par dana. Kolegica s posla mi se smije da je to na Facebooku objavljeno već stotinama puta,ali kako o Facebooku nemam baš neko lijepo mišljenje pravit ću se da nisam ništa čuo. Znači,gledajte jedno pola minute-minutu u crvenu točku (što duže ,to bolje)…a zatim pogledajte svijet oko sebe.Meni je to blesavo i pomalo jezivo istovremeno i mislim da ako tako nešto doživiš na drozi to može polučitiozbiljne kvarove na ljudskoj psisi. A za sami kraj dolazi jedna prava,pravcata halucinacija kakvu ne može stvoriti ni najjači vojno.kemijski laboratorij na svijetu.Zahvaljujem gospodinu Blogdoggu na linku jer ovo prelazi granice Mliječne staze. Najveći trip u povijesti čovječanstva. Smijem se i pjevušim već četiri-pet dana jer ako obratite pažnju na ovu desnu halucinaciju,njene pokrete rukama i riječi koje izgovara nezaboravan trip je još efektniji. Droga je zlo! Možda čak veće i od društvenih mreža! |
- 22:46 - Komentari (8) - Isprintaj - #
utorak, 01.10.2013.
NI B OD BEĆARA
|
Kopilator Ujebanski prije 3 tjedna: ''...Ovo je genijalno!!! decki samo naprijed!!! ovi pomocni vokali su vrh! bas genijalan! kontras pravi i bracevi su vrh!! basista super svira i jako lijepo pjeva!! muzika je kao da se kupam u kadi punoj govana od miline! samo naprijed decki!! monty python su za vas kurceva smegma!˙ :D...'' Ovo je tipičan primjer vulgarnog i neciviliziranog ostavljanja komentara na Youtubeu.Ironija,vulgarne psovke...pa čak i vrijeđanje ljudi koje uopće ne poznaš. Sramotno!. Ipak,u ovom slučaju postoji kvaka! Kad vidite o čemu ovaj komentar govori vidjet ćete da je nepoznati komentator filigranski pogodio i ovaj bih odlomak čak svrstao u žanr beletristike. AUTOCENZURA Kad sam pravio ove svoje klipiće za Youtube postupak je bio prilično mukotrpan. Sama ideja i izrada traju rekativno kratko,ali onda kreće ono....ovo je moglo biti bolje...ovo sam mogao izbaciti....tu sam mogao staviti ovo,tu ono..... Uglavnom autocenzura radi sto na sat i da mi 'SPIG' i sve oko njega ne predstavlja ovoliki gušt,auspuh i zadovoljstvo vjerujem da bih davno objesio kopačke o klin. Ali,budući da je svijet pun raznolikih ljudi postoje mnogi koji tako ne razmišljaju. Kao junaci današnje epizode! Moj stav o tamburi znate.....Šor,snaše,duša slavonska...sve bi to bilo divno i krasno da velika većina tamburaša nisu najobičnije hijene koje samo gledaju tko će im na čelo zalijepiti 200 kuna. Takve prazne,proračunate i podle ljude nikad nisam previše podnosio. Bilo kako bilo! Postoje vrhunski tamburaši,postoje prosječni tamburaši,postoje loši tamburaši a postoje i ''....muzika je kao da se kupam u kadi punoj govana od miline....'' Provjerite i Vi čemu se smijem već dva dana! Zasviraj kurcu,bećaru mladi! E-SEN-CI-JAL-NO!!! |