SEKS, POLITIKA I GOSPODARSTVO
ponedjeljak, 14.10.2013.
MALI VODIČ KROZ POSLOVNE KOMUNIKACIJE
|
Poslovne komunikacije? Što je to? Dobro došli u najnovije izdanje 'SPIG'-a! KAKO KOMUNICIRA JEDAN OD NAJUGLEDNIJIH ŠIBENSKIH PODUZETNIKA? Čovjek je uspješan.Razgranao je biznis,ima puno zaposlenih,svoje djelatnike tretira kao zadnje smeće,otkida im od plaće kako mu pukne,ali tome nitko ne može stati na kraj jer je riječ o Šibeniku. Jednom je to bio jedan od najjačih gradova u bivšoj državi,a onda se zahvaljujući ljudima koji su ponosni na svoju zaostalost pretvorio u ovo što je danas. No,kako je 'SPIG' veselo štivo koje pršti iskričavošću i duhovitošću nećemo se prepustiti nikakvoj letargiji. Šteta je! Dakle,glavni junak naše uvodne priče uveo je iz Njemačke skupocjeni stroj kojeg je trebalo pustiti u pogon.Mislim,moglo se i pročitati knjižicu s uputstvima,ali ipak je bolje da dođu obučeni ljudi koji ako ništa bar znaju čitati i pisati te radnicima pokažu šta i kako. I tu je u startu nastao problem! Iako je riječ o jednom od najmoćnijih šibenskih poduzeća,iako u upravi sjede fakultetski obrazovani ljudi kojima je pojam zabave isključivo Ceca Aleksić,iako ih većina zna raditi s računalom nitko...ali baš nitko u turističkom gradu na obali Jadrana u samom srcu Hrvatske ...nitko...jebem ti oca i majku...baš niti jedan od njih....poserem im se na plaće od 6000 -7000 kuna...dakle...nitko od njih...iako svojim djelatnicama znaju uništavati psihičko zdravlje...ni-tko ne zna pričati njemački. A dolaze Nijemci! Inženjeri! Ne mo'š na prste! Mislit će ljudi da smo zaostali! Počinje panična potraga i nakon dvadesetak telefonskih razgovora napokon pronalaze gospođu kojoj postave ultimatum da se u roku odmah mora nacrtati u Šibeniku jer uprava firme od samog osnutka uspješno šuti na više od sedam stranih jezika. Nijemci su bili oduševljeni što se napokon pojavio netko tko ih ne gleda kao da su dva švapska kretena,a jedan od njih se čitavo vrijeme smijuljio.Nakon nekog vremena je odlučio reći gospođi što mu je smiješno i ona je to podijelila sa svojim suprugom koji je to prepričao bar već dvadeset puta i na kraju odlučio tu anegdotu staviti na blog. Dakle,kad su ušli u pogon ljubazni domaćin im je dao svakom po dvije boce vina skupe kao šećerleme čika Laze i onda im je pružio svoju snažnu ruralnu desnicu i u Tarzanovu stilu kriknuo:''JA-SAM-PE-RE!'' Nešto najsmješnije mi je kad netko ide objašnjavati nešto strancu i pri tom viče misleći da će ga ovaj bolje razumjeti. MO-RAŠ IĆI TA-MO,NE VA-MO,NE-GO TA-MO....o jebo te kako se kaže...ZNA-ČI TA-MO...NE VA-MO.... Što reći osim da firma i dalje posluje s dobitkom,širi svoje kapacitete,djelatnice si svako jutro jebu majku jer moraju ići na posao, i tako to...JA SAM PE-RE.....TARZAN KREEGAH BUNDOLO..... ROCCO SIFREDDI ILI ROCCO BARROCO? Ovu scenu je bar jednom doživio svatko od nas. Ulaziš u boutique. Prodavačica stoji za pultom.Iz zvučnika dopire neka urbana glazba tipa Colonia i već s vrata ova te mjerka. Osnova poslovnih komunikacija nalaže da se prilikom susreta sa strankom kaže:''Dobar dan,izvolite!'' ili npr.''Dobar dan,gospodine,mogu li pomoći?'' ili u najgorem slučaju samo:''Dobar dan!'' U ekskluzivnim buticima kao što je ovaj o kojem govorimo tako nešto najčešće izostane. Zbog čega? Temeljni problem je što osoblje zaposleno u istima ima sve predispozicije za bavljenje sedmom umjetnošću,a ono se,eto,gubi u slabo plaćenoj maloprodaji radeći za nekog kao što je naš junak iz prve priče. Umjesto da raskoš svog talenta pokaže parirajući Roccu Sifreddiju,umjesto da nam se njeno lice smije iz izloga svih kioska u Hrvatskoj,ona sirota prodaje grudnjake i mudante čija veličina nije namijenjena normalnim ženama već najčešće onim anoreksičarkama bez cica i guzica. Tužno...... NAJRUŽNIJA HRVATSKA RIJEČ.... I napokon počinjemo s današnjom epizodom. Ovo gore sam napisao isključivo stoga što su to stvari koje mi već godinama idu na živce,a ovo što ću sad napisati je nešto toliko jezivo da sam zamalo izgubio kontrolu što mi se jako rijetko dešava. Dakle,nije nikakva tajna da se moj posao svodi na cjelodnevnu komunikaciju s ljudima. Isprđeni starci,povratnici iz Australije,babe koje smrde po pišalini,zgodne Čehinje koje su zaslužile biti polizane od glave do pete,ribari koji daju na friškinu,Zagrepčani koji se bune da im je sve skupo,a na moj otok dolaze bar pet puta godišnje,švicarski liječnici...uglavnom svi,svi,svi! I u deset godina kontaktiranja sa svom tom svojtom ljudi još mi se nikad nije desilo da bih izgubio kontrolu. Bilo je tu i nadrkanih budala i svega i svačega,ali čemu se živcirati bez veze? Ovaj put je bilo na rubu incidenta,ali sam se ipak uspio suzdržati jer bi stranka bez imalo grižnje savjesti bila poslana u pičku materinu i još kojekuda. O čemu je riječ? Dakle,kako sam prosječno inteligentna osoba s istančanim osjećajem za prepoznavanje ljudi od neljudi i kako imam nevjerojatno svojstvo kameleonske preobrazbe, velik broj ljudi mi iskreno zavidi na tome što sam uvijek dobre volje i uvijek spreman na zajebanciju. To je samo djelomično točno jer uvijek ponavljam da svatko tko radi s ljudima mora sve svoje probleme ostaviti ispred vrata. To što tebi auto nije prošao tehnički nema nikakve veze sa zgodnom Austrijankkom koja upravo ulazi i traži štajaznam sredstvo za poliranje inoksa. I tako ja već desetak godina fino surađujem s ljudima,ponekad naleti i pokoji kreten i jednostavno je morao doći dan kad je došao kralj budala. Ono što je izjavio velikoj većini ne bi uopće zasmetalo,ali mene je to toliko raspizdilo i izbacilo iz kontakta da sam ga stvarno zamalo poslao u pičku materinu. VRAĆAMO SE NAKON REKLAMA.OVO JE NAJLUĐA REKLAMA ZA McDONALDS IKAD.... Dakle,većinu ljudi s kojima sma svakodnevno u kontaktu nakon deset godina više manje znaš po imenu i prezimenu.Ljudima koje dobro poznaješ obično se obraćaš sa:''Evala meštre!'',''A di si Kreše?''(Krešo,gdje se nalaziš?op.a.),''A vidi njega,šta ćeš ti u ovim tužnim krajevima?'',''A to si ti,oprosti,mislija san da je neki čovik....'' ili moj osobni favorit je na strankino pitanje:''Znaš šta meni treba?'' odgovoriti sa ''Boli me kurac!'' Ili na pitanje :''Koliko ti je metar konopa od 16 mm?'' raširiti ruke u širini jedan metar i reći:''Evo,otprilike ovoliko!'' Normalno,ovakva komunikacija,nažalost,nije svakodnevna već se 90% svodi na izlizano ''Dobar dan,gospodine!'',''Gospođo,možemo li pomoći!'' ili ''Dobar dan,majstore,recite...'' Kako puno puta srećeš iste ljude nakon deset godina imaš osjećaj da se već koliko-toliko znate.Nije da jedete i pijete skupa,ali eto,baciš par riječi o politici,o vremenu i odmah vidiš kako tko diše. I tako je meni junak današnje epizode uletio prije nekoliko dana u sedam navečer.... Budući da sam ga vidio već bezbroj puta umjesto :''Dobra večer,gospodine!'' omaklo mi se:''Majstore,izvolite!'' Ovaj se u tom trenutku uozbiljio i rekao mi je rečenicu od koje su mi se zacrvenile uši. Čak bih se usudio reći da je to i jedna od najglupljif stvari koje sam čuo u životu. ''Molim te,nemoj mi više nikad reći 'majstore'...'' Ja sam ga pogledao u čudu:''A zašto?'' ''Majstor,majstor,fuj,to mi zvuči tako ružno...'' Eto,dakle najružnija hrvatska riječ je 'MAJSTOR'. Dotični gospodin je inače bio neki direktorčić u socijalizmu i vjerojatno je završio i neki fakultet i samim time to mu daje taj osjećaj nadmoći nad običnim srednjoškolskim šljamom koji je izgradio ovu smrdljivu i onu bivšu smrdljivu zemlju. Nakon 2.svjetskog rata skoro 50% stanovništva je bilo nepismeno,a onda se uhvatilo nečeg što se zove RAD i stvorila se industrijska sila koja je bila trn u oku i istoku i zapadu. Kolone ljudi u plavim trlišima su pola stoljeća brusile,varile,zidale,tokarile i u znoju lica svoga zarađivali svoj dinar da bi se jedan najobičniji bezveznjak usudio reći da riječ MAJSTOR zvuči tako ružno.... Kako sam jedna od zadnjih budala koja još uvijek vjeruje da se radom može u životu nešto postići kad mi netko samo tako pljune na svetu riječ RADNIK ili MAJSTOR u stanju sam mu iščupati glavu. Ipak, nisam! Za razliku od dotičnog gospodina već sam dobrih stotinu puta bio u društvu liječnika,VIP-ovaca,tajkuna,direktora i postoji jedna jako jednostavna stvarčica koja ocrta karakter čovjeka bolje od najbolje Freudove psihoanalize. Njeno ime je-alkohol! Vjerujem da bi dotični gospodin nakon desetak gemišta pokazao koliko je dosadan,nezanimljiv i prazan...bez obzira na puste diplome i magisterije koji mu stoje doma u ladici.... TITULE NISU MJERA INTELIGENCIJE, GODINE NISU MJERA ZRELOSTI (Facebook stranica Novog Svjetskog Poretka) I za kraj,u čast svim onim budalama koje kao ja još uvijek vjeruju da se u ovom kupusu od zemlje nešto može postići poštenim radom izabrao sam jednu prigodnu pjesmu.Riječ je o bendu čiji su članovi usprkos zvjezdanom statusu još uvijek ostali jedni od nas,a ono što mi je još draže je što njihova glazba svojom jednostavnošću nepogrešivo imitira rad strojeva. Istih onih strojeva i tvorničkih dimnjaka koji su netragom nestali na Dalekom istoku. Nestali da se nikad više ne vrate.... Evo javljaju mi iz kontrolnog deska da sam se sa AC/DC već svima popeo na vr' kurca... PROZOR! |