SEKS, POLITIKA I GOSPODARSTVO
četvrtak, 29.11.2012.
ŠTO TO VEŽE DALMATINSKE LJUDE?
|
OVO NIJE JOŠ JEDNO MUDRIJANJE O SKOROJ PROPASTI HRVATSKE... 'Jest ćemo, ako treba, i govna da bismo imali državu!' Ovako zvuči jedna od klasičnih mantri iz usta onih čiji sinovi rijetko prospu crijeva za voljenu Domovinu. I dobili je mi! A nekim čudom govna jedemo sve više...i više...i više...i više...i ode tako skoro 300 000 Hrvata u pečalbu...što dalje odavdje... 'Neka idu u pičku materinu! Ko im jebe mater! Ne znaju oni što znači imati državu!'', reče na to netko i halapljivo zagrize oveći komad govna. Znaju, prijatelju, znaju! I to više nego će takvi slični tebi ikad znati! Baš zato i odlaze! ...A NEMA VEZE NI SA ZAMORNIM HRVATSKO-SRPSKIM PREPUCAVANJIMA... Nakon oslobađajuće presude hrvatskim generalima moj kolega iz 'Sačmarica' mr. 'Marcus Gangam Style' se nekoliko dana zabavljao na vrlo perverzan način. Koćario je po srpskim čat rumovima i svađao se sa napižđenim Srbima koji valjda u životu nemaju pametnijeg posla. Svakih par minuta bi ga zbog pičkaranja skinuli, ali on bi promijenio podatke pa opet... I naleti on tako na nekog nabrijanog mladca koji je putem tipkovnice u par minuta poklao nekih šesnajst miljardi i sedansto miljona ustaša i balija, a mr. Gangam mu je ispričao jedan vic koji je malo preradikalan čak i za 'SPIG'. 'Ajde kad si takav frajer ostavi broj telefona!', napiše mu uzrujani mladić. Marcus je nasrao 098...i dodao još 6 kurac palac brojeva, onako bez veze i nakon nekih pola minute iz Srbije stiže poruka zbog kojoj se smijem već nekoliko dana. Poruka je glasila: 'Šta je, pičko, ne javljaš se?' Luxon je ovu priču prokomentirao na sebi svojstven način. Rekao je da su ti ćat rumovi aktivni samo do deset navečer jer korisnike nakon toga matere obično spraše na spavanje. Osim Marcusa, on može do ponoći. ...A KAMOLI HRVATSKO-MUSLIMANSKIM ARHITEKTONSKIM PREPUCAVANJIMA... Mostar. Na jednoj strani Hrvati. Na drugoj Muslimani. Umjesto da jedu, piju, puše i jebu nekoliko puta na dan oni će ostatak života provesti gradeći sve pompoznije betonske križeve i minarete kako bi drugoj strani dokazali tko je gazda. Nakon što su moji 'Rvati jednom prilikom sagradili ogromni križ provedena je TV anketa među Muslimanima što misle o tom činu. Zaustavili su nekog lika, a ovaj im je rekao: ''Mislim da je to veliki plus za Mostar!'' ...A NIJE NI O HRVATSKIM ŽUPANIJAMA... Otok Pag. Sir, janjetina, sol, čipke i pič...Pažanke (nisam imao čast upoznati ni jednu, priznajem.) Grad Novalja. Par kilometara južnije gradić Kolan. Jedan brat živi u Novalji, drugi u Kolanu. I jedan i drugi imaju golfa. Novalja spada pod ličko-senjsku županiju pa kako je to područje pod posebnom državnom skrbi, brat iz Novalje plaća tehnički i registraciju skoro duplo jeftinije od brata koji živi u bogatom Kolanu koji je, pogađate, u zadarskoj županiji. Ali zbog te nepravde Kolan ljeti uzvraća udarac! Kod njih se nalazi trafostanica za cijeli Pag i kad ljeti dođe milijun turista obavezno počnu problemi s električnom mrežom. Svi padovi napona i izbacivanja faza se rješavaju iz zadarske županije. A ako se ne riješe kako treba slavine im začas postanu suhe jer su glavni ventili u...Novalji. Monty Pythoni su za Pažane male bebe.... A SAD NAPOKON KREĆEMO.... ŠTO TO VEŽE DALMATINSKE LJUDE? Ovo je moja slobodna adaptacija istoimenog teksta B.Dežulovića objavljenog 15.09.2011. u Šibenskom listu. Taj sam tekst odmah uvrstio u svoju bogatu arhivu i čitam ga, smijem mu se i divim mu se već više od godine dana. O čemu se radi? Sjećate li se kad je premijer Milanović izjavio Angeli Merkel da Hrvati i nisu baš ono nešto jedinstveni, sjećate li se kako su svi popizdili? Najsmješnije je što sve nabrojano jest sprdačina, ali iživa živcata istina. Čitajte polako i pažljivo. Neke rečenice možda čak i deset puta da biste uspjeli ubrati tok svijesti. Zabava zagarantirana! Kao uvod poslužit će priča o ružnom događaju koji se prije nekoliko godina desio jednom mom kolegi iz Šibenika. Svirao je na nekoj svadbi i na sam fajrunt pred zoru uzeo harmoniku i zapjevao:''Bili su bili vrhovi planina, bila je košulja hajdučkoga sina...'' Odnekud je doletjela skupina funcuta (navijači NK Šibenika) i bez pardona namlatila ozbiljnog čovjeka i oca troje djece. Krećemo… Dakle, svi se sjećate one trakavice kad je Zdravko Mamić htio bolesnom Miši Kovaču kupiti stan u Šibeniku. Mišo kao pravi hajdukovac za to nije htio ni čuti, a onda su u nekoj emisiji u raspravu uključili i Gorana Ivaniševića. Ovaj je kroz smijeh rekao da bi on Miši kupio - sokovnik. Nakon toga je na tapet došla Goranova izjava nakon što je osvojio Wimbledon:''Da nisan Splićanin bija bi kurac od ovce!'' Zapamtili su je i ljuti torcidaši i zbog uvrede Miše legende sutradan je u Splitu osvanuo grafit:''Gorane, sad si kurac od ovce!'' TOGETHER FOREVER Idemo polako... Što to veže dalmatinske ljude? Zadrani ne vole Splićane. Vole 'Hajduk', ali ne vole Splićane. Šibenčani ne vole ni Split ni 'Hajduk'. Splićani ne vole ni Šibenčane ni Zadrane. Onda se Šibenčani i Zadrani drže zajedno? Ne, tek se oni ne podnose! Ipak, ima nešto što veže dalmatinske ljude; mržnja prema Zagrebu. Neće ići: dosta Šibenčana voli Purgere. I što je onda zajedničko Zadranima, Šibenčanima i Splićanima? Svi zajedno ne vole Dubrovčane koji su pak dokazano najfanatičniji navijači 'Hajduka'. Je li onda 'Hajduk' ono što veže dalmatinske ljude? Ne! Za 'Hajduk' navijaju u Zadru, Splitu i Dubrovniku, ali ne i u Šibeniku. Šibenčani su ili za NK Šibenik ili za (udahnite duboko) 'Dinamo'. No dobro, jebeš nogomet, a šta je s drugim sportovima npr. vaterpolom? Ozbiljan vaterpolo igraju u Šibeniku, Dubrovniku i Splitu, ali ne u Zadru. Zadar je, zna se, grad košarke. Je li onda košarka povezuje dalmatinske ljude? Ne, ozbiljna košarka se igra u Zadru, Šibeniku i Splitu, ali ne i u Dubrovniku. Pa ima li taj Dubrovnik bar nešto zajedničko sa sva tri ostala dalmatinska grada? Ima! Duboku povijest ! Dubrovnik je stari antički grad kao i svi ostali dalmatinski gradovi...osim…hm... Šibenika. Pa ima li onda Šibenik nešto zajedničko sa tri preostala grada? Ima! Svetu Mater Crkvu! Svi su dalmatinski gradovi pod patronatom Splitske nadbiskupije! ...osim Zadra koji i dan danas spada izravno pod Vatikan. Ima li onda bar Zadar nešto zajedničko sa tri preostala grada. Ima! Jezik! Svi su naši dalmatinski gradovi utvrde dalmatinske čakavice. Svi...osim Dubrovnika! No dobro, kad dalmatinske ljude ne spaja sport, povijest, jezik ili Crkva možda ih spaja suvremena povijest npr. Domovinski rat! Možda! Svi su dalmatinski gradovi u ratu gadno najebali...osim Splita! Ajmo sad ukratko! ''...Pa šta onda veže dalmatinske ljude?-klonuo je tuđi čovik očajan. Vidi, rekoh, to ti je jednostavno: Dalmatinci ne vole Zagrepčane, svi osim Šibenčana. Šibenik kao jedini izvorni hrvatski grad voli Zagrepčane, a ne voli bahate Splićane, dubrovačke gospare i divlje Zadrane. Zadrani ne vole šibenske Vlaje, dubrovačke gospare i bahate Splićane. Dubrovčani ne vole šibenske Vlaje, divlje Zadrane i bahate Splićane, ali jedni i drugi navijaju za Hajduk. Hajdukovci stoga vole Zadrane i Dubrovčane, ali ne vole Šibenčane jer navijaju za 'Dinamo'. Šibenčani navijaju za 'Dinamo' jer vole Zagreb, ali ne vole Cibonu, kao ni Jugoplastiku ni Zadar. Koji vole samo kad dobije Cibonu. Kao i Zadrani koji ne vole Splićane, ali vole Hajduk, a ne vole ni Šibenčane ni Šibenik osim kad dobije Dinama. I kao što svi vole Dubrovčane u vaterpolu jer gaze Zagrepčane zbog čega i Splićane i Šibenčane kad dobiju Mladost vole i Dubrovčani koji ih inače ne vole. Ili Hajdukovci, koji inače ne vole Šibenčane, ali navijaju za Šibenik i u košarci i u nogometu kad igraju protiv Zagrepčana. IZDRŽITE JOŠ MALO... Šibenčani koji ne vole Cibonu jer im krade igrače, ali navijaju za Dinamo jer ovi igrače kradu Splićanima ne vole one Šibenčane koji slave kad Šibenik dobije Dinama. Pošto Šibenčani koji ne vole Splićane, Dubrovčane i Zadrane tada ne vole ni Šibenčane koji ne vole Zagrepčane, vole ih oni Zadrani, Dubrovčani i Splićani koji inače ne vole Šibenčane...'' ''...Tako na kraju ispadne da Splićani, Dubrovčani i Zadrani koji ne podnose Splićane, Dubrovčane, Zadrane koji vole Šibenčane što ne podnose Šibenik iz čega ispada da Splićane, Dubrovčane i Zadrane vole samo oni Šibenčani koji ih ne podnose. Razumiš?...'' |
- 21:25 - Komentari (9) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 26.11.2012.
VODIČ ZA ANTINUTRICIONISTE III – ČAROBNI SVIJET SALAMA
|
'VIC' KOJEM SAM SE SMIJAO DALEKE 1982. Maloj Barici se upalila minđa. Peče i svrbi za popizdit'. Išla je kod mame, a ova joj je rekla da je natrlja salamom. Jadna Barica je poslušala, ali ništa. Išla je kod tetke, a ova je rekla da je istrlja četkom (Mesinganom? Čeličnom? Zahodskom?). Opet ništa. Onda je išla kod Jure, a ovaj joj ga je zaprdio i Barica je od veselja zapjevala: ''Jebem ti mamu i njezinu salamu, Jebem ti tetku i njezinu četku, da nema Jure i njegovog kure pukla bi pička od temperature...'' Ako Vam je ovaj glupi vic smiješan odmah bi Vam u startu napomenuo da niste normalni, ali mene zanima nešto drugo. Sama premisa dosjetke u kojoj se upalna iritacija uzrokovana vaginalnom infekcijom može sanirati utrljavanjem suhomesnatog proizvoda duž sluznice iste inspirirao me je da nakon pečene janjetine i ćevapa ovaj put podignem literarni spomenik još jednom antinutricionističkom kultu. Dobrodošli u čarobni svijet salama! Znate ono kad Vam prodavačica počne rezati jeger, a Vi joj kažete da biste radije posebnu, ona Vam počne rezati posebnu, a Vi biste radije rolanu pancetu. Ona počne rezati rolanu pancetu, a Vi vidite odličnu vinteru pa joj kažete da biste umjesto pancete radije vinteru. Ona Vam u tom trenutku kaže da je ulovite za sise. Vi se čudite i pitate: ''Zašto?'', a ona spremno odgovara: ''Kad me netko jebe volim da me drži za sise!'' Salame naprijed, ostalo stoj! Ima da prdimo i podrigujemo do zore... PRIČA IZ ŽIVOTA Ženina prija iz Drniša nam je nedavno ispričala presmiješnu anegdotu. Prije par tjedana su načeli pršut i po milijunti put se išli uvjeriti kako je to, uz paški sir i janjetinu definitivno najbolja spiza u povijesti čovječanstva. Narezali su malo sira, peku, domaće paprike i navalili. Njezina kćer (12 godina) je sjedila za stolom i taj prizor gledala potpuno nezainteresirano. Pored autentičnog drniškog pršuta (za koji je engleska kraljica u Drniš poslala priznanje) mala je mirno rezala – Piko parizer (svinjsko i goveđe meso 62%, voda, svinjsko masno tkivo, kuhinjska sol, začini, ekstrakti začina, emulgator E450 i E451, pojačivač okusa E621 i E635, zgušnjivač E407, E412, E415, antioksidans E301, bojilo E120 i konzervans E250…(onako usput; dok sam ovo pisao u dnevni boravak je uletila žena i vidjela kako čitam foliju od parizera i prepisujem nešto na laptop…nije mi ništa rekla, ali sam točno znao što misli.) RADI LAKŠEG SNALAŽENJA SALAME SMO PODIJELILI U NEKOLIKO GRUPA 1.PODRIGUŠE (CRNE, POSEBNE, TIROLSKE, PARIZERI S POVRĆEM…) Dalmacija je puna bauštelaca iz hrvatskog zagorja. Možda bi bilo i Slavonaca, ali jadni nemaju za gorivo. Jer su siromašni. Al' su zato svi k'o jedan za Glavaša. Samo što onim izdajnicima na benzinskoj pumpi to ne znači ništa. Lokalni dalmatinski neimari ne vole zagorske bauštelce jer drastično obaraju cijene, a dosta često zaseru ono što rade (nedavno su čovjeku u Murteru morali raskrivati potpuno novi krov jer je puštao kao vrša. Taj krov je bio najvjerojatnije napravljen isključivo za sunčano vrijeme.) Onako usput, ovo nije rasizam ni separatizam ni dalmatinski nacionalizam. Samo činjenice! Omiljeni prehrambeni artikl zagorskih šljakera je kvarat kruha, piva i deset deka podriguše. Jeftini šrot izaziva trenutni osjećaj sitosti (bolje rečeno: zaštopa te) i zato je tako omiljeno među građevinskom populacijom. Za pojedine vrste podriguša je karakteristično da, gledano u presjeku, imaju po sebi one male bijele krugove od masti. Vjerujem da bi se gledajući ih pod mikroskopom mogla vidjeti mlađ salmonele kako pleše kozaračko kolo. Iako su podriguše, uz parizer, bile dosta često dio mojih školskih obroka patološka mržnja koju danas osjećam prema njima se ne može iskazati riječima. Ona priča da sve hrenovke i salame nastaju nakon što mesar pomete mesnicu i iskrene škovaceru u kotao i nisu toliko neutemeljene. Da vidimo što na tu temu kaže Otto Reisinger:  Zanimljivo je da postoje mlade majke koje se od krava razlikuju samo po tome što oko vrata ne nose zvono. Bez imalo grižnje savjesti svome djetetu ujutro umjesto čaše mlijeka i fete kruva namazane putrom i marmeladom daju debelo narezanu podrigušu. Onda malac to zalije sa mlakom Fancy kolom (2 litre cca 4,50 kune), pojede do ručka vrećicu čipsa od čilija i vrećicu gumenih cola bombona, za ručak sukne dva pjata juhe iz vrećice i gulaš iz konzerve, a za večeru plane neki mesni doručak prepun one rahle bijele želatine …i kad u bliskoj budućnosti dijete umre materi na rukama kriv joj je sustav… Doduše, nisam čuo da je netko tako mlad umro od nepravilne ishrane, ali mi je bitno da se svi skupa dobro zabavljamo. Jel' tako? PARIZERI Roza boja svojstvena čmaru peradi, izrazito jak i prodoran miris, sposobnost 'znojenja' ako ostane malo duže u frižideru, elipsaste rupice u presjeku…da, to je Njegovo veličanstvo: Parizer. Hrana našeg djetinjstva! Ime je vjerojatno dobio po Parizu, ali ja ne znam zašto. Jednom mom susjedu iz zgrade gdje sam živio mater ga je prije škole redovito pohala. Dakle, odreže se jedna malo deblja šnicla, provalja u brašnu i jajima, baci na vruće ulje, a zamamni miris se za tili čas proširi kuhinjom. To frigano govno nikad nisam imao prilike probati, a sad sam malo prestar za te stvari. A i nije da me baš nešto zanima. Fuj! Vezano za parizer sjećam se i da je sa mnom u vojsci bio momak iz istarskog Svetog Petra u Šumi. Moj prijatelj dmg i ja smo ga non stop zajebavali da nam kaže kako se zovu stanovnici njegovog sela Svetopetarušumljani, Svetipetriušumarku…. Mater mu je radila u nekoj obližnjoj parizerani (valjda u Pazinu?) i svaki vikend bi donio punu torbu crvenih mesnih tromblona koje je nesebično dijelio na veselje mladih guštera. A jooooooooj, a živo mi je u sjećanju i ono kad je Poli parizer imao onu GMO aferu (valjda su htjeli napravit salamu koja svijetli u mraku) pa kad su nakon toga zakupljivali čitave stranice u dnevnim novinama i ispričavali se narodu. Inače u stripovima je 'PTUJ' onomatopeja kad netko pljune. Ako ne čitamo šta piše na foliji, parizeri, jednom mjesečno, znaju biti ugodan početak dana…. Buon apettit! ČAJNE Rođendani urbane socijalističke djece su znali biti prave male svetkovine (pazi ovo 'urbane'…u mojoj bivšoj zgradi su bili radnici GRO 'Jadran' i jednom je ćaća bio dizaličar, drugom vozač kamiona, trećem skladištar, sve došlo iz sela u kojima Bog puca kornere, u sušionama se ribao kiseli kupus, u kadama su se klale kokoši, na balkonima bi visila panceta, a u vazama bi se sadio petrusimen i selen. Onako da ima za juhu…Sve urbano u pičku materinu…) Dakle, za rođendan bi se napravila torta, neki kolačić, a na ovalima bi bilo sira, pršuta i neizbježna….Gavrilovićeva zimska. Uz topljeni 'Zdenka' sir, Fla-vor-aid sokiće (ono kad ti jezik poplavi kao da si pred smrt), Gavrilović paštetu, 'Frondi' kekse, 'Thomy' majonezu, 'Pipi' narančadu, 'Bajaderu' i…štajaznam šta još, Gavrilovićeva zimska je bila i ostala nepokoreni kralj u svijetu mladenačkih okusa nas socijalističkih mamlaza. Za deset deka skupocjene zimske dobiješ skoro trideset i više deka podriguše. Koliki je ugled ovog 'Rolls Roycea' među domaćim salamama najbolje svjedoči karikatura iz daleke 1960. koju je objavio časopis 'Time'. Riječ je o nekom kurčevom summitu nesvrstanih u zgradi UN-a. Konobar se prepotentno sprda sa svojom klijentelom (doduše i izgledaju kao putujući freak show) ne znajući da će njegovoj djeci i unucima ta bahatost i prepotencija pola stoljeća kasnije prisjesti.  ŠUNKE Jedan od pravih gastronomskih fetiša moje mladosti koji kao i pohani parizer nikad nisam imao prilike probati bila je ona kuhana šunka u ovalnoj jajolikoj konzervi. Proizvodio ju je, ako se dobro sjećam, '29. Novembar' iz Subotice. 29. Novembar? Nešto kao 'Sloboda','Progres','Napredak','Naprijed'…. Obratimo za početak pažnju na ovo uistinu kretensko ime za tvornicu mesnih prerađevina i prebacimo ga u prezent. Otvarate mesni doručak, a na njemu piše: '…proizvodi 'Dan Državnosti, Varaždin'. Ta je prokleta konzerva bila toliko skupa da si je skoro pa čuvao za, ne daj Bože, doktora. Uz šteku 'Marlbora' i bocu whiskeya. Rijetki sretnici koji su je zagrizli kažu da je to bio i ostao sinonim za nepatvorenu istinsku aromu šunke. Pravo nepčano slavlje. Gastronomska erekcija. Nutricionistički grč sladostrašća. Danas te sve jebene šunketine više-manje zaobilazim u širokom luku jer se neke svojom prodornom aromom mogu slobodno svrstati među najgore podriguše. Najjače su mi tzv. Šunke za pizzu. Za 20-30 kuna možeš dobiti kilogram vlažnog, masnog, ljigavog i oznojenog mesnog panja čija je svijetloroza boja slična pokvarenim sirupima za kašalj. Vrijeme je za barba Reisingera:  MORTADELE Od domaćih mortadela 'PIK'-ova nije loša, 'Gavrilovićeva' mi nije bogznašta, a sa ostalima ni ne želim eksperimentirati. No ipak ima jedna koja se svojom kvalitetom može svrstati rame uz rame sa 'Gavrilovićevom' zimskom. Ako Vas put nanese u 'Mercator' umjesto da se već kod ulaznih vrata počupate sa ženom, podmetnete joj nogu i slomite kišobran jer Vas je na silu odvela u shopping prošetajte do police sa suhomesnatim proizvodima. Tamo Vam se smije jedina prava talijanska Gorizza promjera long play ploče. Zamolite prodavačicu 10-15 dkg i pažljivo promatrajte dalji tijek zbivanja. Dok Vam u trećerazrednim trgovinama prodavačice sa cigaretom iza uha režu salamu koja na kraju izgleda kao da nije rezana na salamoreznici već je sva u krpicama i djeluje kao da ju je netko po dućanu šutirao nogama, 'Mercatorova' teta s kapicom će prvo ugoditi debljinu reza, narezati nekoliko pravilnih krugova, složiti ih u foliju presavinute poput ikebane, rubove folije zavariti i na kraju to sve staviti u papirnu vrećicu. Tih deset deka mortadele slobodno možete pokloniti voljenoj osobi. Nikad Vas neće ostaviti. Nadam se da će gospodin Todorić nakon kupnje 'Mercatora' nastavit ovu lijepu tradiciju. BONUS TRACK Paštete i hrenovke nisu baš zaslužile neki gastronomski pokal da bih im u 'SPIG'-u posvetio čitave epizode. Kako sam upravo pročitao ovaj tekst u cijelosti učinio mi se jako dobar, ali nekako prebrzo završi pa ćemo se u 'Bonus tracku' osvrnuti na još jedan antinutriconistički kult – paštete i hrenovke.  Ako mlada majka u životu nikad nije imala želje i volje za naučiti pofrigati dva jaja i pomfrit uvijek može pripremiti dobru, vruću viršlu jer je priprema ove svesezonske delicije uistinu jednostavna. Dakle, u zdjelu se nalije topla voda kako bi proces pripreme bio čim kraći. Ako se zna upaliti plin, zdjela se stavi na ploču s plinom, a ako ne zna na ploču sa strujom. Otvorenim dlanom se samo provjeri da li se ploča nakon zakretanja gumba zagrijava. Ključanjem vode hrenovka se raspukne po šavu te se vanjska stijenka obmota oko sredine što možda oku nije ugodan prizor, no Vašem ste suprugu koji je od jutros 'Hiltijem 74' srušio dva kata neke kuće upravo pripremili visokovrijedan i hranjiv obrok. O ovoj tužnoj temi sam već pisao u legendarnoj epizodi 'Disasterchef' i u većini slučajeva suprugov gnjev što mu supruga ne zna ništa kuhati se kompenzira tako da ona kraj peći na brzinu pročeprka i podgrije pizdu pa je nesretnik gladan kao pas opali na kuhinjskom stolu. Dok se ne zasiti. Hrenovke su, uz fažol, u vrijeme moje mladosti bile stigmatizirane kao sirotinjska hrana. Danas su neke vrste toliko bezobrazno skupe da se pitam tko je tu lud. Em te truju, em te pljačkaju. A o pašteti nećemo trošiti previše riječi. Nedavno smo se u kafiću jednoglasno složili oko jednog obroka koji će svima zauvijek ostati 'summer favourite'. Dakle, ljeto je. Vruće je kao u paklu. Nebom leti zrakoplov i vuče traku na kojoj piše 'Jagermeister summer tour'. U hladnjacima trgovina sve su pive tople jer se ne stignu ohladiti. Na parkinzima nema mjesta. Poštaru je ona plava košulja potpuno mokra. Mačku je zgazio auto. Toliko je vruće da se ljudima ne da ni masturbirati. Jedini spas je rashladiti se u modrom plavetnilu. Nakon povratka s plaže u pekari se kupuje vekna bijelog hljeba. Dođe se doma, mokre gaće se bace u lavandin, a šugamani se objese na balkon. Prdne se. Ima li u tom trenutku što bolje od fete bijelog kruha namazanog 'Gavrilovićevom' paštetom i hladne, tvrde, sočne i sićušnim kapljicama vode orošene pomidore? Kombinacija okusa koja bi posramila i razvikanije delicije. Onaj tko se kuži favorizirat će zapečeni losos punjen heljdom, đumbirovim korijenom i metvicom, al' takvi, srećom, ne čitaju 'SPIG'. Niti mi u životu trebaju…. |
- 11:04 - Komentari (10) - Isprintaj - #
utorak, 20.11.2012.
THE WALKING DEAD
|
Otkud početi? Prepričavati Vam radnju? Nema smisla!  Ako bar jedan od Vas nakon čitanja današnje epizode skine sa net-a 'Hodajuće mrtvace' i navuče se kao što je slučaj sa mnom, mojom malom, Luxonom, Luxonovom curom ( koja inače više preferira romantične komedije) i još šačicom dragih ljudi moja misija će biti više nego uspješna. Jednostavno, radi se o jednoj od najboljih serija koje su moje oči ikad vidjele. A vidjele su ih, fala Bogu, poprilično... Legendarno otvaranje druge sezone u Americi je gledalo sedam milijuna i tristo tisuća pretplatnika i na taj način je srušen desetogodišnji rekord američkih kabelskih televizija. Ako budete imali prilike pogledati tu epizodu (ja sam je gledao dvaput) u kojoj šačica preživjelih zaglavi na kraju nepregledne kolone automobila da bi se koji trenutak kasnije morali suočiti sa pravim, pravcatim krdom zombija znat ćete u čemu je kvaka. Nešto nenadjebivo! Nezaboravno! Još neviđeno! Suspens od kojeg pucaju živci.  O ZOMBIJIMA OPĆENITO Do pojave 'Hodajućih mrtvaca' zombiji su mi bili potpuno luzerski junaci horora. Siroti jadnici. Hodaju u čoporima, bauljaju bez pravog cilja, ništa ne rade, nemaju grama mozga i samo prave štetu (hm...netko zloban bi povukao paralelu sa desničarima i to onoj podvrsti koja zviždi generalu Gotovini kad se na Trgu bana Jelačića zahvaljuje predsjedniku i premijeru, ali za to stvarno moraš biti zloban). Prve falše zombije u životu sreo sam u filmu 'Omega man' sa Charltonom Hestonom (remake tog filma je 'Ja sam legenda' Will Smitha, ali ovaj prvi mi se više usjekao u pamćenje valjda zato što sam ga gledao kao dječarac). Horror verzija 'Pale sam na svijetu' nije bio baš lak zalogaj za mulca od sedam-osam godina. O onim pustim mrtvačinama utjelovljenim u filmovima Georgea A. Romera čitam cijeli život kao o klasicima nad klasicima, a ja za te pizdarije nikad nisam imao ni volje ni živaca. Ionako je nakon 'Exorcista' svaki naredni horror obični labuđi pjev. Idući susret sa zombijima upriličio je legendarni Vincent Price (pitaj Boga da li je sirota živ) u sceni kad Michael Jackson u onoj svjetlucavoj crvenoj jaknici (koju je osamdesetih imao svaki cigić koji je držao do sebe) i ona njegova preslatka crnkinja u 'Thrilleru' prolaze kraj groblja. Tko može zaboraviti onu zlokobnu recitaciju i spodobe koje izlaze iz grobova: ''...Darkness falls across the land the midnite hour is close at hand. creatures crawl in search of blood to terrorize your neighborhood...'' Moj prijatelj Ozi je te davne '84. iz Australije donio video kazetu 'The making of Thriller' koju smo tog ljeta pogledali brat bratu petsto puta. Onog mrtvaca koji, nakon što okruže Jacksona i dragu, zatvori usta pa mu iz gubice krene gusta crna slina sam sanjao noćima jebo mu ja mater strašnu.  Idući susret sa mrtvačinama se dogodio 1986. u prvoj i ponajboljoj epizodi Dylan Doga pod nazivom Doktor Xabaras. Točno taj tip zombija žari i pali u seriji 'Walking dead' samo su Dylanovi zombiji prema ovima male bebe. Nakon 1986. nikad se više nisam susreo sa zombijima (ako ne računamo Miroslava Tuđmana) do prije dva mjeseca. Luxon mi je DVD-e sa prve dvije sezone dao još prije ljeta, ali kao i većinu Vas u ovom trenutku koji niste gledali seriju odbijala me pomisao o 'bliskoj budućnosti u kojoj čovječanstvo pohara bolest koja ljude pretvara u zombije, a rijetki preživjeli bježe od njih i njihova ugriza kako ne bi i sami postali zaraženi.' Većina njih na sam spomen nekih hodajućih leševa samo odmahne rukom i kaže:''Ma ne volin ti ja te fantazije!'' Greška! Kad je krenulo više nisam mogao stati!  FANATIZAM U NAJPOZITIVNIJEM OBLIKU Prošle jesni i zime smo moja kćer i ja pogledali svih sto dvadeset i nešto epizoda 'LOST'-a. U komadu! Seriju, koju osim mene nije gledao nitko normalan koga poznam, hrvatske kuće su na polovici treće sezone jednostavno prestale emitirati 'zbog nedovoljnog interesa publike'. Kako je fanovska podrška na portalima bila više nego jaka taj potez me čudi i dan danas jer si stvarno ne mogu pojmiti tko je tu blesav. Ne mogu vjerovati da itko normalan gleda 'Zauvijek susjede' ili onaj umobolni trash zvan 'Krv nije voda', a oni meni da LOST nije imao podršku. Neoprostivo! Svi fanovi 'LOST'-a su mogli potvrditi reklamni slogan da je uistinu bila riječ o rijetko viđenom TV projektu koja izaziva tešku ovisnost. Bilo kako bilo ja sam TV Novu i nedovoljni interes hrvatskih gledatelja emisije 'Krv nije voda' zajebao na samo sebi svojstven način (vidi sliku). Ne možete Vi mene prcati koliko ja mogu novaca potrošiti! Drugu sezonu nisam uspio nabaviti tako da se ni Vi ne trudite bez veze. U Hrvatskoj je nema sto posto, a okolo nisam ni tražio. Skinuh je...podmuklo, sramno i gubitnički.  U priči o 'Lostu' me jedino smeta što je najiščekivanija, zadnja epizoda stvarno ispala ofrlje, ali s obzirom na sate i sate guštanja čak i to pada u drugi plan. A ZAR SE OVA EPIZODA NE ZOVE 'THE WALKING DEAD'? Je, u pravu ste, ali jednostavno ne mogu opisati koliki je gušt zaredom gledati nekoliko epizoda nečega što te zalijepilo za stolicu. Kod 'LOST'-a nam je rekord bio tri, a kod WALKING DEAD smo u komadu pogledali čak četiri. Bez da trepneš. Jednostavno ne možeš prestati! Za one lijene prasce kojima je sve ovo bezveze ukratko ćemo reći da...kao prvo dabogda Vam se prsti osušili jer mi u dva dana kliknete na 'SPIG' dvista do trista puta, a niste u stanju podijeliti svoje oduševljenje sa mnom, a kao drugo riječ je o ekranizaciji kultnog stripa Roberta Kirklanda u produkciji Franka Darabonta poznatog po 'Zelenoj milji' i 'Iskupljenju u Shawshanku'. Šerif Rick Grimes se budi u bolnici nakon dugotrajne kome i primjećuje da se nešto čudno događa. Bolnički zidovi su prekriveni krvlju, a ispred zgrade su razbacane vreće sa stotinama leševa. Ulicama hodaju 'The Walkers' (Šetači)... Rijetki preživjeli u grupama pokušavaju naći sigurno utočište….  A light motiv druge sezone se vrti oko male Sophie. Mala se izgubila u šumi prepunoj Šetača i iz epizode u epizodu pratimo krajnje očajničku potragu. Kad se napokon susretnu riječ je o prizoru kakav još nije viđen u cjelokupnoj povijesti televizije. Fanovi 'The Walking dead' ga spominju kao najjači moment. Svi koji znaju o čemu se radi se vjerojatno slažu sa mnom. A ovima kojima je ovo bez veze otkrit ćemo da je….e nećemo! THE WALKING DEAD – POSLUŠATE LI ME NEĆE VAM BITI ŽAO!!! Evo Vam za kraj trailer prve sezone: |
- 17:42 - Komentari (7) - Isprintaj - #
četvrtak, 15.11.2012.
KAKO SE TRPAM MEĐU PAMETNE
|
Fala kurcu! Jope epizoda za prste polizat'! Teksta ka u priči! Opet smo u sedlu! Đihaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa…. Ajmo Riđane! Iako se to nikad ne bi dalo naslutiti u posljednje vrijeme se borim sa jednim dosta velikim problemom i kad ga uspijem riješiti pokloniti ću Vam pravu X-files epizodu za koju već sad imam spreman naslov i to: 'Lesi se vraća kući'. Nema straha, svi smo živi i zdravi, ali problem je poprilično kurčevit. Ako 'Lesija' ne napišem do Nove Godine to znači da sam najebao kao žuti, a Vi ćete i dalje biti prisiljeni 'uživati' u našim 'haiku izdanjima'. Ako bude volje i za njih! ČETVRTO MJESTO U HRVATSKOJ...PA PUTA DVA GLAVA 1 ČETVRTO MJESTO...PUTA JEDAN Kao što velika većina Vas vjerojatno ne zna u tijeku je 'Kviskotekino 9. prvenstvo Hrvatske u enigmatici'. Sva najveća enigmatska imena iz cijele regije već više od mjesec dana bruse penkale i sastavljaju križaljke, rebuse, anagrame.... Sedam kola pravog, pravcatog enigmatskog adrenalina. U prošloj 'Kviskoteci' objavljeni su rezultati 2. kola, a zadatak je bio premetnuti ime bilo kojem liku iz filma ili TV serije. Moja malenkost je u poplavi od 3400 pristiglih anagrama osvojila (tatararaaaaa)- 4. mjesto! Lovorike je sasvim zasluženo pokupio genijalni Zoranu Radisavljević iz Novog Sada, jedan od najboljih svjetskih anagramista; čovjek redovito razvaljuje na međunarodnom siteu 'Anagrammy awards', a objavio je i dvije knjige. Ako si bolestan u glavu, kao npr. ja, njegova kultna knjiga pod naslovom 'World of anagrams' mora biti tvoja i tako sam čačkajući po internetu malo tražio podatke o toj knjizi i slučajno naišao na anagramni blog nekog opičenog Srbina koji me jednostavno ostavio bez teksta. ANAGRAMNI BLOG NEKOG OPIČENOG SRBINA KOJI ME JEDNOSTAVNO OSTAVIO BEZ TEKSTA Otkud početi? Preko fotografije mladog, čupavog i nabildanog Arnolda Schwarzeneggera piše 'BRDO I DEBIL', a rješenje je, normalno BODI BILDER. Kaos! Hoćemo još? Neki Bosanac složio je 'GANUH MATER AKORDIMA', a rješenje voli svaki pravi domoljub koji drži do sebe. Jedna, jedina i neponovljiva HARMONIKA DUGMETARA o kojoj možete čitati u epizodi 'Sviraj mi, sviraj'. KANTRI PEVAČICA je već jednom osvanula na 'SPIG'-u, ali budući da su se moji prijatelji zajedničkog kodnog imena 'Sačmarice' (dlačice sa čmara op.a.) sinoć zamalo upišali od smijeha od gušta ću je ponoviti. Dakle, KANTRI PEVAČICA obrtanjem slova postaje VATRENA PIČKICA. Pozdrav mojim dragim Sačmaricama ako im se nakon onoliko sinoćnje žiže bar malo razbistrio mozak! 'NEK' SNOSI RIZIK HIV-a' postaje HEROINSKI OVISNIK, a VEZ DO PICE mogu biti samo PODVEZICE. UBISTVO PREMIJERA odnosno 'PRAVO U TEME SRBIJI', a 'NISI MI RAJA KAD SI CRN' u originalu je RASNA DISKRIMINACIJA. DAN BORBE PROTIV SIROMAŠTVA je iznjedrio anagram zbog kojeg sam umro od smijeha, a glasi 'PRVO IM TREBA DATI SVO BRAŠNO', a VODOINSTALACIONI PRIBOR I MATERIJAL kaže: 'PROSTO, DOMINIRA BROJNI ALAT, ALI I CEVI'. A da bi najbolje uvidjeli o kakvim je 'manijacima' riječ poklanjam Vam dva mega anagrama za čije sastavljanje ipak treba biti u laganoj svađi sa samim sobom (u pozitivnom smislu, normalno). Udahnite duboko! SILAN HOR OD TRI OPERSKA SOLO PEVAČA U GODINAMA a to su: HOSE KARERAS, PLASIDO DOMINGO, LUČANO PAVAROTI Autor ovog čuda je upravo prije spomenuti Radisavljević. Koliko sam uspio ubrati Srbi imaju non-stop neka anagramna natjecanja, rejting liste, bodovanja, a nakon što dobiješ zadani pojam dužan si sastaviti što efektniji anagram. Evo, npr. što biste Vi ispremetali iz slijedeće besmislene kobasice: TRODIMENZIONALNA SLIKA NA DVODIMENZIONALNOM PAPIRU? Vjerojatno ništa kao ni ja! Ipak, stanoviti Zdenko iz Karlovca je iz toga iznjedrio: RAVNI LIST, A IPAK NENORMALNO IZNENADI LUDOM POZADINOM! GLAVA 2 ČETVRTO MJESTO PUTA DVA Moj drugi ulazak u 'creme de la creme' enigmatike možete potražiti u zadnjoj 'Kviskoteci' sa Pajom Patkom na naslovnici. Solidno četvrto mjesto i kompliment od strane uredništva od kojeg bi netko drugi visoko podigao nos, ali skroman kakav jesam…. Normalno da mi je drago vidjeti svoje ime u omiljenom tjedniku, ali ipak mi nekako pada na pamet scena kad je u drugom dijelu 'Upoznajte Fockere' Dustin Hoffman ponosno pokazivao Robertu de Niru zid na kojem su sve moguće uokvirene plakete i uspjesi koje je njegov sin Gaylord osvojio. De Niro se približio kako bi malo bolje pogledao i uvijek me lovi smijeh kad se sjetim njegove face nakon što je pročitao 'sedmo mjesto u bacanju potkove'. Za one koji žele znati više, uspio sam složiti skoro dvije kartice teksta pišući urnebesnu priču dostojnu najboljih trenutaka 'SPIG'-a u kojoj sve riječi počinju slovom 'P'. Taj literarni bombon će prije ili kasnije osvanuti na ovim stranicama jer jedan jedini primjerak priče koji sam im poslao čeka na objavljivanje u jednoj od idućih 'Kviskoteka', a kopiju namjerno nemam jer sam pretpostavljao da sa tim čudom moram upasti među prvih deset. Srećom, dobra pretpostavka! Za kraj pozdrav svima koji su uživali u upoznavanju Raawuly-a, a svim ostalima iskrena sućut… |
- 18:55 - Komentari (3) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 12.11.2012.
NOVA EPIZODA 'SPIG'-a....
|
....ide za koji dan... |
- 18:02 - Komentari (3) - Isprintaj - #
četvrtak, 08.11.2012.
HAIKU 'SPIG'
|
Jel' da su fora ove kratke epizode? |
- 18:48 - Komentari (5) - Isprintaj - #
nedjelja, 04.11.2012.
KAKO SE ZOVE AFRIČKI DUGOPRUGAŠ SA NAJVIŠE ZLATNIH MEDALJA U POVIJESTI OLIMPIJADA POZNAT PO TOME ŠTO BI PRILIKOM PROLASKA KROZ CILJNU LINIJU NJEGOVA KOŽA BAŠ SVAKI PUT BILA POTPUNO SUHA?
|
N'kane Pota! |