Pregled posta

PIXY

tu...tu....tu...tu....klik…Dobili ste. Pretinac. Govorne. Pošte. Nula. Devet…
- (jebatipasmater)
- pi-piii-pi-pii-pii-pi…..tu….tu….tu….Halo?
- Dobar dan! Gospodin Stojanković?
- Na telefonu! Izvolite!
- Poštovanje! Ovdje Spigorovsky! Maurice Spigorovsky! Zovem iz Dalmacije. Prijateljske i nesvrstane Dalmacije.
- Spigorovsky, velite…. je li to neka šala?
- Ne, zašto bi bila šala?
- Pa to ime mi je malo…!
- A to? Ne, ne nema straha, ozbiljan sam čovjek! Spigorovsky je, znate, prezime sa obližnjeg otoka, a doselili su se tu ima parsto godina.
- Znam da me zajebavate, ali nek' Vam bude….Recite gospodine Spigorovsky!
- Pa čujte gospodine Stojankoviću...ovaaaaj, mogu li Vas zvati Pixy?
- Pixy? Zašto Pixy?
- Pa, Vaše prezime me podsjeća na onog nogometaša 'Crvene Zvezde'!
- Ajoooooooj, nemojte mi te crvene zvijezde, molim Vas….
- Nema problema…i nije mi na kraj pameti zajabavati Vas... Eto, slučajno sam nabasao na Vašu poruku koju ste ostavili kod one opatijske blogerice...Uzrujao sam se jer sam svjestan da osim Vas i mene to nitko nije primijetio. Zamislite kako prozirno! Stavila je fotografije Opatije prekrivene snijegom. Velike lijepe fotografije, svaka poput razglednice, bliješte kristalnom čistoćom i prelijepim bojama i mogu se okladiti da osim Vas i mene nitko nije primijetio skrivene poruke.
- Kakve poruke?
- Okultne, moj Stojankoviću…čisti nepatvoreni okultizam!
- A to? Drago mi je da ste se javili, poslao sam ja svoj proglas u zadnjih par mjeseci na razne adrese već nekoliko stotina puta i Vi ste, zamislite, prvi koji mi se javio.
- Ljudi su nemušti i slijepi gospodine Stojanoviću…
- Stojanković!
- Oprostite!
- Gospodine Spigorovsky, kako bih Vam mogao pomoći?
- Uh...ne znam koliko imate vremena?
- Samo Vi recite?
- Pa eto ... kao prvo ... potpisujem apsolutno sve što ste napisali i jako me zaboljelo kad je ona …ona …ne znam kako bih je nazvao …napisala da će Vas prijaviti kao najobičniji trash. Vaš način informiranja javnosti stvarno djeluje pomalo netipično ... čak bih se usudio reći agresivno i nametljivo, ali mislim da je to ostala jedina opcija da spasimo što se spasiti dade. Ne znam kako bih Vam rekao, ali Blog.hr i fejsbuk su Vam totalno promašene lokacije za ikakve revolucije.
- Kako to mislite?
- Pa eto, tu Vam se puno priča, a malo radi. Da se razumijemo mene kao i Vas smetaju ta pusta nepravda, kriminal i te silne sekte koje se okupljaju, ti izgubljeni mladi ljudi ispranog mozga koji bespogovorno vjeruju autoritetima ... Malo nam je ovih što su opljačkali državu u ime Boga, a zamislite kad bi se sad pojavili neki koji bi to počeli raditi u vražje ime.
- Fino ste to rekli!
- Znam, cijeli sam fin! Šalim se!
- Nema veze, i ja se volim našaliti...moja majka je Slovenka, tamo su Vam svi duhoviti.
- Zapravo...htio sam Vam javiti nešto što će Vas možda zanimati.
- Recite!
- Imam točan sat i datum kad će se održati jedan obred o kojem se bruji već tjednima i mislim da je ovo prava prilika da ga osujetimo.
- Osunetimo?
- Ne osunetimo, već osujetimo!
- Recite...pišem!
- Dakle..idući petak...privatni stan na Gornjoj Vežici u Rijeci...oko 22 sata.
- Idući petak? U privatnom stanu? Pa kakva je to lokacija?
- Ne znate Vi moj Pixy…pardon Stojanoviću…
- Stojanković!
- …Stojankoviću… ni pola priče. Sektaši se okupljaju na mjestima gdje je najmanje sumnjivo.
U ovom trenutku se u Hrvatskoj održava 68 sumnjivih obreda od toga samo u Zagrebu 18.
- Koliko će na toj misi ljudi biti...znate li to?
- Prema mojim izvorima između 100 i 150.
- Pa koliki je to stan?
- Dvosobni s dnevnim boravkom.
- 150 ljudi? Pa gdje će toliki ljudi stati?
- Stat će, stat će...ima još i smočnica i sušionica. Navodno će biti i hrvatski predsjednik sektaške udruge 'Phalus' ...gospodin Vučinović.
- Vučinović? To je neki Srbin?
- Alen Vučinović ... a ne mora značit ... a šta ja znam ... zar i u tim poganskim obredima postoje podjele na ustaše i četnike, Vidite li kako se ta dnevna politika infiltrirala u sve pore društva ... Alen, mislim da nije Srbin … dugo je bio u HSLS-u … ne, nije Srbin…
- Gospodine Spigorovsky, moram Vas to pitati. A odakle Vam te informacije?
- To vam neću odati. Ja sam Vam rekao, a Vi možete vjerovati i ne morate.
- Pa recimo da Vam vjerujem...
- Nego, gospodine Stojankoviću..možemo li preći na 'ti'?
- Može...zašto da ne?
- Eeeeeeevala, di si Piksi....prču stari, nabijem te na…?
- Hmmm ... na 'Vi' je bolje!
- Čujte, osim što ćemo razbucati taj obred ... mislim da je ovo idealna prilika i da ti mladi izgubljeni ljudi napokon shvate da su u gadnoj zabludi. Osobno sam skeptik jer ne možeš ti od budale napraviti čovjeka, ali ako samo jednog od njih istrgnemo iz ralja napravili smo veliku stvar.
- Spigorovsky, svaka Vam čast!

OPASKA AUTORA

Vjerujem da većina Vas zlurado smatra potpuno nevjerojatnim da ja putujem do Rijeke kako bih s našao sa nekim nepoznatim čovjekom i osujetio neki tamo poganski obred.
Kako sam toga petka imao nekih privatnih poslova sa zatvaranjem stare štednj…ma šta se ja tu Vama ispovijedam?
Išao sam u Rijeku.
I točka!
Meni za moju zemlju ništa nije teško.


IDUĆI PETAK...

Pijem u kafiću na Gornjoj Vežici.
Na prednjem licu zgrade stoji visoka građevinska skela.
U mraku ne vidim dobro, ali mi se čini da popravljaju oronulu fasadu.
Na ploči piše 'RADOVE IZVODI 'G.R.O. PAŠALIĆ U STEČAJU'
Brojim prozore kako bih utvrdio gdje je sedmi kat.
Uzbuđen sam.

21 sat.
Za šankom sjede četiri dečka svatko na svom kraju.
Jedan nosi naočale s puknutom nogicom pa ih je nekako pričvrstio laštikom oko glave. Na glavi mu plava kapa HDZ. Jeba te, koliko je nisam vidio. Prije je to svaki ... nosio na glavi, a sad se svi nekako pritajili. Dečko nema prednje zube.
U kutu je televizor sa upaljenim teletekstom.
Konobarica se nagnula da uzme 'Cif' i kako ima one traperice do pola stražnjice, digla joj se potkošulja i ispalo joj dva-tri centimetra guzice.
Ova trojica blenula, a ovaj četvrti gleda u teletekst i vikne: ''Šahtjar vodi!''
Svi kao jedan posegnu za zadnjim džepom i izvuku listić i zajauču:''Aaauuuuu pičku materinu...''
Ovaj s puknutim naočalima izgovori: ''Ajm..bljjuu…afafaf…bljj…'' .
Da, znao sam.....bolestan je…

Odjednom se na parkingu zaustavio crni mercedes varaždinskih tablica. Iz njega je izašao proćelavi pedesetogodišnjak s naočalama. Sako, kravata, aktovka.
Bio je to gospodin Pixy!

Prišao sam mu, pružio ruku i potapšao ga po leđima.
Dao mi je da mu pridržim aktovku, a on se sagnuo i zašnjirao pertlu (ovaj izraz sam 1995. čuo od poručnika na Muzilu koji mi je rekao.''Kakav si ti to hrvatski vojnik, zašnjiraj pertlu!!!'')

Moj plan je bio slijedeći:

Iz kafića promatrati luđake kako ulaze u portun i kad Pixy i ja procijenimo da je većina otišla gore, tamo negdje oko 22.30 pokucati na vrata stana, ući unutra, načas prekinuti obred, podijeliti ljudima Pixijeve letke, izvrijeđati gospodina Vučinovića i zaprijetiti mu policijom i tužbom.
Ima da se razbježe svi koliko ih ima.
Šteta što s nama nije najpoznatiji varaždinski političar da ga skinemo u gaćice, nauljimo da se sjaji i stavimo mu na glavu krunu od trnja.
Gospino ukazanje bi za to bilo …ma ništa!

Sjeli smo u kafić.
Pixy je naručio bejlis i zapalio fini cigarillos.
Vidi se da je imućan.
U tom trenu su preko puta prošla dvojica u crvenim kukuljicama do poda i na konopu su vukli jednog starog olinjalog jarca.
''To je to!'', rekao sam Vam.
Pixy je izvadio tablet i nešto kuckao. Za pet minuta zaustavio se jedan crni kombi i petorica su iz njega iskrcali uredno složene crne plahte i nekoliko ogromnih crnih panel ploča za šalovanje.
Vjerojatno neki rekviziti za obred.
Jebat' ćemo im mater!

22.30

Stajali smo na parkingu.

Po mojoj procjeni u zadnjih sat i pol u zgradu je ušlo oko 120 ljudi. Svi u crnim i crvenim mantijama. Trebalo je sad doći gore, nekako ih uvjeriti da sam njihov i ako se uspješno uvalim kad obred bude na vrhuncu zvati Pixya s lecima.

Kad pročitaju tekst, uvidjet će da su u zabludi i past će ničice. Šteta što političar nije s nama. Oduvijek sam htio upoznati Božjeg sina. Pa makar i falšog.
Pored mene je u tom trenutku prošla šibenska vještica Mija i krv mi se zaledila u žilama.
Pravdala se prijateljici da joj je bus kasnio skoro pola sata.

Sedmi kat.
Stan Rilmansky.
E ti su mi najdraži!
Rilmansky?
Ne znaš im ni roda ni poroda.
Rilmansky?
Šta je to?
Židov? Hrvat? Srbin? Mađar? Pekinezer? Ninđa?
Pokucao sam.
Iz stana se nije čulo ni glasa.
''Tihi su, mater im jebem!'', prošlo mi je kroz glavu.
Začuli su se koraci.
Zacrnila se špijunka i iznutra se čulo...''Popushylum…''
''…kurtsum…'', odgovorio sam.

Sreća da sam dobro proučio sve poganske lozinke prije nego sam se upustio u ovaj opasan pothvat.
Vrata mi je otvorio neki gabor od žene. Izgledala je kao Kathy Bates iz filma Misery.
''Tko si ti?'', pitala je.
''Spyghoryus! Najavio sam svoj dolazak!''
''Uđi!''

Zrak je mirisao na znoj, prčevinu i neoprane noge. Kroz otvorena vrata uočio sam da se u sobama……….seksa jedno šezdesetak ljudi. Ti falši sotonisti koji se učlane u družbu kako bi došli do besplatnog seksa me nikad nisu zanimali. Kao sekta, sekta, sekta, sekta je u srcu mome, a jebe se njima za sektu i za gospodara koji će nakon sudnjeg dana zavladati svijetom…samo im je pizda rosna na pameti.
Kako mora da je frustrirajuće biti čestita sotonistica koja slijepo vjeruje u svoje ideale i svaki obred završiti s penisom u stražnjici.
Sjediš na jajima nekog bezvražnika. Gospodin Vučinović bi morao poraditi na tome.
Mislim, ponekad se malo opustiti je u redu…ali baš svaki put doći na obred naperenog kurca nije u redu. Trebalo bi prije svakog obreda popipati mantiju i svakog onog kojem se naperio zauvijek otjerati iz stranke…pardon sekte. Navodno su Norvežani zabranili grupni seks na obredima i u dva mjeseca izgubili više od 80% članova . Gledao sam te uspuhane mlade ljude i usprkos osjećaju nelagode nasmiješio sam se jer su svi do jednog imali zadignute mantije na licima, bijele maske i bili su golih stražnjica. Jedan je luđak visio s lustera te patikama obuhvatio partnericu koja je grčevito držala za ud partnera pod sobom.
Uočio sam čak i jednog pohotnog Roma.

SKICA (PO SJEĆANJU) PRIZORA KOJEM JE NAZOČIO AUTOR TEKSTA

Jedan je partnericu čupao za kosu i vršio izuzetno tekući 'scat' (fekalizirao je po njoj op.a.)!
A jedan malo stariji je pokušavao popraviti onu bijelu traku kojom se dižu rolete.
Interesantno je da nitko od njih nije ispuštao nikakve zvukove tako da su svi koitusi vršeni u apsolutnoj tišini.
Osim škripe kreveta i pljeskanja jaja po guzicama nije se čulo apsolutno ništa.
Dostojanstveno, nema šta!

Gabor me uveo u kuhinju, a meni je u gaćicama (sektaške mantije nemaju džepova) zavibrirao mobitel.
SMS!
''Ispričavam se moram u zahod!'' rekoh Kathy Bates gazeći po znojnim tijelima u sladostrašću.
Jednoj curi sam slučajno ugazio na pičku, ali sam joj se odmah ispričao.

Pokucao sam.
''Zauzeto!'', čulo se iznutra.
''Kvragu! Kako netko može ići obavljati nuždu u ovako važnom trenutku?''
Stao sam u kut pazeći da ne ugazim na nečiji testis, izvukao mobitel i pročitao poruku.
PIXY!
''UVATLA ME POLICJA! LEGTMIRO ME A JA BEZ OSBNE I NAŠO MI LETKE I SAD ME VOZI U STANCU. ZVAČU.''

''Au kvragu! Sve je propalo!''

Preskačući tijela nekako sam se probio do dnevnog boravka.
A tamo drama!!!
Tamo je na podu neki idiot po imenu Musa derao jarca, a Mija je rukama iznad glave rukama pravila velike krugove i siktala kroz zube nešto na latinskom:''Kurtzus paltzus…''
Neki, za koga sam kasnije saznao da je vođa, je čitao nešto na njemačkom i bacao po Musi i po jarcu klinčiće, cimet i neke orašaste plodove.

Ova ženska kraj mene je šaptala kolegici na pola glasno:''A daj reci onima tamo po sobama da prestanu i neka dođu amo na obred! Gospodar Vučinović priziva našeg gospodara Phalutsa''
Kolegica je rekla:''Jebem tebe i kad sam došla amo!''
Prepoznao sam joj glas, ali joj ispod crvene kapuljače nisam dobro vidio lice.

I onda je jarcu sa usta spao povez i počeo je meketati kao da ga kolju.
Vučinović se uspaničio i pokušao vratiti povez, ali jarac je tad nesretnog Musu snažno ugrizao za testise i otkinuo ih skupa s mantijom. Musa je zaurlao od bola, a krv je špricnula velikom brzinom i to u vodoravnom mlazu dužine više od dva metra zalivši drvo života u kutu..Nesretna životinja se ustrčala po stanu gazeći parove u ekstazi ...

Za nekih pet minuta na vrata je pozvonio predsjednik kućnog savjeta skupa sa četiri specijalca pod šljemovima.
''Otvarajte, manijaci!'', vikao je.

Vučinović je zaurlao:''Zatvaraj vrata, On dolazi!''
Sektaši su zatvorili ulazna vrata i poduprli ih svojim tijelima ako ovi pokušaju provaliti.

Sjedeći kraj žene kojoj sam prepoznao glas, ali nisam vidio lice svjedočio sam nečem što ljudski mozak ne može objasniti.
Njihov gospodar po imenu Phalus počeo se pojavljivat nasred dnevnog boravka obavijen oblakom plavičastog dima.
Tridesetak okupljenih je zatvorenih očiju tiho izgovaralo mantru:''Fa-lus! Fa-lus! Fa-lus….''
''Musa! Dovedi jarca!'', urlao je Vučinović…. Phalus je s nama.

Musa ga, nažalost, nije mogao čuti jer je ležao u lokvi krvi, a među nogama je imao ogromnu rupu. Ja i djevojka kojoj sam prepoznao glas, a nisam vidio lice skupa s dvadesetak okupljenih gledali smo u čudu kako se polako materijalizira nešto veliko, sočno, debelo i visoko više od dva metra…bilo je vlažno, crveno, svjetlucavo, mirisalo na riblje iznutrice i podsjećalo me na ogromni kur….. i…tad su policajci provalili vrata.
Kao sumanuti uletjeli su u stan!
Vučinović je pokušao udariti jednog od njih, ali tad su ovi poludjeli.
Počeli su mlatiti pendrecima nage obrednike ne birajući mjesto gdje će udariti. Ljudski jauci, urlici i zapomaganja pomiješani sa tupim udarcima policijskih pendreka ometali su gospođu Kseniju R.(28) koja je živjela kat niže i pokušavala uspavati svoju sedmomjesečnu kćerkicu Piu.
Desetak obrednika se uspjelo otrgnuti i špic goli su trčali niz stubište, neki su spas potražili u iskakanju kroz prozor, ovih desetak u zahodu su na vrata nagurali perilicu rublja i ljubili naopake križeve koje su nosili na lančićima.
''Vraže, pomozi!'', zapomagali su.

Pogledao sam kroz prozor i na parkingu ugledao četiri crne marice i tridesetak policajaca.
Djevojka kojoj sam prepoznao glas, a nisam vidio lice je bila u strahu, digla se s kauča i ugazila nepomičnom Musi na glavu.

''Znam da ćeš iznaći relevantnu opciju za izlazak iz ove nemoguće situacije!''
Glas mi je bio poznat i potiskivao sam u sebi pomisao da bi to mogla biti ona.
Tad sam joj vidio lice!

''Wind!..... Koju pičku materinu ti radiš ovdje!''
''Ma pusti me u kurac…moja frendica Silvana…''
''Koja crna Silvana…jebala te Silvana da te jebala…završićemo u pržunu svi skupa…Bježimo!!!!''

EPILOG

Stara pijančina Ive Pepić koji se zatekao u parku pored zgrade i dan danas prepričava kako je te večeri vidio kako na visini većoj od dvadeset metara zrakom proletila snažna, atletski građena muška figura koja se jednom rukom držala za konop kojim su radnici dizali maltu, a drugom rukom je oko struka obuhvatila Crvenkapicu te su tako preletjeli do susjedne zgrade udaljene više od trideset metara.
Nitko mu ne vjeruje!


Policija je privela više od stotinu špic golih obrednika, predsjednik kućnog savjeta je morao dati neopozivu ostavku, Musa je preživio, ali budući da mu je jarac progutao spolovilo nazad su mu uspjeli prišiti jedino jedan testis…i to loše, Mija se vratila u Šibenik, Gospodar Phalus je omlohavio i nestao kako se i pojavio, Vučinović je pokušao pobjeći kako smo to spektakularno izveli teta Wind i ja, ali se spotaknuo,sa sedmog kata pao na beton, odbio se u zrak i završio na kolniku gdje je preko njega prešao jureći tegljač s prikolicom i poluprikolicom austrijskih registarskih oznaka nanijevši mu ozbiljne tjelesne ozljede…

I, za kraj, čini mi se da onaj kreten nije uspio popraviti roletu…









Post je objavljen 08.03.2013. u 16:13 sati.