SEKS, POLITIKA I GOSPODARSTVO
utorak, 20.05.2014.
JEL' ZRELO?
|
BESMISLENI VIC ZBOG KOJEG SMO SE KAO MULCI LOVILI ZA PINPILINIĆE DA SE NE UPIŠAMO U GAĆE OD SMIJEHA Uprava ludnice (jeba te, već smiješno, a nismo ni počeli) odlučila piturati rešetke u crveno. Boja se nije ni osušila, a luđaci sve polizali. Piturali oni opet, a luđaci opet sve polizali. Piturali oni par puta, a luđaci svaki put polizali. Kad su ostali bez crvene piturali u zeleno. Upravitelj ludnice Tugomir Rilmansky (ako ste pažljiv čitatelj 'SPIG' - a niste mogli ne primijetiti da se čovjek preziva kao vlasnik stana u kojem sam svojevremeno sa Pixyem osujetio sotonistički obred. Znate ono kad sam išao u zahod i slučajno jednoj sotonistici ugazio na pizdu) pita luđake:''Zašto sad niste polizali?'' Luđaci će na to uglas. ''Zato što još nije zrelo!'' Jebeš ga, ako ovo u 24 sata ne bi dobilo parsto kuna. Nego kad sam već spomenuo glupi vic svi se sjećamo viceva iz Arene. Pazi vic koji je daleke 1984. osvojio 380 miljona dinara.(ili čak 620 miljona dinara, ne sjećam se više ni sam) Učiteljica pita Pericu.(Vi'š, vi'š već dugo nije bilo viceva o malom Perici. Sigurno mu se siroti nešto dogodilo.) - Perice, kakva je to rečenica 'Ivo jede pitu'? Na to će Perica: - Prehrambena! Eto, to je to! Čovjek inkasirao 380 miljona dinara, dva gastarbajtera u Minhenu od smijeha pali sa skele. Netko na jutarnjoj kavi šerao vic kod frizera ... ne mo'š vjerovat' ....  (Ako netko slučajno mašta o grupnom seksu da mu ga malo ogadim. Retoričko pitanje je bilo i ostalo - tko na ovoj slici uživa?) 'SPIG' - 460. put s Vama. Oaza duha, kutak za bijeg, mentalni higijeničar, otrgnuti komadić duše, šupak i drivo ... U svrhu daljnje suradnje te obostrane literarne naslade postavio bih (btw. još uvijek ne znam što će od ovog kupusa od epizode ispasti do kraja) jedno malo simbolično pitanje kako bih na osnovu Vašeg jednog i pol komentara znao što dalje. BLACK CHAIR Prije nego započnem s pitanjem volio bih ispričati što mi se jučer dogodilo.(baš čudno) Meni slično, a Vi ćete se od srca nasmijati koliko sam glup. Doduše, i ja bih da sam na Vašem mjestu. U subotu smo, znači, kolega i ja (isti onaj s kojim sam svirao kapetanu kikiriki broda) svirali u Sukošanu kraj Zadra. Fina konoba, ugodno društvo jest i pit do grla. Fino smo si pojeli i popili i nakon te svirke išli na - drugu svirku. Došao doma u ponoć umoran kao pas, ali zadovoljan. Ujutro se probudio u 6, otišao na zahod i - imao šta vidjeti. BLACK CHAIR. Crna stolica. Ružna. Zlokobna. Mračna. Nema veze - pomislio sam - to je od vina, živaca, pizdih materinih ... I onda smo nakon posla draga i ja skočili do Zadra. Na povratku ja odoh tamo gdje i carevi idu pješ ... srati kad ono - ups - BLACK CHAIR. Crna stolica. Ružna. Zlokobna. Mračna. Kao kukuljica gospođe s crnom kosom (kosom za travu, a ne nedosanjanog objekta žudnje Krunoslava Kiće Slabinca) E, sad ovo nije više zajebancija. Rekao sam dragoj što me muči, sjeo u vozilo i išao kod prijatelja u Murter.Tijekom vožnje zazvonio je mobitel. Draga. Slušaj - rekla je - evo, na internetu piše da je uzrok crne stolice krvarenja u trbuhu. Točnije iz gornjeg dijela trbušne šupljine. OK, bok, čujemo se. Ostatak vožnje razmišljao sam o tome kako me moje nepušenje i dijeta (u kojoj sam izgubio već 5 kila) taman dobro krenulo, a sad ovo. Smrt. Bez veze. Dosadno. Pa dobro - tješio sam se - nije to tako strašno. Ne umreš odmah već to traje po dva - tri mjeseca. Stgneš se još i poseksat i napisati još koju pametnu na blogu i spremit desetak puta palačinke. Možda i skočimo negdje s obzirom da mi je to zadnji put u životu. Možda dovršim komin, registriram auto. Oh, pa registracija je za mjesec dana, to nema frke, to sam živ sto posto. Stvarno se za dva - tri mjeseca dade puno toga napravit' i ne znam zašto oboljeli toliko dramatiziraju. Rak pa rak. Ak' je rak nije lav. Moj kolega Žile je vidio da sam malo potišten. Pitao me šta mi je, a ja sam mu rekao. Čovjek se dosta prisebno ulovio za glavu i rekao: - Ooooooo, jebo te, pa nemoj se zajebavat s tim. Pa to je onda meni bilo. Tri dana sam ignorirao, a četvrti me potpuno iscrpilo, pozlilo mi je i odvelo me u bolnicu. Još je rekao par stvari koje su me toliko ohrabrile da sam pri povratku nakanio pogoditi autom u zid kako bih preduhitrio podle namjere BLACK CHAIR. I kad smo se složili da sam do polovice rujna najvjerojatnije mrtav Žile je pitao: - A jes' ti tamo šta u Sukošanu pio, jeo? - Nisam, pička mu materina - glasio je moj opušteni i smireni odgovor kad ono ... čekaj, čekaj ... nemoguće, ali je, mater mu jebem ... to bi moglo biti to. Crni rižoto od sipe. Pun pijat! Na sva žvala. - To ti je onda od toga! - zaključio je Žile i ležerno pitao koju ću pivu piti. Ostatak večeri smo se zabavljali i potpuno sam zaboravio na sve do ujutro. Hladna daska pod guzicom ... BLUĆ ... prvi put ... BLUĆ ... drugi put. Dizanje sa školjke te spori pogled prema istrešenom sadržaju. Panika. Nevjerica. Strah. Sumnja. Nespokoj. Drhtaj. Grč. Uzbuđenost. Neizvjesnost. Sekunde prolaze sporo kao vječnost. Da li su one klizajuće fecesne crte prema vodi u boji nutele ili u boji laptopa? Nutela? Laptop? Nutela? Laptop? Nutela! Uh, kakvo olakšanje. Zapravo još svjetlije. Prije kao Cipiripi. Zdrav sam. Ich bin gesund. Serem kao što i pričam. Jedro, tvrdo, zdravo i jarbol.(humor) Još uvijek ne vjerujem da crnilo od sipe može promijeniti boju, ali eto, može. SIPO, SIPO VELIKO TI HVALA, USRA SAM SE JA ZBOG TEBE K'O GRLICA MALA ... Anketno pitanje: Pitanje je skroz jednostavno. Odgovorite iskreno bez ikakvih konzultacija sa strane. Dakle, da pojednostavimo, ako Vam supruga kojim slučajem upravo u ovom trenutku na balkonu vješa škuru robu, a Vi ste nakanili omesti je u tom poslu kako biste saznali njeno mišljenje te tako zacementirali svoje - stvarno nijue potrebno (ako se upravo sad čulo nekoliko uzastopnih udaraca o balkonske ograde - to je supruzi najvjerojatnije ispala šćipalica) Dakle, fino i opušteno. Onako kako Vam pamet nalaže. Jedro. Pitanje glasi: Da li je sazrelo vrijeme za novu epizodu 'SPIG'-a? a) da, savršeno smo svjesni da si se ponovno zabio u studio kako bi relizirao neke svoje zamisli, da si osvojio enigmatsku titulu koja ti je bila velika želja, da si istovremeno pažljiv suprug i otac, marljiv i savjestan djelatnik gazdi svome koji svoje djelatnike inače cijeni kao osušene krepane štakore, da ti se sviranje popelo na vr' k, a ljeto nije ni počelo, da dovršavaš komin iz epizode 'SPOMENIK NULTE KATEGORIJE' iz srpnja 2013, da povr' svega stigneš čitati i knjige, ići u kino, širiti plemenite 'SPIG - ovske ideje fejzbuk kanalima i to sve bez kokaina i cigareta, biti dobar i iskren drug.... b) Ne, uopće nam ne fališ. Nebitan si. Odi ća. M'rš! Eto, pitanje nije teško. Samo jedro. I bokobrani. |