Moj poznanik iz Murtera tog je dana u Šibeniku kupio novi 'Simpa' paket.Došao je doma,otvorio škatulu,uzeo mobitel,pogledao ga malo sprijeda,malo straga… i nakon toga posegnuo za karticom kako bi vidio svoj novi telefonski broj.UPS!...Nakon 098…pisalo je nešto što je istovremeno i čudno i smiješno,a čak i pomalo jezivo….
RIJEKA,POČETKOM OSAMDESETIH….
Kao i svaki prosječni otrok socijalizma (pravo radničko dijete koje je i dan danas ponosno na tu činjenicu) gutao sam 'Zlatne serije' i 'Lunov magnus stripove'.Utopijski svijet priglupih američkih prašinara ispunjavao je svo moje slobodno vrijeme,a koliko sam bio napredno dijete najbolje svjedoči podatak da su mi Blek,Mark,Teks i Kit Teler oduvijek išli na živce.
Jest da je namijenjeno djeci,ali nisu ni sva djeca glupa.Glupo do zla Boga.
Iskoristio bih ovaj trenutak i citirao ponajbolju stripovsku repliku svih vremena u sceni kada Blek Stena zaroni na dah,usmrti nožinom jedno pet-šest morskih pasa i nakon cca 7 minuta vratolomnog free divinga izranja i u jednom dahu izusti (pazite sad!):''Aaaaaaaaah,vazduh,nikad mi vazduh nije prijao kao do sada….''
I onda se početkom osamdesetih pojavio jedan novi lik koji je za razliku od Bleka,Marka,Texa i ostalih bio pismen te je držao do osobne higijene….i ne samo to.Bio je i fakultetski obrazovan,živio je u New Yorku,imao je zgodnu zaručnicu,pomoćnik mu je bio urbanizirani neandertalac (nešto ala Kerum samo ravne kose),a radnja je bila smještena za divno čudo u -sadašnjost.
Sve one divote koje sam spoznao zahvaljujući gledanju kultnih 'Misterija svijeta' Arthura C. Clarkea dobile su odjednom odlično stripovsko uprizorenje.Duhovi,NLO-i,putovanja kroz vrijeme,potrage za drevnim civilizacijama,samospaljivanja,mutacije,reinkarnacije….i to godinama prije pojave X-filesa i Dylan Doga.
Za one koji ne znaju o kome je riječ napomenuo bih da se čovjek zvao Marti Misterija i nisu ga voljeli isključivo gluplji učenici u školi…..Sjećam se jedne seljačine koja je obožavala Lepu Brenu i rekla da mu je od 'svi romana glup jedino oni Ken Parker i oni,oni Marti Misterija'.
Za razliku od Kapetana Mikija koji bi 'malo docnije' ušao u salun,došao do šanka i rekao 'molim Vas čašu mleka' našta bi neki rmpalija dodao 'dečače,popij viski, pravo piće',na šta bi se još 'malo docnije' izvukli pištolji i u dva stripovska 'fiju,fiju,bang,bang,kraš' kaiša napravio 'opšti ršum te bi sve otišlo u paramparčad' takvima je barba Marti Misterija bio dosadan.
Ooooooooo,gluposti ljudska,gdje granice su tvoje?
UVALA MURTAR,LJETO 2009.
Dok djeca guštaju u plićaku ja guštam u hladu borovine.Cigareta,sok i u rukama ponajbolja epizoda Martija Misterije koja to nije.Ime knjige je 'Anđeli i demoni' i koliko god po gospodinu Danu Brownu pljuvali svi oni znalci oni kojima je to jeftini šund ja sam pak uživao u svakom pročitanom slovu.
S jedne strane znanost,s druge strane religija.Borba nad borbama!Meni, koji sam pročitao većinu gluposti koje su djeci zauvijek ogadile školsku lektiru-fenomenalno.I toga se uopće ne sramim.
Ako niste čitali 'Anđele i demone' mislim da ne postoji bolja ljetna razbibriga (s upozorenjem da ono istoimeno hoolywodsko govno sa Tomom Hanksom zaobilazite u širokom luku.Btw,Da Vincijev kod mi je bio bez veze jer se u potpunosti ponavlja ista formula,a koliko je glup najbolje svjedoči sva ona prašina koja se oko njega digla….)
MOJ DNEVNI BORAVAK,UPRAVO SAD, DOK OVO PIŠEM….
Kako sam cijelo vrijeme uvjeren da Vi kao i ja guštate u svakom mom napisanom slovu vjerojatno ste primijetili da ovi 'SPIG'-ovski uvodi znaju biti poduži.Nekom od vas su možda dosadni i nepotrebni,ali ta Vaša glupa mišljenja me i ne uzbuđuju previše.
Šta sam ja s ovom epizodom zapravo htio?
Pa eto…kad si mali dečkić onda imaš vremena napretek i nije problem napumpati si glavu duhovima,urocima i sličnim glupostima,no kad zasnuješ obitelj, život postane za nijansu složeniji i za razmišljanja o onostranom čovjek jednostavno nema vremena.Sve da bi i htio.
''Tata, u zahodu je krvavi duh bez glave!'' ''Dijete moje, ostavi se te budale,a ako trebaš u wc odi kat niže,upravo gledamo na osnovu čega su nam oni divljaci iz 'Vodovoda' ispostavili ovoliki račun….''
Ipak, zahvaljujući mojim današnjim svjedočanstvima možda malo osvježite uspomenu na vrijeme kad ste o ovim stvarima pričali uz upaljenu svijeću. Jeba te, koja su to vremena bila….Džepovi prazni,ljubavnih iskustava ni u tragovima,mašta radi sto na sat,i preko zida neke ljetne pozornice sereš u gaće od straha gledajući kako deset studenata kampira kraj jezera,a neki Priklopil ih sat i pol vremena nabada na dobro naoštreni zepter da bi na kraju, u grandioznom finalu ostala oskudno obučena mlada fuksa te ga nakon desetak minuta natezanja natakne na neki krasni šiljak…..mmmmmmmmmmmmmmmm……nezaobilazni djelić svakog sretnog djetinjstva…
U mom današnjem serijalu neće biti škripanja ormara,zlokobnog šaptanja,naopakih križeva i prikaza koje lebde,nitko neće biti nataknut ni na šiljak ni na što drugo,ali bit će neobično…..
Dobrodošli u Svijet misterija Arthura C. Spigorovskog!
EPIZODA 1
NUMEROLOGIJA,SIMBOLIZAM…..
Dakle,moj poznanik sa početka priče je nakon brojeva 098…..ugledao točan datum,mjesec i godinu svog rođenja.Npr.16,veljače,1974 odnosno 098/1602-974…..Ako ste očekivali Sotonin OIB, dobitnu loto kombinaciju, Mussolinijev pin za bankomat ili ne znam šta drugo ja se iskreno ispričavam što sam Vas razočarao,ali,priznajte,koliko mora biti mala vjerojatnost da se nešto tako dogodi.Oni praznovjerni i dan danas taj njegov telefonski broj tumače kao neki zlokobni predznak,a mi polurealisti se tome smijemo i čudimo zašto tog dana nije hodočastio po kladionicama i dobro ga unovčio…
EPIZODA 2
PREDSKAZANJA
Živio sam u jednoj normalnoj prosječnoj radničkoj obitelji kakve su sačinjavale 70% bivše države. Nikad u životu na ulazna vrata nismo stavljali češnjak,pseće šapice, a nismo ni naopako okretali potkošulje (kanotjere).Ipak,ova mi je priča toliko luda i otkačena da je jednostavno moram podijeliti sa svekolikim čitateljstvom budući da je glavni lik moja rođena mater.
Dakle,tamo negdje u prvom,drugom razredu osnovne škole moja je majka išla na roditeljski sastanak i upoznala majku jednog mog šulkolege.Dotična gospođa je bila iz Zadra i kad se Dalmatinci nanjuše u velikom gradu obično se razvežu priče o poljima,morima,maslinama i ne znam o čemu sve ne.
Nekoliko tjedana kasnije mater mi je usnula prilično blesavi san kojeg mi nitko, do dana današnjeg, nije uspio objasniti.Dakle,u snu pojavila dotična gospođa iz Zadra i moja ju je majka u snu pitala kako joj glasi djevojačko prezime.
Ova je kao iz topa odgovorila:''Špadina!''
Ne moram ni napominjati da je na nekom idućem sastanku mater ponovno prišla gospođi i upitala je jedno totalno blesavo pitanje u vezi nekog njenog djevojačkog prezimena na koje je ova iskreno blenula i začuđeno odgovorila:''Da,a otkud Vi to znate?''
I šta da joj čovjek na to odgovori?
EPIZODA 3
NOĆNE MORE
Kad smo već kod spavanja volio bih prepričati i možda jedini suludi događaj koji sam osobno doživio,a iako nije riječ o nikakvoj tajanstvenoj sili svaki put kad se prisjetim naježi mi se koža.
Bilo je to daleke 1995.
Vojska.Na 'Eurosongu' je nastupala Maja Blagdan.Narod u pobjedničkoj euforiji nije ni uočio da se država u samom startu raspada.(Republika Hrvatska 1990-2013…a jes nam trajala…)Kao i svaki pravi električar na MIG-ovima svoju sam zadaću obavljao čameći na aerodromu u Puli (čitaj: žderao kao prasac u vojarni u kojoj je bar 50% zaposlenih višak,predani rad na MIG-ovima 21 (to Vam je neka vrsta dotrajalih maslinastozelenih Renaulta 4,samo s krilima).
Noć.Dežurstvo.Dio satnije na vikendu,dio na straži,a u zgradi ja i možda još njih par.
Kako je taj dio mog služenja Domovini većim dijelom protekao u natezanju pimpeka i popodnevnom spavanju noću smo dosta često gledali TV.
Prošla ponoć. Ja u učionici. Na videu se vrti jedina kazeta sa nekim toliko izlizanim pornićem da mi se više ne da ni dodirivati budući da svaki kadar znam u dušu.Na TV neki odličan ruski film iz šezdeset i neke..ZIJEV!
Idem malo prileći.
Dugi hodnik svijetlio je onom rijetkom zlokobnom žmirkajućom rasvjetom karakterističnom za filmove tipa 'Variola vera'.Ulazim u sobu i kako je moj cimer iz Žminja bio na vikendu,a inače je ležao na katu,ja sam onako obučen, u čizmama, odlučio vidjeti kako je to ležati na visini od cca metar i sedamdeset.
Samo sam legao preko deke, čitao 'Globus' i…zaspao….
San koji sam sanjao ja ne mogu objasniti do dana današnjeg.Da li je to bio san,polusan,bunilo,trip,halucinacija, psihotični napad ili nešto drugo ne bih znao objasniti,ali činjenica je sljedeća.Meni se stvarno učinilo kao da sam čuo neke korake i nakon toga je nešto leglo na mene.Bio sam savršenosvjestan da spavam i u tom snu sam sebi naređivao:''Probudi se!Probudi se!'',ali ne ide,pa ne ide…….Srce je zalupalo brže,ulovio me napad panike i u toj polusvijesti nekako uspijevam otvoriti oči.Soba je, normalno, bila potpuno prazna.Na plafonu gledam grlo i upaljenu žarulju i od puste panike zaboravljam da sam na krevetu na kat.
Dižem se kao oparen,gazim u prazninu,padam po podu kao vreća (i to poprilično bučno)i čujem pitanje svog upravo probuđenog kolege za čije je buđenje bila kriva upravo ta…hm…noćna mora: ''Kaj je to palo?''
Taj glupi san je bio toliko stvaran da me je tjeskoba držala i dobar dio idućeg dana,a koža mi se naježila prije nekih par godina kad je jedna baba iz mog sela pričala o nekoj ženi koja te opsjedne i u snu ti ušeta u sobu pa legne na tebe da ti isiše zrak…
Ha,ha…kakve praznovjerne gluposti…..nevidljiva Mia šlajfa Klausov pimpilinić…ma dajte,molim Vas…
EPIZODA 4
ŽIVOT POSLIJE ŽIVOTA
Anu znam iz Rijeke.
Garantiram životom da je i ova priča istinita koliko god svi ateisti ovog svijeta tvrdili suprotno.Upravo mi je pao na pamet onaj genijalni skeč Mr.Beana u kojem je glumio Svetog Petra.Stoji na nebeskim vratima i raspoređuje mrtve duše griješnika,bezgrešnika i kad je došao do grupe ateista zapitao ih je:''Šta je ateisti,osjećate se blesavo,a?''
Dakle, Ana je išla na operaciju (ne sjećam se više čega) i podvrgli su je narkozi.Usred operacije se probudila i naočigled zapanjenih doktora ustala iz kreveta pa nakon toga krenula prema izlaznim vratima.Doktori su gledali za njom,ali je nisu zaustavljali samo je vidjela da su uspaničeni i sjeća se da je osjećala neku nevjerojatnu toplinu.Nije izašla iz sobe već se u roku od par sekundi vratila natrag u krevet zaklopila oči i zaspala, a doktori su vikali i skoro skakali oko stola.
Možete misliti kakav to mora biti osjećaj kad ti nakon operacije pod narkozom,osvane novo jutro,ti poprilično rekovalescentan(;-))otvoriš oči,malo se popipaš da li je sve na mjestu i zadovoljno konstatiraš da malo boli,ali da si ipak dobro.Malo kasnije dođe ti vizita,pitaju te kako se osjećaš i onako usput ti dobace:''Ana,znaš li da smo te sinoć morali reanimirati jer si nam nekoliko sekundi bila klinički mrtva?''
Te je noći 21 gram njene duše prošetao po bolničkoj sobi….a meni zacementirao mišljenje o životu nakon života.Koliko god tvrdokorni ateisti tvrdili suprotno.
EPIZODA 5
UBILAČKA PARANOJA
U životu sam se dovoljno tresao i napokrivao oči gledajući horrore i baš mi je šteta što je taj žanr za ljude s ovih prostora zauvijek izgubio smisao.Kako?
Pa eto,svatko stariji od 30 sigurno se sjeća TV Dnevnika s početka devedesetih.Nakon cjelodnevnog pjevušenja sa Đukom Čaićem,Draženom Žankom,Verom Svobodom,Miroslavom Škorom,Zlatnim Dukatima….slijedio bi polusatni prozor u pravu stravu i užas.Nakon što se u udarnom terminu nagledaš izmasakriranih leševa koje su ljudske zvijeri ostavile iza svog krvavog pohoda svi Jasoni,Leatherfacei,Freddy Kruegeri i Hellraiseri izgledaju jezivo kao likovi iz Muppet Showa.
Ipak,kao što sam na 'SPIG'-u već nebrojeno puta ponovio 'Exorcist' će za me biti i ostati jedan od deset najboljih filmova svih vremena.I najbolja reklama za Majku Crkvu ikad, iako ga je ona htjela zabraniti….(a kad u Gibsonovoj 'Pasiji' sirotog Isusa desetak minuta masakriraju bičem to je jedo baš lijepo duhovno iskustvo).
Priča koja slijedi u biti nije nikakva misterija i vjerujem da bi njene uzroke svaki psihoanalitačar znao razložiti i izdefinirati još na pripravničkom stažu.Za mene je ta priča nešto najjezivije ikad i svatko od nas bi se stvarno trebao zamisliti nad tim kakve sve to mračne tajne kriju ponori ljudske psihe.
Čovjek je bio ratni veteran.
Amerikanac.Dijagnoza PTSP.Ne onaj kurčevi,Jacin, zahvaljujući kojem je svaka šuša bez obraza,morala i karaktera(a dosta često i bez dana provedenog na ratištu) ostvarila pravo na doživotno domoljubno natezanje kožice….već onaj pravi.
Čovjek je bio na tabletama,pustim psihoterapijama,ali je od pustih proživljenih strahota jednostavno izgubio kompas.Te je noći po stopedeseti put sanjao da je na ratištu,da upada u zasjedu i da pred njim stoji neprijateljski vojnik.
Nije se dao smesti već je u ime 'stars and stripesa' skočio na njega,zgrabio ga za vrat i stiskao….Jako,jače,najjače….Uživao je u svojoj nadljudskoj snazi i osjećaju nemoći tog smrada koji ga je upravo htio ubiti.Stiskao je,stiskao,stiskao….i napokon osjetio kako gada napušta snaga. Par trenutaka kasnije doživljava olakšanje vidjevši njegovo beživotno,klonulo tijelo.
Kad je otvorio oči shvatio je da je zadavio vlastitu suprugu……
PROLOG
Tko s đavolom tikve sadi…bla…bla…kaže narodna poslovica.Da bi ova epizoda dobila na još većoj težini moram napomenuti da sam se prije nekih tjedan obreo na šibenskoj Poljani.Tu je bio smješten štand zagrebačke'Dobre knjige' i nudili su stvarno zanimljiv izbor starih knjiga i stripova.Nakon petnaestak minuta uživanja u prelistavanju požutjelih stranica nešto mi je palo na pamet.
Naime,već dobrih dvadeset i kusur godina želim posjedovati knjigu 'Misterije svijeta' Arthura C.Clarkea.Ona nekolicina koju poznam ljubomorno čuva svoj primjerak.Djelatnik na štandu nije imao jednu već tri (3) i prodao mi je za smiješnih 70 kuna.(…..nanjušivši budalu koja u doba ove opće neimaštine kupuje stare knjižurine odmah mi je uvalio i vizitku.)
Na odlasku kući sjetih se da je od vremena kad sam uživao u horrorima i misterijama u međuvremenu izmišljen i onaj tamo neki Internet i već sutra u ponudi jedne zagrebačke antikvarnice pronađoh i 'Svijet zagonetnih sila' i 'Kroniku čuda i misterija'.Kompletna trilogija! Moj riječko-zagrebački prijatelj Govnjarević je bio ekspeditivan (kao i uvijek) i trilogija je za manje od 200 kuna postala moje trajno vlasništvo.
Što se mene tiče priča o misterijama je završena,a nabavkom cijele trilogije Arthura C.Clarkea vraćen je dug mladosti i to na najljepši mogući način.
Laku noć djeco,uz želju da Vaša voljena osoba noćas ne sanja neprijateljske vojnike….i kako bi to Vincent Price na kraju one zlokobne recitacije u 'Thrilleru' rekao: AHHAAAAAAAAHHAHAHAHAHAAAahahahhahaha….(fade out)
(KRAJ EPIZODE;A AKO NE SPADATE U ONE KOJI SU ZAKURAC IMA JOŠ MALO….)
INTERAKCIJSKE UPUTE ZA PRAVE 'SPIG'-ove ČITATELJE
Kako bi ova epizoda dobila na još većoj težini zamolio bih svekoliko čitateljstvo da podijele sa 'SPIG'-om neka svoja čudna iskustva.Vaše pokude kao i pohvale u svezi glede današnje epizode smanjite na najmanju moguću mjeru,a ostatak prostora ostavite za neku Vašu čudnu priču o događaju koji se ne da baš lako objasniti….Da li je u pitanju prizivanje duhova,ormar koji je cvilio tri dana nakon što ste pokopali voljenu babu,osjećaj da je sa Vama još netko u praznoj sobi ili što ja znam što još sve ne…prepuštam Vama….još bar četiri Vaše priče ću pročitati sigurno,a što se tiče ostalih…
Tko ne ostavi priču još večeras će mu voljena osoba sanjati neprijateljskog vojnika……
Post je objavljen 24.07.2013. u 10:59 sati.