Kad bih kojim slučajem imenovao neku veliku zvjerku zaposlenu u hrvatskoj turističkoj zajednici i napisao da je najobičniji šupak postoji opasnost da bi me ta osoba mogla tužiti za klevetu.
Kad bih napisao da mi jako smiješno to što su svake godine sve oči uprte u turizam kao zadnju slamku spasa,a da nam je razmišljanje o turizmu ostalo na razini Jadranskih susreta iz 1972. opet bi mi se pojavio netko sa jakim kontraargumentima i rekao da mu je puna kapa više tih ljevičarskih jadikovki i da ja ne volim Hrvatsku...bla,bla...trla baba lan...
Ja volim svoju zemlju točno koliko treba,ali ne ovu Vašu varijantu.
Nešto ne štima.
Opasno smrdi.
Nego....jebeš mene,ajmo mi malo o turizmu.
ŠTO JE UOPĆE TURIZAM?
Turizam je posao.
Jedan stresan,unosan i jako ozbiljan posao.
Posao koji zahtijeva ljubav,strpljenje i stanovitu dozu inteligencije.
Nije dovoljno opiturati didovu staru kuću, objesiti novi bojler,na akciji kupiti klimu, zavidati pločicu 'apartmani' tri zvjezdice i onda prekriženih ruku čekati i cijelo vrijeme misliti u sebi:''Sedmi misec,a ja prazan,di su, pička li im materina?''
DA LI SU ZA TURIZAM POTREBNA OGROMNA ULAGANJA?
Jedna od najčešćih mantri ograničenih ljudi je...nedostatak financijskih sredstava.
Mi bi bili Ibiza da je para,ali šta ćeš...nema se...
Kao što se bez novaca se ne može snimiti dobar cjelovečernji film tako se i bez novaca ne mogu privući turisti.
Što se tiče filma, uzeo bih za primjer štajaznam 'Godzillu' Rollanda Emmericha s jedne i npr. 'Misery' s druge strane.
U prvom slučaju imamo raskošan spektakl iz čijeg svakog kadra vrište uludo ulupani milijuni. Osjećaji uzaludnosti, prolaznosti života i dosade počinju nakon cca pet minuta.
A film skup.
Kako to?
'Misery' je s druge strane komorna drama u kojoj se jedna luda baba i nepokretni pisac sat i pol natežu po nekoj klaustrofobičnoj kući ,a gledatelja cijelo vrijeme drže na rubu sjedala.
Da li je prema tome novac potreban za snimanje vrhunskog filma?
Normalno da nije....
Ista je stvar i s turizmom.
Za razliku od ovih koji su svoj apartman ponudili u pet agencija i onda proklinju sve oko sebe jer su prazni,'a počeja je sedmi misec, di su pička li im materina'...,postoje i oni drugi...koji uopće ne pričaju o cijeni,a gosti im daju duplo-troduplo više....ne mogu se braniti od poklonjenih boca vina,raznoraznih suvenira,poljubaca,suza na rastanku...a uz to svake godine dovode svoje prijatelje, rođake.....
Postoji npr. pansion u kojem je jedan njemački par od veljače došao već šest (6) puta.
Kako?
Pa eto,domaćinii su živjeli u Njemačkoj,učili od najboljih i koliko god mi ostali mislili da naša ponuda završava kugli sladoleda, Suncu i čistom moru (a to ionako nije naša zasluga već nam je to dao dragi Bog...osim kugle sladoleda,normalno to nam je dao dobri Šiptar ili dragi Makedonac) ovi ne misle tako.
Možete misliti čuđenje ostatka iznajmljivača kad vide grupu Nijemaca koji po završetku ljeta u dugim rukavima organizirano idu....brati masline.
Ne'š ti ponude!
Ili još luđe...brati šparoge...i navečer praviti fritaju od onog što si ubrao.
Ili ih odvedeš brodom pa skupa s njima zaroštiljaš u nekoj uvali.
Ili npr. zoveš mene i kolegu pa skupa s njemačkim gostima koji nakon deset litara gemišta po stolu lupaju ritam i svi uglas pjevaju onaj legendarni hit iz reklame u kojoj lik vozi karampanu i sluša radio, a na ekranu se ispiše 'da su osamdesete bile odlično vrijeme,ali samo radi glazbe'
''...AHA AHA AHA DA DA DA...IH LIBE DIH DU LIBST MIH NIHT...''
Je,slažem se...sve to zvuči prilično glupo i ne izgleda bogznašta atraktivno,unosno i primamljivo i stvarno mi nije jasno zašto im se ljudi vraćaju i vraćaju i vraćaju i vraćaju....
Možda zato što vole kad ih se prihvaća kao ljude, možda zato što osjete kad im netko osim dva kreveta, kuhinjice i wc-a poklanja svoju dušu,a ne da ih smatra za najobičnija češka-njemačka-talijanska-poljska govna koje treba samo dva tjedna istrpjeti, oderati i poslati natrag u pičku materinu odakle su i došli...
Kako sam svojim (hm...indirektnim) radom u turizmu upoznao prilično stranih gostiju garantiram Vam da je među njima puno veći postotak dobrih ljudi nego ološa.
I u tome me nitko ne može razuvjeriti.
GDJE SU GRANICE LJUDSKE GLUPOSTI?
Postoji ona stara mantra da bi bilo najbolje kad bi nam gosti poslali devize i ostali tamo gdje jesu.
Prošle godine na mom je lijepom otoku svoju premijeru doživio čuveni Garden festival.
Za čovjeka koji je uspio dovesti festival u tamo neko Tisno na tamo nekom otoku Murteru postoji nemali broj onih koji će reći:''A ne'š ti njega i festivala...''
Malomiščanski jal? Bolest?
Ja pak mislim da je u pitanju čisti duševni poremećaj.
Za one koji žele znati više, vrijedilo bi napomenuti da je otokom prodefiliralo nekoliko desetaka tisuća Engleza,zahvaljujući savršenoj organizaciji sve je proteklo bez ijednog jedino incidenta,zahvaljujući zvukobranima ostatak otoka nije imao pojma da u hladu borova iza brda sviraju npr. De la Soul.
A kao najbolji kontraargument svima onima koji su imali snage izjaviti 'ne'š ti njega i festivala' ostaje definitivno najjači trenutak u cjelokupnoj povijesti nečega što se zove hrvatski turizam.
Veliki jumbo plakati kao najave Gardena sa panoramama Tisnog i to u samom centru Londona!!!
Bez ijednog licitarskog srca,bez ijedne ispečene kroštule ili pak cike i skakutanja u narodnim nošnjama.
Život je baš ponekad nepravedan....
JA SAM MAURICE SPIGOROVSKY-NAJBOLJI PROMOTOR ŠIBENSKOG TURIZMA
I za kraj slijedi jedna beznačajna životna crtica u kojoj se krasno oslikava sva bijeda našeg turizma.
Dakle,iako sam Vam čvrsto obećao da neću,jutros sam opet išao u Šibenik.
Morao sam,jebi ga!
Gužva,vrućina,nema parkinga...fuj,fuj,fuj!
Nakon što smo u centru na brzinu obavili što smo imali žena je rekla da stanemo u 'Supernovu' na ulazu u grad jer....je... žensko.
Sjeo sam s malim u kafić,naručio kavu i nakon desetak minuta primijetio jedan sredovječni par kako se izgubljeno mota,nešto zapitkuje,pa nešto priča s konobaricom,pa kolutaju očima....
Kako nisu bili namušeni,niti su ih krasila lica ljudi kojima je sve pokrepalo bilo je više nego očito da nije riječ o Hrvatima.
I baš u tom trenutku naišla je moja gospođa kako bi odložila najlon vrećice i pogledala još nešto tamo negdje...jer je...žensko.
Odjednom taj isti par je zaustavio, nešto su porazgovarali i moja gospođa se počela smijati te mi dala znak da dođem.
Bio je to bračni par sa Malte.
Dan prije su doplovili u šibensku luku kako bi nakon Venecije i Kopra posjetili Slapove Krke i šibensku katedralu.
Problem broj jedan.
Jutro su htjeli iskoristiti za kupnju poklona i suvenira svojim najmilijima, a nitko u luci im nije znao reći gdje je najbliža mjenjačnica.
Greška broj dva
Taksista ih je umjesto u 'Dalmare' odveo u 'Supernovu'.Iako su bili puni eura kao čep nitko u jebenom trgovačkom centru ne mijenja niti prima eure.
Posjeo sam ih u auto odveo dva km do šibenske Poljane i oni su mi već tim činom bili zahvalni do neba.Kad sam im još rekao da ću ih pričekati i vratiti natrag (jer im u podne dolazi taksist) ostali su 'paf'.
Čovjek se ulovio za novčanik,a meni je glupo da mi daje novac za nešto što smatram najnormalnijim ljudskim činom,ali on mi je ipak kraj mjenjača ostavio novčanicu i po stoti put ponovio da je Hrvatska....beautiful country.
Znam da je prijatelju,kad si naišao na mene ;-)
Poslije toga su nas počastili kavom,malom kupili bombone i veliku čokoladu i ispričali priču o državi sa pola milijuna stanovnika u kojoj su školstvo i zdravstvo besplatni,u kojoj on kao električar zarađuje 600-700 eura tjedno,o zemlji u kojoj su najveći problem ilegalni emigranti kojima država donira 5000 eura pod uvjetom da se vrate u svoju matičnu zemlju,o fakultetu čiji je ugled tolik da u njemu studiraju ljudi sa svih strana zemaljske kugle....o zemlji gdje je silovanje prostora ala Vir ili Čiovo nemoguće......
Za kraj su ponijeli i jednu uspomenu za vječnost!
Čovjek je upalio kameru i snimio mog malog dečka u crvenoj 'Star wars' majici,a on se samo vragolasto nasmijao i (na tatin nagovor) mahnuo u kameru i rekao:''Hello,Malta!!!''
Nice weather....
Beautiful country.....
Nice people....
Post je objavljen 02.07.2013. u 21:51 sati.