1.ČIN
NAJBOLJI SLOM ŽIVACA IKAD PRIKAZAN NA FILMU
Mladi američki turist Billy Hayes početkom sedamdesetih putuje u Tursku.
Jeftino kupuje dvije kile hašiša s namjerom da ih prebaci doma.
Uvodna scena u kojoj ide prema aerodromu dok u pozadini slušamo otkucaje njegova srca spada u ona nezaboravna filmska iskustva.
Normalno, pao je i završava u turskom zatvoru.
Najbolja definicija turskog zatvora bila bi-pakao.
Tu upoznaje još jednog Amerikanca s kojim planira bijeg.
Zatvorski čuvar je jedna neviđena ljudska ološ i u nastavku priče, upravo zbog njega, Billov prijatelj najebe i završi u, pazite sad, ludnici turskog zatvora.
Nakon dugog, predugog dobrog vladanja Billy doživi slom živaca i ide presuditi čuvaru u vjerojatno najboljem slomu živaca ikad prikazanom na filmu.
A najstrašnije u svemu je to što je priča istinita, te 1978. film je dobio šest nominacija za Oscara, potvrdio dvije i do dana današnjeg za mene ostaje najbolji zatvorski film ikad snimljen.
Ne znate o čemu je riječ?
A što ću Vam ja…
2. ČIN
NAJBOLJI SLOM ŽIVACA S AKTERIMA KOJE POZNAM
Godina je 1996.
Momak iz Rijeke se taman iskrcao s broda.
Bio mazač u stroju.
Kurčev brod, kurčev posao, kurčeva plaća, kurčeva kompanija…
Odlučuje pronaći neki posao u domaji.
Nakon puno natezanja uspio se ubaciti u jednu riječku firmu za montiranje centralnog grijanja ( preko veze, normalno.)
Prvih par dana ga je dopao moćni 'Hilti 74' i nastojao se pokazati u čim boljem svjetlu štemajući kao da je sudnji dan.
Idila je kratko trajala jer poslovođi nije bio baš simpatičan.
U narednih par dana zaredala su prcanja u stilu:
'Zašto tako, a ne ovako, čemu to, zašto ovo, a ne ono…'
Rijetko opravdana, većinom bezrazložna.
Momak je bio jako kratkog fitilja i čudio se samom sebi i svojoj staloženosti budući da je ta nesnošljivost rasla iz dana u dan.
Ovakve situacije su jako nezgodne jer:
a)moraš paziti da ne ostaneš bez posla
b)moraš paziti da ne osramotiš čovjeka koji te zaposlio
c)nemaš ničiju podršku jer te nitko ne pozna
d)ne smiješ se buniti jer si tek došao
Ostatak ekipe se držao suzdržano iako bi mu u četiri oka rekli da je ovaj malo nezgodan tip, ali da im isto nije jasno zašto ga toliko ne podnosi.
I onda je svanuo taj četvrtak.
Na samom kraju radnog dana poslovođa je počeo toliko vrijeđati i pičkarati da mu se ovaj momak unio u facu i rekao da će ga…a ovaj ga je samo odgurnuo:'Ma šta ćeš ti?'
'Alo koji Vam je kurac?', zapitao se ostatak ekipe i počeo ih razdvajati.
Na tome je stalo.
To popodne momak je nazvao čovjeka koji ga je ubacio u firmu.
Ovaj se nije mogao načuditi jer mu je taj poslovođa inače u redu čovjek, ali da je čuo da doma ima nekih privatnih problema.
Ponudio se da će on to sve izgladiti.
Ovaj je rekao da ne treba izglađivati ništa.
Ostatak dana i noći proveo je živčano pušeći i šećući se po kući.
JUTRO POSLIJE….
Ekipa se ujutro sastajala u onom baru za pijančiće smještenom između zametskog okretišta dvojke i zaobilaznice.
Neka dva u trlišu su mućkali pelinkovce i duplali tris na dvije velike pa malu (jer su maloprije bile zaredom tri male, a poker su tukli na veliku pa falili), ekipa se naslonila na šank, naručila kafice, rastegla nove listove i sportske, zapalila cigar slušajući pjesmu 'Pjevam i živim' u izvedbi Olivera i Vladimira Kočiša zeca.
Odjednom su se otvorila vrata.
Junak naše priče je uletio u kafanu kao furija.
Bez ikakvog 'dobro jutro' i 'ae, dis šefe?',
Poslovođa nije uspio ni podignuti ruke, a ovaj ga je iz zaleta tako raspalio šakom u glavu da mu je iz žvala poletjela slina.
Razletiše se i kafice i pepeljare i čaše s decom mineralne i čikarice pune makjata s hladnim mljekom i smeđim šećerom i stranice novog lišća i sportskih i upaljači…
Sve je poletjelo u tri krasne pičke materine.
Kako i dolikuje!
Poslovođa se dizao s poda s tankom crtom krvi iz nosa.
Mogli su krenuti na obavljanje radnih zadataka.
3. ČIN
NEMA PIZDE PA JEBEMO BOGU MATER!
Jebavanje.
Cjelokupni smisao života sazdan je u ovoj lijepoj imenici.
Kome nije nek pročita pažljivije.
Jebavanje.
Ima li što ljepše nego se dobro izjebati i spokojno zaspati ušuškan u naručju voljenog bića?
Zvučim kao primitivac?
Znam!
Da sam u pravu!
Svima čitateljima 'SPIG'-a koji se još nisu jebavali od srca savjetujem da to učinite čim prije.
Velik broj mladih ljudi, lišen ove elementarne ljudske potrebe, često traži sreću među gubitnicima sličnim sebi i onda svoju nakupljenu frustraciju upražnjavaju na vrlo necivilizirane načine.
Lišeni jebačine gube volju za osobnom higijenom, volju za radom, volju za zubarom i za mijenjanjem donjeg rublja.
Ljepše rečeno - počnu jebat Bogu mater!
Problem dotične zanimacije je u tome što ne stvara nikakvu ugodu.
Pušači nakon seksa trepere i zapale cigaretu. Nepušači trepere i frajerski gledaju u plafon te se igraju ili sa pišom ili sa sisama voljene osobe.
I jedni i drugi se osjećaju odlično.
Omladina lišena tog pražnjenja taloži svoj gnjev i umjesto da dobro razmisli i nakon toga se baci pod jureći vlak svoj jad iskazuje tučom.
Razbijanjem.
Agresijom.
Divljaštvom.
Nasiljem.
Mržnjom.
Destrukcijom.
Ugrožavanjem čestitog svijeta.
Smatram da među najljepše vijesti spadaju one o huliganskim neredima nakon utakmica i međusobnim obračunima koji ponekad rezultiraju time da se nekog od tih nekorisnih govnara poravna metalnom štangom.
Do smrti.
Malo se tobože kršćanski zgrozimo, a zapravo nas i nije nešto previše briga.
Mislim, moglo ga se probati preodgojiti, školovati, moglo mu se ocu na vrijeme odrezati kurac da mu još ne pravi i braću, moglo ga se poslati ga da uči za npr. kuhara pa mu umjesto crne ustaške kape mogla staviti bijela kuharska kapa… moglo ga se, ali nekako sumnjam da bi se što postiglo.
I sumnjam da bi govno ikad pokazalo mrvicu zahvalnosti.
A potrošili bi se pusti novci.
Bolje je ovako.
Pokrijte ga spitfajericom!
A onako usput, sjećate li se četničke gamadi na Maksimiru 1991.?
To je bilo ono kad su stranice sranja zvanog 'Ćao tifo' odjednom oživjele.
Znam da neću otkriti nikakvu toplu vodu, ali tom prilikom je jedan običan, normalan dečko (danas 40-godišnjak) proboden nožem.
Oporavljao se dugo, a posljedice osjeća i dan danas.
Ne biste nikad pogodili tko mu se od igrača, trenera i uprave jedini javio?
Nitko!
Nek' nam jedina zadovoljština u cijeloj priči bude to što se NK Dinamo svojim atraktivnim nastupom u Ligi prvaka vrhunski posrao na svoju prošlost, sadašnjost i budućnost.
I neće se izvući.
Koliko god treštale vuvuzele…
Žao mi je jedino mog prijatelja Govnjarevića, vatrenog 'Dinamovca'.
Di si druže, nabijem te na kurac?
4. ČIN
JEDINA TUČA KOJU PRIZNAJEM
WONDER WHEEL KOTAČ IZ LUNA PARKA
Jedan od najbizarnijih slučajeva koji sam citirao bezbroj puta (u životu, ne na 'SPIG'-u) je onaj slučaj kad je ispred minornog 'Getroa' svađa zbog parkinga (?) prerasla u -ubojstvo pištoljem.
NAJFURIOZNIJA UVODNA ŠPICA U POVIJESTI SEDME UMJETNOSTI
Svaka budala koja drži do svoje gluposti u današnje vrijeme u garaži ima pištolj, pušku ili bombu.
Gotovo sa sjetom se sjećam vremena kad su se nesuglasice rješavale starom, dobrom šakom u glavu.
Frajerski, muški i na jedini ispravni način!
Jebem ti mater, jebem ja tebi, pička, kurac, mama ti se jebe s crncima, sestra ti je radodajka, ma kome je sestra radodajka jebem ti oca i mater, skidaju se jakne, malo naguravanja, poleti šaka, pljas, ovaj je na podu, liže krv iz nosa…i to je to.
Nema cipelarenja, gaženja petom po licu, pražnjenja šaržera u čelo rosno.
Oružje je za pičkice!
VOĐA ROGUESA UBIJA ČOVJEKA I NASTAJE PAKAO U KOJEM NASTRADA CLEON
Nego, jeste li skontali ove podcrtane podnaslove?
Ako jeste svaka čast!
Ako niste, stiže još:
Swan, Ajax, Snow, Cochise?
'Gramercy Riffs' im preko radija naručili pjesmu 'Nowhere to run'?
Vođa 'Orphansa' se kurči sa člankom iz novina?
Mazne pičke pod imenom 'Lizzies' dovode ih u svoj stan?
A tek 'Turnbull A.C.S.' i onaj na rolama u javnom zahodu?
A odjavna špica uz pjesmu 'In the city' Joe Walsha?
(Sve iz glave, kruv te nejebo.)
Kako bi provjerili razinu svog testosterona predlažem Vam da kliknete na slijedeći isječak.
Slobodno pojačajte zvučnike!
Ja sam se već sad naježio!
Ako netko među Vama zbilja nikad nije vidio 'Baseball furies' kako trče kroz onaj njujorški park u lovu na 'Warriorse' to mora da je bilo stvarno tužno djetinjstvo…
Post je objavljen 05.04.2012. u 20:41 sati.