Ja sam saznala da će moja seka umrijeti. Doktor joj je dao 6 mjeseci života! Nakon nekog vremena, sjedila sam u svom domu u fotelji i gotovo se onesvijestila od tog užasa....kao da je ona već tog trenutka umrla. Bio je to trenutak elementarnog užasa, koji nikad neću zaboraviti. Nakon toga, kad god sam je čula telefonom (živjele smo u udaljenim gradovima), iako sam znala istinu koju ona ne zna, već samo sluti, lagala sam joj, kad mi je plakala u telefon da ona tu bol više ne može izdržati, da je mora izdržati i da će ozdraviti. Istovremeno sam bila zahvalna dragom Bogu za svaki trenutak koji mi je podario da je slušam s razumijevanjem, sa spoznajom stvarnom da ona postoji! Iako je bilo bolno jer sam znala da će doći tren kad više neće postojati. Ja sam to znala, ona nije znala, iako je slutila i slutila je da ja znam, ali da joj ne želim reći. Nije bilo načina da joj kažem da ja znam više o njenom životu nego ona. Nisam se mogla igrati dragog Boga. Kao što sam to znala, znam da ona i danas postoji negdje drugdje, jer je osjećam! I ne, smrt nije kraj, smrt je samo prijelaz. Ona je još uvijek tu, iako je nema! Živi u meni i živi negdje gdje mi još nismo, ali ćemo biti! (poživjela je 10 mjeseci nakon što je doktor najavio kraj. kreten od doktora, koji nije bio toliko suosjećajan da me posjedne na stolicu i kaže mi istinu, već mi je to rekao nasred bolničkog hodnika, kao da mi je rekao da popijem sok od marelice!)
22.04.2012. (12:58)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pexa
igorovsky, lion, zaista mi je zao :(
duboko se potresem i iskreno saosecam sa svakim ko je izgubio nekog bliskog. veoma mi je zao svakog dobrog coveka, a dobrih ljudi koji tuguju zbog bliznjih jos i vise..
..ne znam zaista sta da kazem, ima nas raznih, ovakavih, onakvih, a sve nas na kraju ceka jedina izvesnost. i od toga bezanja nema... zato sam misljenja da povremeno treba stati na loptu, preispitati se, i shvatiti da bar dok nas ima treba se druziti sa dobrim ljudima, ljubiti lepe zene, slusati dobru muziku, zezati se, izbgavati stres, provesti zivot u ljubavi, a ne u mrznji..
mozda gresim, jbg, al sto sam stariji, sve mi se vise cini da je ovaj zivot samo jedna kratka pricica, igra-sala, necija paklena zajebavancija. tako sam ga prihvatio i radim jedino sto mogu - salim se dok me ima. nisam siguran da znam kako je to biti mrtav i da li ima necega posle, ali znam da ce mi npr 2187. godina biti potpuno ista kao i npr. 1732.-a. think about it.
Igorovsky, druze moj, hvala ti puno za cestitku i za odlicnu pesmu! Imas jako dobar ukus za mjuzu..a sa ovim 'prijatelju' si me zaista dirnuo. jbmu misa, bice valjda nekad neke prilike da se upoznamo i u rl. predosecam da bi pala trodnevna pijanka... volim da pijuckam ispred kompa, i upravo dizem casicu u tvoje zdravlje. ziv mi bio i jos dugo blog pisao. hvala jos jednom! :)
22.04.2012. (16:20)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
moji su zdravi i nisam još izgubio roditelje ni sestru ali to će jednog dana doći na red, zahvalan sam na svakom danu što mi je podaren sa njima. Izgubio sam bratića koji je imao 16 i koji je tek trebao otvgoriti svoje potencijale i neprežaljivo je jer u međuvremenu gledam tolika govna od ljudi koji su doživjeli duboku starost debeli ko prasci ali šta se tu može, nismo mi tu da odlučujemo. Žao mi je, mislim da je najteže onima koji ostaju.
23.04.2012. (09:41)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ja se nikad ne pozdravim. Oko mene ljudi umiru iznenada. Za zenu su mi rekli da ce umrijeti, ali bila je u takvoj vrsti kome da nije bilo nikakvih sansi da me moze cuti. Trudim se slusati glazbu kakvu sam slusao i prije, ali i takve pogode... Nedavno sam stavio link za Nick Cavea "Death is not the End"
23.04.2012. (10:18)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mog je samo udarilo. Toliko je toga ostalo neizrečeno. i sad nakon dvije godine ponekad se ulovim kako mu krenem telefonirat i onda se sjetim.... eh! Naučiš se živjeti s tim s vremenom ali se nikad ne navikneš.
23.04.2012. (20:22)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
DMGfoLife
Prijatelju....
Kao što sam ti rekao preko telefona.... Nema riječi koje bi dočarale koliko mi je žao. Možda će te sljedećih par redova utješiti, možda rastužiti... ali moram napisati...
Bio sam, srećom, u društvu tebe i tvog oca... Taj jednostavni i iskreni, prijateljski odnos tebe i oca najviše govori o tome da ste ono vrijeme koje ste imali ( i koje još uvijek imate) iskoristili na najbolji mogući način i postigli nešto divno.
A o tvom ocu ne moraš napisati niti riječ. O tome kakav je čovjek najbolje govori činjenica kako je odgojio sina.
Ponosi se njime, imaš zašto...
I nemoj brkati nejavljanje s nebrigom, otočki geju...:-)
Pozz
Kristijan
29.04.2012. (18:44)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
lion queen
Ja sam saznala da će moja seka umrijeti. Doktor joj je dao 6 mjeseci života! Nakon nekog vremena, sjedila sam u svom domu u fotelji i gotovo se onesvijestila od tog užasa....kao da je ona već tog trenutka umrla. Bio je to trenutak elementarnog užasa, koji nikad neću zaboraviti. Nakon toga, kad god sam je čula telefonom (živjele smo u udaljenim gradovima), iako sam znala istinu koju ona ne zna, već samo sluti, lagala sam joj, kad mi je plakala u telefon da ona tu bol više ne može izdržati, da je mora izdržati i da će ozdraviti. Istovremeno sam bila zahvalna dragom Bogu za svaki trenutak koji mi je podario da je slušam s razumijevanjem, sa spoznajom stvarnom da ona postoji! Iako je bilo bolno jer sam znala da će doći tren kad više neće postojati. Ja sam to znala, ona nije znala, iako je slutila i slutila je da ja znam, ali da joj ne želim reći. Nije bilo načina da joj kažem da ja znam više o njenom životu nego ona. Nisam se mogla igrati dragog Boga. Kao što sam to znala, znam da ona i danas postoji negdje drugdje, jer je osjećam! I ne, smrt nije kraj, smrt je samo prijelaz. Ona je još uvijek tu, iako je nema! Živi u meni i živi negdje gdje mi još nismo, ali ćemo biti!
(poživjela je 10 mjeseci nakon što je doktor najavio kraj. kreten od doktora, koji nije bio toliko suosjećajan da me posjedne na stolicu i kaže mi istinu, već mi je to rekao nasred bolničkog hodnika, kao da mi je rekao da popijem sok od marelice!)
22.04.2012. (12:58) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pexa
igorovsky, lion, zaista mi je zao :(
duboko se potresem i iskreno saosecam sa svakim ko je izgubio nekog bliskog. veoma mi je zao svakog dobrog coveka, a dobrih ljudi koji tuguju zbog bliznjih jos i vise..
..ne znam zaista sta da kazem, ima nas raznih, ovakavih, onakvih, a sve nas na kraju ceka jedina izvesnost. i od toga bezanja nema... zato sam misljenja da povremeno treba stati na loptu, preispitati se, i shvatiti da bar dok nas ima treba se druziti sa dobrim ljudima, ljubiti lepe zene, slusati dobru muziku, zezati se, izbgavati stres, provesti zivot u ljubavi, a ne u mrznji..
mozda gresim, jbg, al sto sam stariji, sve mi se vise cini da je ovaj zivot samo jedna kratka pricica, igra-sala, necija paklena zajebavancija. tako sam ga prihvatio i radim jedino sto mogu - salim se dok me ima. nisam siguran da znam kako je to biti mrtav i da li ima necega posle, ali znam da ce mi npr 2187. godina biti potpuno ista kao i npr. 1732.-a. think about it.
Igorovsky, druze moj, hvala ti puno za cestitku i za odlicnu pesmu! Imas jako dobar ukus za mjuzu..a sa ovim 'prijatelju' si me zaista dirnuo. jbmu misa, bice valjda nekad neke prilike da se upoznamo i u rl. predosecam da bi pala trodnevna pijanka... volim da pijuckam ispred kompa, i upravo dizem casicu u tvoje zdravlje. ziv mi bio i jos dugo blog pisao. hvala jos jednom! :)
22.04.2012. (16:20) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
MODESTI BLEJZ
ostajem bez riječi, mogu samo ovako virtualno i simbolički staviti ruku na ramena ožalošćenih i reći iskreno mi je žao.
22.04.2012. (20:03) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Neverin
moji su zdravi i nisam još izgubio roditelje ni sestru ali to će jednog dana doći na red, zahvalan sam na svakom danu što mi je podaren sa njima. Izgubio sam bratića koji je imao 16 i koji je tek trebao otvgoriti svoje potencijale i neprežaljivo je jer u međuvremenu gledam tolika govna od ljudi koji su doživjeli duboku starost debeli ko prasci ali šta se tu može, nismo mi tu da odlučujemo. Žao mi je, mislim da je najteže onima koji ostaju.
23.04.2012. (09:41) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pero u šaci
O, pexa, znaš, znaš, vrlo dobro... svi znamo, svi smo već bili mrtvi. I sam si to oslovio: godina na primjer tisuću sedamsto trideset i druga...
23.04.2012. (10:06) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sredovječni udovac
Ja se nikad ne pozdravim. Oko mene ljudi umiru iznenada. Za zenu su mi rekli da ce umrijeti, ali bila je u takvoj vrsti kome da nije bilo nikakvih sansi da me moze cuti.
Trudim se slusati glazbu kakvu sam slusao i prije, ali i takve pogode... Nedavno sam stavio link za Nick Cavea "Death is not the End"
23.04.2012. (10:18) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
windfuckersister
O kako bi samo voljela da nemam pojma o čemu pričaš......
23.04.2012. (14:35) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Šima
Mog je samo udarilo. Toliko je toga ostalo neizrečeno. i sad nakon dvije godine ponekad se ulovim kako mu krenem telefonirat i onda se sjetim....
eh!
Naučiš se živjeti s tim s vremenom ali se nikad ne navikneš.
23.04.2012. (20:22) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
DMGfoLife
Prijatelju....
Kao što sam ti rekao preko telefona....
Nema riječi koje bi dočarale koliko mi je žao.
Možda će te sljedećih par redova utješiti, možda rastužiti... ali moram napisati...
Bio sam, srećom, u društvu tebe i tvog oca...
Taj jednostavni i iskreni, prijateljski odnos tebe i oca najviše govori o tome da ste ono vrijeme koje ste imali ( i koje još uvijek imate) iskoristili na najbolji mogući način i postigli nešto divno.
A o tvom ocu ne moraš napisati niti riječ.
O tome kakav je čovjek najbolje govori činjenica kako je odgojio sina.
Ponosi se njime, imaš zašto...
I nemoj brkati nejavljanje s nebrigom, otočki geju...:-)
Pozz
Kristijan
29.04.2012. (18:44) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...