NAJJEZIVIJI TRENUTAK LJETA 2012.
Bila je sredina kolovoza, kasno popodne.
Taman sam došao s posla, sjeo za stol…a onda se dogodilo!
Odnekud je dopirala pjesma!
Skladni, visoki ženski glasovi pjevali su neku umilnu melodiju i trenutno sam izletio na balkon vidjeti o čemu se radi.
Uglavnom, desetak žena od možda 40-50 godina odjevene u duge, bijele haljine sa krunicama u ruci uzlelekale su se o Kristu sa tako blaženim izrazom lica kao da su se nadojile najfinijeg kanabisa.
Iako je taj prizor trebao ogrijati moju grešnu dušu ja nisam osjetio ništa već se trenutno sjurio niz stepenice iz straha za djecu koja su se igrala u dvorištu.
Nisam bio siguran da li su u pitanju kršćani, Jehovini svjedoci, scijentolozi, mormoni ili amiši.
Bio sam zato sto posto siguran u nešto drugo!
U zvizdan na plus 36 u ljetno popodne normalni ljudi u Dalmaciji ili nešto rade ili spavaju ili se seksaju ispod tuša ili piju u kafiću ili mažu nutelu ili gledaju parove u kladionici ili uživaju negdje kraj mora.
Nema mi jezivije scene od fanatika u bijelim haljama koji svoju ljubav prema Gospodinu šire glasno pjevajući po cesti.
Da ih se čuje!
Da se zna!
Oni su Božji glasnici!
Oni znaju!
Njihovim žilama teče Krist.
''Obrati se! Probudi se! Krist te voli! Gospodin te prima u okrilje svoje! Marija moli za te! Sveti Ante plače krvavim suzama!''
Svaka Vam čast, prijatelji iz sekte koji god da ste, ali ja se Vas bojim.
Ozbiljno!
Iskreno!
Nabijate mi nervozu!
Niste normalni!
I točka!
Pozdravlja Vas 'SPIG'-ov zaštitnik Sveti Steram!
Znao sam čitati da se kao sredstvo za čišćenje od grijeha negdje koristi i žestoki grupni seks!
A je li, bogati?
Takvim specijaliziranim sektama bi se moj prijatelj Govnjarević priključio isti čas.
Slagao bi da je masovni ubojica kako bi ga čistili od grijeha bar tjedan dana!
Toliko bi ga temeljito očistili da bi ga peklo dok piša jedno pola godine!
$$$$$$$$$$$$$$$$$$$$$$$$$$$$
A sad krećemo sa današnjom RetroSpigtivom!
Riječ je o jednoj minijaturi na koju sam neobično ponosan.
Jednoj od zasigurno 5 najboljih epizoda ikad!
Možda će moja grešna duša zbog ovoga gorjeti u paklu, ali sve dok nikom nisam nikom dužan ni lipe, sve dok nikom nisam ništa ukrao, sve dok mirne savjesti mogu svakom pogledati u oči, sve dok ne izgaram od mržnje, zla i zavisti, jednom rječju, sve dok nisam govno od čovjeka, vjerujem da će me dragi Bog jednog dana potapšati po leđima i reći:
''E, jes' ti, kume, dobra ona priča o Giordanu Brunu! Upravo sram je mene koliko je duša poganih pustog zla posijalo skrivajući se iza imena moga!''
Onda ću ja Bogu s olakšanjem dati jedan 'giv mi fajv'…
I popit ćemo po pivu pa makar ja platio.
NATURA EST DEUX IN REBUS
NADAHNUTA BIOGRAFIJA GIORDANA BRUNA
(originalno objavljeno 21.veljače 2011.)
U IME OCA…
Venecija, 1591.
Na prepunom gradskom trgu ulični svirači na lutnjama zabavljaju okupljeno mnoštvo. Proljeće je i svekoliko pučanstvo se, zasićeno dosadnom zimom razmiljelo po trgovima i ulicama.
Malo dalje sjedi neki suhonjavi četrdesetogodišnjak s brčićima i razmišlja:
''...Znam da Arhimed veliki mislilac je, ali Zemlja centar Svemira bit' ne može i basta! Ovi što da smo ravna ploča tupe, od crkvenih zabluda zavedeni, isto u neznanju žive. Papira samo koliko potrošio sam zapisujući izlaske i zalaske Sunca u zadnjih deset godina.
Što Kopernik parlaše da opkoljeni smo sferom zvijezda stajaćica i da se vrtimo oko Sunca istini je bliskije, samo ja bih dodao još da su sve zvijezde mala Sunca oko kojih planete kruže nastanjene bićima nama nalik…Zid nerazumijevanja i primitivizma oko mene dušu mi pritišće…''
…I SINA…
Rim, dvije godine kasnije
''Patriciju Mocenigo, faljen Isus!''
''Navijeke, nunciju moj, navijeke!''
''I što taj Giordano Bruno parla? Pa, ljudi, 1593. je! Sve otkriveno je odavno i ne znam tko u riječi Gospodnje sumnjat može? Daj mi ponovi što taj porko besjedi!''
''Oče, botigliu mi prvo dodaj da si rujna vina natočim.''
''Prego! Oćeš kalež ili ćeš iz botiglie?''
''Daj natoči u kalež! Uuuuu… što dobro je! Ovo malvasia je, a?''
''Je, i to istriana! Dere ko otrov! Nego parlaj ti meni o tom Giordanu!''
''On tvrdi da se oko Sunca vrtimo i u tu laž uvjeren je. Ne znam kako pameti naučit ga možemo.''
''Ooo, Mocenigo moj, kao slugu Božjeg te riječi mi stežu grud. A znaš li ti koliko on Crkvi dao je godine ove?''
''Saznanja ne posjedujem!''
''Dok drugi dadoše po dvije vreće brašna, bačvu vina i zlatnika kol'ko dati mogaše, on dadne samo uno pikolo saketo papra u zrnu i dvije male botiglie vina poluljutog što kvasinom Mleci nazivaju .''
''Oooo, oče, pa sprdnjom običnom taj čin nazvao bih! Gdje sad je Luigi, šef podružnice inkvizicije za područje Rima?''
''Eno,vješticu pali što parla da normalno nije da su kraljica i kralj sestra i brat i da stoga rađaju bolesne sinove što su puževima bez kućice nalik.''
''Pa kakve ima veze što su sorela i fratelo? Pa i mio padre i mamma mia su bili sorela i fratelo pa mi ništa ne fali !''
…I DUHA…
Rim, 16.veljače, 1600.
''Giordano, amiko mio! Pa šutjet' si mogao sette anni. Zašto opet parlat' si počeo ono što Crkvu gnjevom ispunjava?''
''Zato jer istina moj životni put je! Evo, sheme moje gledaj! Kopernik pravo imao je! Heliocentriko smo, a Bog i priroda su jedno te isto! Dvije strane jedinstvene cjeline! Tota in toto et in qualibet totius parte!''
''Ma, je stari, u pravu jesi, ima tu nešto, ali vrijedi li zbog Poljaka tog glupog mrijet' u ognju vrućem što sutra Luigi pripremit će?''
''Si! I nabijem vas sve na mio kaco !''
…SVETOGA…
Rim, trg Campo di fiori, 17,veljače, 1600.
Okupljeno mnoštvo gleda čovjeka zavezanog za stup ispod kojeg Luigi i kompanjoni s velikim križevima oko vrata bacaju granje, cjepanice, ugljen i panjeve.
''Luigi, oćemol' kocku za potpalu stavit'?''
''O, glupane jedan, što nepismen u Svetu inkviziciju preko veze upao si. Kocke za ogrjev izmišljene još nisu! Od nevjernika ovog knjige, spisi i nacrti potpala dovoljna bit će…''
Otac Federico je otvorio knjigu i započeo:''…Pokorni pred Gospodinom našim predajemo ti dušu ovog nevjernika što herezu kao nauk prihvati i što Đavolov sluga postade. Nek mu se Gospodin smiluje i…''
''Federico, požuri, evo baš su skinuli vola s ražnja. Vrijeme je za manđare! Užgi to i arivaj!''
Plamen je počeo proždirati nesretnog Giordana i mnoštvo se dobro zabavilo gledajući kako mu koža cvrči u vatri visokoj pet metara. Polako, ali sigurno postao je Giordano Carboni, a povjesničar je u žamoru razabrao da je zadnje vrištao nešto u stilu da nekome nešto ''…mater zaostalu…'', ali nije sto posto siguran što.
Sa zvonika je počeo tući poziv na misu …
…AMEN !!!
Post je objavljen 04.10.2012. u 19:41 sati.